tr. 23. ( DUBROVNIKU 8. Juna 1901. Godina XI. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u , Bosnu i Hercegovinu s poštom: godine 5 kruna, — za inozemstvo 10 kuću, za Austro-U; godinu 10 krun&, na kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad dredbrojen i za došasto polugodište. zmsm=mmđđummmmmrmmmmm=m=mmnWmnmmnamrnaemmnnu Dubrovnik, 7 Juna 1901. Tu skoro čitali smo po novinama premještaje i imenovanja u političkoj službi. Da pravo reče- mo, nije nas toliko ovoga puta zanimalo znati, gdje je tko premješten, koliko su nas privlačila imena tih novo skovanih Dalmatioaca. Tu vam je jedan Psarsky, jedan Koch it.d. sve sami sinovi Velike Njemačke, koje nam je blagi sistem na jug poslao, da nas usreće i ovu zapuštenu zemlju privedu u kolo evropskih zemalja i bez željeznice i bez voznih puteva i bez racijonalnog gospodarstva i bez rudnika i bez pomorstva. Ta Bože moj, to su samo sitnice pokraj velike koristi, koje narod crpe iz toga, da činovnici njemački misle i zbore | Neki će gledajući ovo sleći ramenima pa ka- zati: Politički činovnik, pa bio koje hoće narod- nosti, uvijek je samo politički činovnik, te ne od- govara on nego oni, koji mu zapovijedaju, za pra- vac, u kojem radi; jedino tražimo da hrvatski nau- če. Nije baš to tako! Svi ti ljudi i nauče li hr- vatski, pa tako zadovolje zahtjevima elementarne pravice, da govore.s narodom u jeziku, koji razu- mije, svi ti ljudi, kažemo, ne nagrade li ih za prosvjetne zasluge u Dalmaciji kakvim mjestom u bečkim ministarstvima, koja su za njih reservi- rana, ostat će nam u Dalmaciji i od onih, koji slušaju, postat će oni, koji zapovijedaju. Vuk dla- ku mijenja, a ćudi nikada: ti će činovnici ostati uvijek ono što su t. j. Nijemci i svaki će od njih htjeti i na svoju ruku tjerati svoju politiku, širiti Nijemstvo; zemljište je zgodno za takove ekspe- rimente jadna pastorka Dalmacija. Ne plašimo se dakle ni Kocha ni Psarskoga, ali se strašimo stru- je, koju ti ljudi predstavljaju, jer u njoj naziremo veliku pogibelj za harakter ovih krajeva. Ta pogibelj raste s dana na dam. Čitali smo tu skoro, da se sada i od sudbenih činovnika zah- tijeva poznavanje njemačkoga jezika i rješavanje spisa njemački: dapače se je jedan gospodin pred- sjednik do sita načudio, kako je moguće, da jedan sudac ne zna njemački, jezik zvučan i mio, stvo- ren za zapovijedanje i za . . . . . lijepe karijere. Dok se' to shvaćanje drži samih činovnika, ni po jada, ali je počelo zahvatati i šire slojeve pu- čanstva. Njemački je jezik već od meko doba predmet javne obuke po srednjim školama, a sad je preko tugjinaca i tugjinačkih hotela počeo i da se megju puk širi. Takove pojave ne smijemo mukom mimoići, već im trebe stati na put. A to bi bilo pak lako, kad bi svak vršio svoju patriot- sku dužnost, te zahtijevao, da mu došljaci jezik poštuju &a ne otvarao sam vrata tugjinštini u svoj dom. Iz Uredništva. mu pretplata mine, smatra se da je na | Izlazi svake subote. | | Pojedini broj 20 para. stvari, za koje se privatna čovjeka bez indiskre- cije ne može pitati. Dužnost mi je dakle reći, da ja od bosanske ili sarajevske vlade nijesam nikada dobio ni nov- čića nikakove potpore, ni direktno ni indirektno, ni u ikakovoj formi i ne samo od nje, nego od nikakove vlade uopće. Ja imam dosta narodnih, stranačkih i osob- nih dušmana ili suparnika. E pa dobro: moje jav- no djelovanje otvorena je knjiga. Neka traže, pre- biru, ispituju, istražuju. I ako nagju jednu jedinu, neću reći činjenicu, nego ma samo temeljitu sum- nju, da sam počinio slično djelo, za koje me o- bjegjuje urednik srpskoga lista, ja ću se odmah povući iz javnoga života, niti ću se više ikad ba- viti narodnom politikom, na koju me nagnalo je- dino osvjedočenje i entuzijazam za hrvatskom na- rodnom idejom, što me je dosle koštalo samo na- porna rada, teške borbe, materijalne oskudice i svakojakog jada i razočaranja. Deder dakle, na posao ! Što se tiče sarajevske vlade, to je moje u- vjerenje bilo od uvijek, da je ona, kakova je, naj- opasniji protivnik isto tako zdravoj hrvatskoj kao i srpskoj stvari. Kadgod mi se pružila prilika, ja sam uvijek pobijao sarajevsku politiku, jer sam u njoj nazrijevao veliku opasnost, osobito za dal- matinske Hrvate. Uvijek sam ustajao proti po- gubnoj tendenciji, da se od Sarajeva učini neki centrum na ustuk Zagrebu. Kad je g. 1894. klub stranke prava u Zagrebu uoblastio jednog člana svoga, da može otići u Sarajevo i ovaj u tom po- gledu učinio neke izjave, ja sam prvi od svih mojih kolega taj korak u ,Crvenoj Hrvatskoj“ pokudio. Uvijek sam najodriješitije radio proti naka- nama sarajevske vlade, da iz muhamedanaca stvo- ri neku novu ,bosansku“ narodnost, te sam proti tome agitirao putujuć u Bosnu na vlastite troš- kove i stavljajuć se u doticaj sa odličnim muha- medancima i sa muhamedanskom mladeži. Osman Hadžić znao bi o tome pripovijedati. Treba li možda još i drugih imena? Ja sam bio prvi, da ne kažem jedini, od svih hrvatskih publicista, ko- ji je javuo ustao proti tome, da naši književnici i pjesnici pišu u listu sarajevske vlade, ,Nadi“, jer sam držao, da se time infiltrira najpogubniji upliv na slobodni hrvatski osjećaj u našoj hrvat- skoj knjizi. Još god. 1892 napisao sam čitavu jednu raspravica pod naslovom ,Dvije riječi o Bosni i Hercegovini“, koju je rektor jurjevskog svepčilišta u Rusiji, prof. d.r Budilović preveo u rukopisu na ruski jezik i štampao u smotri ,Sla- vjanskoe Obosrenie“, organu Slavenskog Dobro- tvornog Društva u Petrogradu sa potpisom ,Du- brovčanin“, i koja poslije bijaše otisnuta u po- nebnu brošuru, te ju je god. 1893 turski konsul NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKE, DUGROVNIK u Dubrovniku dao prevesti na francezki. U njoj |. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. laća se 20 po retku. Oglasi koji se vise puta tiskaju po pog et popust. Dopisi šalju se Uredništva. frankirana pisma ne primaju se. bii uz Rakopisi se ne vraćaju, & ne- Gore spomenuta gospoda — a u prvom re- du gosp. Fabris — znadu što im je sada raditi. Drugima pako slobodna daljnja istraživanja u mo- me životu. Što nagju neka izuesu. Ja ih se ne bojim, a što rekoh ne porekoh. Rijeka, 30 svibnja 1901. M Frano Supilo. e x * S naše pak strane primjećujemo: Kako su gospoda čitaoci već sami razabrali iz onoga što smo ob ovom u zadnjem broju iznijeli, gosp. Fa- brig urednik ,Dubrovnika“ izrijekom je izjavio da ono što je u njegovom listu bilo rečeno o odno- sima ,Crvene Hrvatske“ sa Sarajevom ne smjera na sadanje uredništvo. Tim je stvar prestala da se nas lično i direktno tiče, pa prepuštamo gosp. Supilu da on s klevetnicima obračuna kako bude za zgodno držao, a neka publika pak sudi ponašanje urednika , Dubrovnika“ koji na temelju kojekakvih ,kaže se“ i ,čuo sam“ izvabljenih po kavanama i gostionama, ustao je klevetom protiv našeg lista, znajući dobro da se ni to njega ne tiče. ——————————————————————m——m€ a —<—mS=_eRa——=m=mssaSs—maa———— Stranke. Za ,C. H.“ napisao Ivan Andrović. Il. Nepostojanost i siromaštvo idejd, eto što mi danas opažamo, eto što danas gospoduje našim | političkim životom. Danas se u hrvatskoj domovini bore razne stranke i strančice, koje su pako uzele za svoj program sasma jednostavan glagolj : »politisirati“, I nema pretjeranosti: kod nas ko više politizira, odnosno vara narod, taj, kao rodoljub, stiče i ve- ćeg ugleda, te postaje preko noći: ,dičan“ ; ,W- važen“ i slavan“ ; dade li ko god u dobrotvorne ili u narodne svrhe jednu, dvije sto kruna — dok je to za njega, kao za mene ,magyar kirslyi v4l- t6pćaz 10 fillšr“ — odmah je postao pošrtvovni rodoljub... Ne dokazuju li i t& činjenice, kako se u opće kod nas jako slabo shvaća uzvišena za- daća rada za narod? Ne dokazuju li i t& činjeni« ce, da je kod nas sve trulo i da, na njeki način, naše stranke imaju svoj ,raison d' tre“ u zlob- nim prkosim i u podlim osvetama? Vrijedi li i sa naše stranke razvijeno načelo o strankama po Bluntschli-u, Burke-u i Le Fort-u? Dvojim, jer mi se čini, dapače sam uvjeren — & to na iskustvu temeljim — da su one ,86e- quaces, cereos et ad mandata ductiles“. Priznajem: takovo je sugjenje strogo, pak eto dozvolit ću i nepatriotično: ali ko će mi dati krivo ? Ne krijmo svoje rane, nego otkrijmo, da nam ih kirurg vrijeme vida; ne paunimo se, kao prvi i kao Italija od Talijanaca; kao Fra casa; Rusija od Rusk; Njemačka od Nijemaca, i druge zemlje od drugih naroda!') Š