0 DUBROVNIKU 24. Avgusta 1901. m ———————m—mmum———«uuss———m—<—m—ua—————<«<«aasttitrammatannnen=tmmtnmmmmmmtwormnmrmnnnnas Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u Bosnu i Her nu s kuću, za Austro-Ug odinu 10 kruna, na po runa i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je | | predbrojen i za došasto polugodište. godine 5 kruna, — sa inozemstvo 10 Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne Crvene Hrvatske“ MOI: loiom : 10 vesti Da SZ zahvale i ost Nia se 20 po retku. ET tiskaju pogodbi uz popast. | % Dopisi dalju e Nredništva. Rekopisi se ne vraćaju, & ne- primaju se. Dubrovnik, 23 Avgusta 1901. _ stojanja narod crpsti koristi. Neki su promislili , Glasovi o fuziji hrvatskih stranaka u Banovi- uspjeti formalnom koalicijom, nu taj formalizam ni ostadoše samo glasovi. Sve se je svelo na par članaka, na par sastanaka i govora, od kojih hr- vatski narod nema nikakve koristi, pa bi sve sku- pa nazvali komedijom, kad u sebi ne bi bila tra- gedija. Mahnitost kraljeva plaća puk, nu plaća i nepromišljenost onih, koji ga vode u toj borbi proti vlastodršcima za svoje pravo. U ostalom se nijesmo ničemu ni nadali, jer smo bili uvjereni, da do fuzije neće doći i da je i pokušaj, da se to postigne, mahnit. Personalno- sti dijele pravaše u dva krila, pa bi još tu uz dobru volju bilo i moglo doći do sloge, nu nije tako sa neodvisnom strankom, koja načelno stoji na drugom stanovištu nego pravaši Tu bi treba- lo da jedni prihvate program drugih, nu tad bi značilo, da je nečiji program pogriješen, a to ni- je. Stranka prava treba da postoji i da sve Hr- vate u jedno veže idejom jedinstva i slobode hr- vatskog naroda, nu to jedinstvo ni tu slobodu stranka prava neće postići vlastitim radom, jer je njezin program negacija svih postojećih ureda- ba, te je po tom osugjena na parlamentarni ne- rad. Bude li igda doći do toga, da program stran- ke prava postane dielo, to će uraditi druge stran- ke, koje ne će gledati na ono, što bi moralo biti, nego na ono što se može postignuti. Takovom strankom smatramo u Banovini neodvišnjake, te bi bilo po narod štetno, kad bi njih nestalo, isto kako bi značilo korak na se u razvitku narodne svijesti, kad bi stranka prava zapuštila svoje sta- novište. U prvom slučaju nestalo bi onoga, ko bi radio, a u drugomu onoga, koji bi nam uvijek dr- žao pred očima prvu svrhu našeg rada. U političkom životu treba biti realan. Kad u Banovini ima dvije oporbene stranke, od kojih i- ma svaka svoj raison d' dtre, treba s tim stran- kama računati te gledati, kako će iz njihova po- steže slobodu akcije svakoj stranci. Ovu bi slobo- du sačuvale stranke najbolje, kad bi svaka išla svojim putem a našle se skupa u onim pitanjima, gdje ga načelo ne ulazi. Takova bi kooperacija bila u Banovini osobito na mjestu, što vidimo, da je nestašica zajedničkoga rada baš u takovim pi- tanjima a ne razlika u načelu pravi uzrok moći narodne, Madžarima prijatne stranke. Izbijmo sebi iz glave, da će se sada u Banovi- ni što milom izmijeniti. Hrvatska je svojom auto- nomijom ključ položaja u Austro-Ugarskoj mo- narhiji, nu taj ključ nemamo mi nego oni u Be- ču ili Pešti, koji neće ni pod živu glavu dopusti- ti pa i poštrapale se izborne dvorane krvi, da u sabor dogje kao većina stranka, koja bi htjela promijeniti odnošaj prama Ugarskoj, jer bi to zna- čilo svrhu dualizma i njemačke i madžarske pre- moći. Nu kad je prema prilikama nemoguće, da bud neodvišnjaci bud pravaši dobiju većinu, tre- balo bi da nastoje, da pomagajuć jedan drugoga barem dobiju takvu manjinu, da vlada bude pri- siljena obazirati se na nju u izborima. Za tu ko- operaciju nije pak potreba ni kompromisa ni ek- sekutivnih odbora, dosta je jedino voljeti opozici- jonalca, pa kakav bio, nego vladinovca, i biti uvje- ren da ovako ne može ići dalje, nego da sami vječito se prepirući idemo k ponoru, iz kojega će nam se biti teško izvući, kad jednom upadnemo. U nas baš toga fali, te ljudi hoće da budu sve sami veliki političari zaboravljajući kadkad da se stranke ne šire megju narodom deklamacijom o pravu i povrijedama, nego šitnim radom, koji će se komu pričiniti nestašna dječija igra nu ne o- nim, koji su jednom imali prsta u izborima. Za- grebački su opozicijonalci neka vrst generala bez vojske; skoro je cijela neodvisna inteligencija s nji- ma, nu izbornika je malo. Zašto to? Sistem je životinja, naći ćemo, da svako imade svoju 080- SERIE. M Reina 1 om rude raz o uči ; će- Evolucija misli u XIX.om vijeku. mo naći i njeku prvobitnu opću osnovu ... Uzmi- IV. mo n. pr, konja — ima li što na prvi pogled raz- Prije nego kažemo, u čem se & e Dar- winova nauka, koja je prošlog vijeka ugvitlala toli- ku prašinu, dužaost nam je napomenuti, da ona nije nova, niti po Darwinu stvorena; njezine tra- gove nalazimo već u najdrevnijoj drevnosti. Ona se je prije Darwina po malo razvijala, dok nije u Darwinu svoj vrhunac izostavimo stariju dobu, god. 1748 Telliamed je tvrdio, da sve živinske vrsti, koje obitavaju zemaljsku krug- lju proizlaze po putu gradualne transf»rmacije iz jednog te istog primitivnog sjemena. (Cf. Tellia- med ou Entretiens d' un philosophe sndien avec un philosophe franguis, par Benolt de Matllet, Amsterdam, 1748) — Robinet, u svom djelu »De la nature“ i u ,Considdration sg bijate već pripravio put transformizmu. stgo ideje Darwinove upleo ce tabagjer S Ro lim Diderota (Cf. Caro, Diderot inćdit, Revue mondes, 15. oct. 1879.) U vom smislu usmemo makar čamoga čovjeka, da ga poredimo 4 tijelom drugih adržaj j p philoso- mo osobinu s osobinom poregiivati, više ćemo se čuditi sličnosti tih dijelova, nego razlikam .. . Sma- trajuć stvari ovako, nebi li mogli ne samo osla i konja, nego i čovjeka i majmuna, četveronošce, pak i sve životinje držati članovima iste porodice ? Al u ovoj ogromnoj porodici nailazimo na druge pemaje porodice, ne samo u životinja nego i u ilju. Ove manje porodice mogle su postati samo križanjem jedne vrsti s drugom, ili posta- ičnim uskupljivanjen promjena i ivanjem od prvotnoga tipa.“ Kasnije Buffon je ta- er, da može i priroda polagano životinje mi- : ,Motreć — iše — > ta s rinim podnbima nE | : = s i | : E i ši i i hi nui : 1 hi NARODNA JEVJKA HRVATSKA NAUČNA 8ib\ OTEKA, DUGROVNIK ličitije nego što je čovjek i konj? Al kad stane-- n. p. kriv, da činovnici treba da glasuju kako vla- da hoće, ali jesu li baš opozicijonalni zastupnici u Zagrebu sve učinili, da činovnike izbave toga ropstva ? Kad bi svako nepravedno postupanje bi- lo prama privatnicima, bilo prama činovnicima došlo u saboru na pretresanje i kad bi čitava 0- pozicija bes dogovora ne gledajuć, komu krilu do- tičnik pripada, ustala elementarnom silom u- vjerenja u njegovu obranu, i vlada bi o- preznija bila, te bi barem oni činovnici, koji nijesu rogjeni sa robove, junačnije vršili svoje pra- vo, znajuć da za njima stoji narod. Tako se baš u Zagrebu ne radi, već se jedino viče poslije iz- bora, a vlada, kad je već svoju učinila, obeća da nasilja drugi put neće biti i da će kazniti pre- stupnika .... pa svi mirni kao pečeni. Ovako bi se sigurno više postiglo nego uzdi- sanjem za slogom i fazijama. Nu da se ovako ra- di treba još jedno, treba vjere u poštenje drugo- ga. Dok pak budu jedan drugoga lično napadali, kako to vidimo da se u zadnje doba radi, do ta- da ni kooperacije ne može biti, i poći, će s vra- gom i ono što imamo. Sad se neki razbacaju fra- zom ,čistimo“, te bi u to ime u poštenju, ubili protivnika. To nije baš idealno a nije ni prakti- čno. Baš se tako stvaraju mučenici i goji kultus tera. Ti napadaji ostave teren, što su ga našli, & imadu u sebi i to zlo, da preplaše sve one, bi se posvetili političkom radu i djelovali za movinu; s toga i vidimo, da se množi broj ljudi, koji se povukoše iz političke borbe. Car Josip II. o Hrvatskoj. i ; učavajuć ustrojstvo orsogutango ćemo biti pravedni, il ga smatrali munom, ili najnižim čo ; jer sve ono što i ljudi, & ei i: š : i: si : : E i E =š : i š ii ji H ia i zi ! di : I u i i: Hi y. 3 i