Br. 15. U DUBROVNIKU 18. Aprila 1901. CRVENA HRVA Pretplata i oglasi plaćaj Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopćeno, zah one s se više puta tiskaju po opis trenbickas pisma ne primaju se. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u , Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 krun&, na po godine 5 kruna, — sa inozemstvo 10 -uću, za Austro-Ug kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. sk u se upravi ,COrvene Hrvatske“ u no, zahvale i ost. plaća se 20 retku. žao ttištjeva poplst. šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- Dubrovnik, 12 Aprila 1901. Osvrćuć se na Ill. kongres slavenskih novi- nara moramo priznati, da je za sve Slavene veo- ma znamenit, osobito pak za nas Hrvate, jer je prvi, pri kojem ostalu braću Slavene dočekasmo u našem domu. Zbliženje slavenskih naroda po novinarima, koji predstavljaju narodno javno mnijenje, e da bi megjusobnim sporazumljenjem mogli složno raditi o zajedničkoj koristi a proti zajedničkom neprija- telju — to je glavna svrha takovim kongresima. Ta se svrha daje postići jedino megjusobnim spo- znanjem, bez kojeg nema razumijevanja, nema do- govora ni zajedničkog rada. Baš je u tome znamenitost ovog III. kongre- sa, jer su tom prigodom ostali Slaveni upoznali bolje svoju hrvatsku braću. Na koogresu se raspravljalo o slavenskim na- rodnim prilikama, koje zasijecaju u polje novinar- sko, te je sve bilo vogjeno mišlju slavenske uzajam- nosti. Ta je ideja dobila konkretnu formu u diskusiji o korespondencionoj kamcelariji za slavensko novin- stvo, u raspravi o konstituciji društva slavenskih novinara, u debati o resoluciji predloženoj od d.ra Zdaiechowskoga, u resoluciji glede novinara Bo- sne-Hercegovine, u izvještaju o slavenskoj štampi u Austriji i na Balkanu. Na tom smo kongresu slušali što misle i ma što teže slavenska naša bra- ća na sjeveru, a oni su se bavili prilikama južnih Slavena i primili su na znanje želje i težnje bo- sanskih i hercegovačkih Hrvata. Tako smo se upoznali i zbližili u nastojanju da se megjusobno podupremo. Zbližili smo se i mišlju i čuvstvom, i na kongresu i izvan njega, kad je [Hrvat pozdravljao ostalu svoju slavensku braću, a Poljak, Čeh, Slovenac, Rus, Slovak na- zdravljao Hrvatu i Hrvatskoj; kad smo svi zajed- no položili vijenac na Klaićev grob i kad je Po- ljuk srebrnim vijencem ovjenčao spomenik Gun- dulićev, a Slovak, Rus i Čeh pjesmom — u znak da se hrvatska slava združi sa slavom bratskih naroda. Zbližili smo se i razumjeli u smislu ideje u- zajamnosti i složuog rada, da se svi Slaveni ra- me uz rame borimo za svoje idejale. Ta divna šloga bila bi potpuna, kad nebi sklad bio pomu- ćea tim što ciglo jedno slavensko pleme nije htje- lo da se pridruži ostaloj braći u zajedničkom ra- du: Srbi. Tim su činom oni, koji se proti svome oratu združuju u Banovini s Nijemcem i Madža- rom a s Talijancem u Dalmaciji, opet pokazali bez ikakvog stida pred cijelim slavenskim svije- tom, da ne priznavaju ni Slavenstva ni slavenske uzajamnosti, nego da im je to samo na papiru, kako što smo mi uvijek naglasivali a mnogi nam nijesu vjerovali. A zašto nijesu htjeli sudjelovati ? Odgovor na to dava držanje g. Fabrisa, koji je protestovao kad su dr. Radić i dr. Tresić preporučivali pred-. stavnicima slavenske štampe prigodom rasprave o bosansko-hercegovačkim novinarima, da se obavi». jeste 0 našim prilikama i da prouče spor srpsko- hrvatski. Oni se dakle protive megjusobnom apo» znanju, jer se boje istine, pa za to nijesu htjeli da sudjeluju kongresu. Otkrio se eto javno način . njihovog vojevanja: opsjemivanje. To je njihova Politika, to je njihova životna zadaća, ta samo tako su živi! Ali ne treba da dalje spominjemo te tamne prizore, jer se ostali Slaveni neće dati pomutiti u svojem složnom radu od onih koji su se pokszali nedostojni slavenskog kola tim što su svojevolj- no istupili. Sloga će naša biti tim jača, što smo se me- gjusobno upoznali. Hrvati mogu biti zadovoljni, što smo napokon od braće svoje bili bratski za- grljeni, i Dubrovnik može bit ponosan, što je bio vigjen u pravom svojem svijetlu, kojeg ništa nije moglo potamniti. Otsad će slavenska štampa biti bolje obaviještena o svojoj braći na jugu i uzet će u obranu ove bijedne naše zemlje, dokazujući, da slavenska solidarnost nije pusta riječ. Novinarski kongres. Od Gundulićeva slavlja ne doživjesmo u Du- brovniku onakog veselja i onakog oduševljenja, kako je to bilo prigodom trećeg kongresa slaven- skih novinara u habsburškoj monarhiji. Dojam je u jednu riječ uprav neopisiv. Što sve vidjesmo i čusmo, nastojat ćemo da vijerno prikažemo i ako kratko, jer nam opširnije nije moguće. Priček U subotu u jutro prispješe s brzim garobrodom »Papnoniom“ nekoliko gospode učesnika i gosta, me- gju kojim g. Milan Krešić i g. Vaniček iz Zagre- ba, gosp. Vicko Milić i gosp. Juraj Kapić iz Splje- ta. Dr. Šime Mazzura bio je u petak brzojavio iz Rijeke, da će ostali učesnici prispjeti s ,Willa- mom“ u Gruž u subotu po podne. Nekoliko ns- ših odbornika pogje oko podne s parobrodićem »Ančicom“ u susret ,Willamu“., Kod otočića Ko- ločepa susretoše se i naši se odbornici prekrcaše na ,Willama“. Na palubi pozdravi slavensku bra- ću gosp. Dr. Melko Čingrija, a ostali odbornici podijeliše svečani broj ,Crvene Hrvatske“. U Gru- žu su čekali uz druge odbornike ,Hrvatska rad- nička zadruga“ i ,Češka Beseda“ s barjacima, Na pristanište, urešeno hrvatskom i dubrovačkom zastavom, skupilo se mnoštvo svijete, sve puno kao mravi. Kad se je ,Willam“ približio nasta o- duševljeno klicanje i mahanje s rupcima. S paro- broda, kojemu se je na jarbolu ponosito vijala hr- vatska zastava s grbom, odzdravljahu sa živio, na zdar itd. Hrvatska općinska Glazba zasvira »Hej Slovani“, a općinstvo otkri glave. Netom glazba dovrši opet nasta veliko klicanje. Spusti se most a predsjednik odbora za priček, akade- mik gosp. Dr. Kosto knez Vojnović stupi na pa- robrod i izreče ovu dobrodošlicu: ,Slavenski go- sti! Dobro nam došli u prastaro gnijezdo slobode i prosvjete na slavenskom jugu. Negda utočište slavnih progoanika i gosta, — Dubrovnik nije do sada dočekao niti milijeh niti bližijeh od Vas. Naš dom — Vaš dom! Dobro nam došla, slaven- ska braćo, u slavni. Dubrovnik 1“ (Burno odobra- NAROD" + NAUČNA BIBLICIEKA, uVAROVNIK more, tako je zemlja i Dubrovnik bio, jest i bit će slavenski. Vaš veliki Gundulić bio je pionirom te misli. Ovaj kongres imao se je držati u bije- lom Zagrebu, ali ga vlada ugarska nije dopustila. Hvala Vam i živjeli. (Opće odobravanje i klica- nje). — Urednik Csasa gosp. MichalChylifiski u ime Poljaka zahvaljuje na prekrasnom pričeku gra- du Dubrovniku i predsjedniku. Mi Poljaci — re- če — došli smo iskrenim srcem, da dokaže- mo, da hoćemo pružit vam ruku u zajednič- kom radu, a do potrebe i u zajedničkom bo- ju. Živjeli Hrvati! Živio Dubrovnik! Dobro! Živio! Pljeskanje i klicanje). — Urednik Sla- venskoga Vijeka dr. Dimitrija Verguo pozdrav- lja kao sin ruskoga naroda Dubrovčane na o0- vom hrvatskom zemljištu. (Burno odobravanje). Želi, da opet živu slobodni i slavni kako njihovi pradjedovi. (Slava ! Na zdar! Živjelil) — Ured- nik ,Soče“ gosp. Andrija Gabršćek u ime Slove- naca pozdravlja hrvatsku braću, i donosi im poz- drav iz Slovenije. (Opće odobravanje: ,Živjeli! Na zdar!“ it.d.). Na to odbornici poklone prispjelim gospogja- ma kite cvijeća sa hrvatskim i dubrovačkim vrp- cama. Glazba svira narodne himne, a gosti i na- rod oduševljeno kliču. Članovi ,Hrvatske radnič- ke Zadruge“ i ,Češke Besede“ poredaše se u dvored a gostovi, burno pozdravljeni, progjoše do kočija, da se odvezu u grad, koji je bio narešen lovor vijencima, hrvatskim i dubrovačkim zasta- vama i sagovima. — S ,Villamom“ prispješe od Poljaka: gospoda dr. Adam Bienkovsky za Gas. Iaoow, Ljudevit Maslovski za Przeglad, dr. Ba- ranski-Ostaszewski za Deienniš Polski, Sigmund Skirmunt i slikar Ljudevit Stasiak za Gaseiu Na- rodovu, Mih. Chylinski i Rudolf Starzewski za Csas, Kazimir Ehrenberg, dr. Vladimir Lewicki i Grgur Smolski za Glos Narodu, Jelena Hempel za Niewiastu, Aleksandar Karez i NARA Zawilinski za Novu Reformu. Od : gospoda Josip Anyž, Josip Kuffoer, dr. Preiss, dr. V. Ry- ba za Narodni Listy, J. Kummer, P. Blasek, Eg- mund Šamberk za Politik, Fr. Hovorka za Hlas Naroda, Jan Hejret za Plsensky Obsor, Karol Kadner za Narodni Politiku, Knechtl za Posor, dr. Koutsky za Osvčću Zadu, Sokol Tuma za 0O- stravske Iasty, Fr. Kreč i Nečao za Slovacke No- viny, Janča sa Slovana, Slovak gosp. Hurban Vajanski za Nar. Nov. Rusi: Vladimir Osipović Ščavnicky sa Galičanina i dr. Dimitrija Vergun za Slabjanski Vijek. Slovenci : gospoda J. Dimnik za Slovenski Narod, Lampe za Slovenac, Andrija Gabršćek za Soču, Jakob Pukl za Siiden, urednik Učiteljskog Tovariša. Hr- vati: gospoda dr. Šime Maszura i Milivoj Šarić za Obsor, dr. Treaić-Pavičić sa Hrvatsku, Ljuba Babić (Šandor-Gjalski) za Pienac, dr. A. Radić za Dom, Ivan Dobravec-Plevnik za Virovitičana. Kao gosti prispješe megju ostalim gospoda Haf- Štanci, Py