Br. 26. ( DUBROVNIKU 22. Juna 1901. Godina XI. RVENA HRV Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u | | Bosnu i Hercegovinu & poštom: na na godine & kruna, — sa inozemstvo 10 kuću, za Austro-Ug godinu 10 krun4, kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je | dredbrojen i za došasto polugodište. Izlazi svake subote. | Pojedini broj 20 para. ATSMA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopće Oglasi koji se više puta tiskaju po pog biiuz Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne frankirana pisma ne primaju se. se 20 po retku. eran popust. vraćaju, & ne- no, zahvale i ost. Dubrovnik, 21 Juna 1901. Prolazna je svjetska slava... nadasve kod Srba. Od patriota do izdajice kod njih je jedan korak, a učinio ga je zastupnik Kramar, što se je u delegacijama usadio izraziti svoje mišljenje, da Austrija ne smije pustiti Bosne i Hercegovine. Sanjajući o velikom Dušanovu carstvu pe pojimaju Srbi, da je to carstvo kod ovakih prilika utopija i da će ostati utopij., dok Austrija ne postane nećemo reći slavenska država, ali barem takova država. da nam Slavenima bude u njoj narodnost obez- bijegjena. Htjeli bi oni skokom preskočiti sve za- / prijeke, ali bi to bio skok u provaliju, koja bi ih proždrla: Narod srpski zaostao u kulturi i go- spodarstvu uza svu svoju samostalnost propao bi pred trgovačkim agentima njemačkih tvrdaka i dahom njemačke prosvjete, kako što je i Duša- / novo carstvo propalo odmah po smrti svoga za- četniks, jer se osnovalo na sili oružja i volji jed- ; noga a ne na narodnom temelju. Srbi bi po tom morali prvi uastojati, da osujete njemački Drang pach Osten, koji prijeti i njima i nama, te pora- diti skupa s nama, da -slavenstvo dobije u državi mjesto, koje ga ide, nu do te uvigjavnosti oni još nijesu došli. Ne da im faror serbicus, kojemu je eto i Kramaš pao žrtvom za to, što je uočio i prvi: odbio tajne osnove Wolfove družine. Skupimo li sve austrijske Slavene ujedno, eto ih po broju skoro jednakih Nijemcima, Ma- gjarima i svim drugim skupa. Toj brojnoj jakosti ne odgovaraju ipak prava, koja imadu, jer je la- ko bilo u svim krajevima, gdje su Slaveni ispre- miješani sa ostalim narodnostima, izbornim siste- mom i vladinom milosti od većine učiniti manji- nu. To se postići nije moglo jedino u Galiciji, Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje Slaveni kompaktno živu, ali da ne budu ni tu odviše moćai, dadoše im u braći protivnika. Kod Hrvata stvoriše za tu lijepu ulogu Srbe, a Poljake vodi stari antagoni- zam, da ne popuste Rusima, te tako imaju nepri- jatelja u zemlji, kojega vlada može svaki tren upotrebiti, da ih drži u uzdi. Nu uza sve to Ni- jemci se boje slavenstva, koje se ne da više po- tisnuti u kut, pa izmišljaju način, da i za buduće vrijeme učvrste svoju prijevlast. Tako bi htjeli njemački nacijonalci odijeliti od austrijske polo- vine Galiciju, a i Dalmaciju bi Hrvatskoj pustili, jer misle, da im smetaju te zemlje u guiječevju Čeha i Slovenaca. Nu nije im opet ni ujedinjena Hrvatska, ta država u državi, po ćudi, jer bi mo- gla biti jaki bedem proti njemačkim aspiracijama pa istok. Za Nijemce je mnogo bolje — misli Wolf — sehvatiti s daljega, pa laskajući Srbima asimilovati najprvo Hrvate, da i Srbi poslije do- gju na red. Pogledamo li na lijepu zgradu narodne pros- viete, koju so Hrvati sebi na obranu sazidali, to će biti istina malo teško; nu svakako pogibija postoji, te ne može niko sahtijevati od austrij- skih Slavena, da je uvećsju pogagiajući pusto- lovnoj i mahnitoj politici beogradskih i cetinjskih gospodara. Kramaš je dakle radio u interesu svih austrijskih Slavena, kad je odbio Wolfov udarac izjavom, da je smiješao i promisliti, da će Au- strija zapustiti Bosne i Hercegovine. Kada su Ni- _jemci i Magjari, sve da su i naslućivali pogibelj prijevlasti, u svojoj megalomaniji dopustili, da veni bogme neće pustiti, da se Austrija Srbima za milost i za umišljena pjihova prava iz tih zema- lja povuče: ta to je zemlja sa milijunom i po čistih Slavena, koja bi mogla u borbi megju Ni- jemstvom i Slavenstvom odlučiti, a takoga se po- magača svakomu na priječac ne izručuje. Pitanje je dakle Bosne i Hercegovine pitanje čitavog austrijskog slavenstva. To je, da se po- služimo već upotrebljenom prispodobom, Arhime- dova poluga, ali ne samo za balkansko pitanje već i za konstrukciju i harakter čitave monarkije. To uvigjaju dobro hečki i peštanski političari, nu mješte da sami idu u susret prijevratu, koji je potrebita posljedica okupacije, pa udese stvari korisco i za sebe i za one, koje zastupaju, po onoj: laisser faire, odgagjaju aneksiju, kao da je Rusija ne dopušta Ali do nje treba da dogje, a | nije je moguće ni promisliti bez Hrvatske, kojoj te zemlje po historiji, pravu, narodnosti pa i po položaju pripadaju. Hrvaština je Bosnu od svukud , okružila, pa bi i Hrvatskoj i Bosni bilo korisno | združenje. Bosna bi se dočepala mora, koju joj vjekovi i dušmani oteše, a Hrvatska ojačana i u- | jedinjena mogla bi tada na Balkauu vršiti svoju historijsku i prosvjetnu misiju, te biti mjesto, gdje će se iznova kao u srednjem vijeku, i zapadna i istočna kultura sticati, da povrate narodu staru slavu i moć. IL. To je po božjem i prirodnom pravu naše more, dočim su Nijemci, Talijanci, Magisri samo tugjinci na njemu, d&: uprav uzurpatori! Lijepo i čarobno ju to naše more, da mu nema para na svijetu. Na njemu je prostranih luka, pristaništa za najveće brodovlje; pristaništa su, koja imaju u sebi sve avjete najuspješnije obrane u svako Jadransko more. vrijeme; pristaništa su, koju kao da su stvorena za gragjenje brodova ; pristaništa su, opskrbljena od prirode svim, što treba za trgovački emporij prvoga reda! pristaništa su s obiljem prirodnih krasota; ima ih takovih, koja se mogu takmiti g francuskom Rivierom; ima ih takovih, koja mo- gu biti skladišta najkrajnijem sjeveru, drugih o- pet da mogu biti skladišta najkrajnijem istoku, da mogu primati trgovinu s istoka i predavati ju zapadu. Ko bi nabrojio sve te luke ? Kad ne bi bilo arugoga dokaza o dragocijenosti našega mora i | naših pristaništa, tih prvih i glavnih elemenata veličine, moći i razvoja za svaki narod, za svaku ' državu, dokaz bi nam pružalo trganje tugjinaca . ga tim našim blagom. A ipak, kao da mi sami ne | znamo dragocijenosti te naše vlasti kao da nema- | mo smisla za nju! Ona bi zahtijevala najsložniji i I najintezivniji naš rad, da ju sačuvamo i obrani- mo; da ju revindiciramo, Od takva rada ni poj- ma, ni sjene. Kad su tršćanski Slovenci povodom zadnjih izbora za carevinsko vijeće slavili onako sjajne moralne pobjede ; kad su pokazali onoli- ko uvjeta života i moći, bila je za časš nas. tala nada, da će odsle hrvatstvo i slovenstvo u- prijeti svoje oči u Trst, da će braći pružiti svoju ee potporu, da se tršćanski emporij prido- bije, u koliko namaj pripada. Ko piše ove retke, već je u tolikim novinam israzio i obrazložio tu Bilo i prošlo, kao iskra, kao meteor. Ko Oni su opet pripušteni sebi i svojim silama ! Isti- i ma: svi imamo potrebnijeg posla. Nije li potrebni- dogje do okupacije Bosne i Hercegovine, Sla- , misli na Trat? Ko misli na tršćansko Slovence? , je, da se borimo za klerikalizam i liberalizam ? ! Nije li potrebnije, da trošimo sve sile u to, ho- ćemo ili se koalirati ili fazionirati ?! Megjutim, dok se naši poslanici, i tako malobrojni, dijele na tri kluba; megjutim dok se s druge strane drugi sve bolje cijepaju, raspravljajući o koaliciji i fa- ziji, delegacije raspravljaju o mornarici, 0 Balka- nu, o Bosni, a sve do sad nije se čula ni jedna hrvatska riječ. Tvliko Nijemci koliko Magjari ras- pravljaju i savjetuju se, kao da im je Bosna pri- pala u feud; kao da je vojna mornarica sastav- ljena iz samih njemačkih i magjarskih mornara. Hrvati i Slovenci muče i ako njima pripada glav- na i prva riječ: toliko po pravu, koliko po na- rodnosti, povijesti i po sposobnostima! Živahnije gibanje, koje se iza zasnovanja lista, osobito iza njegovog premještaja na Rijeku, opaža megju ri- ječkim Hrvatima, zanima nas; ali preko tog neće ići, kao da nijesmo sposobni, da riječko pitanje k srcu privijemo. Dokle će to trajati ? Ne može li nas ništa po- tresti ? Nama ne treba ni konferenaca bez svrhe, ni protokola, ni izmjenjivanja zaključaka i pisa- ma; .nama treba radu, rada i opet rada: nama treba rada, koje neće biti ograničeno na redakci- ju novina ili na parlamentarne govore, već, koji ćemo protegnuti na cijelo polje javnoga života, na sva područja ustavnosti. Tako i samo tako mo- žemo revindicirati i osloboditi naše lijepo jadran- sko more. Drugi se trgaju za morem, da osjegu- raju budućnost ! Mi ga imamo, a ne marimo za nj i puštamo, da nam ga otimlju. Na čelu jedne pomorske vlade stoji Magjar, na čelu druge Nije- mac, a pomorstvo je hrvatsko i slovensko. Mi sto- jimo pred tim činjenicama ravnodušno, kao da se stvar nas ne tiče. Ko čini veći zločin: ili oni, koji nam otim- lju, što je naše, ili mi, koji smo pasivni prama svemu tomu ? | Dinko Politeo. Stranke. Iv. O tome nema sumnje, da je već mnogi hr- vatski rodoljub, makar i po svojoj naravi ne bio baš pesimista, stao zdvajati o budućnosti Hrvat- ske. Pa i koje čudo? Zar možda i previše samo- svijesni Magjari, usprkos svojoj megalomaniji, kod gdjekojeg pojava svijetskih dogagjaja u Eu- ropi, a napose u našoj monarhiji, ne zadrhću radi svojega bivstva ? Malim narodima pričinja se nji- hova domovina, kao barka, koja se ljulja usred bijesnila širokoga mora. Ali ne samo mali narodi, nego upravo i veliki i jaki dosta su osjetljivi za svoju kožu. Kod njih se doduše radi, da ne izgu- be pred još jačim suparnikom svoju supremaciju, — svoj dominirajući položaj. A manji narodi bo- je ex: za sam svoj obstanak. Mi poznamo narode dostake jake, da spo- menemo samo nam najbliže, Nijemce i Magjare, kod kojih opažamo neku za aas neponjatnu osjet- ljivost; oni me mogu da podnesu ni najmanji u- 'darac. I najmanji gubitak oni po našewa shvaća- nju izvanredao jako osjećaju, te se proti svemu, zašto samo misle, da bi im moglo ugroziti ikoli- ko niihove interese, upravo svim silama, sdvoj- no bore, : 15%