žvali, a | jest gospar i po svojim riječima i po
svojim djelima. Njega je samo plemenito srce do-
velo na optuženičku klupu. s plemenita je srca
pravedan pretrpio. Još dvije će riječi odmazditi
civilnoj stranci, koja je takogjer spomenula agi-
taciju. Ponavlja bilo je agitacije, ali ta je agita-
cija radila proti optuženicima. Bilo je ljudi te su
u ombrelinu i kalesinu obilazili i komešali, uspje-
hali i uspuhali, koji su cijeli dan ovdje čamili i
šaputali, ali danas ih nema, jer obrana govori. A
bude li osude oni će morati za tu nesretnu agi-
taciju odgovoriti Bogu. Misli da neće prekoračit
mjere pravedne obrane reče li da je civilna stran-
ka prisutna više za osvetu nego li za odštetu; &
i tako materijalne štete ne može da bude, jer je
pokojni Lujo Jerić bi osigurao život za 20000 for.
Kakova bi bila šteta za Mirkovićevu obitelj, kad
bi Donko bio osugjen? Usporedite samo ove dvije
okolnosti. Civilna je stranka bila stroža nego i
javna optužba. Mihi vindictam spomenula je ci-
vilna stranka. Istina je da je Bog naredio: ne u-
bij! ali nas katekizam uči, da se ono ne ubij
odnaša ne samo na materijalni nego i na moralni
život. Ako je Luce sagriješila, sagriješio je i La-
jo, jer nas vjera uči: ljubi iskrnjega svoga kako
samoga sebe! Je li Lujo tako radio? Obrana ne
povlagjuje Luci za ubojstvo, ali valja pretresati :
je li ona bila gospodarica svoje volje? Sami vje-
štaci kažu da je bila podvrgnuta moralnom pri-
tisku, a s toga porotnici neka ju žale ali neka
je ne osugjuju.

Civilna stranka poriče da je Luce ljubila
Luja, ona kaže: poštena se ljubav otimlje grije-
hu, ali ako se je ogriješila, ko je veći grešnik :
ona te je imala 20 god. ili Lujo, kome je bilo
35 god. On bi dalje o ovome govorio, ali se boji
presjednika, (Smijeh u dvorani) pak s toga svršava.

Branitelj Dr Matijević: Od kad brani ovo
je prvi put da mu se nameće upit: bili govorio
ne bi li? Čemu da govori, kad je drž. odvj. re-
kao one zlatne riječi: ,Uzimate li najmanju sum-
nju, odgovorite niječno, jer drž. odvj. ne zahtje-
va da bude pravedan osugjen, nego njegova je
zadaća, da se zakon viši,“ riječi, koje bi trebalo
da budu u zlatu urezane povrh glave gosp. pre-
sjednika. Suvišno bi dakle bilo da govori, a ipak
će govoriti, jer hoće da otere zadnju suzu, da iz-
briše zadnju sumnju, te bi mogle ostati sa Beli-
nu, on hoće da Mato Belin izagje iz sudnice čist;
neokaljan. Kad bi i bilo istinito sve ono što se
podmeće Belinu, još ne bi bilo dokaza ni podloge
da ga se osudi. Poznato je da riječ ,ubij“ obič-
na u ustima našeg naroda. Ja sam češće branio
za ovu riječ: ,ubij“ ali ne ovdje, nogo pred pre-
kršajnim sudom, i dotičnik bio bi obično osugjen
na 2-3 krune globe, a ne doveden na ovu klupu.
Sto se nije radilo sa svjedocima, što nije pošu-
šala obitelj Jerića, a ipak ne čusmo ma ni ciglog
svjedoka, te bi bio rekao da je Mato Belin bio
krvni neprijatelj Jerića. On je kao prijatelj Luja
ušao u kuću Zimica. Da je imao najmanju boja-
zan da bi Mato Belin mogao biti osugjen bio bi
doveo jatrične vještake, da prosude je li
moguće, da čovjek, koji je prijatelj drugog čo-
vjek&, snuje o njegovoj smrti. Ali mora se i to
uvažiti, ko svjedoči za ovaj tobožnji Belina: ,u-
bij,“ niko drugi nego svojta pok. Luja. Ako je
prvi sudac istražitelj našao potrebito, da konsta-
tuje ovu riječ u svjedočanstvu Kristine Jerić, za-
što nije i u onom Dome Alač? Jer je očito da
ova nije čule te riječi. Istina je, da je Mato Be-
lin reko da su Jerići mogli čuti što se je govo-
rilo u Zimica, ali on je rekao, jer je mislio da
gu Jerići slušali ispod prozora, a u tome ga je
prevario prvi iskaz Kekin. I u ovome pak može-
mo da se divimo zlatnoj iskrenosti ovog pošte-
pjačine. Nego ko bi pametan mogao povjerovati
ovome svjedočanstva? Može li se i promislit da
imade takovih ludovs, koji se dogovaraju o smrti
čovjeka, a gdje? blizu njegove kuće; a kako? ja-
kim glasom! Keke je u prvom ispitu rekla, da
su slušale ispod prozora. u drugom da su slušale

ma. Optužoica kaže mora da bude nesto, kad se franjevačke crkve i saidstana u Pridvorju. Nek

Belin tako zauzeo za Lucu; ali zašto se je on
zauzeo ? Iz mržnje? Ne, iz interesa? nč, iz lju-
bomora? nč, a zašto dakle # jer je Belinovo srce
plemenito, jer je volio uzeti u obranu i brinuti
ge da opere ljagu sirotice, nego da pusti da po-
stane bludnicom. Da, Mato Beline, zauzeo si se,
da te hvalimo i da te cijenimo, a nć da sjediš
na ovoj klupi. U ovom se Belinovom slučaju obi-
stinjuju Humboldtove riječi: ,najteže posljedice
doživi čovjek zbog plemenitih djela.“ Neko je Ma-
ta Belina već proglasio nevinim a to je glava o-
bitelji Jerić, Nizo Jerić, koji je rekao: jadni Mato
nevin trpi! Malo se ljudi može tako ponositi kao
Mato Belin: čuli su se svjedoci, koji su najlaska-
vije o niemu govorili; cijelo ga njegovo rodno
mjesto hvali i štuje i ime mu u zvijezde kuje,
tako da može sebi pripisati riječi: per patriam
se defendere; on može da bude ponosan ovom
optužbom proti njemu. Oa završuje riječima: rije-

Ti dobri Vlaho, za tvoj trud i svijem darovate-

| ljima Bog obilno odvrati, a od mene svima ne6-

zaboravno priznanje,
Pridvorje, 20 Jana 1901.

0. Fulgencije Lopižić
ZAHVALA.
Iza uspješne operacije uragjene mi otragu 17

 

| dana na vrlo delikatnom mjestu — vratu, ne mo-

i

i
1

šite ga jednoglasno, kad Vam nije kano engleskoj ,

poroti pružena
jemo da je Mato Belin krivac, nego dapače tvrdi-
mo da je plemenit.

Iza govora obrane replikali su i državni od-
vjetnik i zastupnik civilne stranke i branitelji. Po-
slije replika presjednik je preglavio oduljim go-
vorom cijeli tijek rasprave. Porotnici vijećali do-
bri sahat, te onda izrekli pravovijek, koji smo
već najavili. Luce i Frankula Zimić još i dan da-
nas čame ,u tamnici, lednoj stravi, gdje jakrepe
memla davi.“

 

Otvorena pisma

Časnoj Gospodi
Du.rima Marcelu Wendsilowicsu
Roku Mišetiću
Petru Nikoloriću
Mihu Papi
Jeru Pugliesi
Franu Trošiću i
Baldu Martecchini
u Dubrovniku.
Pošto ste nama povjerili da riješimo spor,
koji je izmegju Vas nastao, odlučismo da Vas
ponajprije pozovemo da ustegnete javno izjave i
zaključke, koje je jedna i druga strana u ovome
poslu izdala.
Iza toga uzet ćemo u pretres spor da ga
riješimo.
U Dubrovniku na 28 Lipnja 1901.
Dr Melko Čingrija s. r.
D.r Ljudevit Marotti s. r.
D.r Vlaho Matijević s. r.
Božo Mičić s. r.

Časnoj Gospodi
Dru Melku Čingriji
D.ru Ljudevitu Marotti
D.ru Vlahu Matijeviću
g. Bolu Mičiću
u Dubrovniku.
Uslijed Vašeg poziva izjavljujemo ovim jav-
no da ustežemo sve izjave i zaključke, koje smo
s naše strane izdali u sporu sa gosp. Dr. Baldom
Martecchini.

U Dubrovniku na 28 Lipnja 1901.

Dr R. Mišetić s. r.

Dr M. Papi 3. r.

D.r Joro Pugliosi s. r.

Za Dra Frana Trosića
uoblašten D;r M. Wendzilowioz s. r.

D.r M. Wondzilowioz s. r.

Časnoj Gospodi
D.ru Melku Čingriji
Dru Ljudevitu Marotti
D.ru Vlahu Matijeviću
g. Bolu Mičiću
u Dubrovniku.
Uslijed Vašeg poziva izjavljam ovim javno
da ustežem sve izjave, koje -sam s moje strane
izdao u sporu sa g.g. D.rima M. Wendzilowicz-em,
R. Mišetić-em, P. Nikolorić-em, M. Papi-em, F.
Trošić-em i J. Pugliesi-em.

U Dubrovniku na 28 Lipnja 1901.
Dr Baldo Martecohini s. r.

JAVNA ZAHVALA.

 

prilika, da možete reći: ne vjeru- '

|

i

|

i

I

|

gu odoljeti osjećajima, a da ne izrazim javnim
putem moju osobitu blagodarnost vrloučenoj, a
vrlovještoj gospodi doktorima: Roku Mišetiću i
Jeru Pugliesi na njihovom brzom, teškom, & vješ-
tom radu i svojskom zauzimanju, te me lišiše
ljute bijede-boljetice. Hvala i slavnoj upravi pokr.
Bolnice, u čijim sam prostorijama za 17 dana bo-
ravljenja bio potpuno zadovoljan koliko stanom,
hranom, čistotom, toliko marom i poslugom. Svi-
jema srdačna a vječna hvala.
Dubrovnik, 26 Juna 1901.

Jovo Kadija
općinski činovnik u Kotoru

ZAHVALA

Svim dobrim dušama, koji na koji-
mudrago način nastojahu ublažiti našu
bol prigodom nenaknadivog gubitka
premile nam majke

ANE FLE

i koji smrtne ostanke do vječnog po-
čivališta dopratiše, iz dna ucviljena
srca zahvaljujemo.

Dubrovnik, 27. Juna 1901.

Antun FIč
za sebe i svojtu.

JAVNA ZAHVALA.
Svijem milostivijem dušama, te su se
nas utjehom sjetili, prigodom smrti našega
dobroga oca

NIKA

vječna harnost i doživotna zahvalnost, o-
sobito Presvijetlomn Biskupu D.ru J. Mar-
čelića i Prečastnomu župniku Dum Paši
Radovanoviću, koji je dobrostivo pokojni-
ka tješio rajskom besjedom. Hvala svijem
dobrijem prijateljima, koji su se na razne
načine pokazali dobrostivi u ovoj našoj ža-
losti. Bog svakomn nasporio!
U Brsečinama, na 13 Lipnja 1901.
Niko Kljunak pok. Nika
za se i rodbinu.

 

JAVNA ZAHVALA.

Svim onima, koji prigodom preteškog
gubitka nezaboravnog oca ,

Nikole Delso

nastojahu, na koji mu drago način ublaži-
ti nepreboljivu ranu i aati nam utjehe
golemoj nesreći, ovim irazujemo vječitu