0 DUBROVNIKU 18. Oktobra 1902. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu + Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna4, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. e we Vi tužite! Prošli se broj ,Dubrovnika“ obazreo na pisanje našeg lista o srpskoj propsgandi pri mjesnim srednjim školama, gimnaziji i pnautici. Dva su odgovora, dva raz- ličita govora. Jedno je tobož sa strane. s drugo je iz uredništva. Oboja su napisana lakim načinom, kao ds im je namjera prikazati, e se naš članak njih niti doj- mio nije. Tek poskorupiše lakom poskoricom griskavog šalakanja, ali ispod nje izbija žuč, jal i pisma; svaka je riječ zmijski piskut. Naš članak nazvaše u odgovoru bombastičnim, a ono ne bješe moguće trijeznije i mir- nije pisati. — Epiteta nijesu odgovori. — Naš članak bjelodano dokaza, da postoji u mjesnim srednjim ško- lama atentat ma Hrvatstvo, politički i duševni sločin. Dokazasmo, da se sistematički od maše djece % obojim mjesnim srednjim školama stvaraju gposrbice; dokazasmo nedostojnost te akcije, jer dokazasmo, da se to djelomice postizava ubijanjem morala u nejačadi. Kako se ima nazvati akcija, koja, da narine misao dječaku, čini od njega lumpa? Užine, pohagjanje zabit- nih gostiona, te pjančarenje za mladih godina, cijeni- mo, da je dost>tno, e dokaže tu namjeru. Ovo bi bila, po našem mojenju, izlišnija polovina zločina, jer ne zna- mo, kojim bi riječima žigosali plazmovanje misli i čav- stva u ma kojih sastavnika ljuckog društva. Zločin je zanago s humanitarnog pogleda, zločin je i ubojstvo » psihološkog ; zločin je čovjeku prepriječiti prirodni raz- voj i nasilno ga istrgruti iz svog naravnog tijeka, da ga se navrati na svoju patoju; zločin je iz čovjeka is- tisnuti njegov vlašti individuum, te ga nadomjestiti so- bom. Što se pako posebice tiče našega slučaja, pitamo kako se ima nazvati, ako se ne -nazove propalom mi- gao, koja se svoga uzdržanja radi laća srestava natu- rivacio, potkrijepljenih interesom? Nije li pravi i zgolj- ni zločia žrtvovati ljude toj ideji, koja naravoim raz- vojem svijesti i naroda propada? Nije li zločio sačiniti od tih ljudi neprijatelje težanja vlastitog roda i naroda, gadjelati od njih o oživotvorenju misli, kojoj se pjihov narod zavjetoje? U našem bombastičnom članka dokszasmo posto- janje sramotnog djela, a da se i ne dotakosmo onih, kojima bi moglo to škoditi. To je za vas bomba, to je za vas čak i imiamija, to, da mi želimo i sahtjeva- mo, da, kada već drukčije ne ide, vlast, koja je dršana posreduje, da se djeci roditelja Hrvata dopusti biti Hr- POE Svi Bai dovod Ne g Jesmo li se mi ikada protivili tome, da vi svoju djecu uzgajate, kako hoćete? Bješe zeman, ali kratsk, iza propagande godine devedeset i pete, u tom kratkom razdoblju išlo je sve svojim naravskim tijekom, barem prividno; u toj su dobi (kao god i sada) učitelji Hrvati tnšili učenike Hr- vate, da su ih vidjeli prekoračiti prag hrvatskog druš- tva, a vi ste, ljudi oko ,Dubrovnika“, u to doba nava- ljivali na gimnaziju i njezina upravitelja u svakom bro- ju svoga lista. To je bio početak akcije. Htjeli ste time paralizovati njegov nadzor, htjeli ste terorizovati. Mišljaste biti će mu mučno nadzirati naše, jer ćemo mu reći, da progoni. Od jednom zamukoste i o gimna- ziji ni mukaeta. Vi ste provodili svoj posao, & na gim- naziji vladao groban muk. Ovo je proganjanje u gimna- ziji, ovo je mućeništvo ,Srba“*. Kažite, koliko je vre- mensa, da o gimnaziji ne pišete? Vi, dobrići, prešutiste mukotrpni kako ste(!?). Kako se pak danas, po izne- šenju fakata branite? Branite se prijetnjom, koja je sadnja riječ bestidnosti i razvratoa sa svakog pogleda; razvratna s pogleda humanitarnog, nepoštena s pogle- da političkog. Čemu se tužimo na naše zavode? Tužimo se, jer se u tim zavodima proganja i ugnjetava narodna svi- jest, jer se učeniku ne da ni saznati kojem soju pri- pada (ne narodnosti, to neka bira) Mi branimo svoje, nećemo da dopustimo da se naša djeca pretvore u po- srbice. A vi? Vi u sime slavenstva $ slobode mišljenja prijetite, da ćete otkriti, da u dubrovačkoj gimnaziji i- ma Hrvata. Hoch, eljea i evviva dični i pravokovi Slaveni ! Dokažite jednom ciglom činjenicom, jednim ciglim imenom, jali jednim dogogjajem, da smo i mi vodili propagandu, da smo od Srba fabrikovali Hrvate. Ovo dokažite, a ne prijetite, da ćete iznijeti, (laž) da su Čirila i Metoda, se je proglasi sveslavenskim pitanjem. Tužite, da smo učili našu djecu, da budu Hrvati (biti će vam vaši sa- veznici Talijavci harpi), tužite, da su naša djeca svo- jom voljom pohagjali jedno društvo neznanjem društve- nog upraviteljstva, kojeg su bili odlukom odalečeni, a od gimnazije za to kažnjeni. — Vi tužite, mi se branimo. Nastojte terorizovati svojim pisanjem profesure, neka bude izgona, neka bude unesrećenika; tužite ne radi vlašte kvriti, već iz podlosti, eda sebe sakrijete. Tužite, Slaveni (?), tužite radi zadovoljstva tužakanja; ulzmaŽm—=mm=BSt=====am pm EEE PEEIZIERRESNLJAEE krune, i novu je oblast poklonio Kotromanovićima. Ste- PODLIILA X. fun je sazirao od kralja magjarskog, i s toga te obra- Srpska junaštva u Dubrovniku i okolici. RER a EIA sti SIRA, g II. čim je primjetio, da se od kralja Karla Roberta nema Uroš 1II. ,Dečanski“ i Dubrovnik, Srpskog kralja Stjepana Uroša Milutina, koji se kinuo je pregovore s Rimom. je potpisivao: ,Stefan Uroš v Krista Boga blagovjer- nij kralj & s Bogom samodršec vsjeh srpskih semi i pomorskih“ '), naslijedi god. 1921 Stjepan Uroš IL, Slijepi, posvat u povijesti pod imenom ,Dečanski“, koji je vladao do godine 1336 ili, kako hoće većina srpskih H li u pi iii RL eli! iili lili i i i ai Godina XII. Smo rvena Hrvatska tužite u ime slobode mišljenja. Živi ta, nemojte so stiditi! Gimnaziji je pravedna, neka kazni primjereno šaja, a neka vaše nagradi radi zločina. Ne, nazijska uprava, ako je pravedna, neće jedne ni druge. Naši, ako su prekršili zapovijed, zi ž g I TRI oružje. — Gdje vam je obraz? Kako se branite ? Branite li vi ove nesretuike, djake, koji će možda jelim životom platiti vaše iofamne osnove, su masi, pa sko ih izlate, neće moći, da proslijede Kako ih branite? Jeste li samo pokušali, da dokažete, da propagsnde nije bilo? Ne, vi ste branili pred rugom svijeta samo vlastitu košu. Obranili ste samo sebe, svo- ga urednika Fabrisa i craogorskog uzgojitelja Zoru, ko- ji su imali žice u rukama, a arlequine ste pustili na milost i nemilost. Kako da nazovemo ovako izdajničko postupanje, ako ga ne nazovemo : Sramota! Sramota je to bijednih gjaka, od vas zavedenih, napuštati; sramota je u toj akciji temelj srpstva 080- viti na mržnji prama bratu Hrvatu (svjedok »Poma“) ; sramota je tužiti drugoga, bez svoje koristi, amo, da bude više žrtava; sramota je sebe kriti, da pade veća krivnja na svoje oružje; sramota je lagati, da drugi trpe. * še | # * Pozivate pisca prošlog članka, da izjavi u Cr- venoj“ što zna o uplitanju Fabrisa i Zore u prljavom poslu, jer, da mu je to dužnost. Nije mu nikakova dužnost, pošto se izjavio spremnim na kompetentnom mjestu izjaviti što zna. Nije ma dužnost javiti vam što zoa, eda se vi umijete vladati. Vama dužnost nije braniti učenike ni profesure, ali sebe — e — to je razlika! Pa hoćete da je pisca dužnost da vas uputi, kako ćete se držati — ali pisac će ipak to učiniti. Svjedočanstva kaša, da je ,Poma“ bila u profesura Zore; možda je čitao, što gimnazijal- ci pišu, da se nasladi štivom? Svjedočanstva kažu, da je urednik Fabris hodao u kabanici kukuljicom na gla- vi u Njirića, gdje su se gimnazijalci sakupljali; moš - da je htio u večer prolaznike strašiti ? Svjedočanstva kažu još toliko stvari, koje pisac neće da kaše, a mo- žete mu biti zahvalni. aaeneNNNNMVVVNANMNNA ELSE EEE EE EEEEEEEEJNSZNNENNNNNINININNJSNMA ženidbi, i kako su se i Dubrovčani za tu stvar bili zau- zeli ,pokle se je uvigjalo da će ta ženidba biti na ve- liku korist republike“, Zamoljeni od Uroša poslaše Du- brovčani tri svoje galije u Tarant, da vjerenicu preve- zu u Dubrovnik, gdje bi velikim sjajem dočekans, Kusan ato. dtd ses tatammst—