1 RENT Jii AE .30 a AJE razedniip. i NEPRRIRIIJRIRIINSNJI M RIŠSRJIIJSNRRIIIIIM IAN RR Br. 6. U DUBROVNIKU 9. flebraara 1001. Godina XI. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u , Bosnu i Hercegovinu s poštom: na | godinu 10 kruna, na o godine & kruna, — sa inozemstvo 10 ovi. kuću, sa Austro-Ug kruna i poštarski troš Ko ne vrati list, predbrojen i za došasto polugodište. kad mu pretplata mine, smatra se da je CRVENA HRVATSKA Izlazi svake subote. s z— Pojedini broj 20 para. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za rod golet zahvale i ost. plaća se 20 para po retku. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodi , Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne frankirana pisma ne primaju se. bi i uz razmjeran popust. vraćaju, & ne- Dubrovnik, 9 Februara. Zastupnici nam odoše u Beč. Nijesmo se na- mučili, kad smo ih birali, narod ih je gotovo je- daoglasno poslao t&mo, ali im niko ne može za- vigjati narodnoga pouzdanja. Dalmatinskim je poslanicima u Beču u opće teško, sada uz ovake prilike još teže. Kad se kuća valja, svak bježi iz nje; slično je i u Beču: umjetni dualistički su- stav, Beustovo djelo, koji izručujući Banovce, Slo- vake, Srbe i Rumunje Madžarima, itjede učvrsti- ti hegemoniju Nijemaca u ovoj poli monarhije, ni- je mogao uzdržati probugjene narodne svijesti Slavena, a osobito Ćeha, i prijeti da će pasti, a u općem metežu svak gleda, da spasi, što se spa- siti dade. Već četiri duge godine traje ova borba. Tr- govac i seljak čeka investicija, da ga ekonomski podignu, pravda traži zamašitih preinaka u ka- znenom zakoniku, da ne zaostanemo za ostalim prosvijetljenim narodima, nagodbi nije dokrajča- na, godine 1903 treba sklapati nove trgovačke ugovore, a u parlamentu, mješte da se radi, strast je razvila svoje čadorje. Pa kad vidimo sve to, zar ne smijemo proricati bližnju katastrofu? Tre- balo bi biti optimista, kad bismo se nadali, da će se ovaj gordijski čvor, riješiti sam o sebi, te da će Austrija iz ovakih razmirica izaći opet kakva je sada. Promjena će biti samo ne znamo kakvih. Hoćemo li i dalje biti robovi sustava, koji nas je izračio na milost i nemilost Nijemcima i Madžari- ma, dižući nam sva sredstva obrane, pitanje je koje treba da se riješi, a riješi povoljno po nas. Ta napokon što imamo? Njihova je birokracija, njihove su škole, njihova vojska, njihovi su i na- ši novci, a da nasilje bude skriveno pred svije- tom, stvoriše parlamente, gdje nas izborcim ma- hinacijama stjeraše u manjinu. Od nas dakle ne mogu zahtijevati, da mi popustimo, kad nemamo što ni da popustimo ni da damo. Zar mi treba, da spasimo sustav, kad ga neće uz malene žrtve oni, koji bi ga iz vlastitih interesa morali spasi- ti? Slaveni ištu svoje pravo i dobit će ga. Ako se ko ima tužiti na sustav, tužiti se je u prvom redu nama. Česi nemadu prava, što ih mi imamo, ali će postići to i još više, jer su u Beču skupa. Nas su naprotiv tako razdijelili, da i kad bi se svi držali jednoga štapa, ne bismo mogli postići ništa, Po nagodbi su zastupnici hr- vatskoga sabora u Zagrebu osugjeni, da budu u Pešti stafaža vladine stranke; Hrvata u rodnoj Bosni i krševitoj Hercegovini kao da i nema; Is- trani su izručeni Talijancima, a Dalmatinci šalju svoje zastupnike u Beč, Tako pocijepani prikova- ni smo na nerad politički, jer što će n. pr. naših deset zastupnika u Beču izmegju njih 425, koji svi gledaju, da za sebe u svakoj prigodi itvuče lavlji dio? Naši mogu prosvjedovati, ali ko ih slu- ša? Mogu govoriti i najganutljivije opisivati ne- voljno stanje pokrajine, ali komu je stalo za Dal- maciju, kad šalje samo 11 zastupnika ? Da se u parlamentu štogod postigne, treba odlučivati svo- jim glasovima barem u čemu. Dalmacija to ne mo- že, pa se valja da zadovolji dijelom ubogoga La- zara, sretna, ako stid pred Evropom potisne mo- gućnike, da joj i to ostave. Tim mislima idu naši zastupnici u Beč ima već dvadeset godina, a otišli su i sada. Istina, prilike su sada u toliko drugačije, u koliko i na- ši zastupnici vrijede sada više nego jednom, ne kao Hrvati, nego kao Slaveni. Pok. Klaić, kad je nastojao da se sklopi jaki klub južnih slavenskih zastupnika, radio je kao iskušani parlamentarac dobro predvigjajući, što će se dogoditi i da će doći čas, kad bi mogli i hrvatski zastupnici uje- dno sa slovenskim odlučivati. Smrt ga preteče, nu njegova zamisao uspije. Stvorila se bila kr- šćansko-slavenska sveza, a sa svojih 35 glasova mogla je kadikad i odlučivati, da su prilike u parlamentu bile drukčije. Nu vidjeli smo da su i moćni feudalci i još moćniji Poljaci bili u pro- šlom zasjedanju nemoćni pred provalom narodnih čavstava i strasti. Vladali su u parlamentu same stranke, koje su htjele i mogle tjerati mak na konac i s vikom i bukom zapriječiti parlameatar- no raspravljanje i rad. U takim prilikama nije ni sveza mogla da vrijedi, koliko bi bila mogla vrijediti po broju članova, a još je manje vrijedila, jer je svoju tak- tiku uvijek prilagogjivala Mladočeskoj, tako da su se i vlada i stranke uvijek obraćale na Čehe, zna- jući da će ovi za sobom povući Hrvate i Sloven- ce. To je pogrješka, koju ne bi smjeli naši za- stupnici opet ponoviti, ali još bi viša pogrješka bila, kad bi s neuspjeha zajedničkog hrvatskog- slovenskog kluba n prošloj sezoni odustali od na- misli, da ponove sada kušnju. Bude li opstrukcija vladati, od kluba ne će biti koristi, ali promijene li se prilike, a to se može dogoditi s časa na čas, »Sveza“ bi mogla biti znatan faktor u parlamen- tarnom životu ove poli austro-ugarske monarkije. Praktične koristi, koje bi iz toga mogla crpiti Dalmacija, mogle bi barem dijelom nadoknaditi žrtve u načelu, što ih činimo, kad šaljemo zastu- pnike u Beč, gdje im po hrvatskom državnom pravu nema mjesta. Nu po vijestima iz Beča, bojati se je, da se ove naše želje ne ojalove s borbe megju klerikal- pim i liberalnim Slovencima. Javljaju dapače, da je Dr. Sušteršić već utemeljio Slavenski centar, gdje bi bili slovenski i češki klerikalci. Ovakove pojave treba žaliti, jer se je moglo megjusobnim popuštanjem izbjeći raskolu. U ime duševnog je- dinstva i političkog prijateljstva Hrvata i Slove- naca, mogli su se liberalci i klerikalci sastati u jedan klub, pa i ne zvao se taj klub kršćanski, ka- ko se ne zove ni talijanski klub, premda su mu članovi i tirolaki klerikalci. Nu mi 86 ne znamo naučiti ničemu od svojih protivnika. Oni, kad je proti Slavenstvu, svegj su skupa i rade dogovor- no, zaboravljajući megjusobne svagje i prepiranja. Mi naprotiv baš u oči velikih narodnih riješenja i boraba dijelimo se, misleći, da ćemo tako doka- zati svoju političku zrelost, Tako ide! Zadarski ,Narodni List*, oštrim člankom Zalostan pojav“, pravednom ogorčenosti osugjuje nasilje, kojim se bezobzirno i bezobrazno u Ba- novini postupa, a da nagodba, kako i starodrevni hrvatski arhiv, pregje ad acta, i da 0 tome niko ne pisne, & bi se barem jasne i očite ustanove želosne nagodbe pošteno vršile sa strane obijuh uy + KA e t EKA, DUZROVNIK NADO NAUČKA BIŠLIO ERIN štinila nešto imanja, a još više ponosa, te gleda da ju čas prije i bosu i golu, gladnu i žednu od kuće otisne, da joj miraz posvoji; a od kad je preko bana, odrta magjara i magjarona u dobrom dijelu srba, rastrovala narod, korupcijom i svako- jakim izborima potisnula u kut prave značajne Hrvate, od onda postupa tom pepeljugom kako prostom omraženom služavkom. Eklatantni dokaz toga imamo ovijeh dana. Austro-ugarski konsulat nazad mjeseca poslao je zagrebačkoj trgovačkoj-obrtnoj komori na pregled i ocjenu pravila novo osnovanog austro-ugarskog podporaog društva za Srbiju. Tijem je konsulat priznao, da trgovačka-obrtnička komora ima pra- vo pregledati i ocjeniti rečena pravila, i odnosne svoje primjedbe učiniti. Ta zvanično je bila pozva- na, a tijem se zvanično priznalo nje pravo. Ko- mora u potpunom i priznatom svom pravu, pre- poručila je biograckom konsulatu, e bi u pravil- nik uvrstio jasnu osnovu, da se pogodnosti druš- tva protežu i na hrvatske pripadnike, temelječ to na očitim ustauovam koje se nalaze u nagodbi. Na očigled sve bilo zakonito i pošteno; ali tako ne sudili sa Markovog trga. S te strane, koja bi prva imala braniti pravice narodne, presjedništvu komore dolazi ukaz-ukor: ,Usljed toga se pred- sjedništvo najozbiljaije poziva, da se u buduće ka- ni čina, koji su političke naravi, te koji podnipo- što ne spadaju u njezin djelokrug, i to tim više, što je g. ugarski ministar trgovine jur više puta slična prekoračivanja djelokruga u poslovanju te komore opazio.“ Dakle ustanova u nagodbi, koja priznaje da Hrvatska ima poseban teritorij, poseban politički narod, već ne opstoji po sudu gospode s Marko- vog trga, Hrvata državljana više nema, neka ih more nije proždrlo, neka ih zemlja nije pozobala, i ako su živi u svojim kućama; došao je ma- gjarski orszag taj vukodlak i svijeh je ta ne- man progutala. Odveć smiješno, da nije odviše žalosno | I mi s naše strane podižemo glas, da osudi- mo taj novi zločin na hrvatskom narodu. I mi iz sve duše begenamo zlatnim riječima N. L. kad kaže: ,Kad vlada ne samo ne štiti, već dapače pomaže zatiranje naših narodnih svetinja, naša j dužnost, da ustanemo na obranu njihovu, da svim silama poradimo oko toga, da se naš narod je- dnom osvjesti.“ Neodvisna štampa i svi pravi do- moroci imali bi se takogjer odazvati. Ovaj dogogjaj sve to više dokazuje nam pro- nicavost onoga velikana, koji kad je stvarao stran- ku prava, kako temelj poslovanju iste stavljao je, da ne priznade nagodbu ugarsko-hrvatsku. [ pra- (rare jer nagodba izmegju jačega i slabije- a da o priča nagodba lava SLEŽEEER Ti prih lubin tiljitii = ii žiži š Hrjile: rgiprtti? Mizelići