Br. 32.

U DUBROVNIKU 10. Avgusta 1901.

 

CRVENA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u
om: na
godinu 10 kruna, na po i zem 5 kruna, — sa inozemstvo 10

kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8

krun& i poštarski troško

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i z& došasto polugodište.

Oglasi

Izlazi svake subote.
Pojedini broj 20 para. |

|

IRVATSA

Dopisi šalju se Uredništva. Rakopisi se ne
frankirana pisma ne primaju se.

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ &
Dubrovniku, gdje su utužljivi,
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost.

20 para po retku.
M rosea sapni.
a ne-

koji se više puta tiskaju po

 

Dubrovnik, 9 Avgusta.

Zagrebački ,Satir“ na pitanje, kako se sada
u nas postaje dobar patriota odgovara ovako :

nloljnju gimnaziju mora ponavljati U gor-
njoj gimnaziji mora biti istjeran. Sa 16 godina
mora biti kazališnim kritičarom. Sa 18 godina mo-
ra napasti Strossmayera. Sa 20 godina mora iz-
baciti iz svake čitaonice sliku ,Jugoslavije“. Sa
22 godine mora preći u uredništvo jednog pra-
vaškog lista. te biti zatvoren radi političkih iz-
greda. Sa 24 godine mora proglasiti Starčevića
narodnim zlotvorom, te stajati ,nad strankama“,
jer samo tako će napokon sa 26. godinom posta-
ti općinskim bilježnkom i rukovodit izbore u
smislu sistema i tako slavno završiti karijeru!
Ezempla docent !“

Svaka šala polak istine, nu ovdje je ima vi-
še od polovine. Jer kad promislimo da je već tri-
desetak godina, što se naša mladež po gimnazija-
ma i universama zakljnje na program Starčevićev
a da Hrvatska... još nije spasena, treba da da-
mo pravo satiričaru i da uzmemo gornju priču
kao tipičnu za odgoj naših ,patriota“. Dosta smo
ih na žalost i mi vidjeli, gdje su u svojim mladim
danima uz pune zdjele i punije čaše napijali Hr-
vatskoj, a poslije pljuvali na ono, što su prije o-
božavali, dapače srameći se svojih djela nastoja-
li, da revnosti u pobijanju mladenačkih ideala po
onoj: Poturica gori od Turčina, skinu sa sebe ljagu,
da su jednom misiili... pošteno. Takovih ljudi eto
gdje sada harače po narodu, eto ih gdje mu prav-
du sude, eto ih gdje podmladak odgajaju, eto ih
svukud, jer su kao miazmi, koji se svukuda uvla-
če i svugdje šire svoj otrov. Pa da se čovjeku
ne smrkne i ne očaja budaćnosti naroda, kad zna
da su takovi oni, koji su odregjeni, da ga vode u
borbi i prednjače mu u ljubavi i zanosu prama
domaji ?

Nu baš te ljubavi ni toga zanosa u njima
nije nigda bilo. Nije dobro, kad se govori o ka-
kvoj metamorfozi, kad se nije imalo što da pro-

miieni. Njihovi pokliči domovini nijesu izlijev mla-
EEE ENEEDARELS ESEJE VEDRI

RIOTAR

Evolucija misli u XIX.om vijeku.
U

Osamnaesti vijek zadojen duhom Petra Bay-
le-a i bezvjerjem Henrika Bolingbrvok-a, nastojao
je sa Elvecijem, Diderot-om i Voltaire-om srušiti
temelje tadašnjeg društva. — Nije se dakle čudi-
ti, ako i XIX. vijek opojen istim idejam, slijedio
je stazu, koju mu predšastnik bijaše pripravio.

Eto nam na pr. Schopeuhsuer-a, koji izgu-
bivši kompleksivni koncept života i zaboravivši
njegovu vrijednost, tvrdi da ie bivstvovanje zlo.
— U poglavitim djelima: ,Die Welt als Wille

Vorstellung“, i , Ueber den Willen in der Na-
tur“, povagia se sa m, i tvrdi, da su naši
koncepti naprosto subjektivni, bez ikakove objek-
tivne vrijednosti. Princip sviju stvari jest volja.

 

 

de duše, koja teži na ideale: da ih čovjek ima,
hoće mu se odgoja, a u njih ga nije bilo; njiho-
ve prisege sjenama Zriniskih i Fraukopana, i one ;
su bile puste: da se čovjek žrtvuje za štogod, |
treba biti uvjereni, da je dobro i istinito, te da |
se to uvjerenje temelji na znapju, & oni nijesu
nigda ništa ni učili ni znali. Klicali su Starče-
viću ni nepoznavajući njegovih nauka, uzdisali su
za domovinom a nijesu je ni pojmili. Nije ih lju-
bav privela u kolo patriota nego moda i samo-
ljublje: laskalo im je, da mogu od dvadesetak
godina proglasiti jednoga Strossmayera izdajicom,
a da se nalazilo ljudi, koji mješte da zguušanjem
obrate glavu od toga sramotnog prizora, pljeska-
ju im i sokole ih, da na tom putu ustraju. To ih
je i uzdržavalo, dok su još na školama bili, a kad
im se godinama trebalo početi brinuti za život, ,
nestane toga slinom priljepljenoga zanosa, nesta
ljubav, nesta svega, a na otar postaviše svoj tr-
buh, da mu se klanjaju i služe. Od Leonida na
riječi, postaše Efialti na djelu.

A što je tomu krivo? Neki će spominjati
prilike političke, neki nazadak ekonomski, neki
ovo a neki ono, nu ne varajmo se! Krivo je sve-
mu, što smo od Hrvatske učinili riječ bez sadrža-
ja, ime bez realne podloge. Govorimo 0 ljubavi
prama njoj a zaboravljamo, da je bez zanosa pra-
ma svome jeziku i svojoj narodnosti ne može bi-
ti. Digni joj to, pa što ti ostane? Hrpa ljudi, ko-
ji će ti se za službu prodati, kadrih da i ime svog
naroda zaniječu, a ne učine li to, znak je, da im
gospodari hoće da ga zadrže, eda kao Hrvati uz-
mognu bolje tlačiti i moriti svoju domaju i ple-
sati najsvetija čuvstva svoga naroda.

A nije to uvijek tako bilo! Starim Dubrov-
čanima nijesu usta bila uvijek puna Hrvatske, nu
ljubeći svoj jezik i dičeći se njim stvoriše od 8v0+
ga grada Hrvatsku Atinu. Ilirski je pokret, doba
herojskog samoprijegora, a crpli su ga iz probu-

gjene ljubavi prama jeziku i zajednici naroda,
Ezre == === ===" pr ——— m ————=———<=—mu=

ceski pjesnik Lecomte de Lisle:

Et toi, divine Mort, od tout rentre et s* efface
Accueille tes enfants dans ton sein dtoilć,

Affranchis — nous du temps, du nombre et de |' espace,
Et rends — nous le repos que la vie a troubić.*

Anihilacija — Nirvana — jest zadnja ljudska
sudbina. — Schepenhauer-ov pesimizam, ili bolje

siti ii iS LSE MESS SST

Budizam u početku zanemaren, po Frauenstaedti-u
Liadneri-u zahvati maha, a danas je na dnev-

nom redu.

NARODNA REPUSLIKA uRvarskA

"NAUČNA BI&LIOTEKA, DUDROVNIK

Klaići, Pavlinovići i drugi trpjeli su i podnijeli
bijes talijanaškog ortakluka, a sve jer su razu-
mijevali svoj narod. Poredimo li sebe svojim pre-
gjima, vidimo nazadak u svemu, a jedino
opet koraknuti naprijed svrnemo li se
koju nam stariji pregaoci na narodno
kazaše, a mi je žalibože zapustismo. Ostavimo
cjepidlačenja i deklamovanja o imenu i pravu,
u srce naroda  ucijepimo i novinari i svećenici i
učitelji svak, ko može, ljubav prama jeziku i na-
rodnosti; ta je ljubav paladij, o koji će se slomi-
ti sve navale i bure, koje nas od vajkada biju &
ne možemo je zamijeniti mržnjom ma protivnike,
koju vajni apostoli napretka sada propovijedaju
na sva usta. Koristi 'su mržnje trenutačne, kakva
izborna pobjeda ili što slično; sama ljubav k svo-
mu može dovesti narod konačnoj pobjedi.

Stanje u Srbiji.
Beogradski ,Mali Žurnal“ donosi u broju
188 zanimljiv članak o stanju u Srbiji pod ma-
slovom Naša prošlost i budućnost. ,Mali Žurnal*
je organ nezavisne radikalne frakcije u Srbiji.

Članak glasi :

Sumnjamo, da u svetu ima čoveka, koji bi
Srbima pozavideo na ojihovom sadanjem šivotu.
Kako*žive Srbi van Srbije, govorićemo
prilikom, a sad da vidimo, kako je nama u
slobodaoj Srbiji.

Najglavnija odlika sadanjeg
svima pravcima, to je nerad i
se ovome niko ne čudi, jer,
pored nesloge i savisti naša je prava bolest,
koje ceo državm i društveni organizam pati. Isti-
na je bila vazda gorka, ali jedina, koja kakvom
nesretnom stanju može Nesreća je samo,
što je slabo ko verma i sluša. rar g or 3
varaju i po njej rade, te
ovu jedinu medicinu niko i

Zbog nerada i nastalo
je Srbiju stavilo u red najnazadnijih
samo u Evropi, nego i u svetu.

A od kuda potiče tej nerad?

go već prosta materija, a djelovanje

i

:
%

 

'

zuma i svijesti proste funkcije njegovih
Napokon kod čovjeka pojavljuje se svijest — con-
scientia. — Ljudska volja u tom momentu shvaća

izvanjeki svijet bez ikakovog reda i
njega oslobodit.

i

:

i

Ž
=
8
:

i

i
s

n
š

li

s?

s