U DUBROVNIKU 26. Januara 1901.

   

Pretplata i
utužljivi, a dopisi

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
ništou lista: na godinu krun& 9, na pd godine 4:50 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem
u kuću i za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
nA, na po godine 5 kruna, sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj

i plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u (Dubrovniku, gdje su
ju se Uredništvu.
Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša.

sto

ES

i oak Nd iii ERO

— avant kuči a

|
i

 

stoji 20 hel.

Dubrovnik, 25 januara 1901.

Ovim brojem Frano Supilo prestaje biti vlas-
nikom i izdavateljem ,Crvene Hrvatske“, te je
predaje nekolicini Dubrovačkijeh Hrvata, Ovi će
pastaviti izdavanje lista, niti će se zaustaviti ijedan
broj, da tim ne štetuje hrvatska stvar u amošnjim
krajevima, koji premda su hrvatski i po prošlosti
i po današnjem pučanstvu, za hrvatstvo su u vje-
čitoj pogibli. Jer navala je tugjinstva velika, ustraj-
na, ne popušta niti jenjava ni jednoga časa, ni u
najmanjoj stvari. Ipak ne bi se amošnjem hrvut-
stvu trebalo ni trećinu ovoliko naprezat, da održi
i osvoji ono, što ga po pravu i naravi ide, kad bi
imalo da obračuna samo sa takozvanim hrišćan-
skim srpstvom, koje se ovdje nalazi, ali baš že-
stoki i pogibeljni valovi i navale iz daljega dola-
ze; iz daljega dolazi barut, kojim se lagumava
hrvatska narodnost u ovim krajevima. Dok opet
ovamo to unešeno, eksotičao srpstvo služi se sa
svim srestvima, sve mu je dobro došlo proti Hr-
vatstvu. Dapače, kako je svakome poznato, ne
srami se i ne drži za nepošteno i ne slavenski,
bratimti se i sa samom talijanaškom strankom i
podupirati je, samo neka wu je tim lakše potko-
pavati Hrvatstvo. Tome srpsko-talijanaškom bra-
timstvu ima hrvatski Dubrovnik da zahvali, što
danas krije u sebi dvije ljute rane — dva tali-
janaška društva, jedno za bolji, & drugo za niži,
radnički stalež! To su mu darovali ti veliki Sla-
veni (!!!) politički srbi i srpsko-autonomaška op-
ćina u Dubroyniku! U ovakom položaju, a mogli
bi smo ga i dalje potanko opišivati, ovamošnji
hrvatski narod treba da se ne samo uvijek slož-
no, ali i sa svim silama, uvijek budan i oprezan
bori bez oduška, da mu ujegovi dušmani ne potkopa-
juine rastruju ono, što mu je najmilije i najsvetije
na svijetu: hrvatsku narodnost i slatki materinski
jezik — hrvatski jezik. ,Crvena Hrvatska“ je u
toj mučnoj borbi kroz deset godina bila uvijek
stjegonoša i po najbolji borac i stekla velike, pr-
ve zasluge, što je sebi hrvatstvo teškom mukom
izvojštilo pravedniji položaj i što se razbudilo i
osvijestilo u puku, a svak shvaća da će mu i u
naprijed biti od isto tako velike potrebe i izda-
šue pomoći i obrane, jer kako na više razložismo
borba za Hrvatstvo u južnoj Dalmaciji, a najpače
u hrvatskoj Ateni traje sve udilj jednakom pogi-
bli. S toga cijenimo potrebito i rodoljubao naj
toplije preporučiti ,Crvenu Hrvatsku“, svim hr-
vatskim rodoljubima, da je bilo predbrojbom, bi-
lo kako mogu, što bolje pomognu!

,Crvena Hrvatska“ imade mnogo dužnika,
koji su bili moljeni i posivani po toliko put4, da
plate svoju predbrojdu, ali se eto do sada još ne
odazvaše. Za to ih i opet ovdje najuljudnije umo-
ljavamo da ispune svoju dužnost, kao pošteni lju-
di i patrioti, i da podmire svoje dugove ovome
listu. Svi dugovi do 31 prošloga dećembra, neka
&e šalju dosadašnjem vlasniku ,Crvene Hrvatske“
Franu Supilu oa Sušak u Hrvatskoj. Tim više im
preporučamo ispunjenje te dužnosti, što ,Crvena
Hrvatska“ imade njekoliko zaostalih troškova, koje
mora da podmiri isti Frano Supilo, I po same

dušnike je najbolje i naj časnije da se ovoj mol. |

bi odazovu, te čim prije podmire svoje dugove i

više puta

tako prištede obojoj strani dosta ne potrebne mu-
| ke i truda i gubitka zlatnog vremena.

Sa velepoštovanjem
Uredništvo ,,Crvene Hrvatske“.

i . 8 : : 4
| Prvi. zvižduk Splitske »Željeznice«

Ni u nas, ni drugamo u svijetu nije ništa
nova, ako se početkom godine pojavi po koji novi
list, te nas s toga nije mogla iznenaditi Mikači-
ćeva ,Zeljesnica“, tim više, što se je u Splitu
već podavna ćukalo da će novim vijekom Dujam
Mikačić izdavati u Splitu hrvatski neodvisan list.
Ako ima novotarije na bijelom svijetu, te se rav-
nodušnije prima, to je kakav novi pokrajinski
listić, kojemu, ako ne drugo iz običaja, svatko,
i prije nego li će svijetlo božje ugledati, proriče
kratak vijek i smrt u povojima. Split je doživio
i do sada po koje novinarsko nedonošće, a zad-
nje je bilo povito u Mangerovu , Neodvisnost“
koja, uaatoč umjetnom uštrcavanju jugoslaven-
skog serum-a i srbofilske pepsine, nije doživjela
niti toliko pretplataika, koliko je prsta na ruci
bivšeg njenog bezazlenog urednika.

Uz urogieno pesimistična rasnoložanje prama
novinarskim podhvatima, nećemo ipak zatajiti da
nas je obradovao glas da će D. M. pokrenuti u
Splitu dobar hrvatski list, a to sa dvojstrukog
razloga. U Splitu se već od davna vapi i čezne
za čestitim hrvatskim listom, da ne drugo, da slu-
ži kao antidot otrovu, koji se uprav iz Splita širi
u narod kroz stupce , Jedinstva“, koje je današ-
nja narodnjačka stranka dočekala i povila u otr-
cane dronjke negdašnjeg svoga programa, te po-
digla na čast glavnog i jedinog svoga stranačkog
organa. S druge strane o listu, koji je imao iz-
davati D. M., moralo se je očekivati da će biti
čisto hrvatski, a k tome i pristojno uregjivan.

Naša se je nada pretvorila u grdno razoća-
ranje čim nam dopade ruku prvi broj , Željesni-
ce“, pak nas je baš to grdno razočaranje i po-
nukalo da se latimo pera i napišemo ovo nekoli-
ko redaka u najboljoj namjeri, stalni da će im
priznati umjestnost i opravdanost, n prvom redu
dobri hrvat i naš lični prijatelj D. M., a s njime
i ostali čestiti hrvati u Splitu i u pokrajini.

Neozbiljnost već u naslovu lista urednik o-

NAROD *

MIAUČNA BiCLIOICKA, Li2ŠĆŠ KI

i

Za oglase, priopćeno, zahvale i o pita o 20 hel. po retku, a oglasi koji se
u po i i uz razmj
Rukopisi se ne vraćaju. Listove

SAME prima ni uredništvo ni uprava.

 

no saučešće cijele pokrajine u jedinu svrhu da
D.r Salvi se pozornice prvog balkanskog kazališta
može svećano proglasiti hrvatstvo odgovornim za
sve nesreće i nedaće s kojih boluje i propada
naša nesretna Dalmacija !

Nego da je splitski miting zbilja i bio ono
što o njem historičnim auktoritetom tvrdi D. M.,
dade li se opravdati činjenica da se Splitska že-
ljeznica proglasi nuždom općeg izmirenja u Dal-
maciji, gdje ima žalibože da se još koješta izgla-
di i poravna, te podredi narodne interese cijele
pokrajine pitanju splitske željeznice! Treba biti
ili bezazlen idealista, ili politički kratkovidnik, &
da se u današnjoj eri u Dalmaciji ozbiljno sanja
o političkim idilam i sveopćem primirju, a to za
veću ironiju onih istih dana, kada se je hrvatski
u našoj i posestrimskim zemljama očajno borilo
sa tugjinstvom i odmetništvom.

D. M. nije namijenio splitskoj Željegnici :je«
dino odlićau ulogu maslinske grančice, već se je
pobrinuo i za praktičnu stranu, a u prvom redu
pobrinuo se je da čim prije njegovom , Željesnicom*
odjurimo prama izmirenju srpstva sa hrvatstvom
u našoj domovini. Ta, kaže D..M., treba biti sli-
jep pri-zdrevim očima, te poricati opstanak srbi«
ma, dočim jedino u slozi sa srpstvom može se
hrvatstvo domaći svojih konačnih narodnih ciljeva.
Da smo ovo pročitali, a da nijesmo prije znali
ko je vlakovogja , Željesnice“, bili bi smo odmah
rekli da je kakav Antonije Stražičić prenio svoju
nagragjenu srpsku djelatnost iz organa narod-
njačke stranke u vagone nove Željeznice. Kad ta-

mo evo vidimo da ima i drugih, koji pogrijavaju
staro zelje, i nude ga za hranu hrvatskoj publici

u jedinoj namjeri da joj kvare želudac i time joj
slabe cijeli tjelesni sustav. Mi smo do sad držali
da smo svi na čistu, što se tiče tog blaženog srp-
skog pitanja u našim zemljama. Mi hrvati, na
temelju našeg državnog prava, moramo po o-
noj staroj: ko dobro luči, taj

(i

,

da smo mi protivnici nacijonalnog srpstva
Mouarhije, pošto ne diramo srbima u jezik, tjer je to
naša kao i njihova zenica, a ne ni
crkva, te n. pr. mi bi se mogli okladiti
dan jedini srpski pravoslavni episkop ili patrijarha
u hrvatskim zemljama uživa više blagodati nego
li svi skupa katolički sveštenici u cijelome arp-
skome i jmesrpskome pravoslavlju. Ne diramo im
dakle u jezik, ne diramo im u crkvu, koju oni
istovjetuju narodnosti, time mi u ničemu ne ra-
dimo prama  nacijonalnom srpstvu. «
Naprotiv političko srpstvo u hrvatskim sem-
ljam nemožemo, niti smijemo priznavati,
ono veleizdaja na hrvatskoj državi,
 veleisdaja političko hrvatstvo
ti kao bi bila

s
s

š
E
g

T
i
i
i
ii

F
f

ti

i

|
i :
H
u

i
h
i

104