Br. 20.

U DUBROVNIKU 18. Maja 1901.

Godina XI.

 

CRVENA HRVATSKA

kuću, za Austro-Ug

godinu 10 krun4,
krana i poštarski troškovi.

Bosnu i Hercegovinu 8

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

dredbrojen i za došasto polugodište:

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem 9% |
na

Izlazi svake subote.

na po godine 5 krun&, — sa snosemstvo 10

Pojedini broj 20 para.

Da 1 oglasi plaćala se upravi ,Crvene Hrvatske“ u

Za oglase, A M ta
Oglasi koji se više puta tiskaju po p
Dopisi šalju se
frankirana pisma ne primaju se,

laća se 20 para po retku.

bi i uz uzo popust.
redništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

 

S ElISESEeEsG > >-J-=S—u]>=SE=>E=>=>==as=a=S S=s=_=a==_==E=mSsesh

Dubrovnik, 17 Maja 1901.
Narodni zastupnik gosp. Biankini pri raspra-

lja; nego prije svega mi ne priznajemo nadležnost

_ earevinskog vijeća za to, što mi stojimo na teme-

vi o izjavi N. V. nadvojvoda Frana Ferdinanda | iju hrvatskoga državnoga prava, po kojemu je Dal-

doe 7 o. m. u zastupničkoj kući učinio je u ime
hrvatskih zastupnika iz Dalmacije i Istre ovu izjavu:

Visoka kućo! Mi Hrvati, ma u kojoj našoj
pokrajini živili — u Banovini ili u Slavoniji, u
Dalmaciji ili u Istri, u Bosni-Hercegovini ili u
Megjumurju — usprkos svim političkim i admini-

strativnim umjetnim granicam, kojim nas hoće da ,
dijele i cjepkaju, ipak se duševno smatramo jed- '
| Mi Hrvati kao slobodna i samostalna država

nom cjelinom, jednim nerazdruživim narodom, ko-
ji, pod okriljem svojih zakonitih vladara iz habs-
burške kuće, ima pravo i dužnost da neumorno
radi, kako da čim prije dogje do svestranog uje- /
dinjenja, i da vidi svoju domovinu samostalnu i
slobodnu.

S toga mi Hrvati iz Dalmacije i iz Istre mo-
ramo i ovdje najprije prosvjedovati, što se pri /
svečanoj izjavi dne 28 lipnja 1900 N. V. nasljed-
nika prijestolja nadvojvode Frana Ferdinanda nije
imalo obzira na nepobitna prava i na starinske
običaje naše države hrvatske.

Pri toj svečanoj izjavi naša hrvatska država
bila je nesmotreno zapostavljena, i još jedan put,
proverbijalnom meharnošću, zaboravilo se je ne
samo na njezina prava, nego i na neizbrisive nje-
zine zasluge za habsburško prijestolje i za ukup-
nu monarhiju.

Proti tomu mi se moramo najodlučnije ogra-
diti tim više, što se u ovom slučaju radi o oči-
toj povrijedi nježnih sveza, koje od vjekova op-
stoje izmegju naroda našega i krone, i što niko ,
ne može danas znati, što nam i sa tog pogleda
budućnost nosi u svom skrovitom krilu, te kakve
posljedice mogu iz te povrijede nastati.

Visoka kućo! I ako bismo mi Hrvati — ja ;
govorim i u ime svojih sumišljenika — priznavali
nadležnost carevinskog vijeća u pitanju nasljedstva
prijestolja, ipak mi bismo imali da  prigovorimo
svečanoj izjavi dne,28 lipnja 1900 N. C. K. V.
uadvojvode Frana Ferdinanda, a to: 1.0 Jer kod
predhodnih dogovora izmegju austrijske i ugarske
vlade, i hrvatska vlada nije sudjelovala kao rav-
nopravan čimbenik. 2.0 Jer pri izdavanju izjave,
Hrvatska nije bila zastupana kao posebna država
preko svoga bana, nego je ovaj prisustvovao u

sasvim drugom svojstvu; 3.e Jer je izjava izdana |

samo na njemačkomu i magjarskomu feziku, a
nije i na hrvatskomu; dočim i sama nesretna u-
garsko hrvatska nagodba  kategorično odregjuje, '
da se i kraljeva zavjernica ima sastaviti u izvor-
nom hrvatskom tekstu.

Ali, moja gospodo, mi ne prizoajemo i neće-
mo nikad prizoati nadležoost carevinskog vijeća
u ovom pitanju.

Mi ju ne priznajemo, ne samo radi toga, što
listopadska diploma godine 1860 u svom uvodu
»Prihvaćenje pragmatičke sankcije po zakonitim
nStaležim naših raznih kraljevina i zemalja kao
sastavni elemenat za njezinu nepromijenjivu vri-
mjednost* izjavljuje temeljnim zakonom; ne samo
radi toga, što $. 11 temeljnoga zakona 21  pro-
sinca (1867, kojim je promijenjen temeljni za-
kon o državnom sastupstvu dne 26 veljače
1861, nabrajajuć poslove, koji spadaju u dje-
lokrug carevinskog vijeća, ne sadržava ni cigle
riječi, koja bi se odnašala na nasljestvo prijesto-

 

macija sastavni dio sveukupne kraljevine hrvatske,
dosljedno državnopravnoj ogradi, koju su hrvat-
ski zastupnici iz Dalmacije istakli u sjednici dne

| 5 veljaće t. g. ove visoke kuće.

Moja gospodo! Prama tom državnom pravu
svako pitanje, koje se tiče prijestolonasljedstva,
za zas Hrvate ima se jedino riješiti dogovorno iz-
megju hrvatskoga sabora i krune.

“ izabrali smo god. 1102 ugarskoga kralja Koloma-

| | ma našim kraljem, te postavivši Zvonimirovu kru-
nu na njegovu glavu, stupili smo u personalnu u-
niju sa kraljevinom Ugarskom.

izborom Ferdinanda, obavljenim god. 1527 u gra-
du Cetinju, prenijeli smo hrvatsku krunu na gla-
vu Absburgovića.

i
| Mi Hrvati kao slobodna i samostalna država,
|

| Mi Hrvati kao slobodna i samostalna država,

hrvatskom pragmatičkom sankcijom god. 1712
prenijeli smo ,Jus regium“ na žensku lozu.
To naše pravo bilo je od vajkada priznato,
te su s toga i godine 1861 hrvatskomu saboru,
= ma njegov zahtjev, isto kao i ugarskom saboru, bi-
li saopćeni abdikacijonalni spisi god. 1848, tičući
se odreke kralja Ferdinanda i resinjacije nadvoj-
, vode Frana Ferdinanda; a god. 1864 Hrvatskatje
bila napose zastupana po svomu kancelaru pri o-
dreci nadvojvode Maksimilijana.
Moja gospodo! U to naše pravo nijedan za-
' kon nije nikad dirnuo, nit je; mogao dirnuti! Ni

sama ugarsko-hrvatska nagodba, koja je htjela da
riješi neka postojeća državnopravna pitanja izme-

| gju jedne i druge kraljevine, nije dirnula, nit je
' mogla dirnuti u pravo nasljedstva, i radi toga ne-
oma o tomu ni cigle riječi u nagodbi.

Nagodba, sklopljena izmegju jedne i druge
kraljevine, nije mogla“niti smjela ukinuti, ili sa-
mo promijeniti ugovore hrvatskoga naroda sa habs-
burškom dinastijom.

I Visoka kućo! Ovo su razlozi, radi kojih mi

Hrvati nećemo učestvovati glasovanju o svečanoj

izjavi, i radi kojih njezino priopćenje carevinskom

vijeću moramo smatrati, ka0 da za nas nije ni
učinjeno.
U ostalom, mi želimo Ni. C. K. V. nadvojvo-

! di Franji Ferdinandu i njegovoj prejasnoj gospo-

| gji supruzi, kao ogranku slavne plemićke kuće

| našeg českog bratskog naroda, svako dobro, sva-
ku sreću i svaki blagoslov |

Stranke. *)

Za ,C. H.“ napisao Ivan Andrović.

I

Onaj adamantinski karakter ; ono zlatno srce ;
onaj požrtvovni muž, koji samo živi za hrvatstvo
Dr. Ivan Banjavčić izdao je, — u društvu naše-
ga slavljenoga književnika Dra. Augusta Heram-
bašića — kao pročelnik kluba stranke prava vr-
lo važan, skroz hrvatski poziv SNEEPN Hr
vatskoj“ (u broju 24 travnja) na ,Vele«

pub IVI
ke prava u

= +) Ove članke tiskamo nepromijenjeno pod odgovornost
i ih isdati u posebnoj brolarici. Op Ured. ;

* REEPURL
IKA Havi
A*TSKA.

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUCROVNIK

 

Cilj je pozivu, da ,svi zajedno ozbiljno i
iskreno pristupimo k poslu oko trajnoga spora-
zumka svih oporbenih političara.“

Svrba je pozivu, da se:

1) sve skupine sjedine u jednu stranku;

2) pozovu tć skupine strankom prava, i napokon

3) sva tri postojeća zagrebačka glasila oporbe-
nih skupina stope u jedno.

Može li biti idealnijeg, prožetnijeg skroz hr-
vatskim duhom poziva ?

Nego pošto se sasma zgodno u istomu pozi-
vu kaže: ,da se je odlučilo ovim na javnu i pis-
menu raspravu“, to se evo i ja, zapitan za mne-
nje, latih pera, da u ime hrvatskoga načela, koje
je u meni radi svoje zakonitosti i svetosti probu-
dilo grozu nad patnjama hrvatskoga naroda, raz-
vijam svoje misli stečene na iskustvu, temeljene
na nuždi.

Napomenuti ću prije svega, što o društvu
govore tri svjetska velikana.

Ahrens uči: da politički cilj sastoji u pris-
krbljenju gragjanima prilika i sredstava, po koji-

' ma potpunoma mogu razvijati svoje sposobnosti. ' )

Rosmini ustanovljuje cilj društva u miru za-
doyoljne duše: ,zadovoljstvo je pravom i činom
bitni cilj društva.“ *)

Kant kaže: da gragjanska društva nemaju
inoga zadatka, nego suglasno ograničenje slobode
pojedinaca, u. koliko pako to zahtjeva sloboda
svija. *)

Iz navedenoga jasno proistječe, da su sred-
stva, zadovoljstvo i mir glavni ciljevi i uvjeti
društva.

Opažamo li mi to u našemu hrvatskome druš-
tvu, u našoj hrvatskoj politici ?

Nada sve, a da dostojno i bez pizme odgo-
vorimo na postavljeni upit, moramo si staviti pi-
tanje: što su i vrijede li političke stranke ?

Znameniti državoslovac I. C. Bluatsch)i kaže:
Političke stranke nijesu, kako to mnogi ograni-
čeni i plašljivi ljudi misle, opasno slo; nijesu bo-
lest na državnomu tijelu, nego baš obratno: one
su uvjet i znak zdravoga političkoga života u na-

rodu. Nije nikakova krijepost valjanoga, državlja-
nina ne pripadati nikakovoj stranci, pak je i vr-
lo dvojbena slava za državnika, da stoji izvan
stranaka. Stranke su prirodno nuždni pojavi, iz-
java moćnih unutarnjih sila, koje pokreću ši-
vot narodu.“ “)

Burke nauča, da su stranke sjedinjenje osoba
u svrhu, da promiču složnim silama narodni; ia-

emma ae or Memezenetwanwaqpa=— zum > 3

pa