Br. 16. U DUBROVNIKU 20. Aprila 1901. Godina XI. GRVENA HRVATSKA kuću, za Austro-Ug kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Bosnu i Hercegovinu s poštom: na Cijena je listu sagen. za Dubrovnik sa donašanjem u godinu 10 krun4, na po godine 5 kruna, — za inozemstvo 10 | Izlazi svake subote. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 po retku. | se i se više a sinje ne = iuz popust. opisi šalju se Uredništva. Rako se ne vraćaju, a ne- l Pojedini broj 20 para. p E A Pp Dubrovnik, 19 Aprila 1901. List, koji sramoti ime dubrovačko nazivljuć se njim, u posljednjem broju, pun gnjeva i čeme- ra, kaže da nebratska općina proganja Srbe. Ne- go svak zna kako, kad je prispjela vijest, da sla- venski novinari amo dolaze, općina je imeno- vala odbor za priček od polu srbaa polu Hrvata. Po srpskoj teoriji reklo bi se, da to za po- nos njihov bila je uvrijeda, i da je odbor imao sastojati od samih njih; a da možda samo mogli su dopustiti, kako pajskrajniju koncesiju, da se umetne kojega pojedinca što pije ni jedno ni dru- go. Svakako paka da nije smjelo, da tu bude Hrvata. Tako su oni postupali za doba Gundulićeve svečanosti prelazeć preko ovih kako da ih nema, dok se u posljedni čas nijesu opametili, videć da stvar tsko ne ide. Veliki ljudi okolo , Dubrovnika“ ko da su se začudili, da se može i samo pomisli- ti, da bi oni na to pristali da, u jednom za nas epohalnom času, mjesne razmirice se utaže i svi Dubrovčrni pokažu se u prvom redu Slaveni, ka- ko im je najelementarnija patriotska dužnost na- lagala. I uprav, kako je njihov ponos, mogao pro- pustiti ovu lijepu zgodu, a da se ne raskriču na sve strane, da je Dubrovnik srpski grad, počinjuć od ruševina, ili da bolje rečemo od paljetina, ko- je su uprav pjihova stvar, što s: nam je počet- kom minulog vijeka ostavili, za vječiti spomen svoje ljubavi neizmjerne prama tobožajoj svojoj srpskoj Atini. Oni su se s toga veledušno odrekli, jer oz- biljuost njihova nije dopuštala da nikomu služe sa paradu! — Pak da su bar znali u tom biti dos- ljedni. Isprva, naduti ko što su uvijek, regbi da su se utvarali, da će njihova odreka sve pomuti- ti. Kad nvidješe paka da općina, svjesna svoje dužnosti, već ne obazire se ma to, započeše sa porugam i malim zadjevicam. A kad ni to nije pomoglo, a ostade neuvažen monumentalni pro- svjed proti pravednom zahtjevu: da se prestavnici slavenske štampe obavijeste o našim prilikama i da prouče spor srpsko-hrvatski, prije nego sude +rh istog, zaslijepljeni zlobom, odlučiše da napra- ve veliki škandal. Sramota | Ura šesta poslije po- dne dana 8 aprila 1901. ostat će neizbrisiva u pa- meti Dubrovčana, kao onaj čas u kojem divljaštvo Srojeno sa ludosti slavilo je svoje orgije. Taj čas bio je odregjen, da Poljaci polože svoj srebrni lo- vor-vijeaac na Gandulićev spomenik. Već za ra- nijega dočulo se, da Srbi kane nešto učiniti, ali niko ni iz daleka ni sumnjao nije da će bezobraz- luk doprijeti, dokle je dopro. Vidjelo se gdje o- blijeću tamo i amo neki poznati promotori svake sablazni, sa srpskom kokardom na prsima ; ali onda nije se znalo, što to znači. Poslije se samo uvidjelo, da je to bio znak, po kome imali su se Pripozvati ona časna gospoda megju sobom, što očito svjedoči, da su već tu dogovorno i naumlje- nO došli nakanom da izazivlju. Gosp. Načelnik bio je pozvao vijeće da kre- < sa općine korporativno k spomeniku, da što pristojnije dočeka gespodu Poljake. Kad prispješe na mjesto, iznenadi. ih čudan prizor. Kokardaši bijehu pritisouli spomenik, od podne i istoka. Gosp. načelnik lijepim ih načinom zamoli, da se malo uklone. Na što dvojica od njih mu odgovo- "e, da nemaju mjesta. On se osvjedoči, da je to lak, jer je za njima ostajala praznina. A tad mu ne ostade drugo nego da naredi redarima, da mje- sta učine. Ali tu se nalazila i glazba, pa rek bi da su smutljivci već bili računali, kako da glazbu ometu, i tim prouzrokuju nered poremetivši tečaj programa. Za to jedan dobro poznat izazvao je jednog glazbara gnusnim uvrijedam, a kad je ovaj prema njemu ustao, drugi deran naleti i udari ga šakom u čelo. Kako se vidi, stvar je bila majstor- ski udešena, nego za sreću začu se glas: ,nare- dite da glazba svira.“ Glazba zasvira, a redarstvo sa oružnicima zatjera u kut one nesretnike, koji većinom pijani, kako se sami pošlije pred redar- stvom ispričavahu, dogjoše da pred cijelim Sla- venstvom sramote naš grad. U tom kutu ona rasplantana rulja, za cijelo trajanje svečanog čina, dok su gospoda Poljaci i Načelnik govorili bez ikakvog obzira, kao pomam- ljeni, divljačkim izmuklim glasom krivili se: ,Ži- vio srpski Dubrovnik“, Istini na čast ima se reći da osim nekih za- nešenjaka, a na žalost i dva ili tri sveučilištara, bio je dobar broj hercegovačkih opančara, sluga vlaškijeh dućana. A to nekim zadovoljstvom iz- javljamo, jer kad bi omaki nesretnici prestavljali dubrovačku masu, bilo bi žudieti, da takog gra- da nestane. Nego što je uprav gadno, to je sadašnje po- našanje izazivača i njihovih pokrovitelja, što, ne samo sada hoće da zabašure stvar, jer bi to bilo shvatljivo, nego ,pod krinkom bizantinstva kojim su zadojeni, opojeni laži koja im je u krvi, kažu tužni u nesretnom onom listu, da su oni bili iza- zvani. A to čine ne za Dubrovnik, jer ovdje i sta- re babe znadu, kojoj bestidnoj feli oni pripa- daju, nego da, po starom običaju, zavaraju da- lji svijet. Ali čini, koji su se zgodili pred predstavni- cima cijele slavenske štampe, ne daju se zabašu- riti, a još manje izvrnut i prikazat u obratnom svjetlu od onog, u kojem su slijedili. Pak je pravo čudo vidjet ih, kako lažu lako- umno i, jer tako ne samo ništa se ne da obra- niti, dapače stvari za obranu kojih treba sustavno npotrebiti laž, moraju da padnu pored općim pre- zirom. Bilo bi zato već skrajno vrijeme da se jad- nici opamete. Nadasve da se opamete oni megju njima, koje je, radi ugleda svojeg zavičaja, ožalo- stio i zastidio onaj nemili prizor i koji vjeruju da slavenska misao nije pusta riječ. Na svrhu nemožemo a da ne opazimo, kako se čudimo, da se list ,Dubrovnik“ ne srami ona- ko laživo predstavljati doček, što je bio učinjen novinarima, koji je poznato da je u njima proba- dio opće zadovoljstvo. To svjedoče njihovo opće- nito priznanje još dok su bili megju nams, njiho- vi brzojavni pozdravi na gosp. Načelnika, njihovi izrazi na Rijeci i članci njihovih novina, što su već do sada na javnost izašli. Mi razumijemo list ,Dubrovnik“, kad po svo- me običaju, laže da opsjeni prostotu Panta ili U- roša po vlaškim butigama, ili da ugodi komšiji Lazu na Cetinju. Ali ne razumijemo, kako se mo- že biti tako lud pa misliti da, sa četiri frivolne i trivijalne laži, mogu se izbrisati istiniti čini, što su se ovdje pred svim slavenskim novinarima zgo- dili, i izbrisati onaj ugodni utisak, što je naš grad u njima .ostavio, NARODNA REPUNRLIKA MRVAT a NAUČNA BIBUOTEKA, bU$40/WMIK Take ludosti izlagaju samo smijehu štam- pu, koja se s njima služi, a taki novinari iza- zivlju ..... sažaljenje. Novinarski kongres. (Nastavak). D.r Preiss želi, da slavenski listovi posvete osobitu pažnju gospodarskim i socijalnim prilika- ma slaveuskih naroda, i da tako i na tom polju provagjaju slavenski sporazum i pripravljaju rije- šenje velikih socijalnih pitanja. Prelazi se na V. tačku dnevnog reda: izvješ- će o konstituiranju društva slavenskih novinara. Gosp. Chylinski ustupa predsjedničko mjesto gosp. Hurbanu Vajanskomu. Izvjestitelj gosp. František Hovorka razlaže od kolike je potrebe zajednička raprezentacija i zajednička obrana narodnih i staliških interesa, te u tu svrhu predlaže da treći kongres slavenskih novinara zaključi, da se osnuje društvo slavenskih novinara u monarkiji na istim načelima, kao što je ,Bureau central des associations de presse“ — primijenjeno, dakako, prama slavenskim odno- šajima. Dalje da se izabere odbor, koji će izra- diti ustav i poslati ga svim uredništvima slaven- skih novina. U opredijeljeno vrijeme ova će izja- viti svoja mnijenja, a po tom će odbor predložiti ustav na odobrenje vlasti. Kad ovo bude učinjeno, sazvat će se odmah glavna skupština. Konačno neka se ovlasti odbor, da izvede sve pripravne radoje u ovom pitanju. Gosp. Pukl govori da je ovaj predmet od ve- like važnosti. Mi smo novinari velika moć, ali smo bez organizacije, te se dogodi da brat ma vlastitog brata ustaje. Ostvarenjem ovog predloga uyest će se izmegju slavenskih novinara |potrebna disciplina. Misli, da bi sjedište društva imalo biti u Beču, jer je Beč najveće mjesto u monarkiji, u komu se vodi cijela politika. Ovo društvo ima- lo bi osobito nastojati, da se slavensko novinar- stvo podigne na što viši stepen i u tu svrhu da isposluje, da se novinarstvo uvede kao predmet na kojemu sveučilištu. Gosp. Kummer slaže se s izvjestiteljem. Izvj. Hovorka odgovara Puklu, da je predlog o sjedištu društva sporedan. Sada se radi, da se društvo osnuje, a gdje će mu biti centrum, to će se uvidjeti kašnje, Predlaže da se izaberu u od- bor R. Cejnek, Fr. Hovorka i I. Kuffner. Na glasovanju prihvaćen je predlog izvjesti- teljev u cjelini. Dir Tresić predlaže da se brzojavno pozdra- ve veliki poljski spisatelj Henrik Sienkiewicz i predsjednik hrvatske opozicije D.r Šandor Breas- tyeuski. (Odobravanje). Der Massura izjavljuje, kad je se pozdrave predstavnici Slavenstva, da na umu nikakav politički moment, i s nije svojom krivinom njih izostavio. Predsjednik na to prekida sjednicu ga naest časaka. * Poslije odmora prelazi se na VI. tačku dnev- nog reda: rezoluciju Dr. Marijana prof. Zdiechow- skoga. Predsjeda gosp. Gabršćek. Izvjestitelj D.r Zdiechowski spominje riječi dr. Antuna Beauprć, izvjestitelja na Krakovskom 433