Br. 29.

 

CRVENA HRVATSKA.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u
Dubrovniku, gdje su utužljivi,

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku,
Oglasi koji se više puta tiskaju po pog

Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
frankirana pisma ne primaju se.

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u |
, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na
godinu 10 kruna, na e godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10

kuću, za Austro- Ugar:

kruna i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

 

Dubrovnik, 19 Jula 1901.

Kad bifse po broju ekscelenaca, koji uveličaju
slavu otvora koje željeznice, sudilo o njezinoj tr-
govačkoj znamenitosti, Dubrovnik bi se mogao
sretan nazvati, jer ih je dosta vidio u svojim zi-
dinama due 15. i 16. Jula. Nu žalibože ovoga pu-
ta njihov posjet treba odbiti na račun toga, što
su trojica bili zanimani u ovom projektu, te što
nije ni bosanska, ni austrijska, ni ugarska vlada
htjela zaostati jedna za drugom. S toga.smo imali
sreću, da vidimo u svojoj sredini mnogo minista-
ra, mnogo generala, mnogo viših činovnika te mno-
go njemačkih i ugarskih novinara. Hrvatskih ni-
je bilo... bit će ih i ovog puta zaboravili pozvati.

Ta nam ipak ne smeta, da se osvruemo da-
nas na ovu željeznicu. Neki naziru u njoj budući
procvat Dubrovnika, a neki joj ne daju ni one
vrijednosti, koju ima svaka željeznica pa i kroja
bila. Nu govoreći o ekonomskim pitanjima treba
ostaviti pa stranu svoja antipatiju ili simpatiju
prama projektu; ne smije se gledati, ni je li po-
duzetnicima gragje posao uspio ili nije, ni je li o-
va željeznica u prvom redu zgracjena proti komu.
To neka računaju i prosude oni, kojih se tiče, nas
jedino zanima pitanje, hoće li ova željeznica po-
dignuti trgovinu Dubrovniku ili neće i je li u to-
mu pogledu ona za grad tečevina ili nije. A jedan
je jedini odgovor moguć: Fakat je da smo njom
vezani sada za ostalu Evropu i taj se fakat ne
da iskriviti; željeznica je napredak pr&ma prije,
kad smo bili odijeljeni od svijeta, kao da sači-
njamo kakav njegov šesti dio.

Drugo je pitanje, koliko će od te sveze biti
koristi Dubrovniku. Trebalo bi biti proroci, da
znamo sada, što će se dogoditi i hoće li trgovina
navrnut ovim putem u grad, pa s toga treba da se
zadovoljimo pukim nagoviještanjem, podupirući se
u tomu malo i na prošlost Dubrovnika a više na
sadašuje trgovačke i političke prilike u našem za-
legiju, kršnoj Hercegovini i plodnoj Bosni.

Dva se grada u Dalmaciji od vajkada mogahu
zvati zapadna vrata balkanskog poluostrva: to su
Spljeti Dubrovnik. Tamo se pojednako svrtala trgo-
vina zalegja, dok Mlečići dopuštajući izvoz trgovine
iz Dalmacije jedino u Mletke, sami ne uništite Spljet
na korist Dubrovnika, koji je svojom mornaricom
upravno vezao istok za zapad. Nu teško je iz
prošlosti zaključivati i suditi o budućnosti, jer su
prilike druge. Prije bi trgovina udarila najlakšim,
prirodnim putem, obično uz obalu rječina do mo-
ra, sada joj ljudi hoće da željeznicama označe
smjer, Kud bi željeznička politika u monarkiji
pravedna bila, ne bi se je bojali. Ali u naš sve
ide po želji Madžara, pa je željeznica Konin-Novi,
koja bi jedina podigla Spljet a ue naškodila Du-
brovniku, još uvijek naš pium desiderium. Mješte
nje dadoše Spljetu željeznicu Aržano-Bugojno a
nama Trebinje-Gabela, te stvoriše od nas eto dva
suparnika, kojih se interesi križaju u. jednoj te
istoj zemlji. Još je pak gore, što nijesu sami, ne-
go se oba skupa treba da boje madžarske utak-
mice, kojoj je već sada s zgodnih željezničkih
sveza i pogodnosti u tarifi sjeverna Bosna na mi-
lost i nemilost izručena.

Bolje išta nego.ništa! Premda dobro uvigja-
mo poteškoće, s kojim nam se je boriti, ipak ko-
risti će biti, a koliko će je biti, ovisit će dosta

o poduzetnosti i sposobnosti naših trgovaca, Ho-

U DUBROVNIKU 20. Jula 1901.

Izlazi svake subote.

| Pojedini broj 20 para.

će li oni znati upotrebiti željeznicu ili će ih že-
ljeznica — kako se kadgod drugovdje dogagja —
upropastiti da na njihovo mjesto dogju drugi,

koji poznadu bolje duh vremena, to ćemo stopr- |

va vidjeti. Mi im s naše strane želimo uspjeha,
u njihove ruke stavljamo dapače budućnost gra-
da, jer jedino trgovina može s nova podići Du-
brovnik i približiti ga barem onomu blagostanju,
koje je pred 500 godina uživao.

Upit

zastupnika Jurja Biankini i družine na vladu
N: V. u sjednici dne 9 srpnja 1901 sabora dalmat.

Broj 26 ,Crvene Hrvatske“ dne 29 lipnja t. g.
bio je zaplijenjen od c.k. državnog odvjetništva u
Dubrovniku radi ovog uvodnog članka :

Dubrovnik, 28 Juna 1901.

List ,Dubrovnik“ govoreći o glasinama, što
se proniješe, da će biti promjena na Namjesništvu
viče istina na spoljašnju politiku, kojom ,je o-
dregjen politički pravac u našoj pokrajini“, vapi-
je ustanovljenje Hrvatske slobodoumne stranke,
koja ,bi imala zadaću liječiti Hrvate od maštani-
ja“, hoće promjenu sustava i ustava, ali to su sve
fraze ili kako on kaže ,sipanje pijeska u oči“, &
glavno je u hrpi neslanih uvrjeda namijenjenih
Hrvatima ono, što spominje kako sporedno: Pa-
vića treba da iz Zadra nestane. To se vidi iz
članka u cjelini.

Namjesničkog potpresjednika pl. Pavića ne
branimo; osugjujemo ga, jer ga povjest sadnjih
decenija osugjuje. Bojeći se moći narodne stran-
ke a videći, da s njom valja računati, dovršio je
taj vladin činovnik, što drugi započeše. Prvo je
trebalo oslabiti pa tada kompromitovati pred na-
rodom narodnu stranku. Pok. Bulat uhvati se na
lijepak laskavih riječi i taštih obećanja, te pod
njegovim vodstvom narodna stranka skoro posta
vladinom, Osim toga je na rabošu g. potpresjedni-
ka germanizacija i tugjinština, kojima je širom otvo-
rio vrata u pokrajinu, a ime mu se i u vrgor-
skom procesu spominjalo. Sve je to uzrokom, da
Hrvati ne bi zaplakali, kad bi se ispunili glasovi
o njegovu odstupu, ali je li on baš krivac svemu ?
Nijesu li jednako krivi i oni koji protiv svoga do-
brotvora nadahnjuja članke u ,Dubrovniku“ te,
prekazuju svijetu, kao da je baš potpredsjednik
pl. Pavić jedini zaslužio pakrački dekret. Treba da-
kako liječiti rane u pokrajini, ali kad bismo ih
mi liječili, drukčije bi to radili, a prvo svega bi-
smo metauli pitanje, kad će više prestati ta ano-
malija u Dalmaciji, da na čelu civilne uprave sto-
ji jedan vojnik.

To smo pitanje htjeli iznijeti i za vrgorskog
procesa, a davalo nam je povoda Martinčevo svje-
dočanstvo, gdje se je očito pokazalo, da je u Dal-
maciji potreba imati jednu osobu na čelu uprave,
koja će biti za sve odgovorna, a da je esnik
vojnik uz civilnog doglavnika nesmisao na štetu
ugleda i vlasti samog namjesništva. Nama je isti-
na sve jedno hoće li namjesništvo imati u narodu
ugleda i povjerenja, drugi su postavljeni da se za
to brinu, ali je nama do toga, da znamo, ko je
odgovoran i da nas ne šalju, kad tražimo pravo
svoje, od Iruda do Pilata.

Kad bi dakle zbilja došlo do promjena
lači sv. Šimuna, ne iz osobnih obzira već iz na-
čela htjeli bi smo vidjeti na namjesničkoj stolici
civilnu osobu, koja neće samo sabor otvarati, ne-
go u saboru i odgovarati za djela. Nu sumoja-
mo hoće li se ta davna želja zastupnika ispuni-
ti; sudeći po oficijozmnom , Dubrovniku“, koji zna za
dobre namjere“ Njegove Preuzvišenosti, radi se
samo o tomu, da se na Pavićevo mjesto uspne ko |
dra, seljea baš poznati mezimac naših Srba, koji
a E mi U
pro : srp-
ski pokret, Tajimice ga i onako pomaže.

NARODNA REPUSLIKA HRVATSKA

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUGROVNIK

I

 

u pa-

| nog zakona dne 21 prosinca 1867 o općim pra- +

 

Godina XI.

bi i uz razmjeran popust.

Pošto u ovom sastavku nema ništa prevratna,
nit opasna za državu i pošto članak 13. temelj-

vima gragjana jamči svakomu pravo, da može slo-
bodno izjaviti svoje mnijenje, u granicama zako-
nom propisanim, na riječ, pismom, štampom ili
slikama; pošto zapljenom navedenog članka očito
se vrijegja to pravo, ustavom zajamčeno; pošto
ovo nije prvi slučaj, da se ovako u Dalmaciji po-
stupa s javnom štampom, dapače od godina i
godina štampa se u Dalmaciji proganja na neču-
veni način, tako da ne nalazi više zaštite ni kod
samih sudova — dužnost nam je upitati c. k. vla-
dinog povjerenika :

I. Kako visoka vlada opravdava zapljenu ovdje
navedenog članka broja 26 ,Crvene Hrvatske“,
dne 29 lipnja ove godine?

II. Je li visoka vlada voljna poduzeti shodne
korake, da već jednom prestane progonstvo javne
štampe u Dalmaciji, progonstvo, koje je prekora-
čilo svaku ;jeru, i slobodu štampe učinilo pra-
vom por som?

 

Izbori u Vrgorcu.

Vrgorac, 14 Jula. — Svršiše izbori a svršiše
jednodušnim izborom u sva tri tijela, jedina dvo-
jica glasovaše proti, što je znak njihove &jagjene
duše, jer im miljenica propade. Osim ove dvojice
ima još malo ih, koje je jednoglasnost izbora ne-
milo porazila, a da nikoga jest našega Kikicu i
njegovog debelog kuma, koji su kušali i naprezali
se da obnove čega je bilo i nestalo, biva razdor
i bezglavnost u krajini, da bi opet oni u tom mut«
nu lovili za se i za svoje ortake. Neupali im, jer
vrgorčani i krajišnici pa i mala djeca znaju za u-
logu dotepanaca, što igraše u aferi vrgorskoj. —
Spokojnost, što se je kod birača vidljivo odrazi-
vala uz najbolje raspoloženje, kojim su na izbor
stupali, te uzoriti red i mir, očiti je zuak da se je
Vrgorska krajina preporodila otresav se nametni-
ka i dotepanaca s jedne a s druge strane znači
nešto znamenita i uzvišena uporediv, kako se je
o Vrgorcu i krajini govorilo i pisalo, i prama to-
me, što je u poznatom procesu izbilo. Eto najbo-
ljeg odgovora i dokaza ocrnjivačima i klevetnici-
ma vrgorske krajine, ko je baš onaj što je u kra-
jini mutio i stvarao sablazni i nereda na svaku
ruku. Dotepanci ili krajišnici?! = *

U nas je svak bio na čistu sa položajem
raspoloženjem krajine, a to su uvidili i oni, ko,
su amo neko vrijeme proboršavili kao i oni te
pratili našu mukotrpnu borbu, da je
u tome: mak: dvojicu trojicu, koji
ku uradili u sopstvene svrhe i one
što im pri tom poslu okaše, pa je
i krajina mirna. A tako i

 

PRESS

š
g 8: ..

F

i
i
i
Hi
i

vice te mahomal
kom, koja se je ustrajno i
niz godina radi nasilja,
ćiuskoj upravi rukovogjenoj od
panaca. Zato je posve razumljivo što
za sva tri tijela nije bilo protustranaka ni
nego jednodušnost vladaše. U
probraniji i nadasve poštenjakovići, &

i
s

H

%