Br. 31.

 

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu smageijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u E is s. poeni DRENJE 0 upravi ,Crvene Hrvatsko“ g

kuću, sa Austro-Ug
(po 10 kruna, na po
una i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

Bosnu i Hercegovinu s poštom: na
godine 5 kruna, — za inozemstvo 10

U DUBROVNIKU 3. Avgusta 1901.

Izlazi svake subote.

Pojedini broj 20 para.

Oglasi koji se više

Godina XL.

 

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku.

ta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust.

Dopisi šalju se Uredništvu. Rakopisi se ne vraćaju, & ne-

frankirana pisma ne primaju se.

 

Dubrovnik, 2 Avgusta 1901.

Glasovi o željeznici, koja će spajati balkan-
sko poluostrvo preko Bara sa Italijom, neće da
zamuknu. Čitali smo, a ne sjećamo se, da je bilo
porećeno, da su se talijanski kapitaliste već slo-
žili i skupili do 3:000-000 lira u tu svrhu, & da
se za njihovim legjima kriju vlade talijanska icr-
nogorska. Uz ovo opaža se takogjer nekakva ak-
cija tih država u arbanaškom pitanju : veli se da-
pače da je Austrija poslala tamo dvije svoje rat-
ne lagje, da stane tomu na put i da odgovori de-
monstraciji talijanskog brodovlja, koje regbi da
tuda krstaši, eda pokaže kako Italija neće odustati

od svojih zahtjeva u pogledu škola i pošta.

Sve ovo uz komente novina neslužbenih a za-
bašurivanje službenih, pa govor knjaževića Danila
kad se slavio god Plamenčev, jasno kaže barem
jedno: balkansko pitanje nije još riješeno te mo-
že svakoga časa da dovede do ozbiljnih kompli-
kacija. Austrija i Italija saveznici na papiru, gle-
daju krivim okom jedan na drugoga, ne puštajuć
jedan drugomu Albanije te bi se lasno mogle za-
kvačiti. Istina status quo zajamčen je sada austro-
ruskim ugovorom, nu koliko će to trajati ? Puto-
vanje kneza bugarskoga i kralja srpskoga u Pe-
trograd neki tumače kao preludij savezu balkan-
+ skih država a Austrija kojoj bi to bio osjetljiv u-
darac, kao da hoće da se obrani premoćnog ru-
skog upliva pomoću Rumunjske, Ima dakle gori-
va i izvan Albanije, pa ako i ne dogje do suko-
ba, znak je jedino da se svak straši odlučnije ak-
cije. Nu to samo časomice odalečuje pogibiju a
po sebi je jača. Nestalo bi je samo kad ne bi bi-
lo nikakvog status quo nego kad bi se balkansko
pitanje konačno riješilo. Do toga će i doći ali kad
i kako, teško je kazati.

Dogje li do česa, igrati će bez sumnje veliku u-
logu same balkanske države i simpatije, što ih koja
velevlast svojim postupanjem bude znala steći u na-
rodu. Nu austrijski državnici, kako da na to ne

RIOTAR

Evolucija misli u XIX.om vijeku.

Ljudski um, nezadovoljan oko ispitivanja pro-
stih fenomena bivstva i života, usudio se je u
vrijeme pustiti u istraživanj

 

ili
ii
s
5
i
B
q

=
s

i

e
I

sz
ž

ž
:

s

E
i
i
i

E

ž liz
i
ih

i
E

š
i
|

:

EH
33

f

ž
i
s

i
:

$

 

misle, jer je opaziti, da Austrija malo po malo
gubi oa Balkanu i ono privrženika, što ih je do
sada imala. Istina je, da je tomu kriya i neposred-
na blizina, jer se svak straši svoga susjeda i o-
braća se na pomoć onomu, koji je dalji, ali je
kriva i politika njemačko-madžarska, koja od to-
liko decenija vlada udesom monarhije. Je li Au-
strija pomagala u Srbiji liberalce, radikalce ili
naprednjake, to je ništa prama pogledu, što nam
ga sada pruža geografska i komercijalna karta
balkanskog poluostrva. Svi željeznički putevi što
ih je monarhija zgradila, znače samo invaziju bal-
kanskih država trgovinom i pruduktima njemač-
kim i madžarskim, i nastojanje, da Balkan
bude ekonomski ovisan o Austriji. Plodovi se
te politike već sada opažaju, te je razumljiva i
težnja tih država, da se otmu barem gvozdenom
zagrljaju, koji ih odveće stiska, te što veselo
pozdravljaju novu željezničku prugu, koja bi ih
donekle barem pustila da odahnu.

Na bi tako bilo, da je Austrija država, u ko-
joj nijesu svi narodi politički i ekonomski žrtvo-
vani dvojici. Sadašnje zlo raspoloženje na Balka-
nu prama našoj državi, nije nego posljedica onog
grijeha, koji je i od mas Hrvata učinio kmete
madžarske i njemačke, te nam onemogućio, da se
uz sve svoje naprezanje ekonomski pridiguemo o-
nako, kako bismo se bili mogli pridići, da je bi-
lo pravde.

Mi Hrvati žalibože to kadikad zaboravljamo,
valjda baš i zato, što se mi me sjećamo nikoga,
koji bi se bio za nas brinuo a ne izrabljivao nas
u svoje svrhe, pa kad vidimo, da se štogod ura-
di, zadovoljni smo i zahvaljujemo, kao kmeti, ko-
jim gospodar dobaci mrvu hruha, da ne skapaju
od gladi. Budimo ljudi, i nemojmo se dati varati
i sititi mrvicama, koje nas nikad zasititi ne mo-
gu. Sve ono, što se sada radi za nas u Dalmaci-
ji pa u Bosni i drugovdje, nije ništa prama ono-

mu, što bi trebalo uraditi. U Dubrovnik je jed-
DOO SLI S= e =

stem. Imao je svojih sljedbenika, koji raznim pu-
tem udariše. Strauss i Feuerbach branili su ma-
terijalizam; dok Lassalle i Marx i ako hegelijanci,
zagovaraše najradikalniji Ovdje se ne
zaustavi njemačka škola, već sa Herbartom, Lot-
ze-om i Wundt-om, zabacivši principe prvih, pre-
tvori se u materijalno-spiritualni panteizam.
U Italiji igraše lijepu ulogu kod evolucije
misli Rosmini i Gioberti, dva talijanska
udarivši svaki svojom stazom, stekoše Italiji slavu
na filozofskom polju. Nezadovoljni p
tikom, nastaje i u praksu svoje ideje :
dahnuti novim idejam narodnosti i pravde, prvi
napisa ,Costitusione secondo la giustisia sociale“,
sinteza divnih njegovih študija o pravu i politici;
sa svojim ,Primato morale € civile ile degli
Itali i i sa, Prolegomeni“ u talijanskom na

rodna zažeže pravednu želju za svojim jedinstvom
i neod — Za njima se povedoše: Tosca-
no, Uhiarolanza, Romano, Cavour, Tom-

maseo, Booghi i Fornari, napolitanac, auktor knji-

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUČNA gietIoTEKA, DUBROrIJk

 

nom silazila sama trgovina cijeloga istoka, a nije

| nam se bilo potreba bojati ni Bara ni drugih lu-
ka, jer je Dubrovnik od prirode odregjen, da bu-
de trgovačko mjesto prvoga reda. Sada pak tre-
ba da se tresemo za svoj razvitak i svoju budu-
ćnost, a sve za to, jer su nas Hrvate učinili ro-
bovima, da im služimo kao pjedestal njihovu sa-
mosilju i bahatosti. Teško je to čuti, ali je istina,
te nas ta istina treba da boli, ali ujedno i liječi.
Svojom grbom nećemo doista upraviti svijeta, ali
barem ne davajmo sami ruke, da nam ih svežu.
Budimo ljudi, tad ćemo se jedino moći nadati,
da će se kadgod i u Beču čuti naš: memento.

 

Samoubojstvo u Zagrebu. *)

Zagreb, 23/V1I 1901.

(V.V.) Dne 15 t. mj. počinila je oko 10 sati
na večer samoubojstvo pred kućom broj 12 u
Berislavićevoj ulici, gdje je uredništvo ,Hrvatske“
i stan dr. Ante Tresića-Pavičića, Slava Srkulj u-
čiteljica iz Varaždina. To je ta potresna tragedi-
ja, kojom se evo cijelu sedmicu bavi zagrebačko
općinstvo. “

Te večeri dakle čuli su stanovnici Berislavi-
ćeve ulice oko 10 sati zapomaganje i hitac iz re-
volvera. Gospogja M. I., stanujuća vis-a-vis, koja
je odmah prva istrčala na ulicu, nagje nesretnu
djevojku, gdje leži onesviještena u svojoj krvi, a
do nje je bio revolver. Nije ju odmah prepozna-
la, jer je pala licem na zemlju; a pošto je bila
dosta trošno obučena, uhvatila ju je na prvi mah
za kakvu sluškinju. Neki mladići, koji zatim
nadošli, pridigoše nesretnicu, te ju prisloniše uza
zid. Tek kašnje prepoznadoše u njoj Slavu Srkulj,
učiteljicu iz Varaždina, kćer bolje obitelji, te neg-
dašnja draga dr. Tresića. Po nalogu redarstvenog
povjerenika g. Beloševića, koji je dotrčao ma lice
mjesta, truplo nesretnice bjč prenešeno u bolnicu

- +) Zadnji put sakasnilo. Na više mjesta ublažismo. Op. Ur,

sionalismo del popolo“ — ,La religione del se-
colo XIX.“ na najokrutniji nečin kršćan-
sku nauku. Poslužio se je 8a pima Kanteove
nauke, zatim u svom djelu ,La filosofia del sen-
timento“ prisvojio nauku pozitivne škole; dok na-
pokoa spoznavši zablude, u koje bijaše upao, u
zadnjem svom remek-djelu ,Uitima critica“

 

vraća se u krilo spiritualno

— Francuski pozitivizam i materijali-

zam, imao je takogjer svojih u Italiji,

kao n. pr. Ardigo, profesor i negdašnji mantuan-

ski kanonik, Polutti, Barzelotti i drugih.
Francuska je imala Janffoy, Royer-Collard i

46