Br. 51 Crvena Hrvatska Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku | gdje su atažljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, .. | s sa oglase 30 para. Oglasi koji se više pata tlskoja po pogodili zarai | t. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & Pojedini broj 20 para. , M EEA E uy Cijena je listu umaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa i istro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 , godine 5 kruva, Za inozemstvo: 10 kruna i poštarski trošk iti list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i lugodište. ty Pošto se dojduće sedmice zbog božičnih lagdana ne radi u tiskari u četvrtak i u petak i s toga ne bi se mogao list dogotoviti u subotu, javljamo našim časnim predbrojnicima, da će na- veni broj izaći u srijedu na badnji dan. Uprava. Hrvatska - dobroćudnost. Da su Hrvati dobričine, stvar je poznata i doka- zana do tisuću puta, u hiljadu prigoda. Ali da ta do brota dogje do toga samoprijegora, da zbog bratske lju- bavi jedan rado sam sebe žrtvuje i mili svoj rod i dra- gu domovinu, to se n& dogagja nigdje na svijetu, nego j-dino kod dobroćudnih Hrvata. To #mo mi silu puta p+glasili u raspri, koju vodimo sa Srbima, mi smo u i- me ljubavi, sloge, dogovora mnogo žrtvovali i od po- nosa, i od koristi, i od napretka, dočim su. oni uvijek postojano, nepomično, ostali što su bili, našom se sla- nosti koristili i prilično na našu štetu od dana do Jana rasli, i snagu opasali. Da izbjegoemo kojekakvim judim prigovorima, mi smo puštali da nam oni zahtje- ve sve to teže stavljaju, da nas potkopavaju društvima, zadrugama, pothvatim; puštali smo da se rote sa kiv- nim našijem neprijateljima, da se hitaju kamena i dr- veta, kako bi nas upropastili, da nam niječu ime, lite- raturu, slovo; da nam sve prisvoje do gologa života. 1 njihova smjelost poraste i dopre do toga da je u Za- grebu bogobrazno srpski list, najavio borbu do istrage za Hrvatime, Dogodili su se zemiri i pljačkanje, koja m: ne hvalimo, ali koja su neophodao morala se dogo- diti ma drski izaziv. Dobroćudni su hrvati platili i tam- vicom, i globama, i progonstvom, i dopokon nakon mo- cice opsadoga stanja, sa nam:etom da se štete nadok- nade srbima. Vlada je sama i to nasilnički, kako već tomu ima godina &lijedi, predala saboru zakon odštete i sabor u kome po vladinoj milosti sjede mnogi srbi, e da bolje pritisnu na mir brata Hrvata odobrava taj pa- ret; sabor kako ravnodušno podupire onamo svako be- zukonje, tako amo popušta iredenti i edmetaicima. A ipak, kad je već svagja došla do noža, kad i bukova lava razumije da nije moguće spor poravoati, jaz sa- jaziti, raditi u ljubavi i slozi dogovorno, jer jedan ho- će pošto po to da prisvoji sve što drugomu pripada, uagje se još besvijesnih, koji pridolaze maslinovom graučicom i misle da su par riječi mogu utažiti raspa- ijene strasti, da mogu sa kašikom vode pogasiti gole- mi požar, koji je svu kuću unakrst zahvatio. |Ne pro- mišljaju da tom našom dobrotom, popustljivosti posta- PODAIITAR. Vilim Tell. Schiller je prvi njemački tragik. Sam ga je Goethe uszvao kraljem dramaćske umjetoosti. ,Ovaj se je čo- vjek — on veli — znao otresti prostote, koja nas osta- le vrlo kvari“. Schiller je takogier popularniji od Goethea, jer se dotiče srca, dok auktor Fausta zahvata um; & srce go- tovo uvijek prednjači umu. Schillerova se svijest, znade istovjetovati sa onom naroda, a ovaj u Njemačkoj pje- snikovim akcentom izražaje svoje osjećaje, svoje boli i svoje nade ; slična šta Goethe nije po tigao. Goethe svo- jom pjesmom, u svojoj slikarakoj mašti predstavlja ti čovjeka kakav je dandanas u realoom životu, gola, a mnogo puta i prostotom zaokružena ; on nam slika čo- \jeka kakav je, a ne kakav bi morao biti. Schillerova poezija nasuprot zahvata čovjeka u najboljim svojim u: mentima kreposti i vrline, i podiže ga do neke ide- iko godina prije, nego se srušiše zidine crne Bastilje i |relomi sjajno žeslo sv. Ludovika, on pronicavim svo- jm dubom, već je stvorio naj ljepšu himnu slobodi u () DUBROVNIKU 20. Decembra 1902. kruna, na Izlazi svake subote. ovi. Ko ne . e za došasto jemo smiješni, ubijamo narod, koji u tomu videći raz- dvojene ponajbolje domovinske sile smalaksava, očaja- va, i da lako može doći do toga da u zdvojnosti svo- joj dade belaju sva pravdanja i natjecanja, koja vidi u pajboliim narodnim spobornicim. Da bi srbi pridržava- jući svoje ime priznavali pravo domovini našoj da se zove ko i jest Hrvatskom, da bi dali nam pomoćnicu ruku da se izbavimo rastrganosti i jarma, kojeg nam na- meću tugjinci, da bi vojevali uz nas barem dek dostig- nemo prvi uvjet narodnomu bitisanju, sjedinjenje i slo- bodu raspolagati svojim prihodima; hajde baš, mogla bi paliti ta separatistična njihova težnja, ali kako pru- žiti bratsku ruku onomu, koji je pristao uz tugjina, uz krvnika da nas to više mrevari, gnjavi i guši? Kako ge sprijateljiti s onim, koji očito u svakoj zgodi, u svi- jem borbama, uzduž cijele domovine o glavi ti radi? Te nam misli svaki čas u pamet dolaze, kad danomice gledamo te jalove napore tih dobričina, koji bi hoćeli da budu siti vuci i na mjestu jaoci, a nadasve ovih da- na nameću nam se, kad čitamo izvješća o raspravi, ko- ja se je vodila u hrvatskom saboru, prigodom vladine osnove o ošteti. Nije bilo dosta da je vlada na silu pro- vodila svoju osaovu, nije bilo dosta da su joj ravno skute nosili srpski zastupnici, nije bilo dosta da su ma- gjaroni branili stvar kako pravednu i razložitu, nego se i u redovima opozicije podigao leventa, da izaspe me- dene svoje riječi u prilog tužnijem žrtvama hrvatske preuzetnosti. Ciljamo na izraze i riječi časnog Derenči- na u hrvatskom saboru. Taj gospodin u svome govoru punom obzira, doskočica, spominje neku izjavu, koju bi- jaše namislio iznijeti u svoje ime i u ono svojih su- mišljenika. Ta je izjava imala uspostaviti da su Hrvati i Srbi jedsn narod i da je ime srpsko isto tako oprav- dano kako i hrvatsko. Živa istina, gospodine ; a)i je ta- kogjer živa istina da su vijekovi, težnje, bitisanja, unu- trnje i izvanjske okolnosti ta dva narod razdvojile, a i granice, osim malih izuzetaka, gdje bi genetičao jed- ni mogli bit s drugim pomješani, dobro (osječene; ali je živa istina takogjer da oni, koji su od ljute nevolje na- došli glavom u torbi, i bili primljeni, pogošćeni, nami- reni ve bi imali istisnuti starosjedioce, nego se pono- siti da su postali sinovi one zemlje, koja ih je blago- hotao prigrlila. Nastavlja časni govornik: Srbi imaju svoja državu, ali i Hrvati svoju, i narodu jednoj i dru- goj mora da bude valjan državljanin i patriota, nazivao se on imenom hrvatskim ili srpskim. Prvi dio razlaga- nja mi primamo i hvalimo, ali kudimo i odbijamo da može biti dobar državljanin i patricta bilo uz jedno ili drugo ime; nego dapače dolazimo do ovog sa Sloboda, jednakost, brastvo, prijateljstvo i živa vjera zaokupljali su plemenit njegov duh, & otsjevaju u raznim njegovim pjesničkim umotvorima. Schiller je strastveno ljubio cijelo društvo. U njegovim dramam, romancami i balatam pre- vlagjuje pjesma nade, mladosti, ljubavi. Goethe te udiv- ljuje, Schiller stvara ljubav. Kakova se ljubav ne krije u nježnim grudima jedne Amalije i Tekle; dviju od naj Silvije, Nerine i Ermengarde, — neumrlih djevica. kuca, a mašta se zalijeta sreće. Ljepota te opčara. Ali, što je naj vrijednije is- zici — si rinvergina nella lettura de' suoi drammi.“ Vedrina duha i čistoća savjesti prodire iz nje- majom u nekiw svojim umotvorima, kao n. pr. u Ide- alu, to se je dogodilo u kritičnim momentima boli milijih ženskih pojava u cijeloj modernoj diamatskoj | Orleansku djevicu. Ova tragedija i ako nije umjetnosti, — dvije sestre jedne Ofelije, Margerite,| bila je ipak i samome piscu najmilija; jer ju Štijući Schillera, jesi li zaljubljen, srce ti naglo|liko u Orleanskoj djevici, koje je pisac u prostrano polje idilske|jeme mladenačkog zanosa, taknuti, u njegovim djelima neka te tajna sila potiče na kreposna i požrtvovna djela: ,la vita — Mas- primaju se. ključka: ako srbi imaju svoju država, ko što ima- ju, svi atanovnici moraju da budu srbi, i onda jesu pravi državljani, pravi patriote, ali ako za njih vrijedi to pravilo, ima vrijediti i za hrvatsku državu, te svi oni koji živu u državi hrvatskoj, eo ipso nijesu i ne smijedu biti drugo nego Hrvati. Još bi se moglo to sno- siti, da ie to prosto ime, bez drugih namisli i težnja, stavi na primjer, kako se u Španji ponose pokrajine Baske, ili u Francuskoj Bretonci; ali govorio koliko hoće g. Derenčin da je iredenta, što ju nekoji hoće da zametnu u jednom te istomi narodu, non sens, ipak ka- ko i sam priznaje, kad veli da ju neki hoće da namet- nu, tu postoji; a ako postoji kako će se pošteni Hrvat grliti i bratimiti s onim, koji mu kuću raskopava ? Kad se ikada našao taj pošteni srbin, te bi priznao hrvat- sku domovinu, i rame o rame borio se svojim bratom da se okova oslobodi, da se domogne svojeg ideala? Htjele su se sve zagrebačke nevolje, koje opet velimo ne hvalimo, da prisile neke pravoslavne na izjavu, da se ne pačaju u politiku, da ljube hrvatsku zemlju, da žale krute izazive; ali ta ista izjava izmamljena pod pritiskom straha, dokazuje da su ti isti priznali da ih ima u velikom broju, koji bi radosno dočekali taj daa, da nestane tužne naše domovine hrvatske. Završuje časni Derenčin: da se ne smije idemtificirati pravoslavlje sa srpstvom; aiti katolicizam sa hrvatstvom. Da se to kod katolika ne dogagja očito je po tome, što ima katolika magjarous, ima katolika slavosrba, kojoj skupini pri- pada g. Dereačin i njegovi sumišljenici tamo, a nekoli- ko zastupnika i amo, ima dapače katolika fanatičnih srba; ali na proti, uprav je bijela muha da jedan pra- voslavni, pak stanovao i od stoljeća u Hrvatskoj, prizna- de da je Hrvat. Znamo da je bio posve škakljiv položaj te gospode, koji su htjeli bratskom rukom pogladiti ot- porne srbe, naše iskopanike, a opet se nijesu hoćeli zamjeriti jednoglasnom iskazu naroda, koji je ustao kako jedan čovjek, da dokaže da ako je ustrpljiv, pogodljiv, ipak da zna ukazati zube, kad dotuži. Ali bi bili mnogo svijesnije učinili da su mučali; jer jur s tim što su odobrili iskaze, jer je sko ponašanje bilo izazovno, dokazali su, da je branio svoje pravo, čestito radio, a dosljedno mali su se pridružiti narodu i muževnim svojim učinit da se osvijeste nevoljaici, koji svi i svuda ne či re drugo, nego nas ružiti, bručiti, progoniti i vati pomoću drugih, dok dočekaju veseli dan, se neće dogoditi, da nas dovedu do istrage. smo rekli što nam bijaše na duši. H# iS3g i il sti sudara, bilo bi zahtijevati nemogućnost. mnje, da Don Carlos spada megju naj bolje rove produkte: ,vi ha un carattere, quel Posa, Carrera, che basta da solo ad imparentare Schiller Shekspeare.“ Cattaneovo mnenje da Alfijerijev # ne 38 Drugi vijerni nagonu svojega srca, pretpostavljaju s i on sam veli, srce stvorilo. Toliko u Don Carlosu gis duh; i š j i govih stihova; ako se je katkad pustio nadvladati su-|jepim zapletajima, magistraloom peihološkom evolucijom,