| | Br. 89. ia Nai osi U DUBROVNIKU 28. Septembra 1901. Godina XI. Cijena je listu odinu 10 krun&, na po & i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. URVENA unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, a om i Hercegovinu s poštom: i %- godine 5 kruni, - 22 duštvo». 10 Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. se 20 para po retku, redništvu. Rakopisi 1.30 ia. & ne- Dubrovnik, 27 Septembra 1901. Knjaz Nikola bio je jednom osoba, od koje su se Hrvati dobro po sebe i po cijeli narod na- dali, ali je to bilo onda, kada nije sa Cetinja du- vao vjetar protivan Hrvatstvu, već kada su nas nazivali braćom i pomagali nas kao braću u svo- jim političkim i kulturnim nastojanjima. Sada na- protiv nadojeni svesrpstvom hoće cetinjski vla- stodršci, da ga i nama narinu. Od braće postaše nam dušmani, te vrebaju prigodu, da iz poteje navale na nas služeć se za to ljudima, koji zani- jekaše svoju prošlost i prošlost grada. A sve za što? Za tu pustu utopiju o svesrpskom carstvu. Nu jesu li igda oni sa Cetinja i ovi iz Du- brovnika promislili, kuda ih vodi njihova politika i hoće li ih baš dovesti k onomu, što sanjaju ? Jedinstvo naroda plemenita je ideja i na nj treba da svi težimo. U tomu smo i mi Hrvati složni sa Srbima, nu to jedinstvo nije stvar, koju može dan ili godina izvesti. Da i bude u Evropi kakve ka- tastrofe, kojoj se Srbi nadaju, pa da nas tugji, više se brinući za nas nego mi sami, spoje a ne drže rastavljene, kako je njihov interes, misle li Srbi, da bi takovo političko jedinstvo značilo isto što i narodno? Sve ono, što nas sada dijeli; vje- ra, povijest, ime, kultura, sve bi nas to rastavlja- lo i unaprijeda te bismo se počeli svagjati i ra- tovati u toj novoj zajednici, kao što sada ratuje- mo, dapače još žešće, jer bismo bili bliže jedan drugomu, te bi jači htio nametnuti slabijemu i i- me i vjeru i kulturu. Propast, neizbježiva poslje- dica te borbe, to bi bilo ujedinjenje, kakv ga Sr- bi žele, kad bi im i uspjelo, što žele, Nu od to- ga smo daleko, prem daleko, jer ne odlučujemo mi o svojoj sudbini nego drugi. Lijepo je pouz- davati se u snagu svoga naroda, ali precjenjivati je, to je zlo; to znači, što i voditi narod glavom o zid, a u tomu bogme Srbe slijediti nećemo. Utopija je dakle ono, što Srbi žele, za to što bi triumf bio slavniji i ma- St. Mill o njem veli: ,Spencer je jedan od ouih koji usporedno Žogašt. Ovabo-oa. Šilo o ae sistematićnoj | o; i iii # ti 3 da ćemo li jednom doći do narodnog jedinstva, treba da prije stvorimo uvjete za to jedinstvo, te malo po malo uništimo ono, čim nas vijekovi razdijeli- še; kada književnost, pismo i cijela kultura bude jedna, kada dakle ostvarimo duševnu zajednicu megju oba dijela naroda, tada će i politička za- jednica ili tako ili ovako sama po sebi nastupiti, Nu duševne zajednice neće biti dok Srbi budu na- metati Hrvatima svoje ime, te se protiviti svemu, što to ime nosi. Tako se samo jača razdor megju nama i ono jedinstvo, o kojemu sanjaju, neće nig- da postati zbiljom, jer ga mi Hrvati nećemo htjeti. * # * Htjeli smo ovo napisati, čitajući prosvjed u Glasu Crnogorca proti tomu, što je papa našao i u Crnojgori Hrvata. Ako ih ima, prosvjed ih neće uništiti, a ako ih nema, neće ih ni papina bula stvoriti. Prosvjed dakle ničemu ne koristi, & još je jedan dokaz struje, koja na Cetinju vlada. Knjaz Nikola, koji bi nas po položaju svome mo- gao miriti, zavagja nas još jače. Osobnoj politici njegovoj bit će od toga kakve koristi, nu njega će nestati, kako mu je i prešasnika nestalo, a i- me će mu Hrvati zapamtiti kaonoti svoga nej- Zavod Sv. Jerolima u Rimu. ZI. Navlaš smo kazali daje Siksto V. ure- dio gostinac Sy. Jera, jer je i od prije nešto po- stojalo; a to baš od onda kad su bjegunci iz na- šijeh krajeva tamo začestali, kako smo već napo- menuli. Slavjanski pribjeglice stanovali su u pre- djelu Citt& Leonina i oko Borga, i imali su odma iz početka svoje društvo, kako svjedoči oporuka Kate Velićeve žene Slovjenkove od g. 1451, koja istom društvu slavorum ostavlja 10 dukata. Neki prvi je pokrenuo i oposlovo da se sagradi gosti- nac Sv. Jerka, Kako razabiremo iz Bule Nikole Pape IL., on, koji je sprovodio pokornički život u i ! i : i NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA Glušui Bi i LASTS VI KK A kioDA Rimu, u ime svoje i svojih slavjanskih drugova. | podastre Nikoli Y. smjernu prošnju, e bi dopustio da otraške nekadašnje crkve Sv. Marine u Mar- tovu polju obrati u crkvu i gostinac za prebjegli- će iz Jyalmacije i Slavonije, jer kako sam u proš- nji temelji, dočim ostali narodi posjeduju mnogo- brojne gostince, u kojim pogoste pridolazeće su- plemenike svoje potrebne i siromašne, dalmatinski ili Ilirski narod nema sličnog zavoda, Nikola V, odazva se, i bulom g. 1453 (Theiner Monum. Slav. Mer. I. 1. 523) naredi Lovrjencu Tiburtinskom bi- ševine crkve sv. Marine, da oblasti apostolskom predade spomenutom Nikoli i drugovima u posjed ruševine iste. A baš tako i bi, jer nakon godinu jednu 1454 na 20 ožujka Martin Petrović iz Sv. Križa de Sclavonia dariva jur vinograd časnomu -gostincu Sv. Jerka. Godine 1461 Pijo II daje kon- stituciju, (Theiner I. 1. 458) u kojoj veli: gesta- lad i upravitelj gostinca Sv. Jerka Slavjanskog naroda, priznavaju da i oni imaju, kako i ostali narodi gostinac za svoj narod, kamo zaklanjaju se potrebni i ubogi, kad amo dolaze, ali daju da prihodi imanja nijesu dostatni, e troškovi pokrili, zato prose preponizno da - poštolskom oblasti, udijelio im milost, i ono, što im bijaše jur obrekao blagopok. III, a ne mogaše zbog smrti izvršiti, biva padne njihovom gostincu polovica svijeh dobara Re i imanja onijeh slavjana, koji bi u Rimu umrli bez _> oporuke, i koji nebi imali bližnje svojte. Papa se dragovoljno odazivlje toj molbi i podjeljuje mi- lost, koju su od njega tražili. Na 20 Ožujka 1462 HRVATSKA bagri Ateisti seke ooo Za oglase, , stivale i ost. Oglasi. koji - riše bua tkaju po Dopisi šalju se frankirana pisma ne primaju se. ii i Juraj Ivanović iz Senja zavještuje polu svoje ku- . će društvu slavjanskom Sv. Jera u Rimu. Kad je Stjepan Tomašević nasilnom smrti izgubio i kru- fil u pravu on nje sa onom dosiš- ivom. — ,Sve religije : sistemi — veli on — alažu se u tome, što u jednu apsolutno nedosižljiva realnost. To se do- gu 0, pe0aioet" potitinatjem samih sj. filozofskih sistema, i a priori pro- matrajem naravi ljudskog uma.* S pokušaj, | ili Ea dp i H il i i iji le: y i i i i ž : li i ž