PE zem ui CIRO Br. 42. U DUBROVNIKU 19. Oktobra 1901. Godina KI. Uf Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa kuću, sa Zasto Uporska, run& i poštarski tro Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Dubrovnik, 18 oktobra 1901. Čitamo u spljetskoj Željesnici, što je odlučio zbor dalmatinskih načelnika, koji je bio ovih da- na u Spljetu pozvan od spljetskog načelnika g. Milića, da vijeća o prilikama u Dalmaciji. Zaklju- čili su ovo: jednoglasno izraziše želju, da se svi dalmatinski Hrvati slože u zajednički rad na o- branu narodnih prava, kano i da budu složni kod nastajućih saborskih izbora. To u glavnom, & po- sebice je zaključeno pozvati hrvatsko novinstvo neka u istomu smislu radi, prosvjedovalo se je protiva zadarskim neredima i držanju glavnoga grada zemlje, te se je glasovala preporuka novo- mu zemaljskomu saboru, neka preduzme potre- bito, eda, u interesu cijele zemlje, sijelo zemalj- skoga odbora bude preneseno u središte kralje- vine. Da pravo kažemo, nadali smo se, da će se poprimiti kakav zaključak, koji će odgovarati oz- biljnjoj krizi, u kojoj se pokrajina nalazi. Nu pre- varili smo se, jer po Željesnici sudeći izgleda, kao da učesnici nijesu baš izrekli želje i misli dalma- tinskih Hrvata, a u koliko su ih izrekli, izrekli su ih u formi . . . odviše blagoj. Zbor dalmatinskih načelnika trebalo je da zastupnicima, koje će narod birati, dade sigurne upute, u komu smislu treba raditi, te se nije smio odlučiti ni za kakve preporuke, kojih će se zastupnici držat ili ne, prama tomu, kako se nji- ma svidi. Mi smo prijatelji slobode zastupnika, no načelnici su ovoga puta bili predstavnici naroda, a narod je trebalo da odlučno prozbori i da se . me zadovolji mjerama, koje sigurno neće protiv- nike zastrašiti. Što se napokon mislilo postići da- / vajuć zastupnicima toliku slobodu? Neki misle da : su olakšali njihov položaj, a mi smo sasvim pro- tivna mišljenja; jer je zastupniku mnogo lakše vršiti mandat, kad je vezan na zaključke narodnih povjerenika, nego kad mu se dade sloboda da ih BI024R Nakiti jednog ce. k. uredovnog omota. Annoncen-Expedition, Wien, Telephon N.ro 2644 (viere), Theater und Vergnilgungen, Ziegeleien, Malzbiere; Seebader, Chocolade, Bonbons, Delicatesse, Herren-Garderobe, Newe Freie Presse; Klimatische-Kurorf mit warme Meerbader, Havelock, Uebersieher von Jakob Rothberger : (Alles reine Sehafwolle) ; Ocularium, Augengliser, Brillen und Zwicker, Svu sam otu ja našo ljepotu 'Na jednome slažbenom omotu, I reko sam — la burla da parte — Sramota je, da nomadu karte; Seremeta. Evolucija misli u XIX.om vijeku. VEMA Hi Bosmu i Hercegovinu s poštom: na Izlazi svake subote. gra 10 kruna, , ge 5 kruna, — sa inosemstvo 10 Pojedini broj 20 para. može kršiti, kad se spljetski zbor zadovoljuje preporučiti zastupnicima, da se odbor prenese u Spljet iz Zadra, to znači isto, kao da je kazao: tako uradite, ako vidite da je moguće. Neće biti moguće, jer će se vlada uplesti i odbor će ostati u Zadru, kao što je i do sad bio. Nu da je zbor kazao; načelnici će podupri- jeti samo one kandidature, gdje zastupnik obeća da u Zadar neće, a samo sebi pridržavaju pravo izmijeniti ovaj zaključak, tada bi spljetski zbor imao znamenitosti po naš politički životi te kakve! Tad ne bi zboru bilo potreba zaželjeti slogu svih Hrvata, kako je to hvalevrijedno učinio; nego bi sloga bila isti čas gotova. Uz to bi naime svi Hr- vati jako rado pristali, a borba, koja bi planula pokrajinom uslijed takovog zaključka, još bi jače Hrvate vezala jednog za drugog. Nu kakvi god bili spljetski zaključci, jedno se ipak iz njih vidi, a to je da se,Hrvatima do- dijalo čekati! To dobro neka zapamte, oni kojih ide, i kad je već zaključak zbora elastičan, neka upotrebe to u svoju korist te se mane izazivanja pa kakvo bilo. Moglo bi se naime tada dogoditi, da prijetnja postane zbiljom. Biankinijev Jubilej. Poznata rečenica, da je u politici plaća ne- zahvalnost, ovog se puta nije, na našu sreću, o- bistinila. Iskaz ljubavi i poštovanja, kojim se je stranka prava odužila dne 13 o. mj. u Spljetu ne- umornom narodnom zastupniku Jurju Biankinu pri- godom tridesetgodišnjice njegova urednikovanja, očitim je dokazom, da ta stara izreka ne pogagja uvijek. Tog se je dana slavio čovjek, koji već 80 godina neumorno radi za hrvatske svetinje, koji perom i riječi širi hrvatsku svijest, Slavio se je radiša, neumoran radiša, kakvih nam treba, a na žalost malo ih imamo. Ne mislimo nabrajati Bian- braženog svijeta, a tadašnje društvo predstavljalo nam je pravi oblik kršćanske republike; te i ako (njem dobom Mb e Jo prie. mačije om dobom, on je o EOLDNEG , e e e sistem, udruženu aktivnost, : svoj cilj, a svoj rad Loa da ga a ovome najveća zasluga srednjeg vijeka. Ipak, ko već o Saint-Simon nije pristaša a: a. mo sistem u proslosti, . društvu, jer podlegao m faktorima: radu i snanosti. Dva su sredstva, koja vode k blagostanju : borba i rad, — dva k istini: vjera i znanost, Srednjim vijekom organiziranim za borbu vladala je vjera; moder- nim društvom organiziranim za rad mora vladati znanost. (Cf. Letires VIII, 1X. 4, XX.) — Dva su moguća sistema: feudalno-teokratični i znan- stveno-industrijalni. Prvi je djelo stijeni i FE : i i i ' : NARODH NAUCNA BiDL) IZRA, bodi VASA RO e en Crvene Hrvatsko“ u Za o riopćeno, zahvale i ost. 30 retku. Oglasi koj a više po i ornitin posti. 8 u se teiitica pisma ne primaju se. redništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- kinijeve zasluge, jer su i onako svakomu poznate. Ime njegovo danas poznaju od gospodskih polača do siromašnih kolibica. On ovih zadnjih godina predstavlja u neku ruku borbu hrvatstva proti tu- gjinstvu u Dalmaciji. Ako su u zadnje vrijeme o- ni, koji mogu, i za zapuštenu Dalmaciju nešto u- činili, to je Biankinijeva zasluga, koji neprestano iznaša pred prosvijetljeni forum patnje hrvatskog naroda u ovoj pokrajini i narodnim vinovnicima ne prašta. Nu kad i ne bi bilo drugih zasluga, Biankini bi ipak zasluživao našu harnost za rad na novi- narskom polju. On je već 30 godina urednikom najvećeg i najstarijeg hrvatskog lista u Dalmaciji. Još mlada — istom mu je bilo 24 godine — uočio ga pok. Pavlinović, te ga dogovorno s pok. Klaićem doveo na uredništvo , Narodnog lista“, je- dinog u ono vrijeme u pokrajini hrvatskog lista, kćji je do tad svakojako kuburio i da nije bilo darežljivih rodoljuba, više bi puta bio propao. Biankini je neumornim nastojanjem i radom, ko- jim se odlikuje, list podigao i osigurao tako, da osnuje prvi hrvatski list i danas Spljet prednjači u mnogočemu oslaloj Dalmaciji. U njemu je ži- vot, tu rade mnogi nesebični pregaoci i prokuša- ni rodoljubi. g fi i i