bet, komu je učestvovalo 90 Hrvata iz raznih kra- jeva Dalmacije. Dr. Trumbić ga pozdravi kratkim i jezgrovitim govorom i preda mu spomen dar dalmatinskih pravaša, krasni Lavasseurov kip od tuča ,Slava radu“. Biankini ganut zahvali. Pri šampanjcu najprije mu nazdravi D.r Trumbić, pak redom starigradski načelnik D.r Ružević, zastup- nik Dr Gjuro Ferri, pjesnici Katalinić-Jeretov i Mate Ostojić, dun Frane Ivanišević, Juraj Kapić lijepom pjesmom, varošanin Ružić takogjer pjes- mom, D.r Majstrović značajnim govorom, učitelj Bezić, drednik Mikačić u ime novinara i Dr Mi- haljević. Prisutni su burno odobravali svim go- vornicima. Biankini svim zahvali i spomenu» se bivših urednika , Narodnog Lista“, izmegju kojih i tu prisutna bilježnika Gjunija. Svi su učesnici stojeći slušali Biankinijev govor i prekidali ga burnim odobravanjem i poklicima. — Na 54 pred- stavljalo je u kazalištu spljetsko diletantsko druš- tvo šaljivu igru ,Charlyeva tetka“. Kad se je Bian- kini iza prvoga čina pokazao u loži, slušateljstvo mu je priredilo burnu ovaciju. — U večer je bio komers u kavani na novoj obali. Velike prosto- rije bile su dupkom pune i više stotina moralo je da se vrati, jer nije bilo mjesta. Kad se je Bian- kini pojavio, orhestar zasvira hrvatsku bimnu, ko- ju su svi stojeći slušali. Komersu je predsjedao D.r Smodlaka, koji je u zanosnom govoru doka- zao potrebu sloge i zajedničkog rada svih Hrvata bez razlike stranaka proti tugjinstva. Na njegov se je predlog sakupilo 230 kruna za slovenske škole u Trstu i poslao se ovaj brzojav D.ru Ry- batu: ,Stotine dalmatinskih Hrvata, sabrani wve- čeras na komersu oko zastupnika Jurja Biauki- nija prigodom proslave trideset-godišnjeg novinar- skog rada, šalju oduševljeni pozdrav Vama ne- ustrašivom borcu za skupnu nam narodnu misao u otugjenom Trstu s izrazom simpatije i solidarno- sti u junačkoj borbi tršćanskih Slovenaca. U ime protesta proti divljačkom napadaju na Vašu 080- bu, šaljemo Vam 230 kruna za slovenske škole u Trstu“. Govorili su lijepo i oduševljeno D.r Trum- bić, Katalinić-Jeretov, D.r Marović, Juraj Kapić, Joakin Kunjašić i Mate Jankov. Svečar zahvali svim i naglasi, da je skrajni čas da se svi zajedno uhvatimo i odhrvemo tugjinstvu. Preko komersa čitale su se brzojavke, koje su svečaru prispjele iz svih hrvatskih krajeva, izmegju kojih i lijepi broj Dubrovnika i okolice. Na 1 uru po ponoći otpratismo Biankinija do parobroda i oprostismo se s njim. s Da zaključimo: Cijelim slavljem provejavala je jedna misao, misao složna rada na obranu na- rodnih svetinja, misao hrvatstva proti tugjinstvu. U današnjim okolnostima nema ništa potrebitijega sm > ——m—m=—m=—=—=————=>===—————== je hemičare, it.d., u sve po prilici tm hiljade pr- vih svojih naučenjaka, industrijalaca i čta Francuskoj bi trebovala — veli on — jedna ge- s nadoknadi taj poraz. Pita za tim: ta bi se od Francuske zbilo, kada bi lišena bila avoga kralja, vogje d' Augoulčne, onda Orleanskog, Borboaskog, vojvotkinje d' Augoul&ae, de Berry, Orleanske, Bourbonske i gospogjiće de Condć; — kada bi ona od jednom izgubila sve dvorske sa- vjetnike, državne ministre . . . i suviše deset hi- e najbogatijih vlasnika megju plemstvom. — va katastrofa bez sumnje Francusku bi ožalosti- vila, Francuzi se ne bi indiferentnim pokazali nad gubitkom tolikih sugragjana; ali taj gubitak po prilici od 30.000 gragjana najuplivnijih u državi, dotakao bi se francuske sentimeutalnosti, država ipak ne bi pretrpjela politićkog m“ njihova bo mjesta dala bi se lako popuniti. Nakon što je ispitao ovo pitanje. Saint-Simoa dolazi do zaključ- ka, da oočje društvo nije u ravnotežju; danas se zahtijeva, da se siromasi veledušnim iskazuju bogatim, oni koji oskudijevaju treba da uz- u kapitale nezasitnih vlasnika ; javni lopo- koji gragjanstvo tište, otimljuć mu godišnjih 300 do 400 dohodaka, postavljeni su, da okine M jn stana ; e u svakog staleža nesposobni moralne pro podučavaju značajne do toga, s toga dao Bog da se želje ispune i bi- lo početkom bolje budućnosti. Živio Biankini | Živjela Hrvatska ! OO maamm———————— Zavod Sv. Jerolima u Rimu. IV. G. 1583, dn. Ivo Parentić (Parentio) iz Nina piše oporuku Marge kćeri p. Martina Gjur- kovića iz Šibenika, koja ostavlja sve crkvi i go- stinjcu sv. Jerka. U drugoj polovici XVII. v. u Rimu dogodila se velika pravda. Bijaše umro svetojero- limski kanonik Vinko Mazzola, te kolator Franjo Peretti Montalto, praneput Siksta V., predloži mu nasljednikom Ivana Jamšića rodom iz Rima, ali po ocu iz Ljubljane n Kranjskoj. Osvrnimo se na bu- lu Sapientiam sanctorum Siksta V. U buli papa slavi sv. Jerolima, kojemu bijaše osobito odvjeto- van, čigovim se naslovom ponosio kako stožernik, dok ne postane papom. (Taj je naslov bio crkvi odregjen po Piju V. g 1566, a prvi naslovnik postade stožernik Santa Croce). Spominje, kako je dao moći sv. Jerolima prenijeti u novu kapelu po njemu sagragjenu velikim troškom u crkvi Velike Gospe. Kaže, kako je proširio, uredio, ukrasio cr- kvu sv. Jera u Rimu, da bude vječni i znameniti spomenik njegovog poklonstva prama svetitelju. Podiže crkvu, kojoj predstoji Petar stožernik de Dena, na čast kolegijalne crkve. Kako poglavica podregjen stožerniku pokrovitelju nek bude nad- / pop, & uza Odregjuje neka nadarja, čigov prihod da spada zboru sv. Jerka, i od kojeg nadpop da prima sva- ke godine 120, kanonici 60, & svećenici 40 šku- da od zlata. Daje kaptolu prava i odličja, koja u- živaju druge kolegijalne crkve. Daje prava kolato- ra nećaku po sestri Mihu Peretro markizu de Ea- cisa i zakonitim njegovim nasljednicima. Kad je ova bula od pape proglašena, u Rimu su pripadali bratovštini sv. Jera: Aleksander Komuli opat, pre- sjednik, iz Spljeta, pop Dinko de Alegri iz Raba, Božo Bonificio iz Šibenika, pop Niko Braut iz Lo- puda, pop Benedikt Gallo iz Zadra, Ivan Capiccio iz Krsa, pop Šimun Georgjević iz Zadra, Petar Milaneo iz Zadra, kapetan Pauli Lupo iz Zadra, Ambroz Vetnić slavjanin, Juraj iz Zadra, Šimun iz Senjske Rijeke, Stijepan Falcone iz Novigrada, Niko Riccio iz Raba. Na temelju iste bule pokro- vitelj sv. Jerka stožernik Santa Severina pozva bratstvo da predloži nadpopa, šest kanonika i če- tvero svećenika. Skupština predloži kako nadpopa: Aleksandra Komuli; kako kanonike: Dinka Ale- gri, Nika Brauta, Benedikta Gallo, Šimuna Geor- gi, Julija Crisogoni iz Zadra i Nika Maruli; kako svećenike: Frana Magnorici iz Zadra, Petra Ricci iz Raba, Petra Jerka Bonifacio iz Šibenika i Nika Cuinichi (Kunića)., Po buli dakle Franjo Peretti Montalto imao je pravo da prikaže kanonike. Ko- Gaz ESENS SENSE SNNESSN kom proizvodu; savjet proučavauja (conseil char- gć d' ezaminer) sastojati će od članova znanstvene akademije, a ispitivati će projekte prvog savjeta, nadzirati će takogjer jacnu obuku, a njegovi čla- novi primati će kao i oni prvog savjeta po 10.000 franaka potpore; j seil charge d' exćcuter) spadati će glavnim . strijalcima i veleposjednicima. Članovi ovo savjeta neće primati nikakove novčane pomoći. Kako se dade opaziti, kod prve faze moder- socij kapital ne samo da nije bio od- stranjen, kao što će biti kasnije, on je dapače bio postavljen temeljem modernog društva. I zbilja, prvim kapitalistima svojeg vremena utječe se Saint-Simon, € da bi sa svojim idejam kod društva uspio; pomoću jednog Lafitte, Perier i Ternauz on objelodanjuje prve svoje spise. U posljednjem svome djelu Nouveau Christianisme“ Saint-Simon podava svom sistemu neko vjersko obilježje. Proglafuje ga pravom kršćanskom naukom lišenom katoličke i protestanske hereze. Pravo krš- toto sastoji O ostre. i. poboljisaj preporodu versaln ratstva i po u radničkog staleža. Tvrdi, da je njegova misija vr- hunaravna, & svoj govor vladaocim upravljen za- počinje sa ovim riječima: , Princes, ćcoutes la voiz do Dom Ooo učesizima. Prepocečna_ praksu 88 u preporu u svet sjezeljeg sistema. Moize — oni kazivahu — je ljudstvu univeraalno bratstvo ; Isus ga je pripravio; Saint-Simoa realizirao. Prava uni- veraalna crkva uspostavljena je. ,Ona će urediti i složiti duhovno sa svjetovaim. S nauče- njaci, industrijalci, evo društva. Poglavica svećenički, ae Na, evo cijele uprave, (Cf. Doctrine, p. 70.). (slijedi Krun. Čolstajewsky. nj šest kanonika i četvero svećenika. ' egaekutivni napokon savjet (con- ; loratovoj želji opriječi 86 p0p Jerko Pastrić, 10- _ dom iz Spljeta, koji dne 27/3. 1649 bisu 11 gla- | sova proti 4 imenovan sakristanom i eksatorom av. Jerka. Bilo iz mržnje prama Kranjcima, bilo,da so je nadao da bi on mogao steći mjesto kano- nika, on podjari članove kongregacije, u koju je protuzakonito uvrstio većinom Dalmatince, namisli da većinom glasova zavod učini svojinom Dalma- tinaca, a da istisne sve druge koji su imali pra- vo na zavod, Slovence, Kranjce, Štajerce, Koru- šćane i Istrane. Svoju je parbu osnivo na tomu : 1. Da je Dalmatinac osnovao crkvu i gostinjac i temeli mu položio ; 2. da je sv. Jerolim bio Dal- matinac;. 3. da je Siksto V. grbovima pripoznao isključivo pravo na zavod; 4. da su isključivo Dai- matinci bivali imenovani kanonicima. Pravo osia- lih hrvatskih pokrajina branio je muževno kano- nik Gjuro Križanić. Tijekom pravde da privedu kraju opaku svoju namjeru Paštrić i družina, ka- ! ko je kritika bjelodano dokazala, nijesu se žacali | iskriviti bula Nikole II. i mnoge druge spomenike u arhivu sv. Jera, ostrugali su rečenice, koje oći- to im bile protivne a svojom rukom nadostavili druge ili stare preinačili. Sv. Rota je dne 24 Trav- nja 1656 iza kako, kako veli, pomnjivo i savjesno prouči dokaze i presluša stranke dala svoju ko- načnu osudu. Ta osuda i ako nije suglasna buis- ! ma Nikole V. i:Siksta V., koji su poklanjali da- : rovštine i povlastice ne zemljama, nego puku i ' narodu, koji je te zemlje obitavao, pokli jedan i ' drugi papa govore samo 0 narodima Dalmacije i 1 Slavonije, koje zovu još i Ilirskim narodom, a ne : nabrajaju zemlje; ipak osuda nije zadovoljiia o- : pake želje Pastrića i družine, nego je presudila | stvar doslovnijem riječima: ,velimo, izjavljujemo, | pokrajina Ilirskog naroda, prema buli i namisli Siksta V. bila je i jest, i ima se razumjeti Dal- macija ili llirik, čigovi su djelovi Hrvatska, Bos- na i Slavonija . . . . i da isključivo iz rečenih četiriju država mogu biti prikazani na kanonikat ,... i imadu prava biti pogošćeni.“ Slijedeće go- dine 1657 po nastojanju istoga Pastrića bi prizna- ta ista povlastica i Arbanaškom Baru, kako sastav- nomu djelu Dalmacije, a isto su pravo uvijek priznavali Istri i kongregacija i vrhovna crkvena vlast, Po svoj prilici osuda se oslanjala na ono, što o Dalmaciji temelji Kostantin Porfirogenit, koji veli da se je stara Dalmacija prostirala od Drača i Bara do Julskih Alp& i od Jadranskog mora do Dunave. Davno je nevoljni Pastrić komešao i sustav- no radio da ograniči pravo naroda na gostinjac, jer godine 16:9 tuži se Apostolskoj sv. Viziti, da sve izjedu tugjinci gostinjcu, a to Kranjći, Koru- šćani, Štajerci, te predlaže da se uklone i već ne primaju. Godine 1650. sačinjavali su starješinstvo presjednik pop Frano Marchi iz Spljeta, Ivao Steir iz Kranjske, Ivan-Frano Varicassi po otcu Zadra- nin, Ivan Zalabison \iz Goricije, Miho Bradić iz "Šibenika, Luka Jamšić iz Ljubljane (imenovan ka- \ ko smo kazali po Franju Peretti Mont<o) Lujo Lupi iz Hvara, Vlaho Gribenec iz Hrvatske, Gju- ro iz Ljubljane, pop Niko Kopčić iz Dubrovnika kapelan i Jerolim Paštrić. Pokrovitelj bijaše sto- žernik Julij Sacchetti a njegov zastupnik Ljuto- vid Antun Manfron. Kongregacija ista u svojoj sjednici dve 2 srpnja 1650. odredi ;popove Miha Kopsića i Ivana Grisogono iz Spljeta da idu u prošnju u hrvatske pokrajine da se Crkva uredi i naresi i gostinjac proširi i ponačini. Ova dva u- prav su i proputovala kroz Hrvatsku i Slovensku, preporučeni biskupima i poglavarstvima, te javlja- ju uspjeh osim iz Hrvatske, još iz Ljubljane, Rib- pice, Kamnika, Zatičina i Novog Mesta, ali rijet bi da prihodi iz Slovenske, Koruške i Štajerske bili su veoma umjereni, te da je to dalo povoda mržnji Pastrićevoj. Pismo iz Južne Amerike. Cerro de Pasco, 20 Avgusta 1901. Štovani Gospodine Uredniče! Mislim, da će ovo par redaka, koje Vam ovdje šaljem snajuć, da će Vam milo biti, da sinovi maj- Hrvatske i u ovoj neizmjernoj daljini vijerni joj ostalu i rado se nje u svakoj Podine Vuk Vas daiste izvolite uvrstiti u u Vašu a nami va milu ,C. RODE. usčri- primiti ovamošnja