Br. 1%. U DUBROVNIKU 27. Aprila 1901. Godina XI.

CRVENA HRVATSKA

plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u

kuću, sa Austro-U, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na Izlazi svake subote. RA a NA su mI
godinu 10 kruna, na po godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku.
kruna i poštarski troškovi. Oglasi koli se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust.

 

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je Dopisi šalju se Uredništvu. Rakopisi se ne vraćaju, a ne-

predbrojen i za došasto polugodište,

| Pojedini broj 20 para. |

frankirana pisma ne primaju se.

 

Dubrovnik, 26 Aprila 1901.

Slavenski novinarski kongres bijaše demon- '
stracija u prilog Velike Hrvatske, — napisao je
onomadne ,Dubrovnik“, a to isto rekoše nekoli-
ko dana prije i zagrebačke ,Narodne Novine“,
organ vlade grofa Khuen-Hedervary. Više manje
slično izraziše se o kongresu i ostale protusla-
venske novine u monarkiji. Konstatujemo dakle,
da se je ,Dubrovnik“, koji se razmeće na sve
strane Slavenstvom, pišući o slavenskom novinar-
skom kongresu, našao u istom kolu sa slaven-
skim protivnicima oko ,Bud. Hirlapa“ i sličnih,
a to je baš krasan dokaz ,Slavenstva“ naših Srba.

Obdržani kongres slavenskih novinara u Du-
brovniku nije bio demonstracija već sjajna mani-
festacija slavenske misli, a obzirom na mjesto u
kom se je držao, naravno, da je ta manifestacija
imala pretežito hrvatsko obilježje.

Cvijet slavenske štampe upoznao se je iz bli-
žega s našim prilikama i težojama, a tim je išče-
zla mnoga prerasuda, koja je, zbog lažnih obavi-
jesti, protiv nas postojila. Hrvatska misao ne će
odsle prolaziti kao pastorče u nemilosrdne maću-
he. U tom nas uvjerenju ubjegjuje pisanje cijele
slavenske štampe, koja je bila zastupana na du-
brovačkom novinarskom kongresu.

Iznimku prave češki ,Narodni Listy“, koji ni
ovog puta ne mogoše, da se otresu svog starog
protuhrvatskog pravca, a koji bi, po našem mni-
jenju više pristojao kakvom zakutnom strančar-
skom srpskom listiću, mego li velikom organu
bratskog češkog naroda, komu bi prva dužnost i-
mala biti nepristranost prama našim sporovima.
Koji je uzrok tog očitog strančarenja , Narodnih
Li:ty“ u prilog ,Srba“, proti svakoj pa i najsve-
tijoj hrvatskoj aspiraciji, to ne ćemo sada, da is-
tražujemo. Konstatujemo samo, da njihovo pisa-
nje ne može utvrditi sveze izmegju hrvatskog i
češkog naroda i da u slabom svjetlu prikazuje
iskrenost bratske ljubavi, koju  zoadu gdjekad, '
da nam platonički iskažu.

Da nam se ne reče, da bez razloga sumnji-
čimo, iznijet ćemo nekoliko fakata primjera radi.
»Narcdni Listu“ predlog dra. Radića o Bosni
i Hercegovini htjeli su isprva da premuće, a po-
slije nekoliko dana izvrauše mu smisao, pri-
kazujući kao da se je radilo o aneksiji Bo-
sne i Hercegovine s Hrvatskom, a da tomu
nije bilo mjesto ma kongresu. Naprotiv gosp.
Radić je predložio, da kongres primi na zmna-
nje izjavu i težnje bosansko-hercegovačkih Hr-
vata.  Novinarskim je kongresima, što je po-
sve razumljivo i kako je već bilo naglašeno,
baš i ta dužoost, da se obavijeste 0 pra.
vom stanju stvari, o kojim pišu, te s toga upada u
oči protivnost ,Nar. Listy“, Oni dalje prenašaju is-
mišljenu tendecijosnu vijest o nekoj muslimanskoj
deputaciji iz Bosne i Hercegovine, koja je tobože
bila došla, da se pokloni kongresu. U istom broju
donose i mwkakav prosvjed protiv Radićeva pred-
loga. Taj prosvjed potpisalo je 16 — slovom še-
Snaest djaka grčko-istočne vjere iz Bosne i Her.

 

čegovine na naukam u Beču. U svojoj megaloma-

niji ,usdobudni mladenci“ tvrde, da oni prosvje-
duju u ime 4/5 stanovništva Bosne i Hercegovine
tj. u ite Srba pravoslavnih i muslimanskih, i
ako_— nota bene — nema ni ciglog jednog mu-
&imana ismegju njih potpisana. Kao da se sa par

, fraza kojekakvih golobradaca mogu zabašuriti hi-
ljade potpisa pristajanja na Radićev predlog, :
svjedoče brzojavke priopćene u ,Osvitu“,! a
su ,N. L.“ premučali, kao što pred sedam i.
na, kad su svi djaci iz Bosne i Hercegovine kato-
lici i muslimani na sveučilištima u Beču, Gradcu,
Insbruku i Zagrebu dali izjavu u hrvatskom smi-
slu, 0 čem se je bavilo cijelo novinstvo u monar-
kiji i izvan pje, ,Narodni Listy“ ne nagjoše za
vrijedno ni da spomenu tu izjavu. Gdje je dakle
nepristranost ?!

Mi ipak sumnjamo da češki narod i češka
inteligencija misli onako kako pišu , Narodni Li-
sty“, jer baš ovih dana drugi veliki češki list
»Hlas Naroda“ sasvim se povoljno izraziše o Ra-
dićevu predlogu i osudiše prosvjed šesnesterice

djaka. Ili zar urednici ,Hlasa Naroda“ nijesu do-

 

 

bri patriote kao i oni oko ,N. L.“?

Nego u ovom poslu ima još nešto sasvim
simptomatična. Na kongresu, pored svih ostalih
učesnika, glasovaše za Radićev predlog i gospoda
Anyž, Kuffoer, D.r Preiss i D.r Ryba, suradnici
»Narodnih Listy“. Predlog je bio pročitan i u
češkom i poljskom jeziku, te je isključena mo-
| gućnost, da ga nijesu razumijeli.
\

 

Bili bi zahvalni ,N. L.“, kad bi nam izvoljeli
protumačiti tu oprječnost izmegju vladanja njiho-
vih predstavnika na kongresu i pisanja njihova

poslije kongresa, jer priznajemo, da mi to ne
shvaćamo.
|

 

Novinarski kongres.
(Svršetak. Vidi br. 15 i 16).

O polaganju vijenca na Gundulićev spome-
nik i o nitkovskim izgredima srpskih pristaša već
smo govorili. Donosimo u cjeli ni lijepi govor prof.
Zawilinskoga, kog je pri polaganju vijenca hrvat-
ski izrekao :

Slavni zbore! U času, kad je bio odkrit o-
vaj spomenik, pred kojim stojimo, dubrovačka
mladež, kako kaže Nestor književnosti hrvatske
Ivan Truski ,uajragje bi bila podigla, da je mo-
gla sav krasni spomenik na junačka ramena i no-

| sila ga po svim ulicama dubrovačkim, nosila bi

i

i

REM gdje se je možda glumila
Gundulićeva ,Dubravka“; njegovim PREMNNS sla-
vila se dubrovačka sloboda.“ —

nu ovaj veliki Gundulić. — U dram otjetelina,
neka se sa Hrvatskom složi Poljska, kojoj smo

mi sinovi, neka ovdje položen vijenac bude po-
klon velikom pjesniku, neka bude simbol bratim-

stva tako, kako nas je on a svojim pjesmama u-
jedinio u misli, kad je pjevao :
Zagrljene
Na štitu m'e Visla i Sava
I dostojno nariešene

krunam

držaj vaše i naše prošlosti, a skupa smo stvorili,
NARGONA REPURLIKA MoVATSKA

NAUČNA BIDLIOTEKA, LuG4OVNIK

. vi na jugu mi na sjeveru, dvije prama istoku po-

stavljene predstraže zapadne kulture, dva ognji-
šta slavjenskoga oživljenja, slavjenskih čežnja, mi-
sli i težnja.

Potomci Kochanovskoga i Mickievicza, So-
bieskoga i Kosciuszka izrazuju Gunduliću dubo-
ko štovanje, a potomcima Gundulićevim bratski
pozdrav!

Ovaj govor pozdravi gragjanstvo oduševljenim
odobravanjem i poklicima: Živjeli Poljaci! Živjela
Hrvatska! a mladost podigne govornika na ramena.

Banket.

Na uskrsni ponedjelnik općina dubrovačka
priredila je u Hotel Imperijalu banket u čast
slavenskih gostova. U 8+ sata u večer bila je
velika dvorana Hotel Imperijala dapkom puna
gospode učesnika kongresa i pozvanika. Na čelu
stola sjedio je g. načelnik Čingrija, njemu na de-
snu g. predsjednik Chylinski i g. potpresjednik
Gabršček, a na lijevu g. potpresjednik Svetozar
Hurban Vajanski.

Na šampaajcu g. načelnik Čingrija nazdravi
kralju, na što se svi podigoše s mjesta i kliknu-
še živio!
< &. Chylinski nazdravi gradu Dubrovniku, bi-
seru Jadranskog mora, koljevci hrvatske i sla-
venske kulture. Zahvaljuje na prekrasnom i go-
stoljubljivom pričeku, koji će svim učesnicima o-
stati u pameti kao najljepša uspomena. Nazdrav-
lja g. načelniku i Dubrovniku. (Buran pljesak i
klicanje: živio načelnik i živio Dubrovnik l)

G. nač. Čingrija zahvaljuje na nazdravici i
ističe da su slavenski gosti, netom su stupili u
ovaj grad, osvojili simpatije svih Dubrovčana. Naz-
dravlja cijelom slavenskom novinarstvu. Moli, da
novinari zadrže u dobroj uspomeni Dubrovnik,
koji, i ako se neće vratiti, što je nekad bio,
ipak nastoji oko toga, da postigne, što je u da-
našnjim prilikama moguće. S ponosom ističe, ka-
ko se je Dubrovnik prvi našao u narodnom kolu.
(Burno odobravanje i poklici živio !)

Za stoloravnatelja imenuje g. Milana Kreši-
ća, koji se zahvaljuje na počasti i nazdravlja na-
čelniku najljepšega hrvatskoga grada Dubrovnika.
(Odobravanje).

G. Čingrija zahvaljuje nagdravici.

D.r Tresić nazdravlja českom narodu, junač+

org odobravanje).