U DUBROVNIKU 26. Januara 1901. Pretplata i utužljivi, a dopisi List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništou lista: na godinu krun& 9, na pd godine 4:50 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- nA, na po godine 5 kruna, sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj i plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u (Dubrovniku, gdje su ju se Uredništvu. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša. sto ES i oak Nd iii ERO — avant kuči a | i stoji 20 hel. Dubrovnik, 25 januara 1901. Ovim brojem Frano Supilo prestaje biti vlas- nikom i izdavateljem ,Crvene Hrvatske“, te je predaje nekolicini Dubrovačkijeh Hrvata, Ovi će pastaviti izdavanje lista, niti će se zaustaviti ijedan broj, da tim ne štetuje hrvatska stvar u amošnjim krajevima, koji premda su hrvatski i po prošlosti i po današnjem pučanstvu, za hrvatstvo su u vje- čitoj pogibli. Jer navala je tugjinstva velika, ustraj- na, ne popušta niti jenjava ni jednoga časa, ni u najmanjoj stvari. Ipak ne bi se amošnjem hrvut- stvu trebalo ni trećinu ovoliko naprezat, da održi i osvoji ono, što ga po pravu i naravi ide, kad bi imalo da obračuna samo sa takozvanim hrišćan- skim srpstvom, koje se ovdje nalazi, ali baš že- stoki i pogibeljni valovi i navale iz daljega dola- ze; iz daljega dolazi barut, kojim se lagumava hrvatska narodnost u ovim krajevima. Dok opet ovamo to unešeno, eksotičao srpstvo služi se sa svim srestvima, sve mu je dobro došlo proti Hr- vatstvu. Dapače, kako je svakome poznato, ne srami se i ne drži za nepošteno i ne slavenski, bratimti se i sa samom talijanaškom strankom i podupirati je, samo neka wu je tim lakše potko- pavati Hrvatstvo. Tome srpsko-talijanaškom bra- timstvu ima hrvatski Dubrovnik da zahvali, što danas krije u sebi dvije ljute rane — dva tali- janaška društva, jedno za bolji, & drugo za niži, radnički stalež! To su mu darovali ti veliki Sla- veni (!!!) politički srbi i srpsko-autonomaška op- ćina u Dubroyniku! U ovakom položaju, a mogli bi smo ga i dalje potanko opišivati, ovamošnji hrvatski narod treba da se ne samo uvijek slož- no, ali i sa svim silama, uvijek budan i oprezan bori bez oduška, da mu ujegovi dušmani ne potkopa- juine rastruju ono, što mu je najmilije i najsvetije na svijetu: hrvatsku narodnost i slatki materinski jezik — hrvatski jezik. ,Crvena Hrvatska“ je u toj mučnoj borbi kroz deset godina bila uvijek stjegonoša i po najbolji borac i stekla velike, pr- ve zasluge, što je sebi hrvatstvo teškom mukom izvojštilo pravedniji položaj i što se razbudilo i osvijestilo u puku, a svak shvaća da će mu i u naprijed biti od isto tako velike potrebe i izda- šue pomoći i obrane, jer kako na više razložismo borba za Hrvatstvo u južnoj Dalmaciji, a najpače u hrvatskoj Ateni traje sve udilj jednakom pogi- bli. S toga cijenimo potrebito i rodoljubao naj toplije preporučiti ,Crvenu Hrvatsku“, svim hr- vatskim rodoljubima, da je bilo predbrojbom, bi- lo kako mogu, što bolje pomognu! ,Crvena Hrvatska“ imade mnogo dužnika, koji su bili moljeni i posivani po toliko put4, da plate svoju predbrojdu, ali se eto do sada još ne odazvaše. Za to ih i opet ovdje najuljudnije umo- ljavamo da ispune svoju dužnost, kao pošteni lju- di i patrioti, i da podmire svoje dugove ovome listu. Svi dugovi do 31 prošloga dećembra, neka &e šalju dosadašnjem vlasniku ,Crvene Hrvatske“ Franu Supilu oa Sušak u Hrvatskoj. Tim više im preporučamo ispunjenje te dužnosti, što ,Crvena Hrvatska“ imade njekoliko zaostalih troškova, koje mora da podmiri isti Frano Supilo, I po same dušnike je najbolje i naj časnije da se ovoj mol. | bi odazovu, te čim prije podmire svoje dugove i više puta tako prištede obojoj strani dosta ne potrebne mu- | ke i truda i gubitka zlatnog vremena. Sa velepoštovanjem Uredništvo ,,Crvene Hrvatske“. i . 8 : : 4 | Prvi. zvižduk Splitske »Željeznice« Ni u nas, ni drugamo u svijetu nije ništa nova, ako se početkom godine pojavi po koji novi list, te nas s toga nije mogla iznenaditi Mikači- ćeva ,Zeljesnica“, tim više, što se je u Splitu već podavna ćukalo da će novim vijekom Dujam Mikačić izdavati u Splitu hrvatski neodvisan list. Ako ima novotarije na bijelom svijetu, te se rav- nodušnije prima, to je kakav novi pokrajinski listić, kojemu, ako ne drugo iz običaja, svatko, i prije nego li će svijetlo božje ugledati, proriče kratak vijek i smrt u povojima. Split je doživio i do sada po koje novinarsko nedonošće, a zad- nje je bilo povito u Mangerovu , Neodvisnost“ koja, uaatoč umjetnom uštrcavanju jugoslaven- skog serum-a i srbofilske pepsine, nije doživjela niti toliko pretplataika, koliko je prsta na ruci bivšeg njenog bezazlenog urednika. Uz urogieno pesimistična rasnoložanje prama novinarskim podhvatima, nećemo ipak zatajiti da nas je obradovao glas da će D. M. pokrenuti u Splitu dobar hrvatski list, a to sa dvojstrukog razloga. U Splitu se već od davna vapi i čezne za čestitim hrvatskim listom, da ne drugo, da slu- ži kao antidot otrovu, koji se uprav iz Splita širi u narod kroz stupce , Jedinstva“, koje je današ- nja narodnjačka stranka dočekala i povila u otr- cane dronjke negdašnjeg svoga programa, te po- digla na čast glavnog i jedinog svoga stranačkog organa. S druge strane o listu, koji je imao iz- davati D. M., moralo se je očekivati da će biti čisto hrvatski, a k tome i pristojno uregjivan. Naša se je nada pretvorila u grdno razoća- ranje čim nam dopade ruku prvi broj , Željesni- ce“, pak nas je baš to grdno razočaranje i po- nukalo da se latimo pera i napišemo ovo nekoli- ko redaka u najboljoj namjeri, stalni da će im priznati umjestnost i opravdanost, n prvom redu dobri hrvat i naš lični prijatelj D. M., a s njime i ostali čestiti hrvati u Splitu i u pokrajini. Neozbiljnost već u naslovu lista urednik o- NAROD * MIAUČNA BiCLIOICKA, Li2ŠĆŠ KI i Za oglase, priopćeno, zahvale i o pita o 20 hel. po retku, a oglasi koji se u po i i uz razmj Rukopisi se ne vraćaju. Listove SAME prima ni uredništvo ni uprava. no saučešće cijele pokrajine u jedinu svrhu da D.r Salvi se pozornice prvog balkanskog kazališta može svećano proglasiti hrvatstvo odgovornim za sve nesreće i nedaće s kojih boluje i propada naša nesretna Dalmacija ! Nego da je splitski miting zbilja i bio ono što o njem historičnim auktoritetom tvrdi D. M., dade li se opravdati činjenica da se Splitska že- ljeznica proglasi nuždom općeg izmirenja u Dal- maciji, gdje ima žalibože da se još koješta izgla- di i poravna, te podredi narodne interese cijele pokrajine pitanju splitske željeznice! Treba biti ili bezazlen idealista, ili politički kratkovidnik, & da se u današnjoj eri u Dalmaciji ozbiljno sanja o političkim idilam i sveopćem primirju, a to za veću ironiju onih istih dana, kada se je hrvatski u našoj i posestrimskim zemljama očajno borilo sa tugjinstvom i odmetništvom. D. M. nije namijenio splitskoj Željegnici :je« dino odlićau ulogu maslinske grančice, već se je pobrinuo i za praktičnu stranu, a u prvom redu pobrinuo se je da čim prije njegovom , Željesnicom* odjurimo prama izmirenju srpstva sa hrvatstvom u našoj domovini. Ta, kaže D..M., treba biti sli- jep pri-zdrevim očima, te poricati opstanak srbi« ma, dočim jedino u slozi sa srpstvom može se hrvatstvo domaći svojih konačnih narodnih ciljeva. Da smo ovo pročitali, a da nijesmo prije znali ko je vlakovogja , Željesnice“, bili bi smo odmah rekli da je kakav Antonije Stražičić prenio svoju nagragjenu srpsku djelatnost iz organa narod- njačke stranke u vagone nove Željeznice. Kad ta- mo evo vidimo da ima i drugih, koji pogrijavaju staro zelje, i nude ga za hranu hrvatskoj publici u jedinoj namjeri da joj kvare želudac i time joj slabe cijeli tjelesni sustav. Mi smo do sad držali da smo svi na čistu, što se tiče tog blaženog srp- skog pitanja u našim zemljama. Mi hrvati, na temelju našeg državnog prava, moramo po o- noj staroj: ko dobro luči, taj (i , da smo mi protivnici nacijonalnog srpstva Mouarhije, pošto ne diramo srbima u jezik, tjer je to naša kao i njihova zenica, a ne ni crkva, te n. pr. mi bi se mogli okladiti dan jedini srpski pravoslavni episkop ili patrijarha u hrvatskim zemljama uživa više blagodati nego li svi skupa katolički sveštenici u cijelome arp- skome i jmesrpskome pravoslavlju. Ne diramo im dakle u jezik, ne diramo im u crkvu, koju oni istovjetuju narodnosti, time mi u ničemu ne ra- dimo prama nacijonalnom srpstvu. « Naprotiv političko srpstvo u hrvatskim sem- ljam nemožemo, niti smijemo priznavati, ono veleizdaja na hrvatskoj državi, veleisdaja političko hrvatstvo ti kao bi bila s s š E g T i i i ii F f ti i | i : H u i h i 104