Br. 20. U DUBROVNIKU 1%. Maja 1902. t- . Godina XII. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u Pretplata i oglas kuću, E ENA. Bosnu i Hercegovinu s poštom: na Izlazi svake subote. Sete, gdje su godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, — sa inosemstvo 10 ri kruna i poštarski troškovi. Ko pe vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Bio. Velike novine običavaju posvećivati svoj uvodni članak u oči Duhova me- gjunarodnoj situaciji. U tu svrhu da- našnja im situacija pruža dovoljno gra- diva. Pruža im ga Afrika sa svojim dogogjajima na jugu; pruža im ga A- zija sa svojim dogagjajima na istoku; pruža im ga Amerika sa svojim ,tru- stom“, da ne rečemo ništa o Evropi, n kojoj je na dnevnom redu razvitak tolikih važnih dogogjaja. Mi nećemo da uzmemo u obzir ni veliku svjetsku si- tuaciju, ni onu posebnu u Evropi, pa ni onu samo u monarhiji, premda u ko- liko se ove tiče, dostatne bi bile dele- gacione rasprave i odnošaji megju dvi je pole monarhije za najobiljnija i naj- opsežnija razmatranja. Mi pitamo sa- mo:u kojem se položaju nalazi naša Dalmacija? Dvije riječi mogu ozaačiti taj položaj: borba i kriza. Na taj po- ložaj uje samo lokaloe naravi, on do- lazi od samoga položaja, pače od sa- mih komplikacija u monarhiji i na Bal- kanu. : A Dalmacija ne vodi borbu ni proti jed- noj struji, ni protiv jednom protivniku ili neprijatelju. Da očuva svoja prava, da obrani svoju hrvatsku narodnu i dr- žavnu misao, ona se bori proti četri misli, svaka od kojih je opasnija jed- na od druge. Te su četri misli: tali- janska, srpska, njemačka i separatistič - ka, Kušalo se je sa svakom od ovih misli na pose ne bili se ugušilo narod- ni pokret, ne bili se utukla misao hr- vatskoga jedinstva. Kad je narod bio obračunao sa talijanaštvom, tada naši protivnici izniješe proti hrvatskoj na- a6. Naša Župa — srpska? XIV »Jadnoga Serafioa Crijevića! D. V. M. u samo osam dana stavlja ga i diže sa pijedestala znamenitog istoričara u o- Vom pitanju,“ Ovako srpski pisari u zadnjem ,Dubrovniku.“ Prigovor je dje- tinjast. Što sam njeki dan kazao o Se- rafinu Cervi, kao povjesničaru, to ka- žem i sada. On ostaje uvijek, kao u drugim tako i u ovom pitanju; zname- nitim našim domačim istorićarom. Po- red svega što se u najnovije doba, za- slugom našeg učenjaka Bulića, isposta- vilo; da ,kralj Stjepan“ dubrovačkih spomenika nije onaj brvatski Stjepao iz XI. vijeka, nego onaj, jednako hr- vatski, iz stoljeća X., Cervino svjedo- čanstvo o Arvatskom Stjepanu uzdrži za vrijednost, REDNI u jedno sve ubrovačke sve što mu je inače moglo biti pri ruci, Cerva tvrdi da je hrvatski & ne vladar bio onaj te je Dubrovniku darovao Župu i ostala okolna Što srpski pisari Vele da su za Cervino svjedočanstvo 1 prije znali ali aa mu 1ijesu ,nikakve osobite važnosti pripisivali“, to nije istina, jer da su znal, ne bi bili onu ludost napisali; da jedini Resti veli da je Stjepan b:o hrvatski vladar, rodnoj misli srpsku misao, pod barja- kom razvijenim od onoga poštenjaka, koji se zvao Šćepan Ljubiša. Kad ni to nije prudilo, tada se dvije misli u- rotiše; ali ipak uzalud. Da nas utuku protivnici stadoše raditi za pruskog kralja. Napori germanizacije, ponešto ugašeni poslije prvih godina Jovano- vićeve vladavine, danas su na doev- nom redu. Nu kao da se uvigja da ni oni neće uspjeti, ni osamljeni ui uročeni sa ta- hjanaštvom ni sa takozvanim srpstvom. Mletačkim tradicijama, Sumadinskom, crnogorskom bizautinizmu, teutonskoj infiltraciji nadodaje se separatizam. Ne- ka bi gospoda bila zadovoljna da bu- demo i bošnjaci; ali samo da ne bude- mo Hrvati; samo da napustuno misao jedinstvene Hrvatske. Nu toga postići neće. Koliko se prigovora dalo učiniti našem narodu, njegovoj borbi, nje- govu radu, njegovim straukama, to stoji ipak, da se on neda otugjiti, da je svi- jestan svoga hrvatstva i da mu lebdi pred očima jedau program i jedao cilj a to je sloboda i cjelokupnošt Hrvatske. Borba ova ipak zahtijeva jedno ko- načnv rijesenje. Zato se Dalmacija u ovaj ćas nalazi u nekom stadiju krize. Ta kriza postavlja Dalmaciju na dnev- ni red. Nu ne stavlja je samu, nego u saveću sa Dosauskuu pitaojem. Razvi- tak dogagjaja u monarkiji kao 1 onaj na istoku sile na riješeaje borbe do- tičao krize, Hoće lu monarhija da na istoku vrši svoj Zadatak, mora da u svojemu okviru, na jugoistoku upriliči inače svoje okolaosti; mora da dogje do neke kristalizacije. Zato se sada govori 0 Dalmaciji i o Bosni, kao da SR \ EOLA LR PEP LDEROZAN VN ZRIN Pamtimo rijeći vele učeuog Bulića: »Ko bi dvojio. 0 ispravnosti ovih za- ključaka (t. j. 0 hrv. Stjepanu-Mirosla. vu, sinu kraljice Jelene 1 darovatelju dubrovačke ,Astariye“) morao bi obo- nti bes vora uavedeae historijske izvore....* — tor pitamo: kojim su listorijskim izvorima“ nasi srpski pi- gari poborili* izvore navedene od Bu- lića? Nikakvim! Eagel, Rački, Kova- čević, Jovanović, ua koje se pozivlju, to su povjesničari. ali to nijesu isvori, Njihove tvrdaje vrijede ni više ni ma- pje negu onoliku koliko izvori na koje se oslaujaju. ; Nu, molim: na temelju kojih histo- rijskih izvora Nijemac Eogel ustvrdio je početkom prošlug vijeka da je ,Stje- Vojislav“ god. 1000 darovao Du- brovčanima Župu, Ryeku, Gruž 1 cijelo zemljiste dv Vrasca? O kakvim izvori- nije da nijesu aikad Zajeduo bile,“ *) Pitam ; koji su gistorijska izvori“ potakli Rač. koga. da ponovi Kagelovu tvrdaju ? Ni- e) \j, Klalći Porj. kr. ste, 7, Pojedini broj 20 para. Dopisi šalju se se radi o riješenju kakova od najak- tuelnijih sporova. I tu opeta se susre- tamo i dolazimo do sukoba ne više sa četiri nego sa pet misli. Peta je magjarska. Magjari misle da je došlo vrijeme, a da osvojenjem Dal- macije i našega mora učine jedan od najvažnijih koraka provedbi svoga me- galomanskoga programa, koji sanja ma- gjarsku državu od Karpata do Egea. Talijani misle da je došao čas, da o- kupacijom Albanije započmu osvojenje istočne obale Adrije, kako bi oni jedi- ni postali gospodari nad čitavim ja- dranskim morem. Srbi u procesu kri- stalizacije hrvatskih zemalja vide po- gibelj uskrsnaću Dušanova carstva; vi- de najmoćniju zapreku za ostvarenje svojih snova, toli fatalnih za Balkan i u prosvjetnom i u političkom pogleda. Pošto nemogu drugo a oni pomagaju neprijatelje Hrvata, kako se ti zvali, bili talijani, bili nijemci, bili magjari. Austrija od svoje strane htjela bi opeta provagjati svoju politiku ,Drang nach Osten“, kako bi germanizaciji otvorila tršćanska vrata i utrla joj put do naj- daljega istoka. Toma svemu nadodaje se separatizam, koji misli da bi dao smrtni udarac hrvatskom programu, kad bi mu pošlo za rukom da pod ko- jom bilo formom od Bosne i Dalmacije napravi političku skupinu, sasvim odi- jeljenu od Hrvatske. Naša je borba dakle teška i mučaa. Ali hrvatski narod naviknut je borba- ma i to uvijek proti uroćenim nepri- jateljima kud i kamo moćaijim od/nje- ga. Toliko puta je silom svladan; ali podlegao nije nikada. Neće ni sada bu- de li sačuv&o živu vjeru u svoje ideale i u svoje pravo; bude li znao odoljeti kakvi! ast Račkomu kao naučenjaku, ali ovdje on naprosto nešto tvrdi, ali ne dokazuje, Isto je 8 Majgovom, Ko- vačevićem, Jovanovićem i ako ima još kogod te se je za Eogelom poveo. Kaže se da je u prvoj polovici je- dančatog vijeka zetski koez Dobroslav (Stjepan Vojslav) imao u svojoj vlasti trebinjsku i zahumsku županiju. I to je lasno rećeno, nu dajbudi što se Za- bumlja tiće, nije dokazano, Može se dapače protivno dokazati. | hrvatski i srpski povjesničari slažu se u tome, da je Dobroslav umro god. 1050. latina da je g. 1042 on održao pobjedu nad zahumskim knezom Ljutovitom, bi- zantskim štićenikom i savezaikom, ali ona pobjeda, kako sam Rački kaže 1) imaše za posljedicu samo to da istoč- no-rimska carevina ostavi na miru zet- aku kneževinu za vladanja Dobroslavo- va, kao i to da dračka oblast bi utje- lovljena Zeti. Zahumlje je ostalo i na- dalje u bizantskoj vlasti sve do go tine 1060, biva sve do po smrti Dubrvala- va. lstom Radoslav, sin Dobroslava, 0- kolo g. 1050 navali na Hum te Šš. me bizantskoj vlasti: ,Postea 0- Blavus) snćravit in regionem Cheimani, e$ oblinuit cam.“ 3) Sam Rački, na to» Za oglase, priopćeno zahvale i ost. plaća se 20 para Oglasi koji se više tiskaju bi i uz razmjeran popust, g o) sma kaj kepisi gi frankirana pisma ne primaju se. i vi Crvene Hrvatske“ u plafaje. se spre . po retku. vraćaju, & no- naukama nekoga realizma, koji vod, do uspavanja i do pasivnosti. Sutra je svetkovina Duha. Nek |ona uzdigne naša srca, meka dade snage našemu poletu, neka okrijepi naše ide- ale i našu vjera, da će oni pobijediti, samo ako mi budemo htjeli, i slaviti svoj uspjeh. Ispiti pomorskih kapetana i poručnika. Izašla je ministarska naredba od 1, marta t. g. koja stupa u krijepost šest mjeseci nakon njezina proglašenja. U- stanovljuje nove zahtjeve i propise u pogledu ispita pomorskih kapetana i poručnika, te pomorskih časnika i pod- časnika u opće. Ova naredba, vidi se, ide za tim da. osigura razvitak nautičkih škola a i bu- dućnost onih mladića, koji se u istim skolama danas odgajaju. Sad se neće- mu na nju podrobujje osvrauti, već će- mo iznijeti njezine glavnije propise. Ona ustanovljuje i normira nauke i ispite za kadeta, gospodara male obal- ne plovidbe, gospodara velike obalne plovidbe, poručnika, kapetana i bašmana. Kao kadet može biti ukrcao samo o- naj, koji je položio dobrim uspjehom konačni ispit kod jedne nautičke skole, Za gospodara male plovidbe i za bas- mana odregjea je usmeni i pismeni is- pit. Oba su ispita može se reći skroz praktična, jer se za pitmeni ispit zah- tijeva da dotičnik znade napisati čitlji- vo jedan list. Za gospodara velike obalne plovidbe zahtijeva se da je dotičnik putovao 36 mjeseci, a samo 24 mjeseća, ako je položio konačni ispit kod jedne nau- tučke škole. Zahtjevi za ispit su skoro ERI SEA Na RSD melju izvora, izrićao tvrdi da je Do- broslavov sin Radoslav, po očevoj svoju vlast u Zahumlje), pa ne zaam kujom dosljednost taj 1st Rački htio bi opravdau svoje nagagjanje o ,pomi- ješanju hrvatskog Stjepana sa Dobro- slavvin zetakim“ tim što bi tobože go- slije pobjede nad Ljutovitum bila pri- pala zetskom župagu 1 zahumska žapa- nija, što po samom njegov kasivanju mije posto istina. Utvrdivši ovo, ja razložim ovako, A- nika, naime Ryeka, Zatva do Orašca spadala su pod oblast zahum- sku, & gradu na istoku tv jest Br- na ua ani ANNO AT za mm ri nai.