Br. 43. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u 8 Žuta, se Anttve-Gpanika Bosnu | sor 10 kruna, na runa i poštarski troš Ko ne vrati list, kad mu predbrojen i za došasto polugodište. : ma Dolina 0 orao, — sa inosemstvo 10 o mine, smatra se da je 0 DUBROVNIKU 26. Oktobra 1901. Godina Xi. m ————————mum m —=m=—m=ma=ma—mmut==—a=m=mmmmmtactaim==mmmm=am===mmoauatammmmma»> CRVENA HRVATSKA tLegiaci ptbžaji too šljenst Crvene Hrvatske“ u Izlazi svake subote. Dubro gdje su utuž Za Me priopćeno, zahvale i ost. se 20 po retku. broj oda Bl Dai RO o ET Pojedini broj 20 para. p ez Dubrovnik, 25 Oktobra 1201. Ispuštajući sami sebe, koji smo u prvom re- du i najviše krivi, što su stvari u Dalmaciji u- zele smjer protivan hrvatstvu, te što se došlo do zlovolje i razočaranja, jedan je od glavnih krivaca sadašnjem stanju bez sumnje dalmatinska vlada. Što ona radi, bit će sve na dlaku uregjeno prama naputcima iz Beča, nu to ne umanjuje po našem uvjerenju njezine odgovornosti. Ministri znamo napokon kakvi su: ne zaadu ni kojim se jezikom govori u Dalmaciji, te što odluče, odluče samo po izvještajima, koji dolaze u centar iz pokrajina, a izvještaji su iz Dalmacije bili uvijek hrvatskim straukama protivni. To možemo mirne duše reći. Zahtijevalo se od dalmatinske vlade iz Beča, da sabor ne izrazi želje za sjedinjenjem, a kako to, trebalo je da misli ona. Znajući da je teško, dok je narodna stranka kompaktna, i moglo samuknuti hrvatske većine, trebalo je uz- držati autonomaštvo u Zadru, a kad nikne hrvat- ska stranka, koja je htjela odlučnije raditi, dogje do pozaatih izbora g. 1895 i svega onoga, što je dovelo do vrhgorskog procesa. Tako je zadarskoj gospodi uspjelo postići, što su iz Beča tražili, nu poletarci postaše eto sada ptići te kljuju vlastita majku. A to je trebalo da sima hbredvidi, te da bude opreznija u biranju sredstat&, ako nije htje- ' 1a u našemu, & ono barem u svom interesu. : Ima tjudi, koji & priori mrže vladu kao vla- du, jer misle da vlada ne može biti nego vlada» kakvu je mi imamo. Nijesmo toga mišljenja, te pripoznajemo, da vlada kao čuvarica reda i zako- na može kadgod drukčije raditi poznavajući po sredstvima, kojim raspolaže, stvari, koje ini smrt- nici ne znadu, nego bi htjela većina saborska, ko- ja sve svagja na interese stranke. Rekli bi smo dapače, da vlada može a kadgod i mora biti vo- dilja strankama, nu tada valja ida bude na svom mjestu i da unaprijed vidi sve ono, što se moše TITE Evolucija misli u XIX.om vijeku. dogoditi i do čega može dovesti koja politika. Fali li vladi te sposobnosti, tad treba da se stran- ke od nje emuncipiraju. Do toga smo baš i mi došli. Nastajni izbori treba da dadu većinu, koja neće biti većina ili bolje većinu, koja neće stati uz bok vladi, nego koja će o sebi raditi. Drugo- da vrijeme, kad ćemo od većine postati manjina, moguće ne po broju zastupnika, ali faktično. To se je donekle već i dogodilo, jer vidimo n. pr. da se za šačicu zadarskih talijanaša više mari nego za nas svijeh. Od odličnog rodoljuba, pisca članka ,Stisni- mo redove“ uvrštena u br. 86 našega lista, pri- mamo slijedeće : Zadarska ,Hrvatska Kruna“ od 18 pr. mj. 0- svrnula se je ponešto na moj članak ,Stisnimo redove“, te dok begeniše prvi, prigovara drugom dijelu članka tvrdeć da se u njemu ,govori jasno o približenju ili bolje recimo stopljenju s narod- njacima.“ Oprostit će zadarski list, ali ja najprvo nijesam narodnjake ni spomenuo & drugo i ako je išta jasno u onome članku to je da se u nje- mu zagovara sloga na svoj liniji, i to na takoj podlozi i na takim načelima, na kojim bi ju, po mome dubokome osvjedočenju, imao zagovarati svaki pravi rodoljub, i, ako ćete, uprav onako ka- ko ju je zagovarao velečasni .don Ivo Prodan u pismu 3 lipnja 1901 upravljenu na gosp. Frana Folnegovića, gdje ga ,najuljadnije moli“ da po- sreduje za slogu (navagjamo doslovce): ,izmegju dalmatinskih domovinaša, čistih, neutralaca i o- porbenih narodnjaka . . . . ne bi li Bog dao, da u našoj domovini osvanu već jednom same dvije stranke : sa i prosi sistemu: za jasle i slobodu . . < Da nas pak još više bude, nastavlja, uprite, da se u naše čete ' ga izlaska iz današnjeg položaja ne znamo, jer | hoće da muti u stvari inače posve bistroj, kao što pustimo li da stvari idu ovako dalje, doći će valj- onaj moj članak. Drugo je pitanje hoće li se gjaroni i postav i oni neodvisni .. .. polete ko orli . . . . u jedno jato krilatih otačbenika za spas Hrvatske. Bit ćemo tada nepredobitni.“ — Dakle ga sustav i proti sustavu. Ako sam ja govorio o slozi, govorio sam ne na drugome već na tome te- melju, pa mi je puno žao, što ,Hrvatska Kruna“ do ovakove sloge doći. Po svima znakovima i ja mislim da neće. Ali da se taka sloga može i mo- ra barem željeti, to će priznat svaki, koji iole za narod ćuti. Listovi iz Zagreba. Zagreb, 22 Oktobra 1901. U subotu na večer — dne 19 o. m. — obav- ljena je instalacija novoga rektora, a jučer je o- tvoreno novo saborsko zasjedanje. Ustoličenje rek- tora jednom se je obavljalo u saborskoj dvorani. gdje je i sveučilište pred 27 godina otvoreno. Danas se otvara u dvorani glazbenoga zavoda, a to od kada je bio rektor dr Spevec. Pobojali su se demonstracija, pa su izabrali dvoranu, koja je za ovakove prilike odviše tijesna. D.r Vrbanić je novo izabrani rektor za ovu školsku godinu. Ot- kada je sveučilište otvoreno, on je jedini profesor, koji je po drugi put biran rektorom. Kad je nj sor, možemo reći, posijedio. nije mlad, ostao je uvijek isti u i shvaćanja, pa i u svome čuvstvovanja. s m s On zuade dobro odijeliti učenjaka od političkoga čovjeka; ali je jednome i drugome zajednička tri- jeznost forme, odlučnost i energija misli, temelji- tost i opsežnost razlaganja. To je pokazao u svim svojim naučnim radnjama; to je pokasao u svim === ===mwm==— = era —.m—m mom pinozi, Malebrauche-u, što su se bavili apstrak- tnim čo datvo zanemarili. Refs O 4) reka opali da se idealni humanitariste — megju koje i u