Br. 30.

 

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu un
kuću, za Attvo-oija
odinu 10 krun&, a
runs i poštarski troškovi.

, Bosnu i Hercegovinu s poštom:

Ko . vrati list,
predbrojen i sa doštsto polugodište.

rijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u |
godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10

kad mu pretplata mine, smatra se da je

U DUBROVNIKU 27. Jula 1901.

na | Izlazi svake subote. |

Pojedini broj 20 para. |

Godina XI.

 

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u

Dubrovniku, gdje su atužljivi,
Za oglase, priopćeno,
Oglasi koji se više puta tiskaju po pog

zahvale i ost. plaća se 20 retku.
odbi iuz zaanijerna pogake.

Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

frankirana pisma ne primaju se.

 

Dubrovnik, 26 Jula 1901.

Zadarska fukara, da pravo rečemo, počinje
biti dosadna. Slična je muhi, koja te muči po
ljetnoj žezi, dok joj se ili sam ne ukloniš ili je /
kako starac u Gozzi-jevoj priči ne uzmeš mirno
i kroz prozor pustis ili, što je najprirodnije, dok ;
je ne zgniječiš. To će se valjda dogoditi talija- |
naškoj muhi, koja nas u zadnje doba odviše sekira. |

Zadnji su izbori dokazali, koliko je tih pred- ,
stavnika ,dell' avita cultura“, kako se naduto sa-
mi zovu, ili po našu tih izroda, koji zanijekaše
hrvatsku majku i došljaka & la Feoli, koji bi htje-
li valjda i u Dalmaciji stvoriti prilike kao u zem-
lji della maffia e del brigantaggio. Pa ipak ta
šačica ljudi usugjuje se vrijegjati čuvstva ove e-
minentno hrvatske zemlje i priječiti nas pomoću
potpuhane i potkupljene rulje — drugačije je mi
ne možemo nazvavi: ex operibus cognosces eum
— u vršenju svojih najelementarnijih prava. U
gradu, koji je u neko dvba vogjen od patriotskog
plemstva prednjačio drugim gradovima u borbi
proti mletačkom gospodstvu, sada nam nije ni
dopušteno govoriti svojim jezikom, nevina hrvat-
ska rijeć, još nevinija patriotska pjesma nazivlje
se sada provokacijom, te od prostačkih uvrijeda
nije ni ženskinje slobodno. A sve se to dogagja
pod očima vlade, koja to gleda i dopušta, sve da
joj je jednim migom moguće činiti da prestane.

orimo jednim migom, jer su nam dobro
& zadarske prilike. Dobro znamo, da se za-
darsko autonomaštvo umjetno podržava kao ustuk
hrvatstvu i da je baš otole fukari sila i volja, da
pas vrijegja i ruga se čuvstvu čitave zemlje. Nas
ne može zaslijepiti Bakova patenta, koju regbi
po ,Dalmatinim“ tužbama zadarsko c. k. pogla-
varstvo sada na našu korist upotrebljava. 'To su
sve sitnice, doz je u Zadru talijanska gimnazija
leglo demostranata i tvornica otugjene nam biro-
kracije. Nas ne može zadovoljiti, što par nevinih
žrtava odajedi nekoliko dana % “tamnici, dok se u
općini koče ljudi, koji su krivci opsadnomu sta-
nju, koje vlada protiv Hrvata. Nama nije dosta,
da Hrvate žandarmarija kao krivce prati kući i
štiti od divljačkih napadaja, dok demostrante štiti
i pomaže općinska policija. Hoće se ozbiljnijih
sredstava, da se stane na put neredima, a ta sred-
stva vlada ima u ruci, samo kad bi ih htjela u-
potrebiti i biti pravedna ogromnoj većini pučan-
stva ove zemlje.

Stvar je već došla ad apsurdwm, te nije više
pitanje zadarskih Hrvata nego u opće svih dalma-
tinskih Hrvata. Luč je dogorjela do nokata, te
hoće li se izbjeći represalijama širom zemlje, tre-
ba ozbiljno staviti ruke na posao i dati Hrvatima
zadovoljštinu. Inače ne jamčimo!

Dr. Antunu Pugliesi

Mjesto.

Ko prouči Vaš rad zadajih dana prigodom
otvora željeznice i pismo upravljeno uredniku , Du-
brovnika“ a uprav općini i svim dubrovačkim Hr-
vatima, jedno vidi: Vi ste rgjavo bili započeli, &
kad ste sami to opazili te' htjeli popraviti glo,;
morali ste se povući pred terorizmom mase, koja
Vam se je sada nametla gospodarom. Pitati će mo
Vas prije svega: Koje je pravo imao Dr.M. Gra-
cić, da se ističe u ovomu poslu, kad se je davno

 

zahvalio na upravi konsorcija željezničkog predu-
zeća? Ali je Vama on dobro došao, da u društvu.
sa gosp. Ucovićom, koji se je cijelo vrijeme kleo ,
da je čist kao golubica i da ništa ne zna, majori-
zirate Hrvate u ovom čisto ekonomskom  poduze-
ću na slavu Vašeg vasionog srpstva, koje hoćete
i ondje uplitati, gdje mu mjesta ne bi smjelo bi-
, ti. Nemamo riječi, da osudimo takovo ponašanje.
| Dosad smo barem držali, da se u Dubrovniku po-
litičke prilike nijesu tako zaoštrile, da bude one-
mogućeno složno djelovanje svih gragjana barem
u ekonomskim pitanjima, nazrijevali smo dapače
u tomu napredak Dubrovnika i dičili smo se tim.
Sada pas Vi uvjeravate, da naš optimizam nije
bio na mjestu, te da Hrvati odsad treba da budu
i tu na oprezu. Hvala Vam, poukom ćemo se
znati okoristiti, ali Vam nema biti žao kad vra-
timo šilo za ognjilo.

Nu to budi samo mimogred rečeno. Glavno
je u svemu ovomu, kako ste se Vi prama općini
ponašali, & to ponašanje valja da nazovemo ba-
rem nekorektnim. Kad ste se odlučili na to, da
upotrebite ekonomsko udruženje u političke svr-
he, trebalo je barem, da općini kažete, što ste od-
lučili i &zakve svečanosti mislite pripravljati. .Na-
protiv općina je kao općina obaznala za Vaš pro-
gram stoprva preko kapetanata, a kako je jedino
njoj bila dužnost i pravo, da dočeka i otprati
goste, morala je ustati proti tomu, da Vi uzurpi-
rate njezino pravo. Što je politička vlast u prkos
telegramu ministarstva, kojim je prihvatilo ponu-
du Vašu, da dubrovačka gragjanska muzika uče-
stvuje svečanostima, zabranilo glazbi da na jav-
nim mjestima svira, najbolji je dokaz, da je opći-
na u ovoj stvari imala potpuno pravo.

Sada tekar kada ste vidjeli što znači raditi
bez glave, iz straha, da spor ne šteti konsorciju
ekonomski a ne iz kajanja, Vi ste se obratili go-
spodinu načelniku, ali kako? Dok ste se kleli da,
Vam demonstracija kakva nije bila na umu i da
nijeste namjeravali uvrijediti općine i uskratiti
joj pravo, koje joj kao predstavnici pučanstva i-
de, u isto to doba kao potporu Vašim iskrenim
riječima, spravljala se po gradu srpska demon-
stracija, te su se srpski barjaci na brzu ruku kro-
jili i raznašali, eda se sa tridesetipet kuća u ci-
jelomu gradu i Gružu, što izvjesiše srpsku zasta-
vu, dokaže Kalaju ili komu drugomu — to su Va-
ši posli — srpstvo Dubrovnika. To Vam je bilo
slobodno činiti, ali mislimo, da je uljudnost i ob-
zir zahtijevao, da općinskoga programa ne kršite,
Kad je općina, odredila, da se samo Graž okiti
zastavama, zašto ste Vi htjeli i Pile okititi ak-
centuirajuć tako ne srpstvo Dubrovnika nego srp-
sku demonstraciju u Dubrovniku? Da nas upozo-
re bolje na Vaše osnove, Vaši su pristaše obila-

zile po gradu kličući srpskom Dubrovniku i de-

straciju. Dobro se još sjećamo, kako se je preva-
rila vjerujuć u vaš noblesse oblige prigodom kon-
gresa slavenskih novinara, kad su Poljaci polagali
vijenac na Gundulićev spomenik. Onda ste
zali, da vam nije do dobra glasa našega
općini je bila dužuost, da se poskrbi, da se
isto ne dogodi. S toga nije mogia ni dopusti
Vam glazba svira na dolasku i polasku

il

jer bi to bilo dati Vam prigode za demonstracije,  suzile bi

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA
NAUČNA BIBLIOTIKA, LLGZOVNIK

 

koje bi bile štetovale ugledu grada, koji treba op-
ćini štititi a bile bi i protivne cijelom gragjan-

stvu, koje srpstvo nije zaslijepilo.
Za danas dosta, a ustreba li, vratit ćemo se

 

Stranke.

IL.

Otkada jejstranka prava počela djelovati, sma-
trala je svojom najglavnijom zadaćom, da u na-
rodu uzbudi čuvstvo zajedinstva, zajedničke težnje
za slobodom i ujedinjenjem. Već kroz vjekove ja-
vljali .su se u hrvatskom narodu pojedinci, koji su
osjećali trpeć s narodom pritisak tugjinaca, da
narodu neće biti pomoženo, dok svi njegovi sinovi
od jednoga kraja domovine do drugoga ne osjete,
kako treba, da jedan stoji za drugoga, da svaki
čuva i brani ne samo svoje, nego i sve ono, što
je njegove braće i svih sinova jednog roda i je-
dne otačbine. Kako pojedinci, tako i narod kad-
što došao do te svijesti i povjest uči, da su sva
velika djela izvedena samo u danim, kada se je
koji narod osjećao jedan, kad je imao jednu mi-
sao i jedan cilj. Čim je ovo jedinstvo popustilo,
čim se je uzdrmala jedinstvenost misli i cilja po-
čeo je napredak jenjati. U našem hrvatskom na-
rodu sustavnog osviješćivanja za misao  sjedioje-
nja i slobode pod zastavom hrvatskoga državnoga
prava nije postojalo, dok nijesu utemeljitelji stran-
ke prava Kugen Kvaternik i dr. Ante Starčević
ovaj program narodu stali tumačiti i dok nijesu
neustrašivo stali na branik ideje sjedinjenja i slo-
oode. Uzormi njihov život, ustrajnost njihova u
borbi urodila je time, da su se oko zastave, koju
su visoko podigli, sakupili u jednu stranku, u
stranku prava osviješteni sinovi hrvatskoga naro-
da, i jer je jedinstvo sinova hrvatskoga naroda u
borbi za tu uzvišenu zadaću glavnim i jedinim u-
vjetom napredovanja, to od tuda slijedi, da je slo-
ga u stranci prava prva i najglavnija stvar, ne
samo stranke, nego i napretka domovine, koju 0-
na hoće da k slobodi privede i ujedini.

Iz ovoga se vidi, koliko je uzvišen pojam :
Sloga u stranci prava |!

Uzvišenost ova, ogromnost nužde za slogom
u stranci mora da nam bude jasna, pak ćemo
onda lasno raspoznati, kolike i kakovih žrtava je
vrijedna !

Treba da samo mislimo, kako stranka nauča,
da samo jedinstvo težnja i jedinstvo u borbi mo-
že uroditi srećom naroda; pa kako ćemo go-
voriti, učiti narod ta uzvišenu nauku, kad
sami nijesmo jedni?

Mi učimo potpuno podregjivanje osobnih stva-
ri pod opće dobro, i jer to učimo, ne smijemo
da stojimo sami u protuslovlju sa svojom naukom.
I, barem prividno, ne stojimo.

arija ra ora ot a