Br. 19. U DUBROVNIKU 11. Maja 1901. Godina XI. URVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprij kuću, sa HRT godinu. 10 kruna, kruna i M roi ovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polagodidti. eda: za Dubrovnik sa donašanjem u Bosnu i Hercegovinu s poštom: godine 5 kruna, — sa inozemstvo 10 Izlazi svake subote. | | Pojedini broj 20 para. Dubrovnika Oglasi koji se više puta tiskaju po pogo mija. i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u , gdje su utužljivi, Za o glase, priopćeno, zahvale i ost. sie. M e Mo po a z popus Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne primaju se, Dubrovnik, 10 Maja 1901. Prošle se sedmice odigrala u bečkom parla- mentu po nas Slavene žalosna igra. D.r Šušter- šić, vogja klerikalnih Slovenaca, služio se je u borbi sa liberalnim poslanicima, sredstvima, koja, i ako ne bacaju na njegovo lično poštenje sjene, ue mogu se ni u političkoj borbi odobriti. Stvar bi iznesena pred zastupnike, te doživjesmo, da je | , Mi nijesmo zaboravili, niti ćemo igda zaboraviti vogja jedne slavenske stranke bio od zastupnika svojih kolega osugjen. Tako nam treba tumačiti votum zastupničke kuće, da se Steinu pangerman- cu ne dade ukor, što je uvrijedio D.r Šušteršića nazivljuć ga D.r Žlindra. Čovjek može pogriješiti, ali za te pogrješke treba da i odgovara. D.r Sušteršić, hoće da se skrije za svoje drugove i za narod. To mu ne o- dobravamo, jer će narod od toga trpjeti. Da se ukloni sam, zahtijeva od njega njegov patriotizam. Ali njegov odstup ne bi smjela da bude posljedica ove afere: treba da odstupe i oni, koji su izabrali parlamenat, da presudi megju Slavenima, te tako dali oružje Nijemcima, da nas sramote. Tih ljudi, koji nijesu znali prati svoje govsno rublje megju sobom, već su lične i stranačke svagje iznijeli pred forum čitavog svijeta, treba da nestane, jer | to zahtijeva interes Slovenstva i Slavenstva. Je- ' dino bi se njihovim odstupom uspostavila valjda sloga megju braćom, koja je baš Slovencima po- trebita kao kruh gladnomu. Ovaj poziv na slogu, koji iz udaljenih ovih krajeva šaljemo ponovno braći Slovencima, poziv je ne samo naš već, možemo kazati, i svih neod- visnih Hrvata širom domovine. Sloga Slovenaca megju sobom ujedno je i sloga Hrvata sa Sloven- cima, jer dok prve ne bude, neće se ni druga mo- ći prikazati, kako bi se prikazala kad ;ne bi bilo obzira prama jednim ili drugim osobama, jednoj ili drugoj stranci. Pa komu ta nesloga koristi? Je li najveće poticalo na slogu baš ponašanje Ni- jemaca u ovoj prigodi i pisanje njihovih novina? Mislimo, da je baš to dostatno, da potakne Slo- vence na složan raa, koji će u prvom redu imo. koristiti, ali za koje će im i Slavenstvo biti ! zahvalno, Liberalnim bečkim novinam, koje kliču s ne- Dubrovniku, gdje se novinarski kongres sakupio. Nu česa se regbi ne sjećaju oni, sjećasmo se .on- čas mi dubrovački Hrvati, te smo već znali « priori, da srpski novinari ne samo ne će koligre- su prisustvovati, neg da će raditi kako bi taj.8a- stanak smeli i proti njemu kakva svoju srpsku komediju izveli, što se i dogodilo, opet naravno na njihovu štetu i sramotu. kako je već poznato. temelje, na kojim su Srbi svoju faotastičnu histo- riju sagradili, te ćemo ih našoj braći novinarima kako i našim čitaocima, letimice napomenuti. Eto nas dakle. Ružičić, član velike beogradske škole, nakon teška i mučna istraživanja, da bi opravdao i po- tvrdio Vukov pansrbizam, u svojim historičkim studijam došao je do zaključka, da je slavni srp- ski narod živio još nazad doset tisuća godina u Indijami, te pače da još u Indijam ima gradova, koji srpsko ime nose. Iz ladija Srbi provalivši zapremiše cijelu Aziju i veći dio Europe Po to- me historičaru, Rusi, Bugari, Česi, Rumunji, Slo- venci, Hrvati pa Grci, Macedoni i još neki, nijesu drugo nego pravi pravciti slavni Srbi. To je srp- sko Evangjelje, po komu i sam Gospodin Isukrst srbin je. Možda neki učeni Srbi ismjehavaju take lakardije, ali to čine tajno, dok ih kako istine ši- re u narodu i narod fanatiziraju sa nadom budu- ćega mal da ne kozmopolitičkog carstva. Zato sr- bi ne mogu mirnim okom gledati na nikakav na- predak, ni težnju za slobodom sebi bližnjeg naro- da, bojeći se da bi mogle njihove sanjarije iščez- nuti. Kad su Bugari dobili svoju meodvisnost i stali se boriti da je čvršće utemelje, Srbi se po- digau proti njima, zbog nikakva inog uzroka neg radi straha, da im ne : prepriječe jednom, kao što i učiniše u davno doba, ispunjenje njihovih nada na Balkanu. Istina je da ostadoše potučeni, ako i manje neg u ono staro doba, kad im jedva sjeme ostane sačuvano, ali ipak, ne smetnuše još | svoje fantastične težnje, niti će ih igda smetnut, Na balkanskome poluotoku, oni jedino služe za sadjevicu, te je uprav čudo, kako neki, a to su nadasve, dobričine Hrvati, misle da bi se š njima moglo doći do sporazuma, do koga još nije došla sloge, pridružio se na žalost i Dubrovnik“. I to | ni sama Crnagora, po krvi i vjeri njihova pose- je lijepa ilustracija njegova slavenskog osjećaja, kad se raduje propasti Šušteršićevoj. Kad bi nje- govo slavenstvo bilo iskreno, trebalo bi da žali, što je do ovoga došlo, trebalo bi da i on pozove Slovence na slogu, jer i liberalstvo i klerikalstvo nijesu nego trice i kučine, kad se radi o dobru naroda. Prije treba biti Slovenac, pa tada se mo- že biti liberalac i klerikalac, to bi i on, da mu je uprav do sreće Slovenskog naroda, doviknuo zavagjenoj braći. Pola zbilja, pola iz šale. Slavenski austrijski novinari čude se, «što Sr- bi ne htjedoše prisustvovati novinarskom kongre- su skorice sakupljenu u Dubrovniku, te osugjuju i žigošu tako njihovo nebratsko postupanje. Reg- bi dakle da se paši novinari već ne sjećaju srp- skih težaja, njihovih narodnih državnih načela, ni njihove proverbijaloe podnositosti ; pak da nijesu jo& dobro RE o onoj grozničavoj propa- je vlada stvorila. Zaludno dakle ovi njima uprav- ljaju pozive, pa bili ovi politički, kulturni, knji- ževni, bili kakvi bili, u njima srbi ne vide drugo nego kakvu novu ometu svome glavnome cilju. Nu ima još jedan uzrok koji jače uzruja naše samo zvane Srbe, a taj je što se kongres morao sakupiti u Dubrovniku. Kako u Dubrovniku u o- voj srpskoj Ateni, i to na poziv Hrvata? Grad Dubrovnik (služimo se Ružičićevom hi- storijom) sagragjen bi od srpskog kralja glaso- vitoga Strojila, te dakle Srbima nastanjen. — Eto prošlo je već deset godina da Srbi i pra- voslavni i krivoslavni gone u ovome gradu svoju srpsku propagandu, za koju, kako se go- vorka, troše godišnjih 14.000 for. Pa da oni do- puste, da se na poziv jednoga Hrvata drži u Du- brovniku novinarski sastanak, nek se pak cijelo slavenstvo uvjeri, da Dubrovnik nije, kako se oni hvališu, srpski, nego baš hrvatski grad. Srpsko srce to nije moglo mirno pretrpljeti. Zato srpski vačka srbadija priredi onaj gadni i ludi prosvjed, te se osramoti pred cijelim slavenstvom. Kukav Fabris, kao urednik Dubrovnika, potisnut uljeze u Bondino kazalište, gdje se držao kongres, da obrazloži i preporuči neki svoj predlog. Ognjica ga ustrese, nadasve, kad proti svim srpskim tež- njama, a nadasve onim, koje goje dubrovački sr- bi, vidi pred očima one stotine brzojava bosan- skih i hercegovačkih Hrvata (pravi plebiscit), ko- ji zahtijevahu od slavenskih novinara, da želju nji- hovu, da se sjedine sa Hrvatskom, uzmu na zna- nje i zagovaraju Osamljen, ne nalazeći sa nijedne strane nikakve utjehe ni sažaljenja, šmigne iz ka- zališta, jedino pomilovan od svoga pobratima An- tonija Stražičića, po drugi put posrbljena Hrvata, budeć u prisutnim opći smijeh. I tada se dogodi ono što se Srbima često dogagja: i suffoli della montagna, vollero suonare e furono suonati . . . Barem mi Hrvati budimo jednom na čistu sa svojom tobožnom bratijom. Sjetimo se da Srbima lebdi svegi pred očima Dušanovo carstvo ... a sada još nešto više: pansrbizam. Od svojih načela i težnja nigda se neće odre- či, i to na osobitu štetu hrvatskog naroda nada- sve, te zato šnjima nek se mne vode ni govori ni dogovori. Mi pak Dubrovčani znamo vrlo dobro u Dubrovniku kako oni rade i zašto rade. Srbi pra- voslavni i krivoslavni, premda su vijerni cijelome srpskome programu, nastoje da posrbe prvo zem- lju, koja se poteže od Spića do Neretve. Njima je na duši taj komadić zemlje za svrhe, o kojim nam se za sada neda govoriti. Oni bi se odrekli i cijela pansrbisma, kad bi im moglo poć za ru- kom, da neke svoje ideale oživu. Pa i zato Bo- sansko-hercegovački plebiscit njih je teško uzru- jao. Ali nek uvjereuj budu da će ostati praz- nih šaka. Em ——]—————a- — m > ——mm— m. mm vim Vrgorska afera. IL Spljet, 4 Maja. — Prekojučer počela je ras- prava o vrgorskoj aferi pred ovdješnjim porotaim sudom. Na optuženičkoj klupi sjede: Josip Ku- kulj pok. Ma. Doa Josip aetić Jure Prvan pok. Ante, Mijo Radonić pok. Andrije, Mate Pr- i e, Mate Rakušić pok GEEEEESEEEEENEINNENNENNNNNNNNNNNNINA=m=mmmtAitmmmRm=mamzm=aA mmm pok. Toma, Aute Raos pok. Jure, Petar, Katavić pok. Fino reč. Idriša, Luka Čikoje Nikolin, «rip pok. Mate, Ante Markotić pok. Jakova reč. Dabić, Julije Franić pok. Ivana, Mato Radalj pok. Grge, Nikola Jović Markov, Mate Katavić Petrov. — Sudbeni sto sastavljaju savi. Polli kao pred- sjednik, savjelu.ci Cambij i Palčić kao vijećnici, savj. Grisogono kao zamjenik. Državno odvjetniš- tvo zastupa D.r Štambuk, a civilnu stranku Mi- hovio Marinović, tajnik općine makarske. Zapisni- DE Optuženike brane: Dr Bulat, Dr For- Tr D.r šalvi i Ivan D.r Mihaljević, r Trumbić, — orotnici su: Skri- vanić Jerko pok. Ivana, D.r Josip Illich, Jozipo- vić Toma Jurin, Bitanga Alfons pok. Frane, De Micheli Vitturi | Šimuu, u Boroš [van Aadrijin, Ka- talinić Vjekoslav, Kraljević Toma, Karniočić Pe- ter Tomov, Miotto Ivan pok. Bartula, Zlendić Vjekoslav, "Arambašin Vicko pok. Frane. Porotnici zamjenici : čbatimai Josip = Frane, Bošnjak P prije nego je zakleo Eme da sude po savjesti i uvjerenju strović, D.r van pok. Šimuna pok. Dan - ie s strima. Nema Hrvata, pričaju srbi: austrijska e e a E . E opomoda nazad deset godina vode baš u novinari odlučile ne odazvati se pozivu, & dubro- ma GERE ken, jr or NA RODNA ATPUMUIKA HVATSKA 14 NAUČNA BibLI gandi, koju od 3q t Oka, bobdGVNIE \