Br. 31. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu smageijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u E is s. poeni DRENJE 0 upravi ,Crvene Hrvatsko“ g kuću, sa Austro-Ug (po 10 kruna, na po una i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godine 5 kruna, — za inozemstvo 10 U DUBROVNIKU 3. Avgusta 1901. Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Oglasi koji se više Godina XL. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku. ta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rakopisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. Dubrovnik, 2 Avgusta 1901. Glasovi o željeznici, koja će spajati balkan- sko poluostrvo preko Bara sa Italijom, neće da zamuknu. Čitali smo, a ne sjećamo se, da je bilo porećeno, da su se talijanski kapitaliste već slo- žili i skupili do 3:000-000 lira u tu svrhu, & da se za njihovim legjima kriju vlade talijanska icr- nogorska. Uz ovo opaža se takogjer nekakva ak- cija tih država u arbanaškom pitanju : veli se da- pače da je Austrija poslala tamo dvije svoje rat- ne lagje, da stane tomu na put i da odgovori de- monstraciji talijanskog brodovlja, koje regbi da tuda krstaši, eda pokaže kako Italija neće odustati od svojih zahtjeva u pogledu škola i pošta. Sve ovo uz komente novina neslužbenih a za- bašurivanje službenih, pa govor knjaževića Danila kad se slavio god Plamenčev, jasno kaže barem jedno: balkansko pitanje nije još riješeno te mo- že svakoga časa da dovede do ozbiljnih kompli- kacija. Austrija i Italija saveznici na papiru, gle- daju krivim okom jedan na drugoga, ne puštajuć jedan drugomu Albanije te bi se lasno mogle za- kvačiti. Istina status quo zajamčen je sada austro- ruskim ugovorom, nu koliko će to trajati ? Puto- vanje kneza bugarskoga i kralja srpskoga u Pe- trograd neki tumače kao preludij savezu balkan- + skih država a Austrija kojoj bi to bio osjetljiv u- darac, kao da hoće da se obrani premoćnog ru- skog upliva pomoću Rumunjske, Ima dakle gori- va i izvan Albanije, pa ako i ne dogje do suko- ba, znak je jedino da se svak straši odlučnije ak- cije. Nu to samo časomice odalečuje pogibiju a po sebi je jača. Nestalo bi je samo kad ne bi bi- lo nikakvog status quo nego kad bi se balkansko pitanje konačno riješilo. Do toga će i doći ali kad i kako, teško je kazati. Dogje li do česa, igrati će bez sumnje veliku u- logu same balkanske države i simpatije, što ih koja velevlast svojim postupanjem bude znala steći u na- rodu. Nu austrijski državnici, kako da na to ne RIOTAR Evolucija misli u XIX.om vijeku. Ljudski um, nezadovoljan oko ispitivanja pro- stih fenomena bivstva i života, usudio se je u vrijeme pustiti u istraživanj ili ii s 5 i B q = s i e I sz ž ž : s E i i i E ž liz i ih i E š i | : EH 33 f ž i s i : $ misle, jer je opaziti, da Austrija malo po malo gubi oa Balkanu i ono privrženika, što ih je do sada imala. Istina je, da je tomu kriya i neposred- na blizina, jer se svak straši svoga susjeda i o- braća se na pomoć onomu, koji je dalji, ali je kriva i politika njemačko-madžarska, koja od to- liko decenija vlada udesom monarhije. Je li Au- strija pomagala u Srbiji liberalce, radikalce ili naprednjake, to je ništa prama pogledu, što nam ga sada pruža geografska i komercijalna karta balkanskog poluostrva. Svi željeznički putevi što ih je monarhija zgradila, znače samo invaziju bal- kanskih država trgovinom i pruduktima njemač- kim i madžarskim, i nastojanje, da Balkan bude ekonomski ovisan o Austriji. Plodovi se te politike već sada opažaju, te je razumljiva i težnja tih država, da se otmu barem gvozdenom zagrljaju, koji ih odveće stiska, te što veselo pozdravljaju novu željezničku prugu, koja bi ih donekle barem pustila da odahnu. Na bi tako bilo, da je Austrija država, u ko- joj nijesu svi narodi politički i ekonomski žrtvo- vani dvojici. Sadašnje zlo raspoloženje na Balka- nu prama našoj državi, nije nego posljedica onog grijeha, koji je i od mas Hrvata učinio kmete madžarske i njemačke, te nam onemogućio, da se uz sve svoje naprezanje ekonomski pridiguemo o- nako, kako bismo se bili mogli pridići, da je bi- lo pravde. Mi Hrvati žalibože to kadikad zaboravljamo, valjda baš i zato, što se mi me sjećamo nikoga, koji bi se bio za nas brinuo a ne izrabljivao nas u svoje svrhe, pa kad vidimo, da se štogod ura- di, zadovoljni smo i zahvaljujemo, kao kmeti, ko- jim gospodar dobaci mrvu hruha, da ne skapaju od gladi. Budimo ljudi, i nemojmo se dati varati i sititi mrvicama, koje nas nikad zasititi ne mo- gu. Sve ono, što se sada radi za nas u Dalmaci- ji pa u Bosni i drugovdje, nije ništa prama ono- mu, što bi trebalo uraditi. U Dubrovnik je jed- DOO SLI S= e = stem. Imao je svojih sljedbenika, koji raznim pu- tem udariše. Strauss i Feuerbach branili su ma- terijalizam; dok Lassalle i Marx i ako hegelijanci, zagovaraše najradikalniji Ovdje se ne zaustavi njemačka škola, već sa Herbartom, Lot- ze-om i Wundt-om, zabacivši principe prvih, pre- tvori se u materijalno-spiritualni panteizam. U Italiji igraše lijepu ulogu kod evolucije misli Rosmini i Gioberti, dva talijanska udarivši svaki svojom stazom, stekoše Italiji slavu na filozofskom polju. Nezadovoljni p tikom, nastaje i u praksu svoje ideje : dahnuti novim idejam narodnosti i pravde, prvi napisa ,Costitusione secondo la giustisia sociale“, sinteza divnih njegovih študija o pravu i politici; sa svojim ,Primato morale € civile ile degli Itali i i sa, Prolegomeni“ u talijanskom na rodna zažeže pravednu želju za svojim jedinstvom i neod — Za njima se povedoše: Tosca- no, Uhiarolanza, Romano, Cavour, Tom- maseo, Booghi i Fornari, napolitanac, auktor knji- NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA gietIoTEKA, DUBROrIJk nom silazila sama trgovina cijeloga istoka, a nije | nam se bilo potreba bojati ni Bara ni drugih lu- ka, jer je Dubrovnik od prirode odregjen, da bu- de trgovačko mjesto prvoga reda. Sada pak tre- ba da se tresemo za svoj razvitak i svoju budu- ćnost, a sve za to, jer su nas Hrvate učinili ro- bovima, da im služimo kao pjedestal njihovu sa- mosilju i bahatosti. Teško je to čuti, ali je istina, te nas ta istina treba da boli, ali ujedno i liječi. Svojom grbom nećemo doista upraviti svijeta, ali barem ne davajmo sami ruke, da nam ih svežu. Budimo ljudi, tad ćemo se jedino moći nadati, da će se kadgod i u Beču čuti naš: memento. Samoubojstvo u Zagrebu. *) Zagreb, 23/V1I 1901. (V.V.) Dne 15 t. mj. počinila je oko 10 sati na večer samoubojstvo pred kućom broj 12 u Berislavićevoj ulici, gdje je uredništvo ,Hrvatske“ i stan dr. Ante Tresića-Pavičića, Slava Srkulj u- čiteljica iz Varaždina. To je ta potresna tragedi- ja, kojom se evo cijelu sedmicu bavi zagrebačko općinstvo. “ Te večeri dakle čuli su stanovnici Berislavi- ćeve ulice oko 10 sati zapomaganje i hitac iz re- volvera. Gospogja M. I., stanujuća vis-a-vis, koja je odmah prva istrčala na ulicu, nagje nesretnu djevojku, gdje leži onesviještena u svojoj krvi, a do nje je bio revolver. Nije ju odmah prepozna- la, jer je pala licem na zemlju; a pošto je bila dosta trošno obučena, uhvatila ju je na prvi mah za kakvu sluškinju. Neki mladići, koji zatim nadošli, pridigoše nesretnicu, te ju prisloniše uza zid. Tek kašnje prepoznadoše u njoj Slavu Srkulj, učiteljicu iz Varaždina, kćer bolje obitelji, te neg- dašnja draga dr. Tresića. Po nalogu redarstvenog povjerenika g. Beloševića, koji je dotrčao ma lice mjesta, truplo nesretnice bjč prenešeno u bolnicu - +) Zadnji put sakasnilo. Na više mjesta ublažismo. Op. Ur, sionalismo del popolo“ — ,La religione del se- colo XIX.“ na najokrutniji nečin kršćan- sku nauku. Poslužio se je 8a pima Kanteove nauke, zatim u svom djelu ,La filosofia del sen- timento“ prisvojio nauku pozitivne škole; dok na- pokoa spoznavši zablude, u koje bijaše upao, u zadnjem svom remek-djelu ,Uitima critica“ vraća se u krilo spiritualno — Francuski pozitivizam i materijali- zam, imao je takogjer svojih u Italiji, kao n. pr. Ardigo, profesor i negdašnji mantuan- ski kanonik, Polutti, Barzelotti i drugih. Francuska je imala Janffoy, Royer-Collard i 46