ibi Ae ARGAENENOH za EEE AI 1 ARONA aa ma E E nm AVEN List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u U DUBROVNIKU 5. Januara 1901. warSki voki o ueč rad nioanađihsstmocimni vc rta AH oro] eri Godina XI. se Uredništvu. i mištou lista: na godinu kruna 9, na po godine 4:50 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem 5/o topi liut, kad mu tplsta_mine, se da je prodi oo 4.00: dolo» u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegominu s poštom: na godinu 10 kru- nA, na po godine 5 krun&, sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. 1. Januara 1901. Sravnamo li ponašanje elemenata tugjijeh hr- vatskom narodu, koji žive u njegovoj blizini i sre- dini, ili, kako oni kažu, borbu za opstanak, sa njegovom pravom borbom za opstanak, vidimo go- lemu, strašnu razliku. Uzmimo najprije za pri- sa kakvom županijom: krše im autunomna prava, materijalno ih gule 1 isisavaju, u zajedničkim po- duzećima ih zapostavljaju, u zemlju useljivaju svoj magjarski elemenat. Sve to još izvagjaju bez ika- kva obzira, otprto, nasilno. Tamošnji pravoslavni srbi sa isto toliko obzira prama ogromavj većini naroda rade na svoju stranu, premda oni kao srbi nemaju nikakvog prava, jer niti država, muti je ikad ko prizno kakav srpski narod u Banovini. Nu njih ni najmanja briga za to, oni siječu ravno bez ogledanja k svom cilju — da u državi stvo- re državu, 1 narod u narodu, to jest da sruše da- našnju Banovinu, kao hrvatsku državu. I premda Hrvati imaju sva prava i srestva, koja im država daje da se energično i bezvbzirao opru tim ma- padnim osvajačima, opiru se tako, da kod njih izazivlju još veću volju i smjelost za navalom. Moglo bi se figurativno kazat da Magjari i Srbi mlate batinama, a njih u rukavicam glade. Pregjimo sa Banovine na hrvatsko primorje od Trsta do Kotora. Tu nalazimo proti Hrvatstvu talijanstvo u velikoj manjini. Ponašanje talijana prama Hrvatima, postalo je već proverbijalno. Ta ko ne pozna njihov: osar twutto contro i Oroati. I zbilja, gdje oni vladaju, kako u Istri, Trstu i Gvurici, postupanje im sa našim narodom sigurno ne razlikuje se mnogo od onoga serenissime republi- ke natrag 100 godina. A Hrvati i sa njima u ru- kavicama, lagano, plašljivo — sve puni nekakvog neponjatnog i neopravdljivog obzira. A kako tek talijanaši ističu svoje talijanstvo, svoje osjećaje i težnje. Vidjeli smo to najbolje prigodom amorstva kralja Umberta. Jasno i otvoreno svakome poka- zaše da je njihov kralj u Ital ji. U iskazima žalo- vanja istakli su se valjda i još više nego i sami talijani u Italiji. Gdje su žalobni telegrami depu- tacije i vijenci, te izjave kav: lembo di terra ita- liana, nespašene talijanske zemlje, svome kralju itd. Sve te čisto protudržavne i antidinastično iskaze gledala je i Austrija, kao što i cijeli svijet, Pak? Sve što je učinjeno proti istima — bila je jedna saplijeua iredentističkoga lista ,Il1 piccolo“ | Očito je dakle, da ili je Austrija smatrala drža- nje talijsnaša u pravu, ili im nije ništa oponira- I sto polugodište. "a isi Svi su oni opojeni i fanatizirani tom idejom, i za nju rade bez ikakva obzira, ne birajući srestava. Koliko li se u tom pogledu Hrvati razlikuju i od talijanaša i od samozvanih srba, tim više što težuje naše ne idu van države, što su zakonite. Težnje naše jesu prava ne samo narodna, nego potvrgjena najvećim činima izmegju hrvatskoga mjer Banovinu. Magjari postupaju tamo skoro kao : naroda i Habsburških vladara, kao što su kruni- sanje Ferdinanda I. i pragmatična sankcija. Hrva- ti bi s toga mogli vodit najenergičnije i najbez- obzirnije butbu ža Hrvatstvo i za postiguuće svo- je države. Jer «ni ne idu da rascijepaju i sruše munarhiju, naprotiv bi je daleko bolje učvrstili, oni ne idu da se odmetnu od njezinog vladara, nego dapače okrunivši ga svojim kraljem, da mu moć i ugled mnogu više učvrste i povećaju, oni napokon u svojim težnjama ne prisvajaju tugjih zemalja, nego se drže samo svojih. Svi ovi uslovi od kojih do jedan izostaje i talijanašima i srbi- ma, traže da bi Hrvati morali i jedne i druge daleko nadmašivati smjelošću i bezvbzirnošću u borbi za ostvarenje svojih težnja, svoje narodne ideje. A ipak vidimo, da je na žalost protivno. Koji su tome uzroci, na dugo bi se moglo raspra- vljati, & možda vrlo lako bez ikakve koristi, Nu reći ćemo, da nije ovako uzijok bilo, Bilo je vre- mena, kad su Hrvati ko ubojita puška stojali spravni da brane sebe i svoji prava, i nije tome baš pre mnogo. I onda se drugačije stalo, Hrvati su bil, uvažavani i štovani, njihov se glas brojio mnogo u monarhiji, dapaće mnogo puta je odlu- čivao, a nijesu bili peto kolo na kolesima. A kad je tako bilo prije, zašto ne bi moglo bit i sada? Duduše nijesu baš vremena puške i mača, ali za- što da ne bismo mogli danasnjim vremenima pri- kladnijim srestvima borit se za našu narodnost i nasu ideju, smjelo i oezvbzirno kao i prije? Da mogli bismo, ali samo treba htjeti, treba početi, niko nam se nema prava oprijeti niti može sa uspjehom. I nije od potrebe da se počme svuda od jednom, što nije ni moguće. Dosta je da po- čme jedna hrvatska općina radikaloo i bezobzirno brauit i pomicat hrvatstvo a trijebit svaku i naj- manju stvarcu štv je protiv njega. Prednjače na- ravno ljudi na upravi, a narod će ih slijedit i po- duprijeti, jer mu ne fali ni svijesti ni volje zato, Neka samo pokusaju započet takovu akciju ljudi na ONA REPUBLIKA HRVATSKA BA ? NAGCKRA BiCL OTEKA, DUGAOVNIK u. » priopćeno po pogodbi vraćaj pri => ttotjeastachoage a oglasi koji se I EN a ai a Srpski kalendari. Osobito nama u zadnje doba prigovara nam se od njekih listvva, što tvrdimo očitu i ne pobi- / tnu istinu, da naši samvzvani srbi teže van gra- mica države k samostalnim srpskim državicam, da teže kako će nam pootimati naše zemlje i uni- štat ako i rascijepanu, ali po prošlosti 1 narodu jedinstvenu domovinu. Premda je to stvar svako- mu poznata, te je mogu nijekati samo om, te tim težnjama ili javao 1 potajno na ruku idu, ipak ćemu iznijeti ovdje jedao dokaz, koji će mislimo i najnevijernijeg dovestit na čistac sa politikom naših samozvanih srba. Taj će nam dokaz pružit srpski ka- lendari, što se izdavaju u hrvatskim zemljama i na desetke tisuća rasturuju megju hrišćauski živalj. Uzeu ćemu dva srpska kalendara ,Srbobran“ i ,Sv. Sava“ Stu izlaze u Zagrebu,, te iznijeti po redu važnija štiva i slike te se u njima nalaze. Najprije Srbobran“. Štivo: Četrdeset godišnje Slavije Gospodara Crne Gore, Knesa Nikole 1. Suke: Knes Nikola u današnjoj dobi, Knes Ni- kola kao mladić, Knes Nikola u nastupu vlada- nja. Šuvo : Is šivota Kneza Nikole. Shke: Kne- ginja Milena, četiri sluke kraljice Drage i Alek- sandra, 4ri slike sinvva kneza Nikole, šest slika ministara Nikite, megju njima 1 famošni Lujo Voj- nović, pretendenat na srpsko kraljevstvo, obučen od crnugorca, četiri slike vojvoda is crnogorske vojske, tri slike prestavnika gragjanskih vlasti u Crnoj Gori, paviljon kraljevine Srbije na pariš- koj islošbi, osam raznih portret-sliika iz crnogor- ske vojske, crkva-zadužbina Nikite u Nikšiću, sa stivom, srpska crkva _u Sotiji, dar srpskog kralja Aleksandra manastiru u sv. Gori, dvije slike Sme- dereva u Srbiji. Sivo: Svaćovi u srpskom dvoru. Slike : srpski oticir kajiževnia, ruski car u Mos- kvi, dvije slike. Zatim mnoštvo drugi slika i sti- va isto tako faualićoog smjera i sadržaja. Sad da viduno ,Sv. Savu“. Sluke; Mihajlo mlagji brat i pokojni Gjuro Aleksundrović, stariji brat cara ruskoga; sinrtni ostanci ruskoga carevića Gjura, pokop ruskoga carevica, ruski crkvena pjevački sbor, nova rusda crkva u DBeću, svatovi Cravgorskoga kueževića Dania (kri suke), knes Nikola i njego- va pratnja u carigradu. Vigjimo još jedao srpski kaleudar Dubrova“, Stivo; Kralj Dragutin od nekakvoga srba 12 Beograda; paviljon Srbije na Jeli moguće da narod kome organizirana srpska propaganda svake godine na tisuće komada tiska odi- pir: št li i "ivi sij ip ii hi 1 šta i pi 3 sem antiačniijidei mmtiiiuatoasiiitiAdl.