žvali, a | jest gospar i po svojim riječima i po svojim djelima. Njega je samo plemenito srce do- velo na optuženičku klupu. s plemenita je srca pravedan pretrpio. Još dvije će riječi odmazditi civilnoj stranci, koja je takogjer spomenula agi- taciju. Ponavlja bilo je agitacije, ali ta je agita- cija radila proti optuženicima. Bilo je ljudi te su u ombrelinu i kalesinu obilazili i komešali, uspje- hali i uspuhali, koji su cijeli dan ovdje čamili i šaputali, ali danas ih nema, jer obrana govori. A bude li osude oni će morati za tu nesretnu agi- taciju odgovoriti Bogu. Misli da neće prekoračit mjere pravedne obrane reče li da je civilna stran- ka prisutna više za osvetu nego li za odštetu; & i tako materijalne štete ne može da bude, jer je pokojni Lujo Jerić bi osigurao život za 20000 for. Kakova bi bila šteta za Mirkovićevu obitelj, kad bi Donko bio osugjen? Usporedite samo ove dvije okolnosti. Civilna je stranka bila stroža nego i javna optužba. Mihi vindictam spomenula je ci- vilna stranka. Istina je da je Bog naredio: ne u- bij! ali nas katekizam uči, da se ono ne ubij odnaša ne samo na materijalni nego i na moralni život. Ako je Luce sagriješila, sagriješio je i La- jo, jer nas vjera uči: ljubi iskrnjega svoga kako samoga sebe! Je li Lujo tako radio? Obrana ne povlagjuje Luci za ubojstvo, ali valja pretresati : je li ona bila gospodarica svoje volje? Sami vje- štaci kažu da je bila podvrgnuta moralnom pri- tisku, a s toga porotnici neka ju žale ali neka je ne osugjuju. Civilna stranka poriče da je Luce ljubila Luja, ona kaže: poštena se ljubav otimlje grije- hu, ali ako se je ogriješila, ko je veći grešnik : ona te je imala 20 god. ili Lujo, kome je bilo 35 god. On bi dalje o ovome govorio, ali se boji presjednika, (Smijeh u dvorani) pak s toga svršava. Branitelj Dr Matijević: Od kad brani ovo je prvi put da mu se nameće upit: bili govorio ne bi li? Čemu da govori, kad je drž. odvj. re- kao one zlatne riječi: ,Uzimate li najmanju sum- nju, odgovorite niječno, jer drž. odvj. ne zahtje- va da bude pravedan osugjen, nego njegova je zadaća, da se zakon viši,“ riječi, koje bi trebalo da budu u zlatu urezane povrh glave gosp. pre- sjednika. Suvišno bi dakle bilo da govori, a ipak će govoriti, jer hoće da otere zadnju suzu, da iz- briše zadnju sumnju, te bi mogle ostati sa Beli- nu, on hoće da Mato Belin izagje iz sudnice čist; neokaljan. Kad bi i bilo istinito sve ono što se podmeće Belinu, još ne bi bilo dokaza ni podloge da ga se osudi. Poznato je da riječ ,ubij“ obič- na u ustima našeg naroda. Ja sam češće branio za ovu riječ: ,ubij“ ali ne ovdje, nogo pred pre- kršajnim sudom, i dotičnik bio bi obično osugjen na 2-3 krune globe, a ne doveden na ovu klupu. Sto se nije radilo sa svjedocima, što nije pošu- šala obitelj Jerića, a ipak ne čusmo ma ni ciglog svjedoka, te bi bio rekao da je Mato Belin bio krvni neprijatelj Jerića. On je kao prijatelj Luja ušao u kuću Zimica. Da je imao najmanju boja- zan da bi Mato Belin mogao biti osugjen bio bi doveo jatrične vještake, da prosude je li moguće, da čovjek, koji je prijatelj drugog čo- vjek&, snuje o njegovoj smrti. Ali mora se i to uvažiti, ko svjedoči za ovaj tobožnji Belina: ,u- bij,“ niko drugi nego svojta pok. Luja. Ako je prvi sudac istražitelj našao potrebito, da konsta- tuje ovu riječ u svjedočanstvu Kristine Jerić, za- što nije i u onom Dome Alač? Jer je očito da ova nije čule te riječi. Istina je, da je Mato Be- lin reko da su Jerići mogli čuti što se je govo- rilo u Zimica, ali on je rekao, jer je mislio da gu Jerići slušali ispod prozora, a u tome ga je prevario prvi iskaz Kekin. I u ovome pak može- mo da se divimo zlatnoj iskrenosti ovog pošte- pjačine. Nego ko bi pametan mogao povjerovati ovome svjedočanstva? Može li se i promislit da imade takovih ludovs, koji se dogovaraju o smrti čovjeka, a gdje? blizu njegove kuće; a kako? ja- kim glasom! Keke je u prvom ispitu rekla, da su slušale ispod prozora. u drugom da su slušale ma. Optužoica kaže mora da bude nesto, kad se franjevačke crkve i saidstana u Pridvorju. Nek Belin tako zauzeo za Lucu; ali zašto se je on zauzeo ? Iz mržnje? Ne, iz interesa? nč, iz lju- bomora? nč, a zašto dakle # jer je Belinovo srce plemenito, jer je volio uzeti u obranu i brinuti ge da opere ljagu sirotice, nego da pusti da po- stane bludnicom. Da, Mato Beline, zauzeo si se, da te hvalimo i da te cijenimo, a nć da sjediš na ovoj klupi. U ovom se Belinovom slučaju obi- stinjuju Humboldtove riječi: ,najteže posljedice doživi čovjek zbog plemenitih djela.“ Neko je Ma- ta Belina već proglasio nevinim a to je glava o- bitelji Jerić, Nizo Jerić, koji je rekao: jadni Mato nevin trpi! Malo se ljudi može tako ponositi kao Mato Belin: čuli su se svjedoci, koji su najlaska- vije o niemu govorili; cijelo ga njegovo rodno mjesto hvali i štuje i ime mu u zvijezde kuje, tako da može sebi pripisati riječi: per patriam se defendere; on može da bude ponosan ovom optužbom proti njemu. Oa završuje riječima: rije- Ti dobri Vlaho, za tvoj trud i svijem darovate- | ljima Bog obilno odvrati, a od mene svima ne6- zaboravno priznanje, Pridvorje, 20 Jana 1901. 0. Fulgencije Lopižić ZAHVALA. Iza uspješne operacije uragjene mi otragu 17 | dana na vrlo delikatnom mjestu — vratu, ne mo- i i 1 šite ga jednoglasno, kad Vam nije kano engleskoj , poroti pružena jemo da je Mato Belin krivac, nego dapače tvrdi- mo da je plemenit. Iza govora obrane replikali su i državni od- vjetnik i zastupnik civilne stranke i branitelji. Po- slije replika presjednik je preglavio oduljim go- vorom cijeli tijek rasprave. Porotnici vijećali do- bri sahat, te onda izrekli pravovijek, koji smo već najavili. Luce i Frankula Zimić još i dan da- nas čame ,u tamnici, lednoj stravi, gdje jakrepe memla davi.“ Otvorena pisma Časnoj Gospodi Du.rima Marcelu Wendsilowicsu Roku Mišetiću Petru Nikoloriću Mihu Papi Jeru Pugliesi Franu Trošiću i Baldu Martecchini u Dubrovniku. Pošto ste nama povjerili da riješimo spor, koji je izmegju Vas nastao, odlučismo da Vas ponajprije pozovemo da ustegnete javno izjave i zaključke, koje je jedna i druga strana u ovome poslu izdala. Iza toga uzet ćemo u pretres spor da ga riješimo. U Dubrovniku na 28 Lipnja 1901. Dr Melko Čingrija s. r. D.r Ljudevit Marotti s. r. D.r Vlaho Matijević s. r. Božo Mičić s. r. Časnoj Gospodi Dru Melku Čingriji D.ru Ljudevitu Marotti D.ru Vlahu Matijeviću g. Bolu Mičiću u Dubrovniku. Uslijed Vašeg poziva izjavljujemo ovim jav- no da ustežemo sve izjave i zaključke, koje smo s naše strane izdali u sporu sa gosp. Dr. Baldom Martecchini. U Dubrovniku na 28 Lipnja 1901. Dr R. Mišetić s. r. Dr M. Papi 3. r. D.r Joro Pugliosi s. r. Za Dra Frana Trosića uoblašten D;r M. Wendzilowioz s. r. D.r M. Wondzilowioz s. r. Časnoj Gospodi D.ru Melku Čingriji Dru Ljudevitu Marotti D.ru Vlahu Matijeviću g. Bolu Mičiću u Dubrovniku. Uslijed Vašeg poziva izjavljam ovim javno da ustežem sve izjave, koje -sam s moje strane izdao u sporu sa g.g. D.rima M. Wendzilowicz-em, R. Mišetić-em, P. Nikolorić-em, M. Papi-em, F. Trošić-em i J. Pugliesi-em. U Dubrovniku na 28 Lipnja 1901. Dr Baldo Martecohini s. r. JAVNA ZAHVALA. prilika, da možete reći: ne vjeru- ' | i | i I | gu odoljeti osjećajima, a da ne izrazim javnim putem moju osobitu blagodarnost vrloučenoj, a vrlovještoj gospodi doktorima: Roku Mišetiću i Jeru Pugliesi na njihovom brzom, teškom, & vješ- tom radu i svojskom zauzimanju, te me lišiše ljute bijede-boljetice. Hvala i slavnoj upravi pokr. Bolnice, u čijim sam prostorijama za 17 dana bo- ravljenja bio potpuno zadovoljan koliko stanom, hranom, čistotom, toliko marom i poslugom. Svi- jema srdačna a vječna hvala. Dubrovnik, 26 Juna 1901. Jovo Kadija općinski činovnik u Kotoru ZAHVALA Svim dobrim dušama, koji na koji- mudrago način nastojahu ublažiti našu bol prigodom nenaknadivog gubitka premile nam majke ANE FLE i koji smrtne ostanke do vječnog po- čivališta dopratiše, iz dna ucviljena srca zahvaljujemo. Dubrovnik, 27. Juna 1901. Antun FIč za sebe i svojtu. JAVNA ZAHVALA. Svijem milostivijem dušama, te su se nas utjehom sjetili, prigodom smrti našega dobroga oca NIKA vječna harnost i doživotna zahvalnost, o- sobito Presvijetlomn Biskupu D.ru J. Mar- čelića i Prečastnomu župniku Dum Paši Radovanoviću, koji je dobrostivo pokojni- ka tješio rajskom besjedom. Hvala svijem dobrijem prijateljima, koji su se na razne načine pokazali dobrostivi u ovoj našoj ža- losti. Bog svakomn nasporio! U Brsečinama, na 13 Lipnja 1901. Niko Kljunak pok. Nika za se i rodbinu. JAVNA ZAHVALA. Svim onima, koji prigodom preteškog gubitka nezaboravnog oca , Nikole Delso nastojahu, na koji mu drago način ublaži- ti nepreboljivu ranu i aati nam utjehe golemoj nesreći, ovim irazujemo vječitu