Br. 9. U DUBROVNIKU 2. Marta 1901. Godina XI. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu una kuću, sa Austro-Ug zet odinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, osi i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. rijeda: za Dubrovnik sa donašanjem w Bosnu i Hercegovinu s poštom: na Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. — sa inozemstvo 10 Dubro Za Oglasi koji se više toa u po Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. i oglasi plećaja se upravi ,Crvene Hrvatske“ u gdje su utuž oglase, priopćeno, krala ost laća se 20 para po retku. bi i uz razmjeran popust. Dubrovnik, 1 Marta 1901. Preplemeniti i preprosvijetljeni ,Dubrovnik“ ue vjeruje najopskurnijem listu ,Crvenoj Hrvat- skoj“, kad kaže, da Hrvatska nije most za poni- jemčenje balkanskih Slavena. Ni mi ne vjerujemo njegovu Slavenstvu, samo je ta razlika, da za Sla- venstvo Hrvata jamči povjest, a da u njoj ne na- lazimo ni jedne prigode, da su se Srbi faktično pokazali Slaveni. Narodno probugjenje u svim hrvatskim kra- jevima bilo je uvijek prožeto idejom o slavenskoj uzajamnosti. Njoj su Hrvati žrtvovali i ime te se zvali sad Iliri, sad Jugoslaveni, a prvi su počeli pobijati ovaj zanos za Slavenstvom baš Srbi po- znatom Vukovom lozinkom: ,Srbi svi i svuda“. Nije dakle bilo već onda Srbima stalo za Slaven- stvo, nego su samo imali pred očima svoje srpsko ime, koje su nam htjeli po što po to nametnuti, pa i nestalo nas u megjusobnom trvenju. Hrvati naprotiv i kad uvidješe, da ih ,Srbi“ neće za braću, nego za robove, ostaše vijerni svojim sla- venskim čuvstvima na štetu hrvatskih interesa, pa odbijaju i sada tugjinačku pomoć, jer neće, da im uzmogne svijet baciti u lice uvrijedu, da su za svoju korist batalili ostalu slavensku braću. Hoćete li gospodo oko , Dubrovnika“ dokaza, pomotrite sine ira et studio, što sami vigjate. Taj izborni kompromis, koji ste tako pobijali, nije zaista bio koristan za Hrvate, a sklopili su ga u ime Slavenstva. Ona politika, koje se drže hr- vatski poslanici u Beču, cije ni ona baš hrvat- ska, jer bi Hrvati, kad bi htjeli trgovati — pro- gram Šenerijanaca isključuje i onako Dalmaciju iz svojih kombinacija — postigli sigurno više i ekonomski i politički. Česi ipak nemadu vjernijih pomagača od naših poslanika, i to opet u ime Slavenstva. Vi ste naprotiv radili — i to me je- dan put — da Dalmacija pošlje i u Beč i u Za- dar autonomaške vam ortake, a sada kad ste pri- siljeni od stida pred slavenstvom ipak pristali na kompromis, koji je jedino vama bio na uhar, pri- kazujete se avijetu kao žrtve svoga patriotizma i slavenskog osjećanja. Pa zar je i to slavenski ići, u borbu protiv nas kao na pir? Bit će po vašem shvaćanju, po našem znači služiti vladi, koja hoće po vama one- mogućiti svaki energičniji rad sa strane Hrvata. Tu ovisnost o vladi dokazali su tu skoro neki vaši na taj način, da ste i sami ustali protiv njih, Nu mješte da vas to opameti i dovede do spos- naje, da je ,srpstvo“ u hrvatstvu pogibeljno po narod, jer ga truje i slabi, već i dalje tjerate svoju, a uvjereni sr.0, da ćete se proti Hrvatima ponovno naći s bd atijom, ,koju kažete da prezi- rete, Na taj ste način sluge poznate: divide et impera, a opet ćete se poslužiti slavenstvom, da to pokrijete. Valja da je ta igra bila negda za- bavna, sada, vjerujte nam, postaje dosadna. Pomorski kapetani i nautičke škole. U prošlom broju ,Cr. Hr.“ izišao je članak pod ovim naslovom. Pisan je na odgovor jedno- me članku Bečkog Fremdenblaita. Valjalo bi stvar malo razbistriti. mielimo da niti je sve onako kako je napisano u Fremdenblattu, niti je sve onako kako mu je ,Cr- vena“ odgovorila. Neda se poreći istina, da 50%, naših pomor- skih časnika nije pohodilo nikakve strukovne ško- le — pak da ima i takovih, koji škole nijesu u- opće ni vidjeli. Kad je tako, tako je. Da ovo nije u redu, to je od prve razumljivo; pak, ako Frem- denblattov dopisnik zahtijeva u pomorca strukov- ne naobrazbe, to je opeta razumljivo — i ne bi bilo lasno naći valjanih argumenata da ga se u tom pogledu pobije; kao što ih ne bi bilo na ru- ku da se dokaže svijetu, kako ne treba učiti pra- vo da budeš pravnik, medicinu da budeš liječnik, teologiju da budeš sveštenik. I mi držimo da smo u ovom pogledu na čistu. Namjera Fremdenblattova dopisnika nije bila sigurno ta, da vrijegja naše pomorske kapetane, jer su ovi svukud i uvijek po svijetu bili poznati kao valjani pomorci; puk i sami naši mornari traženi su u tugjim lukama a često i plaćeni bo- lje nego mornari drugih naroda. Nu to nam Bo- gu hvala ide po krvii po ovom podneblju, pod ko- jim živemo i po prirogjenoj žilavosti, pak to ov- dje i ne pada na tezulju. Istina je i to, da mnogi od naših pomorskih kapetana i ako nijesu izučili nautičku školu, pro- šli su više razreda, a ne rijetko i sve razrede ko- je druge srednje škole, realke ili gimnazije. Ta- kovi su dakako imali dobre podloge da postanu naobraženi pomorci — a tih osobito Dubrovnik i Trst imadu dosta. Naša trgovačka mornarica broji i veoma naobraženih samouka. Postali su takovi čitanjem, učenjem i doticajem sa naobra- ženim elementima, Nu iznimke nijesu nikakovo pravilo, pak se uvijek i ne obistinjuje ona rečenica koja kaže, da čovjeku ne treba topliti školske klu- pe a da bude naobražen. Pak nije čudo, ako u- slijed lakih ispita, pri navalici usposobljenih po- morskih časnika, nastradaše oni, koji su najmanje odgovarali zahtijevima, što ih danas postavljaju parobrodarska društva, Ništa ne smeta ako ima- demo i takovih primjera, da su učinili, kako se ono kaže baš karijeru, i takovi kapetani, koji ni- jesu imali ni pojma o kakovoj naobrazbi. Nu ta- kovi su primjeri veoma rijetki — a opeta ne va- lja zaboraviti ni to, da su takovi ljudi imali u sebi nešto prirogjeno, što se u školi ne naučava; imali su u jednu riječ božjeg dara, a po tom i. njuh svijeta, društva i okolnosti, što je sve osta- lo dovoljno nadomještalo. Nu to su opeta iznim- ke i mi na te smijemo zidati budućnost našem mladom pomorskom naraštaju. svaki čovjek treba škole, treba nauke, treba znanja prema zvanju, koje ga čeka. Pomorski na- ispiti kakovi su danas — i da se praktičnih ispi- ta ne dozvoljava više onima, koji nijesu svršili nautičku školu. A evo zašto. U prvom redu ono što se danas zahtijeva pri ispitima, malo je, veoma malo. Da koji naš po- morski časnik znade samo ono, što se na tim is- pitima iziskuje, ne bi ga primili na brod ni za maloga. Tako je taj ispit mehaničan i nedostatan. U drugom redu ne valja zaboraviti, da su tu nautičke škole — tu parobrodarska društva — pak tu i konkurencija pomorskih časnika u borbi za život. Pak ne mislimo da bismo radili u interesu naših poručnika i kapetana, kad bi smo zahtijevali od njih ništa više od prostog praktič- nog ispita, kad tu ima i biti će još više onih, koji dolaze iza brda da izuče koju nautičku ško- lu i da se posvete pomorstvu. Koga će birati pa- robrodarska društva? Stavimo i ovdje u kraj i- zuzetke; hoće li birati neuke ili naobražene lju- de? Pak što bi bilo od našeg mladog pomorskog naraštaja, koje bi neznanje potisnulo o zid? U borbi za život zašto da omalovažavamo sredstvo, koje nam je pruženo, da naši pomorci budu i na- dalje u stanju da odgovaraju uvjetima, koje im je postavilo vrijeme, napredak, razvitak parobro- darstva ? Prošla su vremena kad se pomorski kapetan uzgajao jedino teškim iskustvom po valovima mor- skim. Društvo zahtijeva danas od njega i neku kulturu — zahtijeva strukovnu naobrazbu —, tu mu pružaju najbolje i jedino nautičke škole. Pak ustrojba ovih škola nije takova, kakovu je pomišlja gospodin dopisnik. Nije dakako usa- vršena, kao što nije usavršeno nijedno ljudsko dje- lo — pak joj se može i koješta prigovoriti — ali su ti prigovori zajednički sa ustrojbama osta- jače pripravi na borbu za život. Pak smo sva- kako rgekevmag. a što kaže gospodin i s F u E lili HHH | i : i: E i | | : i l a S