Br. 21. U DUBROVNIKU 25. Maja 1901. Godina XI. CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdj Za oglase, priopće Oglasi koji se više puta tiskaju po Dopisi šalju se Uredništvu. Rakopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne primaju se. kuću, sa Austro-U; , Bosnu i Hercegovinu 8 vi. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kruna i poštarski Ko ne vrati list, kad mu dredbrojen i za došasto polugodište. poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, — sa inozemstvo 10 o pretplata mine, smatra se da je Izlazi svake subote. | Pojedini broj 20 para. e su utužljivi, no, zahvale i ost. bi i uz popust, Dubrovnik, 24 Maja 1901. Ima već tri sedmice, da se javno mnijenje u Dalmaciji zanima samo vrgorskim procesom. Sve što se je kroz to doba dogodilo širom bijeloga svijeta za nas nema toliko znamenitosti, koliko ova afera, a lako je to i razumjeti promislili se, da se u ovom poslu nije radilo ni o Luetiću nio Kukulju, a kamo li o Prvanu i drugim, već u op- će o našim prilikama. Štogod se govorilo, da se ovaj proces prikaže običnim, iz svega iskače nje- govo znamenovanje. Dapače su tako spleteni do- gagjaji u vrgorskoj krajini, kojima je ovaj proces epilog, sa političkom borbom zadnjega decenija, da govoriti o jednomu bez spominjanja drugoga nije moguće. U svakom selu i svakoj općini ima nesugla- sica megju općinarima, koje ne niču iz političkog uvjerenja nego iz interesaj jedne i druge osobe. Svak teži na vlast i teško podnosi one na vlasti, pa dočepali se vlasti, gleda da se u njoj utvrdi. Za to se i osloni često puta na kakvu političku stranku ne iz uvjerenja, već da ima zalegja, a s dru- ge strane političke stranke traže da se u narodu učvrste baš računajući na te mjesne zadjevice. To neće biti idealno ali je tako, pa dok ta pro- tekcija ne pregje neke granice, ne može joj se ni prigovoriti, jer se od nijedne političke stranke ne može zahtijevati, da radi drukčije, nego joj pro- tivnici rade, te se sama ubije. Tako je bilo i u Vrgorcu: r&dilo se s početka samo, ko će vladati općinom, da li varošani ili seljani. Kad se Hrvati pocijepaše u narodnjake i pravaše, oni koji bija- hu na općini nakon duljega kolebanja, da se o- drže, pristadoše uz one, koji su u pokrajini vla- dali, protivnici pak izviše barjak pravaštva ne zna- jući — izuzmeš li časne iznimke — ni u čem se sastoji. Shvatajući ovu borbu kako lokalnu zadjevi- cu, razumijemo i ogorčenost, kojom se je vodila. Kampanilizam znade jače uzburkati mase, nego najidealnije domovinsko čuvstvo, jer ga mase ra- zumiju, a pravi patriotizam teško da nadvlada prirogjenu ljubav u čovjeka za svojom koristi. U toj ogorčenosti dogje općinska stranka u konflikt sa kaznenim zakonikom, jer se dokaza, da su u borbi proti protivnicima rasipali općinski novac, te njezine vogje sjede sada u tamnici, gdje će se moći uvjeriti, kako nije svako sredstvo dobro pro- ti protivniku. Tim ljudima u nesreći ne ide ni ta utjeha da se prekažu kao žrtve stranačkog života, jer nijesu samo trošili općinski novac u stranač- ke svrhe, nego su ga trošili, da sebi napune dže- poie, Oni su prosti zločinci, nad kojima je ljud- ska pravda izrekla svoju, te je predsjednik su- dišta, savjetnik Polli, imao potpuno pravo, kad je porotnike opomenuo, da se njihov zločin ne smi- je smatrati političkim nego običnim. Nu ako je Kukuljev i Lustićev rad prosta raditi što hoće. ,Nereda je bilo, nu ko je znao da se vlasti, jer nijesu samo stavljene, da paze, da se gragju sabire Je li Bogović pisao historijske pri- ne krade, nego i da osujete svaki nered pa ko- | povijetke, koje prikazuju prošlu snagu i slavu na- jemudrago vrste bio. To nijesu učinile u ovoj pri- lici i za to su moralni krivci svega ovoga. Stran- ci možemo oprostiti, kad gleda svoje interese te štiti jedne na zator drugih, nu vlasti se jednoj ne može dopustiti, da pušta nerede samo da iz toga crpe političke koristi. U nas se sada više ne smatraju općine kako administrativna tjelesa, nego politički faktori, koji izborima odlučuju a to s toga, što su u njihovoj moći izborne komisije, te se samo pomoću njih može vršiti izborno nasilje. Dopuštamo, da općine treba da imadu svoj narodni i politički harakter, jer su jedine predstavnice naroda onoga kraja, ali kad se hoće da općine pretvore u tvoraice za- stupnika, tada se dogodi ono, što je sada u Vr- gorcu izašlo na vidjelo. Zaslužna kazna, koja je stigla Luetića i Kukulja odvratit će možda kakvo - ga seoskoga pašu za dulje vremena od kušoje, da radi, što su oni radili, ali hoće li se za uvi- jek stati takovim stvarima na put, treba promi- jeniti sistem, koji je do ovoga doveo. Stranke. . Za ,C. H.“ napisao Ivan Andrović. u. Danas u Belgiji su svi društveni razredi slož- ni u preziranjn tlačenja, u poštovanju prava; niži razredi ne postavljaju nikakovih zahtjeva, da vla- daju pokrajioskim poslovima. ,Ali ipak — mudro opaža Devaux — niko ne može da zajamči, da će zdrav razum i moralne sposobnosti naših puč- kih razreda odoljeti napastovanjima naukd, koje će im se predstavljati pod sasma briljantnim vidicim“. ') Ako se je toga bojati u Belgiji, gdje je na- rod svijestan uživajući slobodu svoju, što se tek ne mora kazati o našemu, koji ne samo da nije onako svijestan, nego niti ne raspolaže sudbinom svojom; kojega se u velike hvali, a malo pozna- je; za kojega se malo i ništa radi, & mnogo mu se obetaje, dok je Laboulaye kazao, da ,u poli- tici ne smije biti mnogo duhovitosti; ništa tako ne uspijeva kao jednostavnost i zdrav razum“, *) I doisto pregusta tamna koprena padala bi na rad današnjih stranaka, kada bismo ga htjeli usporediti s onim Iliraca; nas današnje Hrvate dijeli kineški zid od naših otaca; njihovi smo si- novi tek po imenu. Zašto mi nazadujemo, a zašto su oni uš- jekakove megjusobne razlike, i grof i karet i pop i jurat i šljivar i obrtnik i vojnik; so on pjesme pjem; drame pila; povjedaičk NARODNA REPUBLIKA HRVA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUZROVNIK roda? Ali eto i njegovih drama, koje otvaraju narodu oči da ne zaspe: ,Matija Gubec“ prika- zuje socijalne revolucije naroda, da se oslobodi od feudalnoga ropstva; ,Frankopan“ uzveličava najveće i najsvetije pravo hrvatskoga naroda, a i svakoga na svijetu naroda, da si bira svoga kra- lja; ,Stjepan posljednji kralj bosanski“ opisuje borbu za državnom samostalnosti. Jesa li razni velikaši i vlastelini politizovali? Ali eto i u isto vrijeme bodre svoje kmetove; pute ih; davaju im novine i knjige u ruke; upisuju ih u članove go- spodarskoga društva. Eto gdje plemić Mirko Ha- raminčić Novigradski osniva zaklade za odgoj svojih kmetova, za potporu im i za njihovo bla- go daje i ostavlja nagrade. Istim tragom idu gro- fovi Draškovići, Oršići i Nugenti. Pa da narod ne će svojski prionuti uz td zastavu po Ilircim raz- vijenu, a koja je u istinu bila narodna zastava, demokratička, slobodoumna ? Ali se Ilirsko doba zamijenjuje god. 1861. ga drugom dobom; dobom silna (&anosa, pjesama i pjevanja, bakljada i parada, raznih izbornih bor- ba, pobjeda i poraza, pri čemu je svagdje prva i jedina hrvatska inteligencija, koja je sve to poti- cala, dok je hrvatski narod ostao nekako nastran- ce, nekako zaboravljen, kao da ga i ne treba na tim slavnim pirovim. Ustanovljuju li se gospo- darske podružnice ? One tek životare. Sve je bilo zamrlo, jedino ako je koji seoski pop ili školnik napisao koju poučnu knjigu ili članak za puk. U to se, srećom, dosjete u Zagrebu, većinom sve- ćenici, da bi valjalo nješto učiniti i za narod hr- vatski, kada se već osniva akademija i čili- šte, pa utemelje ,Jeronimsko društvo“. ne i- ma toga društva: što bi bio cijeli onaj odsjev našega narodnoga života! Koje bi bile hsluge za . srednji naš i priprosti seljački puk 2 I to se doba zamjenjuje sa dru dobom ; dobom one narodne poslovice: ,Oj*Todore, svaki dan to gore“. Po Zagrebu, naime i po ostalim gradovim, a sada već i po selima i kotarima osni- vaju se novčani zavodi; sastaju se u trgovačka i obrtnička društva; zasjeda se na stolice raznih Verwaltuogsratha pod lozinkom: — za dobro hr- vatskoga naroda. Stara vlastela izumrla i propa- la; došla strana i preko Drave i Sutle; u novča- nim zavodima zaposjela tugji novac -uz tugjine ; što je veće industrije to ona osniva — pa sada se pitajte: da li će ti raditi za dobro hrvatskoga naroda, ti stranci, taj tugji kapital? A kako će stranci, kada mu se vlastiti sinovi otugjuju? Kad ni oni ne će il ne znaju više raditi sa svoj narod? Eto u tomu leži naša pogreška; to je usrok našim neuspjesim. Govorili š i |