a mem = i ++ M Br. 28. U DUBROVNIKU 13. Jula 1901. Godina XI. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu una kuću, za Austro- Ugar kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je dredbrojen i za došasto polugodište. Bosnu i Hercegonminu s poštom: rijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u | godinu 10 kruna, na po godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 | na Izlazi svake subote. | | Pojedini broj 20 para. Pretplata i oglas Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. ze EEE Oglasi koji dalj a puta tiskaju po pogodbi i uz eran popust Dopisi šalj frankirana pisma ne primaju se. glasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u u se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Dubrovnik, 12 Jula 1901. Teško se povraćati u listu malenu kao što je naš dvaput na isti predmet, nu ovoga puta dugujemo ,l)ubrovniku“ nekoja razjašnjenja. U dva se je navrata sjetio on na svoj način našeg članka u broju od 22 Juna a zadjele mu oči oba puta navlastito o jednu tačku. Kazali smo bili naime u razlaganju o Bosni i Hercegovini, poka- zujući na Dušanovo carstvo i pogibiju germani- zacije, da bi srbi prvi morali potpomagati težnje hrvatskoga naroda. Danas ćemo se samo tim baviti. Koliko je moćno i sjajno izgledalo Dušanovo carstvo zdvora, toliko je bilo nemoćno u sebi, skrivalo je dapače u svom zametku klicu propasti. Nemanja, kojemu Srbija dugovaše svoju neodvis- nost od Carigrada a i ujedinjenje, htio je osno- vati svoju vlast baš pa marodu i prosvjeti, u čemu ga je brat Sava svojski pomagao. Dušan je pako nastojao oružjem baciti trošnu zgradu bizantin- skog carstva te mu se dogodi ono, što i prije njega Bugarima: svu narodau energiju, koju pri- kugiše vladari kao Nemanja, Stjepan, Milutin po- troši on u dugim vojnama, a hoteći se vladati u svemu carigradski, sam stvori plemstvo, koje je jedino njegova osoba mogla držati u uzdi, ali ne njegov slabi sin i nasljednik Uroš. Tako njegovo carstvo nije moglo pretrpjeti ni Marice ni Koso- va, jer se narod bio istrošio, a velmože se oti- mali o carstvo, u kojemu nije bilo ni veza narod- nosti, jer je Dušan bio prikupio pod svoje žezlo i Grke i Srbe i Arbanase i Primorce a njih je jedino sila spajala. Historia magistra! I sada se eto Karagjor- gjevići, Obrenovići i Njeguši otimlju o carstvo, mnmnegju se se hoće da pokolju, zlaćenima da po- bodu noži“ | i sada bi Srbi htjeli povući u svoje kombinacije zemlje, gdje oni ne živu, ili ako ži- yu, nijesu u većini, kako Bosnu i Hercegovinu, Arbamju, Macedoniju, a o energiji naroda nazad- na u kulturi nije moći ni govoriti. Imamo li da- kle pravo nazivat snove naših Srba utopijama, kada ne vidimo traga, da bi se mogli ispuniti. Nu dopustit ćemo, da bi kakav opći evropski prevrat, u koji se Srbi nadaju, mogao preko noći i stvo- riti to carstvo, Pa što tada? Nije dosta imati slobodu, već je treba uzdržati, a treba, da to bu- de prava sloboda, Srbi pak nemadu u sebi uvjeta za to, dapače se ni ne brinu, da te uvjete stvo- re, već i od braće stvaraju neprijatelja, tako da treba jake doze patriotizma, da se i poželi Srbi- ma uspjeha u nastojanju. Ostavimo Macedoniju, gdje e interesi bu- garski i srpski kose, a pogledajmo samo hrvat- ske zemlje. Mi smo Hrvati izloženi zapadu, te »Dubrovnik“ ima pravo kad upozoruje, kako nas je nijemština poplavila, nu zaboravlja, da joj pod- liježu najprije baš srbi. Imena su mnogih zagre- bačkih porodica njemačkog porijetla, nu Hrvati su te Nijemce asimilirali, te su oni sada sgoljni Hrvati, Jesu li pak Srbi to mogli uraditi sa Nijem. cima u pitomom Srijemu i sa Rumunjima u Voj- vodini? Ne siri li se tamo na nekada srpskim selištima Nijemac, Madžar i Rumunj, nije li već sam Novi Sad, Miletićevo mjesto, to nekada sije- - lo srpske prosvjete, već otugjen svomu narodu? Srbiji dakle prijeti opasnost od germanstva, veća nego Hrvatima; mi smo. većma na udaru, pa na- valu mošda jaće au kad Hrvata ne bi | tereso šrtvovali općemu dobru; imade ih u opće bilo, cijela bi sila germanizacije udrila na Srbiju, a Srijem i Vojvodina trebalo bi da i naj- većim srpskim zanešenjacima otvore oči te ih po- uče, da je srpski narod baš zgodan medij za lo- zinku ,Nach Osten“, Nemadu dakle što Srbi da Hrvatima prigo- varaju. Hrvati rade, što mogu, da se opru pan- germanskoj bujici, kojoj je sistem otvorio širom vrata u Austriju: Rade li to Srbi? Oni imadu u svojoj ruci, što Hrvati memadu, imadu državnu vlast, imadu slobodu, ali se tim služe zlo. Mješte da podignu narod i sprave ga na crne dane, koji bi mogli doći, oni razasiplju novac u kojekakvu megalomansku politiku, a bolje bi ga bilo trošiti u ekonomske pothvate i narodnu prosvjetu. Hoće im se Bosne, hoće Macedonije, hoće Arbanije a nijesu još utvećik ni ono što imadu. Stranke. VI. Čovjek se bori za opstanak; bori se za na- predak; bori se za blagostanje; bori se za ideal svoj: a to mu je domovina, za koju mora biti spreman prije sve učiniti nego joj se iznevjeriti, Ona je čovjeku utočište; ona ga odhranila; ona mu pruža život i njoj, samo njoj mora biti u pr- vomu redu podregjen, te ju svagdje i proti sva- komu zlu i ocrnjivanju braniti. Ognaj, koji se ne pokorava dužaostima domoljublja; koji zazire od svoje domovine ; koji joj ne vraća dužne kamate; dužno poštivanje: taj neće nit u društvenim kru- zima naći dobroga položaja, već što je sasma pri- rodno, zazirat će od ojega svi oni, kojima bude savjest čista, i — prezirati će ga. Svaki dobar patriota mora biti spreman pri- je poginuti, nego li poniziti se pred krvnikom svoje otačbine, a kamo li pako s njime se bratimit, Moramo priznati, da duh vremena, kojekako- ve promjene donaša, te će se možda naći, a i nalazi se takovih, koji bi radi svoga osobnog in- teresa i takova sta učinili. Nu na takove se ne- ćemo obazirati već ćemo ih za sada prepustiti sudbini, koja će ih ili prije ili kasaije osvijestiti ; i oni će se povratiti u naručaj lijepe svoje domovine. S dušnim vršenjem svojih dužnosti stiče se lijepi glas; stiće se ugledan društveni položaj; čisti se savjest — za mnogoga ljitica; za mnogo- ga vijenac slave i zadovoljstva. A sve to zavisi o čovjeku. Samo onaj, koji je dobar i savjestan patrio- ta moše se sa stečenim kapitalom ponositi; a 0- naj, koji je kod sticanja upotrebio sva moguća srestva, pa % gsatajio svoju narodnost, to je plod prokletstva, koji će ga i opet upropastiti. Samo čisti posao može biti posao blagoslov- ljen i koristan, koji će služiti za dobrobit ne sa- tični osjećaj. Pomoći se mora, jer kove, da samo udružavanjem i megjusobnim snašanjem možemo koristiti našoj hrvatskoj stva- ri. Velika je žalost, da kod naš rašmjerno jako malo takovih, koji bi osobne in- NARODNA CO) (IKA HNV. SKA NAUČNA BIBLIOTEKA, $DROJJIK dosta, koji bi nešto rado učinili, ali čekaju, da vide, što će prvi započeti. Čovjek, koji bi htio, da proučava naše prili- ke, koji bi se htio uputiti u megjusobne odnoša- je, taj bi prema današnjemu stanju stvari naišao na gorko razočaranje. Ta megju nama, koji ima- demo svi skupa jedan cilj, vlada takav antagoni- zam, da se mora upravo smučiti. Umjesto, da usnastoji svaki sa svojim silama, da pomogne ostvaranju zajedničkih interesa, kri- tizira bezdušno rad onih, koji su gpregnuli svim silama, da se nešto postigne, da pokašemo pred svijetom, ako ništa drugo, a ono barem dobru volju; dobra volja više će vrijediti, nego sve kri- tike onih, koji sa svoga subjektivnoga stanovišta nišane na one, koji faktično žrtvuju i vremena # novaca beg ikakovih osobnih interesa, kako to sta- novita gospoda misle, samo sa to, da hrvatski narod ne bude u kolu drugih maroda sadnji ši- valj. Nama je veoma teško pomisliti na takovo pokrećenje, ako ne budemo vidjeli sve Hrvate, u jednoj zajedničkoj stranci, na poprištu za naše opće dobro. Ako bude izmed nas postojao sve to veći jaz, onda možemo svi skupa baciti koplje u troje, pa bježi, da te svijet ne vidi. Stvari su kod nas i onako veoma napete, i osvjedočeni smo, da nam je sloga neophodno nuždna, da postigne- mo naš zajednički cilj, da oslobodimo naše stari- ne i naša hrvatska prava: pa zašto da se ne složimo bilo to pod ma kvji mu drago uvjet? Svatko neka doprinese što god na oltar do- movine, pak ćemo ipak nešta učiniti, jer svaki za sebe neće ništa polučiti, a svi skupa mnogo. Zaa- demo, da je juriš na nas opasan, a znademo ili barom znajmo, da će taj juriš postati još opasni- ji, ako se svi skupa ne nagjemo na okupu. Skliz- nuti, pa se srušiti nije tesko; ako nije, usljed pada nastala rana, neće biti ni pogibeljno; ako se je nesretnik udario, te uslijed toga zadobio i ranu, teško će se moći ustati, ako tko ne pomog- ne, & morati će i pregarati rane svojega pada. Mi se lasno skliznuti moremo, ali ako 486 poskliznemo ne računajmo više, da će nam kogod pružiti dobru ruku svoju, da nam pomogne u- stati 8e. Da nas takav ,malheur“ ne zadesi, moramo dobro paziti, a prve ćemo prepreke našemu padu onda staviti, ako se ujedinimo; ako, sjedinjeni, pra dok se mijenja svija nijesu stopila u jedno i ta- ko učinila jezgru; učinila potpunu cjelinu ; napra- vila barikade proti neprijatelju, polučivši tako ne- pjehe u svakomu pogledu. Takova se šta može, a i moralo bi 8%, oši- votvoriti i u našoj Hrvatskoj. Moramo svakako čekati, da se prije svega — žrtvovanjem osobno» sti — duhovi umire; da se dogovore i promisle one osobe, koje će biti sa takova šta dozrelo na : : : : p tii