svojim saborskim govorima. Jost, to je pokazao u da uslijed povreda nagodbe od strane Ugarske, subotu na večer u svom remek govoru kao rek- tor; to je pokazao jučer u saboru. D.r Vrbanić je konservativac na katedri i u saboru; ali kon- servativac, koji hoće da se postepeno razvija sve ono, što je dobro. To je za njega konservativizam. On je zastupnik od god. 1875. Nije neprekidno zastupnik; ali neprekidno stoji na istom temelju. Za Pejačevića bijaše izgubio i profesorsku službu, koja mu je pak povraćena. Otkad radi u javnom životu, uvijek je u opoziciji. Oponirao je Mažura- niću; oponirao je Pejaččviću; oponira Khuenu- Hedervary. Njegova je opozicija konservativna u naznačenom smislu. Ona se kreće u okvira na- godbe; hoteći da se nagodba strogo vrši i da se razvija za nove tekovine. Ta opozicija u okviru nagodbe uvijek muževna i uvijek odlućna, kadšto je energičnija i ide dalje od najradikalnije opozi- cije. U subotu na večer dr Vrbanić je govorio kao pravi, kao strogi učenjak, a i kao dobar Hr- vat o demografičkim odnošajima u Hrvatskoj. To je njegovo polje. On je napisao jedan učeni tumač našem mjenbenom pravu, vrlo uvažen u pravnič- kim krugovima; ali originalnost njegove radnje javlja se sva na statističkom polju. Tu je on pr- vak i vogja. Revan, vješt i zaslužan je u sakup- ljanju statističkih podataka ravnatelj našeg stati- stičkog ureda g. Zoričić; pa ih kao pravi struč- njak i rasporegjuje. Nu znanstvena obradba njiho- va pripada dru Vrbaniću. On iz njih vadi zak- ljučke naučnjaka usporegjivajući ih sa podatcima drugih naroda. Jučer je u saboru govorio kao po- litički čovjek; ali opeta kao dobar Hrvat. Govo- rio je da podupre jedan važan predlog d.ra Breš- 'ćenskoga. Za danas je postavljen na dnevni red izbor zastupnika za t. zv. zajednički sabor. Kao što sam imao prigode obrazložiti, u Budim- pešti postoje dva sabora: ugarski, za ugarske po- slove, sastavljen od ugarskih zastupnika ; zajednič- ki, za zajedničke poslove Ugarskoj i Hrvatskoj, sastavljen od ugarskih i hrvatskih zastupnika. Hr- vatske zastupnike, četrdesetoricu na broju, bira hrvatski sabor. Raspustom sabora u Budimpešti utrnut je mandat dosadanjoj četrdesetorici. Do sa- ' tiristogodišnja obljetnica naše lijepe knjige! Četi- da je bio uvijek običaj, da sabor bude pozvan.! ri stotine godina! Kolik je to silan, ogroman, u- * kralj. reskriptom na izbor tih zastupnika. Ljetos i je predsjednik stavio jednostavno predmet na dnevni red. Predlog dra. Brešćenskoga u ime ko- alirane opozicije ide za tim, da se izbor odgodi, te predmet uputi odboru ad hoc. Ovaj predlog nadovezuje se na adresu koalirane opozicije i u njoj ima svoj korijen. Koalicija je protivna sva- komu izboru za Peštu. Dva krila koalicije polaze . sa sasvim različita gledišta. Stranka prava neće da bira, jer ne priznaje nagodbu, jer je protivna svakom izboru. Neodvisna je protivna, jer smatra, ci moraju stupiti u jednu zajednicu, a privatno vlasništvo u kolektivno pretvoriti, Uspostavljeno jednom zajedničko vlasništvo, čisti prihod istoga biti će eljen u dvanaest djelova. Četiri prva dijela biti će podijeljena onim, koji su svojim nov- cem ili nepokretnom imovinom kolektivno vlasni- štvo uzmnožili; tri druga dijela porazdijeliti će se megju naučenjake, a pet ostalih podati će se rad- nicima. Uredivši ovako prihode, morati će se na- graditi rad pojedinih individua drustva gori spo- menutih klasa. Bogataši, koji su svoje vlasništvo u zajednicu stopili, primati će erno prama svome bogastvu i nagradu; naučenjaci po vrijed- nosti i koristi struke i staleža, a radnici obzirom na rad, koji bude upotrebljen općem interesu i koristi. Ovim načinom Fourier cijeni da će se kod društva a o ravnotežje uspostaviti, jer . ti i radnici vri ka korist. vie ži i š i i naučenjaci raditi će u zajednič- IHR SSENEESIJSSISNSEESISIESISSSENSRIEINSII JENSEN RESE nagodba ne veže više ni Hrvatsku. Oba stanovi- šta barem za sada dovagjaju do istoga cilja i do istoga zaključka. Stanovište stranke prava obraz- ložio je dr. Tuškan. Ono neodvisne dr. Vrbanić Ovsj se je pozvao na povrede nagodbe, osobito pogledom na jezik; te žigosao mhk četrdesetori- ce u Budimpešti. Sabor ima jedan način, da od- govori na te povrede. Neka ne bira zastupnike, dok xe sve povrede ne saniraju. To je legitimna retorsija. Ko vam piše, obrazložio je pred nekoli- ko godina ove nazore u jednom drugom listu, U opće se kaže, da mi nemamo sredstva, a da do- skočimo povredama Ugarske. To ne stoji. Imamo sredstvo, al se hoće drugi ljudi. Glavno bi sred- stvo bilo: ne birati zastupnike za zajednički sa- bor, koji ne bi ni postojao bez hrvatskih zastup- nika. Predlog dra. Brešćenskoga : naravno je od- bačen. Proti njemu je govorio dr. Egersdorfer. To je shvatljivo. Ne može biti shvatljivo, a i ža- losno je, što su proti njemu govorili takogjer dr. David Starčević i dr. Frank. Prvi se je upustio u neumjesne rekrimiaacije. Ne mislim, da se tako pomaže hrvatskoj stvari; a paralizira se svakako djelovanje opozicije. Koalicija je pozvala bila či- stu stranku prava, da bi se složile u: saborskom radu. Njezin poziv do sada nije našao konkretno- ga odziva. Kad sam započeo sa sveučilištem, s njim ću i svršiti. Prošle godine podučavalo je na našem sveučilišta .77 profesora, & polazilo ga je do pre- ko 800 slušatelja. Do toga broja nije još nikada došlo u ovih 27 godina. Sveučilišna knjižnica ima danas 109.473 sveska knjiga. Slava Maruliću! Već hodimo k* Šplitu bielomu, Gdi je hrana konju i konjiku. Ravno polje, zelene livade, Žive vode, vino i pšenica. Starac Milovan. Hodimo i mi k Šplitu bijelomu! Rijetka se glava slavi god. 1901. poslije Spasa, slavi se če- pravo. poništavajući broj, ako ga usporedimo s krat- kim žićem, zemaljskoga crva, čovjeka. — Koliko je od onda propalo života; od mnoštva ljudi šaka zemlje! Ali što je propalo? Propalo je što je ze- maljsko, ljudske kosti vratile se majci zemlji. Ali kao što duša ljudska živi neumrlim životom, tako i sada u našim srcima još živi i plamti sve, što su naši praoci lijepa i dobra zamislili. Ako stane pojedinac pojedincu, porodica porodici, pleme ple- menu brk uz brk, rame uz rame, te sveto preg- ne živom željom, tvrdom voljom tada postane na- salle višim uspjehom. Narod ga je za života slu- šao kao kakovog proroka, a nakou smrti okrunio mu je čelo apotezom slave. Njegova nauka bijaše smatrana nekim vrhunaravnim otkrićem. Lassalle nije nam otkrio novu kakovu istinu, on je napro- sto polevnjio ideje Blanc, Proudhona, . bertusa i Marksa; ali plastični njegov stil, ostra polemika i izvanredan govornički dar podaju nje- govom sistemu neki posebui izvanjski zoačaj. Kroz same dvije godine dana vatrenom riječi i lakim svojim perom ou se je znao Njemačkoj nametnu- ti, stvorivši demo! u stranku, Mlad, darovit znao je k sebi srca pritegouti, pa i isti njegov život je roman, — Ferdinand Lasšalle rodio se je u Breslavi 1823. Otac trgo- vac želio je, da se i sin istoj karijeri posveti. Svršivši odličnim uspjehom prve i srednje škule u gdje se osobitim | : s ag i i | g i 3% š ž 133) i ž i li sE E tod, i to takav narod, ga koji su godine satmio kapljice u moru vječnosti. Eto tako smo i mi do- čekali ovu lijepu slavu. I jugoslavenska akademija u Zagreb», sva književna društva Banovine i Dal- macije, svi časopisi, svi gradovi odužili su se ve- ćim dijelom ili će se odužiti učenim raspravama, doličnim i dostojnim zabavama, popularnim član- cima sjeni volikog pokojnika, sjeni prvog hrvat- skog književnika, sjeni Marka Marwlića. 1 mi se eto hvatamo u to kolo te kličemo iz dna zahval- nog i iskrenog našeg srca: Slava Maruliću! Na razvalinama staroga Dioklecijanova grada Solina podigao se bijeli Spljet. Za samostalnoga hrvatskoga kraljevstva bilo je tu srce čitave kra- ljevine, sijelo crkvene vlasti, a u XV. vijeku bio je Spljet gnijezdo slavnoga vojvode Hrvoje, Na- stala druga vremena. Mletački lav zabio oštre svo- je pandže u dalmatinske klisure, prigrtao sebi tugju zemlju, nametao drugima svoj jezik, svoje običaje. Gradovi odolijevali kako koji, ali najbolje Spljet, koji nikada nije izgubio narodne svijesti, nego ju je od svih dalmatinskih gradova najčišće sačuvao. Za to nije nikakovo čudo, nego nešto sasvim prirodna, da je upravo ovdje ugledao svi- jetlo Božije, prvi naš književnik. Dne 18 kolovoza 1450 rodio se Marko Ma- rulić (tal. Marulo, lat. de Marulis), Kao mnoga druga vlastela, učio je i on nauke u Padovi, u sveučilištu na glasu, kamo nijesu dolazili samo dalmatinci, nego takogjer mladići iz drugih kra- jeva, osobito iz Njemačke. Mladost je sproveo -ve- selo, ali se poslije kao i mnogi drugi dalmatinski i dubrovački pjesnici na pr. Gijorgjić, Kavanjiv, povukao u se, te pod starost pošao u manastir sv. Petra na otoku Šulti, ali se maskoro vratio u Spljet te ondje umro 5. siječnja 1527. Marulić je pisao latinski i hrvatski, Bilo bi izlišno spominjati sva njegova latinska djela, ali mora da spomenemo bar jedno, naime; )/e insti- tutione bene beateque vivendi. To je djelo pre- puno moralnih nauka, te nam pokazuje da je pi- sac bio vrstan poznavalac svetoga pisma, crkvenih otaca i klasika. Dodat ćemo, da je to djelo bilo za sto godina deset puta izdano te prevedeno na talijanski, francuski, španjolski i njemački - jezik. I toga jasno vidimo, da je prvi naš pisac i pjes- nik bio upravo dostojna i otvorena pojava u kaji- ževnom svijetu te nam i u tugjini obraz osvijetlao, 1 hrvatski je Marulić napisao velik niz djela. Amo spadaju epske pjesme. Historia sv. udovice Judit u versih hrvacki složena“ i ,Historia od Su- sane“, zatim pjesme ćudoredne, poučne i bogoljub- ne kao n. pr. Dobri nauci, svrh muke Isusove, od sedam glavnih grihov. On je bio takogjer sklon šali te je prvi kod nas uveo po uzoru talijanskih Slijedi u priloga. uzrsznsmmmnnnČJRixQiljj il Sa poručivao svojim sudrugovima pariškog instituia prigodom drugog njegovog putovanja u Pariz. -Godine 1845 Lassalle se u Berligu upozna osobom, koja je odlučno djelovala na kasniji raz- vitak njegovog rada. Grofica Sophie de Hatsfeld!, rogjena princesa de MHatsfeldt rastavivši se od svog zaručnika proti istome vodila je parnicu, tražeći ponsiju pristojnu svome staležu. Grofica bijaše žena vrlo duhovita, rječita, neodvisna duha i slobodne volje, zanimala se svim tadašnjim so- cijaloo-političkim pitanjima, njima sveosve odana bila, spremna da im se do potrebe i žrtvuje. Las- salle, koji joj je u mnogome sličio, ona mu se vrlo svigjala, obeća joj isposlovati što je tražila ; i u tomu je uspio, jer sud g. 1854 grofici udo- tosdao politici uragjulać hod sooilalističeog Mek. o politici su; rk- sovog glasila ,Neue Rhcinische Zeitung“ sajedno sa Eingelsom, Freiligrathom, stoo je kako. Bi 88/1 djelom odowm konflikta sea ismegju otpor proti