Br. 20. U DUBROVNIKU 18. Maja 1901. Godina XI. CRVENA HRVATSKA kuću, za Austro-Ug godinu 10 krun4, krana i poštarski troškovi. Bosnu i Hercegovinu 8 Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je dredbrojen i za došasto polugodište: Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem 9% | na Izlazi svake subote. na po godine 5 krun&, — sa snosemstvo 10 Pojedini broj 20 para. Da 1 oglasi plaćala se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Za oglase, A M ta Oglasi koji se više puta tiskaju po p Dopisi šalju se frankirana pisma ne primaju se, laća se 20 para po retku. bi i uz uzo popust. redništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- S ElISESEeEsG > >-J-=S—u]>=SE=>E=>=>==as=a=S S=s=_=a==_==E=mSsesh Dubrovnik, 17 Maja 1901. Narodni zastupnik gosp. Biankini pri raspra- lja; nego prije svega mi ne priznajemo nadležnost _ earevinskog vijeća za to, što mi stojimo na teme- vi o izjavi N. V. nadvojvoda Frana Ferdinanda | iju hrvatskoga državnoga prava, po kojemu je Dal- doe 7 o. m. u zastupničkoj kući učinio je u ime hrvatskih zastupnika iz Dalmacije i Istre ovu izjavu: Visoka kućo! Mi Hrvati, ma u kojoj našoj pokrajini živili — u Banovini ili u Slavoniji, u Dalmaciji ili u Istri, u Bosni-Hercegovini ili u Megjumurju — usprkos svim političkim i admini- strativnim umjetnim granicam, kojim nas hoće da , dijele i cjepkaju, ipak se duševno smatramo jed- ' | Mi Hrvati kao slobodna i samostalna država nom cjelinom, jednim nerazdruživim narodom, ko- ji, pod okriljem svojih zakonitih vladara iz habs- burške kuće, ima pravo i dužnost da neumorno radi, kako da čim prije dogje do svestranog uje- / dinjenja, i da vidi svoju domovinu samostalnu i slobodnu. S toga mi Hrvati iz Dalmacije i iz Istre mo- ramo i ovdje najprije prosvjedovati, što se pri / svečanoj izjavi dne 28 lipnja 1900 N. V. nasljed- nika prijestolja nadvojvode Frana Ferdinanda nije imalo obzira na nepobitna prava i na starinske običaje naše države hrvatske. Pri toj svečanoj izjavi naša hrvatska država bila je nesmotreno zapostavljena, i još jedan put, proverbijalnom meharnošću, zaboravilo se je ne samo na njezina prava, nego i na neizbrisive nje- zine zasluge za habsburško prijestolje i za ukup- nu monarhiju. Proti tomu mi se moramo najodlučnije ogra- diti tim više, što se u ovom slučaju radi o oči- toj povrijedi nježnih sveza, koje od vjekova op- stoje izmegju naroda našega i krone, i što niko , ne može danas znati, što nam i sa tog pogleda budućnost nosi u svom skrovitom krilu, te kakve posljedice mogu iz te povrijede nastati. Visoka kućo! I ako bismo mi Hrvati — ja ; govorim i u ime svojih sumišljenika — priznavali nadležnost carevinskog vijeća u pitanju nasljedstva prijestolja, ipak mi bismo imali da prigovorimo svečanoj izjavi dne,28 lipnja 1900 N. C. K. V. uadvojvode Frana Ferdinanda, a to: 1.0 Jer kod predhodnih dogovora izmegju austrijske i ugarske vlade, i hrvatska vlada nije sudjelovala kao rav- nopravan čimbenik. 2.0 Jer pri izdavanju izjave, Hrvatska nije bila zastupana kao posebna država preko svoga bana, nego je ovaj prisustvovao u sasvim drugom svojstvu; 3.e Jer je izjava izdana | samo na njemačkomu i magjarskomu feziku, a nije i na hrvatskomu; dočim i sama nesretna u- garsko hrvatska nagodba kategorično odregjuje, ' da se i kraljeva zavjernica ima sastaviti u izvor- nom hrvatskom tekstu. Ali, moja gospodo, mi ne prizoajemo i neće- mo nikad prizoati nadležoost carevinskog vijeća u ovom pitanju. Mi ju ne priznajemo, ne samo radi toga, što listopadska diploma godine 1860 u svom uvodu »Prihvaćenje pragmatičke sankcije po zakonitim nStaležim naših raznih kraljevina i zemalja kao sastavni elemenat za njezinu nepromijenjivu vri- mjednost* izjavljuje temeljnim zakonom; ne samo radi toga, što $. 11 temeljnoga zakona 21 pro- sinca (1867, kojim je promijenjen temeljni za- kon o državnom sastupstvu dne 26 veljače 1861, nabrajajuć poslove, koji spadaju u dje- lokrug carevinskog vijeća, ne sadržava ni cigle riječi, koja bi se odnašala na nasljestvo prijesto- macija sastavni dio sveukupne kraljevine hrvatske, dosljedno državnopravnoj ogradi, koju su hrvat- ski zastupnici iz Dalmacije istakli u sjednici dne | 5 veljaće t. g. ove visoke kuće. Moja gospodo! Prama tom državnom pravu svako pitanje, koje se tiče prijestolonasljedstva, za zas Hrvate ima se jedino riješiti dogovorno iz- megju hrvatskoga sabora i krune. “ izabrali smo god. 1102 ugarskoga kralja Koloma- | | ma našim kraljem, te postavivši Zvonimirovu kru- nu na njegovu glavu, stupili smo u personalnu u- niju sa kraljevinom Ugarskom. izborom Ferdinanda, obavljenim god. 1527 u gra- du Cetinju, prenijeli smo hrvatsku krunu na gla- vu Absburgovića. i | Mi Hrvati kao slobodna i samostalna država, | | Mi Hrvati kao slobodna i samostalna država, hrvatskom pragmatičkom sankcijom god. 1712 prenijeli smo ,Jus regium“ na žensku lozu. To naše pravo bilo je od vajkada priznato, te su s toga i godine 1861 hrvatskomu saboru, = ma njegov zahtjev, isto kao i ugarskom saboru, bi- li saopćeni abdikacijonalni spisi god. 1848, tičući se odreke kralja Ferdinanda i resinjacije nadvoj- , vode Frana Ferdinanda; a god. 1864 Hrvatskatje bila napose zastupana po svomu kancelaru pri o- dreci nadvojvode Maksimilijana. Moja gospodo! U to naše pravo nijedan za- ' kon nije nikad dirnuo, nit je; mogao dirnuti! Ni sama ugarsko-hrvatska nagodba, koja je htjela da riješi neka postojeća državnopravna pitanja izme- | gju jedne i druge kraljevine, nije dirnula, nit je ' mogla dirnuti u pravo nasljedstva, i radi toga ne- oma o tomu ni cigle riječi u nagodbi. Nagodba, sklopljena izmegju jedne i druge kraljevine, nije mogla“niti smjela ukinuti, ili sa- mo promijeniti ugovore hrvatskoga naroda sa habs- burškom dinastijom. I Visoka kućo! Ovo su razlozi, radi kojih mi Hrvati nećemo učestvovati glasovanju o svečanoj izjavi, i radi kojih njezino priopćenje carevinskom vijeću moramo smatrati, ka0 da za nas nije ni učinjeno. U ostalom, mi želimo Ni. C. K. V. nadvojvo- ! di Franji Ferdinandu i njegovoj prejasnoj gospo- | gji supruzi, kao ogranku slavne plemićke kuće | našeg českog bratskog naroda, svako dobro, sva- ku sreću i svaki blagoslov | Stranke. *) Za ,C. H.“ napisao Ivan Andrović. I Onaj adamantinski karakter ; ono zlatno srce ; onaj požrtvovni muž, koji samo živi za hrvatstvo Dr. Ivan Banjavčić izdao je, — u društvu naše- ga slavljenoga književnika Dra. Augusta Heram- bašića — kao pročelnik kluba stranke prava vr- lo važan, skroz hrvatski poziv SNEEPN Hr vatskoj“ (u broju 24 travnja) na ,Vele« pub IVI ke prava u = +) Ove članke tiskamo nepromijenjeno pod odgovornost i ih isdati u posebnoj brolarici. Op Ured. ; * REEPURL IKA Havi A*TSKA. NAUČNA BIBLIOTEKA, DUCROVNIK Cilj je pozivu, da ,svi zajedno ozbiljno i iskreno pristupimo k poslu oko trajnoga spora- zumka svih oporbenih političara.“ Svrba je pozivu, da se: 1) sve skupine sjedine u jednu stranku; 2) pozovu tć skupine strankom prava, i napokon 3) sva tri postojeća zagrebačka glasila oporbe- nih skupina stope u jedno. Može li biti idealnijeg, prožetnijeg skroz hr- vatskim duhom poziva ? Nego pošto se sasma zgodno u istomu pozi- vu kaže: ,da se je odlučilo ovim na javnu i pis- menu raspravu“, to se evo i ja, zapitan za mne- nje, latih pera, da u ime hrvatskoga načela, koje je u meni radi svoje zakonitosti i svetosti probu- dilo grozu nad patnjama hrvatskoga naroda, raz- vijam svoje misli stečene na iskustvu, temeljene na nuždi. Napomenuti ću prije svega, što o društvu govore tri svjetska velikana. Ahrens uči: da politički cilj sastoji u pris- krbljenju gragjanima prilika i sredstava, po koji- ' ma potpunoma mogu razvijati svoje sposobnosti. ' ) Rosmini ustanovljuje cilj društva u miru za- doyoljne duše: ,zadovoljstvo je pravom i činom bitni cilj društva.“ *) Kant kaže: da gragjanska društva nemaju inoga zadatka, nego suglasno ograničenje slobode pojedinaca, u. koliko pako to zahtjeva sloboda svija. *) Iz navedenoga jasno proistječe, da su sred- stva, zadovoljstvo i mir glavni ciljevi i uvjeti društva. Opažamo li mi to u našemu hrvatskome druš- tvu, u našoj hrvatskoj politici ? Nada sve, a da dostojno i bez pizme odgo- vorimo na postavljeni upit, moramo si staviti pi- tanje: što su i vrijede li političke stranke ? Znameniti državoslovac I. C. Bluatsch)i kaže: Političke stranke nijesu, kako to mnogi ograni- čeni i plašljivi ljudi misle, opasno slo; nijesu bo- lest na državnomu tijelu, nego baš obratno: one su uvjet i znak zdravoga političkoga života u na- rodu. Nije nikakova krijepost valjanoga, državlja- nina ne pripadati nikakovoj stranci, pak je i vr- lo dvojbena slava za državnika, da stoji izvan stranaka. Stranke su prirodno nuždni pojavi, iz- java moćnih unutarnjih sila, koje pokreću ši- vot narodu.“ “) Burke nauča, da su stranke sjedinjenje osoba u svrhu, da promiču složnim silama narodni; ia- emma ae or Memezenetwanwaqpa=— zum > 3 pa