Br. 35. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bomu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 krun&. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne mrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Autonomija, kultura i narodnost. L Autonomija, kultura i narodnost jesu tri ri- ječi, gotovo da ne kažemo tri gesla, pod kojima se naši protivnici u Dalmaciji bore proti našim težnjama, bilo to na narodnom, bilo na državo- pravnom polju. U početku hrvatskoga pokreta ni- je bilo govora 'o narodnosnom pitanju. Govorilo se je samo o autonomiji i o kulturi. Kad je prvi put povedena riječ o našem narodnosnom pitanju u pojačanom carevinskom vijeću od god. 1860, grof Franjo Borelli, pravi tvorac autonomaške stran- ke, izjavio je, da on priznaje naše pravo na sje- dinjenje sa Hrvatskom, ali da tomu nije nadošao čas. Trebalo je prije osloboditi od Turske Bosnu i Hercegovinu, pa onda provesti sveukupno jedin- stvo naših zemalja. Njemu odgovoriše odmah u carevinskom vijeću Strossmayer, a u ,Pozoru“ — onda ne bijaše drugoga glasila — Pavlinović. Kad su hrvatski i dalmatinski zastupnici raspravljali u Beču o sjedinjenju god. 1861, te su se u prilog aneksije Dalmacije sa Hrvatskom zauzimali najvi- še Strossmayer i Ljubiša, autonomaši nisu bili pro- tivni u načelu aneksiji. Pok. Bajumonti znao je onda i hrvatski govoriti, te je uvjeravao i Stros- smayera i-Račkoga, da je on najvatreniji Slaven i da želi jedinstvo sa Hrvatskom; ali da se treba ustrpiti, budući da pitanje nije još dozrelo. Kad je u prvom zasjedanju dalmatinskoga sabora Gal- vani iznio predlog, da sabor nebi birao izaslanike za Zagreb, Bajamonti je taj predlog podupro go- vorom, u kojema je priznavao da hrvatska stran- ka ima pravo sa gledišta narodnosti, ali da ima krivo sa gledišta autonomije; ovo pak gledište da je važnije i odlučnije od prvoga. Vinko Milić, on- da još prislušnik na sudu u Splitu, dokazao je u .Pozoru“ Bajamonti-u, koje i kakove se bedastoće skrivaju u njegovim riječima. Na autonomiju su se pozivali u svojim brošurama Tommaseo i Du- plančić. Ovaj drugi tako je daleko išao, da se je bojao i za samo ime Dalmacije, na što mu je uprav pobjedonosno odgovorio prof. Sime Ljubić. U ime autonomije vodila se je dakle borba proti jedinstvu i u opće proti narodnom načelu. Što pak znači ta autonomija? Znači današnji položaj Dal-|P macije. Ovo je dakle onaj sretni položaj, za koji danas, barem prividno, vojuju autonomaši i samo- zvani Srbi“, pošto su sklopili koaliciju, proti Hr-|je. vatima, koja je pravom nazvana , koalicija mržnje“. Velimo barem prividno, jer će nam se razlogom PODRISTAR. MALA PISMA. i iš i jih i i I : f 33 i i i ' g= lizi i u! Hi) i i i U Mt A de Na današnjemu čimsti, bes litičkom obzoru opašamo, moral proglašen pra A oi " Ni & ue. biča ud, u. prala se melji spomenuto predavanje, Keoačaji zad poi Freomonih. Kroposti "i i E li drze 3 U DUBROVNIKU 30. Avgusta 1902. prigovoriti, da je današnji položaj samo za njih prelazan, budući da jedni i drugi imadu svoj taj- ni program. Kad bi se Dalmacija sjedinila sa Hr- vatskom, time bi made jednih i drugih bile za uvijek zakopane, te ne bi imao smisla ni talijan- ski, ni srpsko-crnogorski iredentizam. Dok je Dal- macija naprotiv u današnjem položaju, oni mogu uvijek gojiti neke nade i u prilog njima raditi. — Nu mi se za jedan čas nećemo osvrćati na više ili manje tajne: programe. Nama je samo dvoje zabilježiti. Prvo je, da zagovarajući današnji po- ložaj, i autonomaši i njihovi saveznici zagovaraju i današnje nevolje Dalmacije. Drugo je, da je nji- hova autonomija laž, jer Dalmacija nema danas nikakove autonomije. Kad su se protivnici hrvatstva u Dalmaciji stali boriti za tu t. z. autonomiju, u Beču je vla- dao Schmerling. A što je bio Schmerling? Naj- ljući protivnik svake pokrajinske autonomije, a privrženik najokorjelijega centralizma, koji se je imao podići na ruševinama svih prava negdašnjih historičko-narodnih skupina, koje sačinjavaju mo- narhiju. Treba li boljega dokaza, da je autonomi- ja naših protivnika licumjerstvo, laž, fikcija ? Kad bi naši protivnici bili u opće privrženi- ci nekakove pokrajinske autonomije, ne bismo ih ni tada sasvim shvatili, nikako ih pak opravdali, jer mi stojimo neoborivo na čvrstom temelju hr- vatske narodne i državne misli i jer je ta misao za nas sveta i takova da u nju niko ne smije di- rati. Ipak donekle bi smo ih mogli shvatiti, Nu oni su uvijek bili privrženici centralizma i svih centralističkih vlada; oni su se uvijek smatrali jedno sa centralističkim strankama u Beču. Ni iz krila autonomaške ni iz krila srpske“ stranke nije nikada iznešen ni jedan cigli predlog u pri- log autonomiji pokrajine, ni jedan cigli predlog, koji bi išao za tim, da se proširi nadležnost sa- bora ili barem da se ona današnja, toliko stegnu- ta, održi. Nadležnost pokrajinskih sabora imala je neku vrijednost, dok su sabori birali zastupnike za carevinsko vijeće. Za to svi prijatelji neke auto- nomije pokrajinskih sabora imali su biti najljući protivnici zakona, koji je dirnuo u najvašnije sa- borsko pravo a uveo izravne izbore. smo na- rotiv vidjeli, da su dalmatinski autonomaši bili najživlje oduševljeni za ovaj zakon, koji je zadao smrtni udarac i svakoj sjeni pokrajinske autonomi- Istina je da su za onaj zakon glasovala peto- rica. dalmatinskih zastupnika. Nu istina je i to da su se proti njima digli najenergičnije svi Hr- Godina XI. mmm rvena Hrvatska Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika, Izlazi svake subote. gdje su utušljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, —— a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaja po pogodbi i us ras- Pojedini broj 20 para. | niero PoPnu. Dont ija so Uredništva. Rakopisi so so rdsje, o 50 vati i proti njihovu glasovanju najenergičnije pro- svjedovali; da su tri hrvatska člana, megju o- nom petoricom, malo po malo uzmakla i barem tražila nadovezati negdanje svoje sveze sa na- rodnom strankom, dočim su dva ,srpska“ ustra- jala na centralističkoj i proti autonomnoj stazi; da je jedan od njih pače na tom temelju zasno- vao ,srpsku“ stranku. I mi ovdje nekim zadovolj- stvom ističemo, da su dubrovački pristaše narodne stranke bili najljući protivnici onoga glasovanja i svojoj protivnosti ostali dosljedni. Još god. 1872 poslije prvoga glasovanja za izravne izbore od ne- volje, oni su prisilili Budmania da se odreče man- data. Da nas ko zlo ne shvati, odmah ćemo pri- mjetiti da Budmani-a za njegov glas nije nikada niko krivio. Budmani vrstan učenjak nije bio za politiku; pa je glasovao zato, što su drugi glaso- vali. Kad je god. 1875 Antonietti jedan od peto- rice kandidirao proti Piperati, dubrovački su se veleporeznici ustegli od glasovanja. Ovo u ostalom ističemo usporedo, jer spada na drugi list. Glav- no je, što iz svega ovoga proizlazi kako t. z. Za- govornici autonomije, bili oni nadri-,Srbi“ ili na- dri-talijani, realno ne mare za nikakovu autonomi- ju, nego su uvijek bili s onima ili uz one, koji su svaku autonomiju gušili. Braniti današnji polo- žaj u ime neke autonomije, kad o ovoj u pokraji- ni ni pojma nemamo, to je protuslovlje, to je gor- ka ironija, to je bagateliziranje naroda. Refleksije. U zadnjem broju objelodanjeni članak o sveča- nosti ,Kola* morao je izaći pretprošle subote, u časa, kad se je u Zagrebu razvijalo baš najveće slavlje. Za- kasnio je, te smo ga morali odgoditi. Danas nam je dvoje zabilježiti: Prvo, da se njegovi nazori slažu sa onima patriotičnih opozicijonslnih novina, koje su nam iz Zagreba stigle; drugo da je samo slavlje potvrdilo naše nazore. Slavlje hrvatske pjesme dokazalo je duševno je- dinatvo hrvatskoga naroda. Danas je hrvatski narod jedinstven ne samo u narodnosti i u jeziku, nego duši, u težnjama, u idealima. Zato je dobro došla pro- slava ,Kola“. Ona je baš sjajno zasvjedočila jedinstvo naše pjesme a uz to i jedinstvo naše volje i naše bu- dućnosti. Došla su pjevačka društva sa svih strana hr- vatskih zemalja. Tako se je pomoću hrvatske pjesme čitava Hrvatska našla na okupu. Svi su se Hrvati grlili i bratimili kao braća; svi dali izraza jednom osjećaju E E E LL LELE SEESESNEESSNENM == | 4 i