U DUBROVNIKU 12. Jula 1902. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa kuću, za Austro-Ug1irsku, Bosnu i gi 10 krun4, runa i poštarski predbrojen i sa došasto polugodište. na pe 5 kruna, — sa inosemstvo 10 ovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je em “ dvinu s poštom: na Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Zagreb i »srpstvo«. Prva ,srpska“ rasprava, vodila se je u dalmat.nskom saboru god 1877. Po- taknuo ju je Ljubiša, braneći svoj iz- bor, a nastavio ju je Tomanović, kad se radilo o školskom proračunu. Prvo- mu je odgovorio Klaić, drugomu Pa- vlinović. Poslije bilo je kadikad čarčka- nja, ali velika ,srpska“ rasprava raz- vila se je god. 1883, pri verifikacional- noj raspravi. Razni su govornici u njoj učestvovali, sli su glavnu riječ vodili s jedne strane Bakotić i Bjelanović, Pavlinović s druge. Dojdućih godina stekla je ,srpski“ karakter osobito ras- prava školskih proračuna. Nije bilo Ba- kotića poslije izbora od god. 1888, ali je bio Baljak. Ljetos je ponovno vere- fikacijonalna rasprava imala ,srpski“ značaj. Dao joj ga je osobito zastupnik Kovačević. Drugoga značaja ljetos nije niti imala. Ogromna većina sabora vo- gjena hrvatskim duhom, jedinim oprav- danim u dalmatinskom saboru, odbila je srpske zahtjeve. Ali nemojmo se varati. T. z. Srbi oholo dižu svoju gla- vu. U južnoj Dalmaciji, gdje su mislili, da mogu pomoću vlade dominirati i pa- šovati sada su potučeni. To je velik i utješljiv uspjeh. Ali svi zo&mo za ne- stalnost austrijske vlade. Niko nemože jamčiti, da će ona ostati neutralna i braniteljica zakonitosti, a da neće opet uzeti pod svoju protekcija tobožnje Srbe. Srpska stranka u Dalmaciji nje- zino je djelo; pa i danas u Vrlici n. pr. uživa njezinu milost. , Srbi“ su maj- stori u svojoj dvoličnosti. Ovdje u juž- noj Dalmaciji viču proti vladi, dočim je vrlički načelnik Kulišić, najodaniji sluga vlade. Zastupnik Kovačević tako napada na bečku vladu i na bečki ap- solutizam da bi se imalo reći: ,Ovaj pri- pada kakovoj revolacijonarnoj stranci“. Stoji naprotiv, da su zastupnici te stranke uz vladu, da su najgorljiviji prijatelji Beča, da današnji politički centralistički sustav, ima u njima svo- je stupove. Ne smijemo suditi o uspjesima ili neuspjesima ,srpstva“ po pojedinim krajevima nego po cjelovitosti, & Ova nam se najbolje odazrijeva u Zagrebu. Zagreb je hrvatska prijestolnica, gdje bi sve što je Hrvatsko moralo imati svoje ogajište i svoje uporište; dočim u Zagrebu ,srpstvo* napreduje i iz Zagreba ,srpstvo“ se širi. Jest u sre- : deset, a uregjene su gvozdenom disci- plinom, svezane poput mreže jedne s drugim, te su pravi rasadnici srpske misli, dotično srpske mržnje proti Hr- vatima. Iz Zagreba šalje se u svijet sa svih strana ,erpski“ šegrti, u Njemač- ku osobito, da nauče razne zanate, pa da na povratku u Hrvatsku, budu spo- sobniji od hrvatskih zanatlija. Ima ih do sada preko šest stotina. Glavni pro- tektor te institucije, jest ,srpski“ bo- gataš Matijević u Zagrebu. On bez sum- nje pretjerava njezinu važnost ; ali ne oklijeva kazati, da za srpsku misao vri- jedi više jedan od tih šegrta, nego de- set doktora. Sada se pak radi 0 zasno- vanju ,srpske“ knjižare u Zagrebu. Megjutim ,srpski“ trgovci nastoje sve sakupiti u svoje ruke. Koji je hrvatski trgovac u istom razmaku vremena to- liko se razvio koliko Ćuk ? Dućan toga srpskoga trgovca danas je prvi dućan jestiva u Zagrebu. Koji se je hrvatski trgovac toliko razvio koliko P. Niko- lić? Jednom trgovac jedino sa slikama, rasprodanim po Hrvatskoj i Hrvatima, sada ima prvi dućao rukotvorina. Ove žalostne istine bez sumnje su gorke ali što bi vrijedilo prešutjeti ih? Ima možda i gorčih, nu nama je bilo dosta ove spomenuti, i upozoriti hrvatske pr- vake u Zagrebu, na napredak i razvi- tak, što no jedna tugja misao čini u njihovu krilu. Mi se u provinciji proti njoj borimo i možemo pokazati na sjaj- ne uspjehe. Ali ovi su vrlo nestalni, dok u Zagrebu puštaju, da tugja Srp- aka misao gradi bedeme proti Hrvatskoj, Istina je, da u koliko se tiče konač- noga uspjeha, mi nemamo razloga, da budemo u bojazni, jer ostajemo uvijek kulturai elemenat, koji u današnje do- ba ne može da bude progutan, od jed- noga nižega elementa. Ali naša je duž- nost, da sto bujnije razvijemo ove u- vjete, koje imamo u sebi, kao kulturni elemenat To je naša narodna, to je naša prosvjetna dužnost. Nikada nesmi- jemo smetnuti s uma, da što su se Srbi raširili i razgranili, tomu je u prvom redu kriva naša popustljivost, a za tim naše oklijevanje. Nijese t. z. srpstvo razgranilo i jakosti steklo, radi svojih ž 3 i q i T H ma, to je osobito njihova inicijativa. _ to zapriječiti. Danas, se postavlja na Ipak ni danas se još nismo osvijestili. Ima ih još danas megju nama, koji su popustljivi, koji su miroljubivi. A ipak napredak srpstva, imao bi nas sve bez razlike uputiti, da 8e povratimo i sta- vimo na jedan jedini temelj: na onaj hrvatskoga državnoga prava. Stojeći na tom temelju, koje je jedino pravo i pravedno, jedino narodno i liberalno, mi ćemo ne samo zapriječiti svaki na- predak tugie narodne i državne misli, ne- go ćemo srušiti sve kale, koje je ,8rp- stvo“ do sada sagradilo našim nemarom. Sastanak za Glagoljicu. U nedjelju se je 6 0. mj. na poziv naročita odbora sakupilo u ,spljetskom općinskom kazalištu više od tisuću o- soba, da se sporazume i dogovore za zajedničku akciju, da se hrvatskom na- roda sačuva pravo staroslavenskog, od- nosno hrvatskog jezika pri. obavljanju službe božje u katoličkim crkvama. Sa- stanku je predsjedao spljetski načelnik i narodni zastupnik g. Vicko Milić, & prisustvovali su izmegju ostalih i narod- ni zastupnici Dr. Arneri, Dr. Trumbić, Dr. Smodlaka, Dr. Grgić te nekoliko zastupnika dalmatinskih općina i dru- štava. Predsjednik Milić otvori sasta- nak poduljim govorom. Vlast tmina, reče, vladala je svijetom prije dolaska Isukrstova. On ju je slomio. Prešavši na pokrštenje hrvatskog naroda, spo- mene zasluge svete braće Ćirila i Me- toda, koji nam ostaviše u amanet sta- roslavenski jezik u crkvi, Danas vlast tmina hoće, da mi zahtjevom da se očuva to naše staro pravo, rušimo je- dinstvo crkve, koje su naši pradjedovi i djelom posvjedočili prolivši potoke krvi u obrani kršćanstva i zadobivši za to časan naslov: predzigje kršćan- stva. Ali mi ne rušimo jedinstva, mi imamo pravo, da se molimo Bogu u svom jeziku, kao što su za jubilarnih svetkovina u Rimu u Petrovoj crkvi hiljade i hiljade hodočasnika slavili,Bo- ga svojim jezicima. U borbi za očuva- vanje staroslavenskog jezika u službi božjoj mi nemamo nikakve druge svr- he, već samo, da učvrstimo vjeru. Vlast tmina kaže, da je rušimo, ali nije is- tina. Pobjedit će svjetlost. (Odobrava- i : š i čelo aarodna inteligencija, da izvojšti naše staro pravo. U pokrajinskom sa- boru učinjen je predlog da se blagdan sv. Ćirila i Metoda proglasi narodnim blagdanom. (Odobravanje), Radimo iu- strajmo; dočekat ćemo da će pred mo- ćima sv. Duje u stonoj crkvi biskup poatificirati na staroslavenskvm jezika. (Živo odobravanje). Ako ćatimo u na- ma hrvatskog ponosa, nećemo propu- stiti u borbi. (Odobravanje). "Protivaici glagoljice bili su za narodnih vladara proti Grguru Ninskomu (Slava mu) za- ključili, da se ona ukine, ali papa nije te nepravedne zaključke nikad potvr- dio. Danas, nadam se, da će se naći više njih, koji će se poput slavnog Gr- gura Ninskog boriti, Mi smo odlučni, da nastavimo borbu, dok bude Hrvata. (Dugotrajno odobravanje i klicaoje: Ži- vio Milić). Kad se je utišalo odobravanje, taj- nik g. Mikačić pročita rezolucije i pri- spjele brzojave, a za tim ustade nar. zast, Dr. Smodlaka, lanašnju jedno- dušnost u Dalmaciji — reče — muti jedna ružna pojava. Zamjenik biskupa Nakića, u njegovu otsustvu, zabranio je svećenicima da prisustvuju današ- njem sastanku (Glas iz općinstra ; Ne- ka se srami!) Pljeskanje) i naredio im je, da odvraćaju narod od prisustvova- nja. Biskupov je zamjenik to učia1o 8 razloga, što se tobože puk ne «mije, da miješa u pitanje uspostave staro- slavenskog bogoslužja i što je odbor sazivajuć skupštinu nezakonito postu- pao, Pravo, da se u svojim crkvama služi svojim jezikom bilo je dano cije- lom hrvatskom narodu, pak s toga on je i dužan, da se za to pravo zauzim- lje, te bi svakomu imalo ,biti milo da se za nj brinemo i mi svjetovnjaci (0- dobravanje.). Kaiu nam, da smo here- tici, a mi ne tražimo ništa drugo nego ono, što su već tražili naši popovi. Mje- ato obijegjivanja biskupi bi morali gle- dati, da neko drugi, koji nije pozvan, ne miješa se u ovo pitanje, kojim se po pravu može samo narod i njegovo svećenstvo baviti. (Odobravanje), Osu- gjuje postupanje biskupova zamjenika