KAJA, MN ORENENJET A rr eee ENEA S Br. 95. U DUBROVNIKU 81. Avgusta 1901. Godina XI. URVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 kuću, za Awustro-Ug odinu 10 kruna, na po run& i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Izlazi svake subote. Du Pojedini broj 20 para. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. Oglasi koli se više puta tiskaju po Dopisi šalju se frankirana pisma ne primaju se. i Mai ri se upravi ,Crvene Hrvatske“ g se 20 po retku. bi i uz eran popust, a ne- redništvu, Rukopisi se ne vraćaju, Dubrovnik, 30 avgusta. 1901. , trpjelo a izbjeglo bi se uzaludnim borbama megju Glavni je uzrok stranačke pocjepkanosti u Dal- i braćom. Još bi nam pak bilo draže kad bi taj kom- maciji to, što vidimo, da tridesetgodišnja borba koju je narodna stranka vojevala a regbi i dovo- jevala, nije urodila onim plodom, kojemu su se sa- mi borioci nadali. Tu se ne treba podavati iluzi- jama: zahtijevali smo sjedinjenje s Hrvatskom a nijesmo ga dobili, pohrvaćenje škola a zadarska je gimnazija još uvijek leglo autonomaštva, pona- šanje ureda a tamo još uvijek u njima pašuje ta- lijanski, a što je još veći zazor, sada se uvagja i njemački jezik. Istina je, sada nam je slobodno upotrebiti u općenju s vlastima i svoj jezik, te možemo djecu šiljati u škole, gdje se neće odna- roditi, ali premda je već to velika tečevina, nije ono što smo željeli, dapače možemo slobodno ka- zati, da su to mrvice prama našim narodnim as- piracijama. A o političkim ni ne govorimo! Nama n. p. nije ni dopušćeno sada isticati u saboru že- lju sa sjedinjenjem, a dok to ne postignemo, ne vidimo izlaska iz helotskog položaja, u koji nas zatjera sistem i sila. Nu konstatujući neuspjeh narodne stranke ne- ćemo za to kriviti njezina načela. Krive su mu prilike, donekle i osobe, a program narodne stran- ke nije samo bio dobar prama ondašnjim prilika- ma, nego mu se ne može ni sada ni zere dignuti ni dostaviti, jer je u njemu sve ono, što Hrvat može i mora željeti svomu narodu. Ideja narod- nog i državnog jedinstva, kojoj je taj program rječiti izraz, ravna i sada rad svih misaonih Hr- vata, tom jedinom razlikom, da je uz današnje pri- like nemoguć sporazum sa Srbima, koji za dr- žavno jedinstvo neće da znaju, te treba tom ne- mogućnusti računati, a ostaviti sanjarenje o slozi Srba i Hrvata za druga ljepša vremena. Ne vidimo s toga nikakva uzroka da se boji- mo glasina o kompromisu narodnjaka i pravaša za nastajne saborske izbore, dapače im se vese- limo, jer smo uvjereni da načelo ne bi ništa pre- RIOTAR Evolucija misli u XIX.om vijeku. \ Razgledajuć prirodu oko sebe opažamo veliko mnoštvo ustrojnih bića, životinja i bilja, koja se svojom raznolikošću odlikuja: ima ib, koja su go- tovo sasvim jedno drugomu slična, ima ih, koja su pomalo slična, & ima ih, u kojih ne nalazimo nikakove sličnosti. Da se može sve ovo neizmjer- no bogatstvu prirode proučiti, mučili su se uče- njaci, da svu tu u prema sličnosti pojedinih bića po u, odavle nastaše vrsti (8 ). Ali Bo počele 058 potcake iptiteni. posneije sa a sve potanko b 86, ono, što je bilo uvršteno u jednu ter istu vrst, ne . š 8 B $E s! ža 3 promis bio preludij fužiji te kad bi iz obe stran- ke nastala mlada hrvatska stranka, koja će se te- meljeći svoj rad na narodnom jedinstvu odlučnije boriti za pravo što nam ga oci namriješe a kra- ljeva riječ ujamči. Potreba se takove stranke u Dalmaciji s dana na dan većma osjeća a osjećaju je i oni, koji je perhoresciraju valjda za to, što misle da bi se iz- nevjerili sebi, kad bi joj pristupili. Razumijemo ih, ali im nije bojazan opravdana. Prilike su u Dalmaciji takove, da ne smijemo za naš politič- ki život uzeti kao mjerilo prilike u Banovini te se i dijeliti u stranke, kako su se oni o0- namo podijelili. Narodna stranka iščezava, ne- ko treba da je kao većinu u zemlji izmjeni. Iz na- čela smo protivni, da to bude stranka prava, jer bi stupajući kao većina u sabor trebalo da se pri- lagodi onomu, što se zahtijeva od većine, a to bi sada barem moglo biti jedino na uštrb njezina programa. Pa kad bi i to bilo moguće, osudili bi- smo na nerad sve one dobre i valjane patriote, što ne misle baš kako pravaši te s jednoga ili s drugoga uzroka neće da stupe u ajihovo kolo. A tomu bi se lako izbjeglo, kad bi u nas bilo stran- ke, gdje će se okupiti svi Hrvati, koji imadu vo- lje i sposobnosti za rad a nijesu se svojim dosa- dašnjim djelovanjem onemogućili u narodu. Tako- va bi stranka mogla preuzeti u baštinu ostavšti- nu narodne stranke a ujedno bi i po programu i po taktici bila blizu stranci prava. Beznagje, koje regbi u narodu hvata malo po malo korjena, stavlja svim patriotima kao prvu dužnost barem pokušati naći izlaska iz političkog kaosa, u kojemu se sada zemlja nalazi. I nas je to potaklo, da otvoreno i iskreno kažemo svoju, cijeneći da je došlo vrijeme radu. Novinarska po- lemika nije baš najbolje sredstvo, da se što po- stigne i mi bismo joj rado izbjegli. Samo bismo bojom negoi oblikom vanredno razlikuju. Darwin tvrdi, da sve pasmine golubova do sada poznate vuku lozu od jedne jedinite vrsti golubova, t. j. od sinjega goluba (Columba livia). »10u8 les pigeons actuel — veli on — des- cendent d' une souche unique, le biset (columba Livia). Par une suite de variations accumulćes, ila se sout tellement diffćrencićs entre eux qu'on peut en compter aujourd' hui 288 varićtća bien tranchćes.“ 295 Darwin, De la variation des a- nimauz el plantes sous ' action de la dome- stication, trad. Moulinić, in 8%, Paris 1868. p.. 141). Kad bi ovakovoj promjeni potpadali baš sa-. 125 ži Niki pih iii alli ke htjeli, da kompromis izmegju narodnjaka i pravs= ša, dogje li do njega, ne bude sklopljen za to, da se osiguraju Petru ili Pavlu mandati, već da is- bornici sami izaberu ljude, u koje imadu povjere- nja. Takovi bi ljudi jedino mogli odlučiti, što tre- ba raditi, da li će se ostati na starom i, gonjati na dalje kao krvni neprijatelji Hrvati megju so- bom ili će složnim radom nastojati uskrisiti u na- rodu nadu, bez koje je svaka borba mlohava i pusta, Iz Praga. Dr. Kaisl. — Češke novine i hrvatsko-srpski spor. — Falsifikat , Narodnih Listy“. — Zavod sa hrvatski narod u Rimu. — Kramašševa isjava. — Bosna & Hercegovina. — S češkoga javnoga ži- vota nestalo je muža, koji je zadnjih deset godi- na u svim narodno-političkim pitanjima imao uvi- jek odlučnu riječ. Na 19 tek, mj. umro je u svom ljetnikovcu u Miškovićima bivši austrijski minister financija i vogja mladočeške stranke nar. zastup- nik Dr. Josip Kaizl. Umro je naglo i neočekivano; samih šest dana prije smrti prisustvovao je sjed- nici eksekutivnog odbora mladočeške stranke. Ne- umoljiva smrt pokosila ga je u naponu muževne snage — bilo: mu je istom 47 g. — i otela ga je narodu i stranci, koja je u njega polagala velike nade. Dr. Kaizl je bio svestrano naobražen | pra- vi kapacitet u mnarodno-gospodarskim pitanjima. Na praškom češkom sveučilišta i češkoj tehnici predavao je više godina političku ekonomiju. Isa- bran od staročeške stranke zastupnikom na care- vinskom vijeću, odreče se mundata, jer se nije slagao s taktikom stranke. S Masarykom i Kra- mažom pristupi neko vrijeme realističnoj otkle pregje u mladočeški tabor. U narodu nije bio popularan, jer je po mišljenju uvjek ostao pra- vi realista i doslijedno provagjao svoja načela po- litike etapa. Laka mu zemlja! — Češki , Narodni Listy“ tjeraju uvijek svoju u hrvatsko-srpskom sporu. Ovihfise dana poslužiše čak faleifikatom, Darwin tvrdi, da tu koje se oblik živine ibile mijenja, te »borbom za bitak“ (struggle for life), siplje šakom klice, ali neizmjerna punom tih klica pogiba juni klica A E il o ši i i i Ko dokasati E se msn ERRELE nnEeČNĆRNIRE