= Br. 89. Grvena Cijena je listu unaprijeda: a Dubrovnik sa donašanjem Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 6 kruva. Za inosemstvo: 10 krun& i pošt.rski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i polugodište. Autonomija, kultura i narodnost. Iv. Kao što je talijanska narodnost artefakt, ta- ko je i srpska. Moglo bi se reći, da je u ruzvit- ku srpske stranke onaj isti proces k.ji u razvit- ku talijanske. Vlada je podupirala autonomašku stranku; a odatle su proizašli najbjesniji talijan- ski iredentisti. Ista je vlada stvorila srpsku stran- ku a odatle je nastao srpski iredentizam. Kad je započeo u Dalmaciji narodni pokret, pravoslavni su bili u opće prezreni elemenat; bi- li su smatrani kao inferiorna strana u zemlj'. Na- rodni hrvatski pokret ih je podigao. Oni su se, uz koju iznimku, priključi pokretu, uvigjajući da će se tako rehabilitirati i da će njihova inferior- nost prestati. Katolici su ih primili i prigrlili na svoje grudi. Naši ljudi, zatočnici narvdnoga nače- la, a to je najslobodoumnijega načela vijeka, od- bacili su svaku predsudu, te pravoslavne priznali za svoju braću, u ime jednakosti i slobode. Starija generacija još se sjeća, kako je pri- sutnost pravoslavnih u narodnoj stranci, bila je- dan do najmoćnijih i najuspješnijih prigovora, što su proti njoj autonomaši navagjali. Osobito se je puku govorilo, da katolički kler ide za tim, da mu bude dozvoljena ženidba, kao što je to dozvolje- aa i pravoslavnom kleru. Prigovor je za mnogo godina bio od aeodoljiva utjecaja. U početku nije možda ništa tako sprečavalo brzi razvitak narod- ne stranke, koliko okolnost, da u njoj sudjeluju i pravoslavni. Od ovih je narod uprav zazirao. Ne treba ni reći kako i koliko su autonomaši znali upotrebiti taj zazor. Narodnoj stranci se je dogo- dilo, kao onomu, koji je u svojim njedrima ogrijao zmiju. Ona je pravoslavne rehabilitirala i podigla ; a oni su je od zahvalnosti ujeli. Pravoslavni kao i katolici u početku 'hili su Hrvati i samo Hrvati. Moglo je biti megju pra- voslavnima pojedinaca, koji su se nazivali Srbima; ali ovi su bili rari nantes in-gurgite vasto, Nu i PODELUŠLA X. Iz ,Sutonskih Soneta“ Na groblju Sv. Mihajla u Lapadu. O vrieme, ti što ljepost rascvjetavaš U prirodi i truniš cvieće njeno; Ti umjetnosti cvieće uzvišeno Vječuosti dahom kriepiš poljepšavaš. Ti ljudskom trudu blag počinak davaš, Kad rodi voće pjesmom xaslagjeno, (O DUBROVNIKU 27. Septembra 1902. doma izlazi svake subote. a došasto Pojedini broj 20 para. nazivali se Srbima bili su privrženici hrvatskoga državnoga prava, te u gragjanskom i državnom pogledu Hrvati. Zaludu se je o ovomu prepirati, jer gdje činjenice govore, tu je svaka riječ uza- ludna i suvišna. Na čela manjine, koja je u prvom saborskom zasjedanju uložila prosvjed proti tomu, što se ne biraju izaslanici za hrvatski sabor, bio je episkop Kuežević. U pregovorima, koji su se u Beču vodili, najživlje su učestvovali Ljubiša i Kne- žević, kao zatočnici sjedinjenja Dalmacije sa Hr- vatskom. God. 1868 i pravoslavni članovi narod- ne stranke potpisali su separatni votum Vranko- vića, u smislu hrvatskoga državnoga prava, proti svi su zastupnici narodne stranke, i oni dakle pra- voslavne vjeroispovjesti, potpisali adresu za sjedi- njenje. Ta adresa ističe i ubrazlaže hrvatsko dr- žavno pravo tako, da bi ju mogao potpisati sva- ki pravaš. Isto moramo reći o adresi od g. 1871, koju su pravoslavni članovi stranke takogjer pot- pisali. [ kad je raskol već bio očevidan te je Lju- biša, negdašnji vatreni aneksionista, iznio g. 1877 predlog proti sjedinjenja, bilo je pravoslavnih za- stupnika članova kluba hrvatske narodne stranke. U narodni klub pače došli su svi pravoslavni za- stupnici birani one godine, megju njima i Vujato- vić, izuzevši Ljubišu i Tomanovića. Ovo vrijedi istaknuti, jer je one godine klab formulirao jas- nije svoj program u smislu hrvatskoga državnoga prava, baš radi protuhrvatske agitacije, koja se je dizala u pravoslavnim krugovima. Ovo su činjeni- ce, koje nemogu da pobiju svi brojevi ,Srpskoga Glasa“ i ,Dubrovnika“, kad*bi one novine i sto- tinu godina izlazile. Teološka je nauka, da ni sam Bog svemogući ne može učiniti, da ne bude ono, što je bilo. Potpisi pak pravoslavnih članova na- rodne stranke ispod izjava votuma i adresa sastav- ljenih u najčišćem smislu hrvatskoga državnoga prava tu su i nitko nemože učiniti, da ne budu Mi ćemo priznati da se je kadikad pojavio iz pra- voslavnoga tabora, koji pojedini glas u srpskom 1 hartije. T& gdje ćeš Ti ludu pomet svlii, & Našeinu Srbu“ istinu dokazivati | Ali na koncu pregau me ipak Tvoje pismo, pa evo nakastih, da samrćim dvije, tri Tvoju) dobroj radnjici u našemu ,Osvitu“, a pri tome d o osvrnem, ali samo onako nuzgredice, na na)- novije djelo L:ube Vlaćića, kako Ti ono nepravo kaza 8rčko-istočnuga“, veto morade pravo kazati ,&rps&o- pravoslavnoga“ paroba u Metkovićima: ,lz prošlosti srpske oblasti neretljanske*. A da čitatelj ,Crvene“ snade, o čemu se radi, evo mu u dvije riječi : Osvešte- ni ocu (neka mi mzymmm $ dmljo i Prrn IIIA lima) Ljubo V. baš bisantinsku, srce y ovo groblje, slavom posvećeno, oblasti NR Mručjnaka će u sa še sumo tre doka, ko s u a Grote me (AD E I SLANI DISKO tvoga em š 4) Neretvu Srbi; 5) slavno doba Srba Neret- ; ;7 da- pie me do e ru Naznli 8) šlise 2 kroz vaše brsne romoniti! žene. io mmm + 6. jer se taj a Dr, A. Trosić Pavišić, MELCOITIO ia; dem okom, sli km Dakle i naš Pelješac — srpski? |s Mela s ovskom robom vrijeme tračii, jer nije lako, Piomo prijatelju N. Z. B. prijatelju da Ti s bisantincem vna4. Da je to Dragi Niko zebolike gaih Papel, s pomo. bi jek odma vi 8 nikako mi 90 svo se 5 kim Teko 3 su Avari_i kaka saka iga lala mi so bota vana divi di joda to Mil narodi ii ona kasko: ŠEDi nai |V adresi ondašnje autonomaške većine. God. 1870. Godina XfL. ' a P € ao . . , $ : i š , i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika, gdje su utužljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i us ras- mjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. smislu. Ali sami pravoslavni uvijek su ustali da prvi te pojedine i sporadne glasove ušutkaju. O srpstvu počelo se je govoriti god. 1873, kad je zasnovan ,Zemljak“. Ljubiša prihvatio prigodu da se digne kao zatočnik srpstva proti hrvatstvu, U- vidio je, kako njegova nepoštena djela dolaze na vidjelo i razumio je, da će prije ili poslije za nje- ga doći sudnji dan, Da spasi svoje nepoštenje u- tekao se pod zakrilje srpstva i stvorio srpstvo. Novoskovani Srbi uzeli nepoštenjaka pod svoje o- krilje. To je bio zametak srpske stranke. Jest ti zameci se nalaze u člancima, koje je u ,Zemlja- ku“ pisao Ljubiša. glasovanja petorice, Čitav se narod digao proti njima. Nije bilo teško razabrati, da oni neće u posebnu stranku odijeljenu od narodne. A ipak vlada je htjela narodnu stranku razdvojiti. Kako? Našla je orugje u Ljubiši, koji je poduzeo da stran- ku rascijepa pomoću srpstva. Eto prvih temelja srpstvu. Njegova je genesis u Dalmaciji nepošte- nje i izdajstvo. Ali stvarajući srpstvo, vlada mije računala na radikaloije elemente, koje je ono mo- ralo u svojem krilu odgojiti; nije računala na bi- zantinizam. ore VVVVVVVVNVNE ta O ,srpskim |pisarima“. U članku ,Srpsko ime u Dubrovniku“, štampa- vom u br. 5 ,Dubrovnika“, na koji me je uputio gosp. Adamović, bilo je rečeno da prigodom svećanosti sv, Vlaha, dubrovačkog parca, treba dozvati Dubrovčani- ma u pamet: ko su, biva da su srbi; a da se to naj- bolje može učiniti na temelju istorijskijeh i kojiževni- jeh podataks, koji se ai doškoć Guma, ai prugoastvom (1), ui popuvskijem fanatizmom (ll) ue mogu uništiti, Nego gospodinu Adamoviću bilo je dokazano, ka- ko, na žalost, svi najglasmji oni njegovi gistorijski i književni podatci“ nijesu drugo nego mistifičacija ili pak očiti falaificati. Ostaje danas da se malo pozaba- vim petim i najzadnjim srpskim dokazom“, koji se osniva na opstojanju tako zvanih srpskih pis+ra“ sa se staru Nacvuu | pudigose tu hram u Gaot nešuabo- žačkom (1?! i ovo piše srpsko-pravoslavni paroh) svom Bogu Svjetlosti i Rata, od kojega imena još i danas nazivlje se ono mjesto — Vidom“ ili &ta sličag, & ih na pretek, osobito iz prva tri osjeka, gdje se srp- sko-pravoslavni kalugier, Daš ko Srpski vaspitani isto- rik“, &. j, bez ikakove spreme stavlja, da nam riše veoma mutau, i zato veoma tešku staru povjest Naro- ne, njezine stanovnike i konačnu propast, Ja li, malo da ne pozahih, mogase mu apomenuti onu, vesela mu majka, da već Plinio i Ptolomej szaadu za ,Srbe čuveno junake i borce“ 1?! Kčle, bracu, nije s, mu novoga druga! Gije ćeš, bolan ne da Ti srbendi, & jot k tome kalugjeru i parohu svete to i : E 2 f i ili i? [ E i i i e Vlada je vidila užasni vihor prouzročen od narodu naći pristaša niti sa zemljaštvom stvoriti