Br. 35.

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa
Austro-Ugarsku, Bomu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na
po godine 5 krun&. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne
mrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

Autonomija, kultura i narodnost.
L

Autonomija, kultura i narodnost jesu tri ri-
ječi, gotovo da ne kažemo tri gesla, pod kojima
se naši protivnici u Dalmaciji bore proti našim
težnjama, bilo to na narodnom, bilo na državo-
pravnom polju. U početku hrvatskoga pokreta ni-
je bilo govora 'o narodnosnom pitanju. Govorilo
se je samo o autonomiji i o kulturi. Kad je prvi
put povedena riječ o našem narodnosnom pitanju
u pojačanom carevinskom vijeću od god. 1860,
grof Franjo Borelli, pravi tvorac autonomaške stran-
ke, izjavio je, da on priznaje naše pravo na sje-
dinjenje sa Hrvatskom, ali da tomu nije nadošao
čas. Trebalo je prije osloboditi od Turske Bosnu
i Hercegovinu, pa onda provesti sveukupno jedin-
stvo naših zemalja. Njemu odgovoriše odmah u
carevinskom vijeću Strossmayer, a u ,Pozoru“ —
onda ne bijaše drugoga glasila — Pavlinović. Kad
su hrvatski i dalmatinski zastupnici raspravljali u
Beču o sjedinjenju god. 1861, te su se u prilog
aneksije Dalmacije sa Hrvatskom zauzimali najvi-
še Strossmayer i Ljubiša, autonomaši nisu bili pro-
tivni u načelu aneksiji. Pok. Bajumonti znao je
onda i hrvatski govoriti, te je uvjeravao i Stros-
smayera i-Račkoga, da je on najvatreniji Slaven
i da želi jedinstvo sa Hrvatskom; ali da se treba
ustrpiti, budući da pitanje nije još dozrelo. Kad
je u prvom zasjedanju dalmatinskoga sabora Gal-

vani iznio predlog, da sabor nebi birao izaslanike
za Zagreb, Bajamonti je taj predlog podupro go-
vorom, u kojema je priznavao da hrvatska stran-
ka ima pravo sa gledišta narodnosti, ali da ima
krivo sa gledišta autonomije; ovo pak gledište da
je važnije i odlučnije od prvoga. Vinko Milić, on-
da još prislušnik na sudu u Splitu, dokazao je u
.Pozoru“ Bajamonti-u, koje i kakove se bedastoće

skrivaju u njegovim riječima. Na autonomiju su
se pozivali u svojim brošurama Tommaseo i Du-

plančić. Ovaj drugi tako je daleko išao, da se je

bojao i za samo ime Dalmacije, na što mu je
uprav pobjedonosno odgovorio prof. Sime Ljubić.

U ime autonomije vodila se je dakle borba proti
jedinstvu i u opće proti narodnom načelu. Što pak
znači ta autonomija? Znači današnji položaj Dal-|P

macije. Ovo je dakle onaj sretni položaj, za koji

danas, barem prividno, vojuju autonomaši i samo-
zvani Srbi“, pošto su sklopili koaliciju, proti Hr-|je.
vatima, koja je pravom nazvana , koalicija mržnje“.
Velimo barem prividno, jer će nam se razlogom

 

PODRISTAR.
MALA PISMA.

i
iš
i
jih

i
i
I
:
f
33

i
i

i
'

g=

lizi
i
u!

Hi)
i
i
i
U

Mt A de Na današnjemu

čimsti, bes litičkom obzoru opašamo, moral proglašen

pra A oi " Ni & ue. biča ud, u. prala se

melji spomenuto predavanje, Keoačaji zad poi Freomonih. Kroposti "i
i

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  

E

li drze

3

U DUBROVNIKU 30. Avgusta 1902.

  
  
  
       

prigovoriti, da je današnji položaj samo za njih
prelazan, budući da jedni i drugi imadu svoj taj-
ni program. Kad bi se Dalmacija sjedinila sa Hr-
vatskom, time bi made jednih i drugih bile za
uvijek zakopane, te ne bi imao smisla ni talijan-
ski, ni srpsko-crnogorski iredentizam. Dok je Dal-
macija naprotiv u današnjem položaju, oni mogu
uvijek gojiti neke nade i u prilog njima raditi. —
Nu mi se za jedan čas nećemo osvrćati na više
ili manje tajne: programe. Nama je samo dvoje
zabilježiti. Prvo je, da zagovarajući današnji po-
ložaj, i autonomaši i njihovi saveznici zagovaraju
i današnje nevolje Dalmacije. Drugo je, da je nji-
hova autonomija laž, jer Dalmacija nema danas
nikakove autonomije.

Kad su se protivnici hrvatstva u Dalmaciji
stali boriti za tu t. z. autonomiju, u Beču je vla-
dao Schmerling. A što je bio  Schmerling? Naj-
ljući protivnik svake pokrajinske autonomije, a
privrženik najokorjelijega centralizma, koji se je
imao podići na ruševinama svih prava negdašnjih
historičko-narodnih skupina, koje sačinjavaju mo-
narhiju. Treba li boljega dokaza, da je autonomi-
ja naših protivnika licumjerstvo, laž, fikcija ?

Kad bi naši protivnici bili u opće privrženi-
ci nekakove pokrajinske autonomije, ne bismo ih
ni tada sasvim shvatili, nikako ih pak opravdali,
jer mi stojimo neoborivo na čvrstom temelju hr-
vatske narodne i državne misli i jer je ta misao
za nas sveta i takova da u nju niko ne smije di-
rati. Ipak donekle bi smo ih mogli shvatiti, Nu
oni su uvijek bili privrženici centralizma i svih
centralističkih vlada; oni su se uvijek smatrali
jedno sa centralističkim strankama u Beču. Ni iz
krila autonomaške ni iz krila srpske“ stranke

nije nikada iznešen ni jedan cigli predlog u pri-
log autonomiji pokrajine, ni jedan cigli predlog,
koji bi išao za tim, da se proširi nadležnost sa-
bora ili barem da se ona današnja, toliko stegnu-
ta, održi. Nadležnost pokrajinskih sabora imala je
neku vrijednost, dok su sabori birali zastupnike

za carevinsko vijeće. Za to svi prijatelji neke auto-
nomije pokrajinskih sabora imali su biti najljući
protivnici zakona, koji je dirnuo u najvašnije sa-
borsko pravo a uveo izravne izbore. smo na-
rotiv vidjeli, da su dalmatinski autonomaši bili
najživlje oduševljeni za ovaj zakon, koji je zadao
smrtni udarac i svakoj sjeni pokrajinske autonomi-

   
 
 
 
 
 
 
 

  
   
  
 
   
  
  
 
 
 
 
  

Istina je da su za onaj zakon glasovala peto-
rica. dalmatinskih zastupnika. Nu istina je i to
da su se proti njima digli najenergičnije svi Hr-

 

Godina XI.

mmm

rvena Hrvatska

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika,
Izlazi svake subote. gdje su utušljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku,

—— a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaja po pogodbi i us ras-

Pojedini broj 20 para. | niero PoPnu. Dont ija so Uredništva. Rakopisi so so rdsje, o 50

  
 

vati i proti njihovu glasovanju najenergičnije pro-
svjedovali; da su tri hrvatska člana, megju o-
nom petoricom, malo po malo uzmakla i barem
tražila nadovezati negdanje svoje sveze sa na-
rodnom strankom, dočim su dva ,srpska“  ustra-
jala na centralističkoj i proti autonomnoj stazi;
da je jedan od njih pače na tom temelju zasno-
vao ,srpsku“ stranku. I mi ovdje nekim zadovolj-
stvom ističemo, da su dubrovački pristaše narodne
stranke bili najljući protivnici onoga glasovanja i
svojoj protivnosti ostali dosljedni. Još god. 1872
poslije prvoga glasovanja za izravne izbore od ne-
volje, oni su prisilili Budmania da se odreče man-
data. Da nas ko zlo ne shvati, odmah ćemo pri-
mjetiti da Budmani-a za njegov glas nije nikada
niko krivio. Budmani vrstan učenjak nije bio za
politiku; pa je glasovao zato, što su drugi glaso-
vali. Kad je god. 1875 Antonietti jedan od peto-
rice kandidirao proti Piperati, dubrovački su se
veleporeznici ustegli od glasovanja. Ovo u ostalom
ističemo usporedo, jer spada na drugi list. Glav-
no je, što iz svega ovoga proizlazi kako t. z. Za-
govornici autonomije, bili oni nadri-,Srbi“ ili na-
dri-talijani, realno ne mare za nikakovu autonomi-

ju, nego su uvijek bili s onima ili uz one, koji

su svaku autonomiju gušili. Braniti današnji polo-
žaj u ime neke autonomije, kad o ovoj u pokraji-
ni ni pojma nemamo, to je protuslovlje, to je gor-
ka ironija, to je bagateliziranje naroda.

Refleksije.

U zadnjem broju objelodanjeni članak o sveča-
nosti ,Kola* morao je izaći pretprošle subote, u časa,
kad se je u Zagrebu razvijalo baš najveće slavlje. Za-
kasnio je, te smo ga morali odgoditi. Danas nam je
dvoje zabilježiti: Prvo, da se njegovi nazori slažu sa
onima patriotičnih opozicijonslnih novina, koje su nam
iz Zagreba stigle; drugo da je samo slavlje potvrdilo
naše nazore.

Slavlje hrvatske pjesme dokazalo je duševno je-
dinatvo hrvatskoga naroda. Danas je hrvatski narod
jedinstven ne samo u narodnosti i u jeziku, nego
duši, u težnjama, u idealima. Zato je dobro došla pro-
slava ,Kola“. Ona je baš sjajno zasvjedočila jedinstvo
naše pjesme a uz to i jedinstvo naše volje i naše bu-
dućnosti. Došla su pjevačka društva sa svih strana hr-
vatskih zemalja. Tako se je pomoću hrvatske pjesme
čitava Hrvatska našla na okupu. Svi su se Hrvati grlili
i bratimili kao braća; svi dali izraza jednom osjećaju
E E E LL LELE SEESESNEESSNENM

 

==

 

|
4
i