Br. 21.

U DUBROVNIKU 25. Maja 1901.

Godina XI.

 

CRVENA HRVATSKA

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u
Dubrovniku, gdj

Za oglase, priopće
Oglasi koji se više puta tiskaju po

Dopisi šalju se Uredništvu. Rakopisi se ne vraćaju, a ne-
frankirana pisma ne primaju se.

kuću, sa Austro-U; , Bosnu i Hercegovinu 8

vi.

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u

kruna i poštarski
Ko ne vrati list, kad mu

dredbrojen i za došasto polugodište.

poštom: na
godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, — sa inozemstvo 10
o

pretplata mine, smatra se da je

Izlazi svake subote.

 

| Pojedini broj 20 para.

e su utužljivi,
no, zahvale i ost.

bi i uz popust,

 

Dubrovnik, 24 Maja 1901.

Ima već tri sedmice, da se javno mnijenje u
Dalmaciji zanima samo vrgorskim procesom. Sve
što se je kroz to doba dogodilo širom bijeloga
svijeta za nas nema toliko znamenitosti, koliko
ova afera, a lako je to i razumjeti promislili se,
da se u ovom poslu nije radilo ni o Luetiću nio
Kukulju, a kamo li o Prvanu i drugim, već u op-
će o našim prilikama. Štogod se govorilo, da se
ovaj proces prikaže običnim, iz svega iskače nje-
govo znamenovanje. Dapače su tako spleteni do-
gagjaji u vrgorskoj krajini, kojima je ovaj proces
epilog, sa političkom borbom zadnjega decenija,
da govoriti o jednomu bez spominjanja drugoga
nije moguće.

U svakom selu i svakoj općini ima nesugla-
sica megju općinarima, koje ne niču iz političkog
uvjerenja nego iz interesaj jedne i druge osobe.
Svak teži na vlast i teško podnosi one na vlasti,
pa dočepali se vlasti, gleda da se u njoj utvrdi.
Za to se i osloni često puta na kakvu političku
stranku ne iz uvjerenja, već da ima zalegja, a s dru-
ge strane političke stranke traže da se u narodu
učvrste baš računajući na te mjesne zadjevice.
To neće biti idealno ali je tako, pa dok ta pro-
tekcija ne pregje neke granice, ne može joj se ni
prigovoriti, jer se od nijedne političke stranke ne
može zahtijevati, da radi drukčije, nego joj pro-
tivnici rade, te se sama ubije. Tako je bilo i u
Vrgorcu: r&dilo se s početka samo, ko će vladati
općinom, da li varošani ili seljani. Kad se Hrvati
pocijepaše u narodnjake i pravaše, oni koji bija-
hu na općini nakon duljega kolebanja, da se o-
drže, pristadoše uz one, koji su u pokrajini vla-
dali, protivnici pak izviše barjak pravaštva ne zna-
jući — izuzmeš li časne iznimke — ni u čem
se sastoji.

Shvatajući ovu borbu kako lokalnu zadjevi-
cu, razumijemo i ogorčenost, kojom se je vodila.
Kampanilizam znade jače uzburkati mase, nego
najidealnije domovinsko čuvstvo, jer ga mase ra-
zumiju, a pravi patriotizam teško da nadvlada
prirogjenu ljubav u čovjeka za svojom koristi. U
toj ogorčenosti dogje općinska stranka u konflikt
sa kaznenim zakonikom, jer se dokaza, da su u
borbi proti protivnicima rasipali općinski novac,
te njezine vogje sjede sada u tamnici, gdje će se
moći uvjeriti, kako nije svako sredstvo dobro pro-
ti protivniku. Tim ljudima u nesreći ne ide ni ta
utjeha da se prekažu kao žrtve stranačkog života,
jer nijesu samo trošili općinski novac u stranač-
ke svrhe, nego su ga trošili, da sebi napune dže-
poie, Oni su prosti zločinci, nad kojima je ljud-
ska pravda izrekla svoju, te je predsjednik su-
dišta, savjetnik Polli, imao potpuno pravo, kad je
porotnike opomenuo, da se njihov zločin ne smi-
je smatrati političkim nego običnim.

Nu ako je Kukuljev i Lustićev rad prosta

raditi što hoće. ,Nereda je bilo, nu ko je znao
da se

vlasti, jer nijesu samo stavljene, da paze, da se  gragju sabire Je li Bogović pisao historijske pri-
ne krade, nego i da osujete svaki nered pa ko- | povijetke, koje prikazuju prošlu snagu i slavu na-

jemudrago vrste bio. To nijesu učinile u ovoj pri-
lici i za to su moralni krivci svega ovoga. Stran-
ci možemo oprostiti, kad gleda svoje interese te
štiti jedne na zator drugih, nu vlasti se jednoj
ne može dopustiti, da pušta nerede samo da iz
toga crpe političke koristi.

U nas se sada više ne smatraju općine kako
administrativna tjelesa, nego politički faktori, koji
izborima odlučuju a to s toga, što su u njihovoj
moći izborne komisije, te se samo pomoću njih
može vršiti izborno nasilje. Dopuštamo, da općine
treba da imadu svoj narodni i politički harakter,
jer su jedine predstavnice naroda onoga kraja, ali
kad se hoće da općine pretvore u tvoraice za-
stupnika, tada se dogodi ono, što je sada u Vr-
gorcu izašlo na vidjelo. Zaslužna kazna, koja je
stigla Luetića i Kukulja odvratit će možda kakvo -
ga seoskoga pašu za dulje vremena od kušoje,
da radi, što su oni radili, ali hoće li se za uvi-
jek stati takovim stvarima na put, treba promi-
jeniti sistem, koji je do ovoga doveo.

Stranke. .

Za ,C. H.“ napisao Ivan Andrović.

u.

Danas u Belgiji su svi društveni razredi slož-
ni u preziranjn tlačenja, u poštovanju prava; niži
razredi ne postavljaju nikakovih zahtjeva, da vla-
daju pokrajioskim poslovima. ,Ali ipak — mudro
opaža Devaux — niko ne može da zajamči, da
će zdrav razum i moralne sposobnosti naših puč-
kih razreda odoljeti napastovanjima naukd, koje
će im se predstavljati pod sasma briljantnim
vidicim“. ')

Ako se je toga bojati u Belgiji, gdje je na-
rod svijestan uživajući slobodu svoju, što se tek
ne mora kazati o našemu, koji ne samo da nije
onako svijestan, nego niti ne raspolaže sudbinom
svojom; kojega se u velike hvali, a malo pozna-
je; za kojega se malo i ništa radi, & mnogo mu
se obetaje, dok je Laboulaye kazao, da ,u poli-
tici ne smije biti mnogo duhovitosti; ništa tako
ne uspijeva kao jednostavnost i zdrav razum“, *)

I doisto pregusta tamna koprena padala bi
na rad današnjih stranaka, kada bismo ga htjeli
usporediti s onim Iliraca; nas današnje Hrvate
dijeli kineški zid od naših otaca; njihovi smo si-
novi tek po imenu.

Zašto mi nazadujemo, a zašto su oni uš-

jekakove megjusobne razlike, i grof i karet i pop
i jurat i šljivar i obrtnik i vojnik;

so on pjesme pjem; drame pila; povjedaičk

NARODNA REPUBLIKA HRVA

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUZROVNIK

roda? Ali eto i njegovih drama, koje otvaraju
narodu oči da ne zaspe: ,Matija Gubec“ prika-
zuje socijalne revolucije naroda, da se oslobodi
od feudalnoga ropstva; ,Frankopan“ uzveličava
najveće i najsvetije pravo hrvatskoga naroda, a i
svakoga na svijetu naroda, da si bira svoga kra-
lja; ,Stjepan posljednji kralj bosanski“ opisuje
borbu za državnom samostalnosti. Jesa li razni
velikaši i vlastelini politizovali? Ali eto i u isto
vrijeme bodre svoje kmetove; pute ih; davaju im
novine i knjige u ruke; upisuju ih u članove go-
spodarskoga društva. Eto gdje plemić Mirko Ha-
raminčić Novigradski osniva zaklade za odgoj
svojih kmetova, za potporu im i za njihovo bla-
go daje i ostavlja nagrade. Istim tragom idu gro-
fovi Draškovići, Oršići i Nugenti. Pa da narod ne
će svojski prionuti uz td zastavu po Ilircim raz-
vijenu, a koja je u istinu bila narodna zastava,
demokratička, slobodoumna ?

Ali se Ilirsko doba zamijenjuje god. 1861. ga
drugom dobom; dobom silna (&anosa, pjesama i
pjevanja, bakljada i parada, raznih izbornih bor-
ba, pobjeda i poraza, pri čemu je svagdje prva i
jedina hrvatska inteligencija, koja je sve to poti-
cala, dok je hrvatski narod ostao nekako nastran-
ce, nekako zaboravljen, kao da ga i ne treba na
tim slavnim pirovim. Ustanovljuju li se gospo-
darske podružnice ? One tek životare. Sve je bilo
zamrlo, jedino ako je koji seoski pop ili školnik
napisao koju poučnu knjigu ili članak za puk. U
to se, srećom, dosjete u Zagrebu, većinom sve-
ćenici, da bi valjalo nješto učiniti i za narod hr-
vatski, kada se već osniva akademija i čili-
šte, pa utemelje ,Jeronimsko društvo“. ne i-
ma toga društva: što bi bio cijeli onaj odsjev

našega narodnoga života! Koje bi bile hsluge za .

srednji naš i priprosti seljački puk 2

I to se doba zamjenjuje sa dru dobom ;
dobom one narodne poslovice: ,Oj*Todore, svaki
dan to gore“. Po Zagrebu, naime i po ostalim
gradovim, a sada već i po selima i kotarima osni-
vaju se novčani zavodi; sastaju se u trgovačka i
obrtnička društva; zasjeda se na stolice raznih
Verwaltuogsratha pod lozinkom: — za dobro hr-
vatskoga naroda. Stara vlastela izumrla i propa-
la; došla strana i preko Drave i Sutle; u novča-
nim zavodima zaposjela tugji novac -uz tugjine ;
što je veće industrije to ona osniva — pa sada
se pitajte: da li će ti raditi za dobro hrvatskoga

naroda, ti stranci, taj tugji kapital? A kako će
stranci, kada mu se vlastiti sinovi otugjuju? Kad

ni oni ne će il ne znaju više raditi sa
svoj narod?

Eto u tomu leži naša pogreška; to je usrok
našim neuspjesim. Govorili

š

 

i
|