|
|

Br. 89.

ia Nai

osi

U DUBROVNIKU 28. Septembra 1901.

Godina XI.

 

Cijena je listu

odinu 10 krun&, na po

& i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

URVENA

unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u
kuću, a om i Hercegovinu s poštom:
i %- godine 5 kruni, - 22 duštvo». 10

Izlazi svake subote.

Pojedini broj 20 para.

se 20 para po retku,

redništvu. Rakopisi 1.30 ia. & ne-

 

Dubrovnik, 27 Septembra 1901.

Knjaz Nikola bio je jednom osoba, od koje
su se Hrvati dobro po sebe i po cijeli narod na-
dali, ali je to bilo onda, kada nije sa Cetinja du-
vao vjetar protivan Hrvatstvu, već kada su nas
nazivali braćom i pomagali nas kao braću u svo-
jim političkim i kulturnim nastojanjima. Sada na-
protiv nadojeni svesrpstvom hoće cetinjski vla-
stodršci, da ga i nama narinu. Od braće postaše
nam dušmani, te vrebaju prigodu, da iz poteje
navale na nas služeć se za to ljudima, koji zani-
jekaše svoju prošlost i prošlost grada. A sve za
što? Za tu pustu utopiju o svesrpskom carstvu.

Nu jesu li igda oni sa Cetinja i ovi iz Du-
brovnika promislili, kuda ih vodi njihova politika
i hoće li ih baš dovesti k onomu, što sanjaju ?
Jedinstvo naroda plemenita je ideja i na nj treba
da svi težimo. U tomu smo i mi Hrvati složni sa
Srbima, nu to jedinstvo nije stvar, koju može dan
ili godina izvesti. Da i bude u Evropi kakve ka-
tastrofe, kojoj se Srbi nadaju, pa da nas tugji,
više se brinući za nas nego mi sami, spoje a ne
drže rastavljene, kako je njihov interes, misle li
Srbi, da bi takovo političko jedinstvo značilo isto
što i narodno? Sve ono, što nas sada dijeli; vje-
ra, povijest, ime, kultura, sve bi nas to rastavlja-
lo i unaprijeda te bismo se počeli svagjati i ra-
tovati u toj novoj zajednici, kao što sada ratuje-
mo, dapače još žešće, jer bismo bili bliže jedan
drugomu, te bi jači htio nametnuti slabijemu i i-
me i vjeru i kulturu. Propast, neizbježiva poslje-
dica te borbe, to bi bilo ujedinjenje, kakv ga Sr-
bi žele, kad bi im i uspjelo, što žele, Nu od to-
ga smo daleko, prem daleko, jer ne odlučujemo
mi o svojoj sudbini nego drugi. Lijepo je pouz-
davati se u snagu svoga naroda, ali precjenjivati
je, to je zlo; to znači, što i voditi narod glavom
o zid, a u tomu bogme Srbe slijediti nećemo.

Utopija je dakle ono, što Srbi žele, za to što

 

bi triumf bio slavniji i ma-

St. Mill o njem veli: ,Spencer je
jedan od ouih koji usporedno

Žogašt. Ovabo-oa. Šilo o ae
sistematićnoj

|

o;
i
iii
#
ti 3
da

ćemo li jednom doći do narodnog jedinstva, treba
da prije stvorimo uvjete za to jedinstvo, te malo
po malo uništimo ono, čim nas vijekovi razdijeli-
še; kada književnost, pismo i cijela kultura bude
jedna, kada dakle ostvarimo duševnu zajednicu
megju oba dijela naroda, tada će i politička za-
jednica ili tako ili ovako sama po sebi nastupiti,
Nu duševne zajednice neće biti dok Srbi budu na-
metati Hrvatima svoje ime, te se protiviti svemu,
što to ime nosi. Tako se samo jača razdor megju
nama i ono jedinstvo, o kojemu sanjaju, neće nig-
da postati zbiljom, jer ga mi Hrvati nećemo htjeti.
* #

*

Htjeli smo ovo napisati, čitajući prosvjed u
Glasu Crnogorca proti tomu, što je papa našao
i u Crnojgori Hrvata. Ako ih ima, prosvjed ih
neće uništiti, a ako ih nema, neće ih ni papina
bula stvoriti. Prosvjed dakle ničemu ne koristi, &
još je jedan dokaz struje, koja na Cetinju vlada.
Knjaz Nikola, koji bi nas po položaju svome mo-
gao miriti, zavagja nas još jače. Osobnoj politici
njegovoj bit će od toga kakve koristi, nu njega
će nestati, kako mu je i prešasnika nestalo, a i-
me će mu Hrvati zapamtiti kaonoti svoga nej-

Zavod Sv. Jerolima u Rimu.

ZI. Navlaš smo kazali daje Siksto V. ure-
dio gostinac Sy. Jera, jer je i od prije nešto po-
stojalo; a to baš od onda kad su bjegunci iz na-
šijeh krajeva tamo začestali, kako smo već napo-
menuli. Slavjanski pribjeglice stanovali su u pre-
djelu Citt& Leonina i oko Borga, i imali su odma
iz početka svoje društvo, kako svjedoči oporuka
Kate Velićeve žene Slovjenkove od g. 1451, koja
istom društvu slavorum ostavlja 10 dukata. Neki

 

prvi je pokrenuo i oposlovo da se sagradi gosti-
nac Sv. Jerka, Kako razabiremo iz Bule Nikole
Pape IL., on, koji je sprovodio pokornički život u

 

i
!
i
:
i

NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA
Glušui Bi i LASTS VI KK A kioDA

Rimu, u ime svoje i svojih slavjanskih drugova.

| podastre Nikoli Y. smjernu prošnju, e bi dopustio

da otraške nekadašnje crkve Sv. Marine u Mar-
tovu polju obrati u crkvu i gostinac za prebjegli-
će iz Jyalmacije i Slavonije, jer kako sam u proš-
nji temelji, dočim ostali narodi posjeduju mnogo-
brojne gostince, u kojim pogoste pridolazeće su-
plemenike svoje potrebne i siromašne, dalmatinski
ili Ilirski narod nema sličnog zavoda, Nikola V,
odazva se, i bulom g. 1453 (Theiner Monum. Slav.
Mer. I. 1. 523) naredi Lovrjencu Tiburtinskom bi-

ševine crkve sv. Marine, da oblasti apostolskom
predade spomenutom Nikoli i drugovima u posjed
ruševine iste. A baš tako i bi, jer nakon godinu
jednu 1454 na 20 ožujka Martin Petrović iz Sv.
Križa de Sclavonia dariva jur vinograd časnomu

-gostincu Sv. Jerka. Godine 1461 Pijo II daje kon-

stituciju, (Theiner I. 1. 458) u kojoj veli: gesta-
lad i upravitelj gostinca Sv. Jerka Slavjanskog
naroda, priznavaju da i oni imaju, kako i ostali
narodi gostinac za svoj narod, kamo zaklanjaju
se potrebni i ubogi, kad amo dolaze, ali
daju da prihodi imanja nijesu dostatni, e

troškovi pokrili, zato prose preponizno da -
poštolskom oblasti, udijelio im milost, i
ono, što im bijaše jur obrekao blagopok.
III, a ne mogaše zbog smrti izvršiti, biva
padne njihovom gostincu polovica svijeh dobara

Re

i imanja onijeh slavjana, koji bi u Rimu umrli bez _>

oporuke, i koji nebi imali bližnje svojte. Papa se
dragovoljno odazivlje toj molbi i podjeljuje mi-
lost, koju su od njega tražili. Na 20 Ožujka 1462

HRVATSKA

bagri Ateisti seke ooo

Za oglase, , stivale i ost.
Oglasi. koji - riše bua tkaju po
Dopisi šalju se
frankirana pisma ne primaju se.

ii

i

 

Juraj Ivanović iz Senja zavještuje polu svoje ku- .

će društvu slavjanskom Sv. Jera u Rimu. Kad je
Stjepan Tomašević nasilnom smrti izgubio i kru-

 

fil u pravu on nje sa onom dosiš-
ivom. — ,Sve religije : sistemi —
veli on — alažu se u tome, što u jednu
apsolutno  nedosižljiva realnost. To se do-
gu 0, pe0aioet" potitinatjem samih sj.
filozofskih sistema, i a priori pro-
matrajem naravi ljudskog uma.* S pokušaj,

|
ili

Ea
dp

i

H
il

i
i

iji
le:
y

i

i
i
i
ž
:

li
i

ž