Br. 46. U DUBROVNIKU 16. Novembra 1901. Godina XI. GRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem w RO ereegovinu s poštom: na odinu 10 kruna, na po godine 5 krun&, — sa snosemstwo 10 kuću, sa Austro-Ug Bosnu i Hi runs i i troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa došasto polugodište. lata i oglasi padaju fee upravi ,Crvene Hrvatsko“ g gdje su utušljivi, 6 Mo Nato oke i ost. 1366 se 20 para po retku. oji se više puta tiskaju po pog iuz razmjeran popust, Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne primaju se. Izlazi svake subote. Dub: Pojedini broj 20 para. Za hrvatsko sveučilište. Dne 14 ov. mj. općina je dubrovačka poslala ovu brzojavku : Njegovoj Preuzvišenosti Ministru Bogoštovja i Nastave Hartelu u Beč. Općina Dubrovačka pridružuje se zahtjevu, da se prizna našoj mladeži valjanost ispita polo- ženih ma zagrebačkoj Universi. Ta opravdana že- lja, više puta uzaludno istaknuta od sabora kra- ljevine Dalmacije, izlijev je volje cijele zemlje, jer samo tako državna vlast, koja je dužea da postupa prama svim narodima jednakom mjerom, učinila bi kraj sadašnjoj nepravdi, dajuć nama ono, što drugi narodi već uživaju, to jest da naši sinovi mogu dokončati više nauke na svom jezi- ku. — Za Općinu Dubrovaćku : Načelnik Čingria. Priopćujuć ovu brzojavku, molimo sve naše općine, da se pridruže akciji za pripoznanje ispi- ta položenih na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. To je dužnost, koju dugujemo našoj omladini. Čas je odlučan. Ministar je Hartel izjavio, da Talijan- ci imaju neosporivo pravo svršiti nauke na svom materinskom jeziku, i s toga im je obećao tali- jansko sveučilište u Trstu. Kad imaju oni to pra- vo, moramo ga i mi dobiti. S toga na posao. Mo- limo, da nam se brzojavke pošlju u prepisu, da ih objelodanimo. Dubrovnik, 15 Novembra 1901. Većine skovane po receptu Khuena Heder- varya ni ne vrijede, da se njima čovjek slobodna duha pozabavi. Sredstvima, kojima je stvorena ta- kova većina, mogao bi sklopiti i u čisto kineš- kom kraju hotentotsko zastupstvo, te ne služi bi- ti baš Khuenove pameti — ako je ima, kako ka- žu — da se postigne, što se želi. Nije dakle ov- dje pitanje, kako je Khuen postigao većinu, nego za što je to uradio i što je hotio tim pokazati? Baveći se ovim izborima Bapfyjev list ,Ma- gyar Sz0“ istakao je, da netom se je vlada po- služila sredstvima, kakvih u povjesti parlamenta- rizma nema primjera, da osigura većinu, to je o0- čiti znak da Madšari u Hrvatstoj nemadu simpa- tije i da je to za njih izgubljena zemlja. To je sveta istina, a do toga je i morala dovesti baha- tost Madžara, koji ne mareći za pravne temelje, na kojim počivaju stoljetne sveze megju oba kra- ljevstva, idu samo za tim, da politički i ekonom- ski osiguraju sebi premoć. Ta madžarska premoć znači našu nemoć, znači zatiranje naših narodnih pravice i siromašenje, a posljedica je toga mržnja, koju treba silom gušiti da ne prodre. Tu Radaću vrši Khuen, ali u ime koga je vr- ši? Khuen, štogod se govorilo, nije kreatura mad- žarskog naroda, a to Madšari i znadu, će ga ni- jesu htjeli sa ministra predsjednika, premda su ga odozgor nametali, Tom se je prilikom govor- kalo, da ga neće, jer da ga ne boje a i bojali su ga se, nu ne da ne uvede praksu, koju je uveo pri izborima u Hrvatskoj, nego u opće što su sna- li da njegova politika nije madtarska, već tagja. A dokasa je tomu dala Hrvatska. Khuen mstime nije ništa uradio, da utamani Hrvate kao narod ili da rasboritim postupanjem steče sa Madšžare ljubav. Dopuštajući kršenje nagodbe i ondje, gdje je mogao sapriječiti, raspaljivao je u narodu mri- nju & dana na dan, a u isto doba štedio je Hr- vetsku u svim onim pitanjima, gdje bi se odna- papustio svoju kandidaturu, Predstojnik u Pre- cije ipak birani. To je dokaz, da korupciji, pri- tisku i nasilju sustava ipak nije sve moguće. U Sisku je biran dr. Tuškan, a u Karlovcu dr. Ba- njavčić. Ta se dva izbora dadu donekle protuma- čiti osobnim uplivom dvaju kandidata i njihovim zaslugama za dotične kotare. Ali dr. Derenčin i dr. Vrbanić — prvi u Klanjcu, drugi u Pregra- di — birani su jedino radi svoga imena i radi svoga političkoga programa. To je tim značajnije u koliko u klanjačkom kotaru odlučuju većinom pravaši i u koliko se je baš ovoga puta dokaza- lo, da je narod sklon onim kandidatima od oOpo- zicije, koje osobno pozna i s kojima opći. Vlada može da nametne svojim mamelucima ovoga ili onoga kandidata ; ali neodvisni izbornici hoće da svoga zastupnika poznadu. Možda to nije dokaz osobite političke zrelosti; ali ja vam kažem, ona- ko kako stvari stoje. Da su zastopnici opozicije je sile i da steču u narodu pristaša, da ne bu- | u ovo četiri godine nešto više dolazili u doticaj demo generali bez vojske u odsudnom času. A | sa narodom, te gledali uzgojiti svoj kotar, sva je čini nam se baš da smo u pogledu te dužnosti ! prilika, da bi pored svega terorizma još koji od širokih rukava te da se ne radi onako, kako bi | njih bio biran. Mnogi od njih uzdali su se u u- trebalo. Trebalo bi se naime kaniti deklamacija a ( tjecaj svoga parlamentarnoga rada i u svijest svo- prionuti radu, koji će jedini učiniti Hrvate svoje, a ! jih sposobnosti i svojih zasluga; ali kao da to prvo svega me ići u sabor, jer se tim samo čini , nije dosta. Ovo je ona praktična lekcija, koju o- tugjincu usluga, a ne postizava ništa, Ideje mai-. pozicija ima crpsti iz uspjeha izbora. Nu ne sa» me mogu se širiti i drugim načinom i to još us- | mo da je izbor nekih kandidata opozicije dokazao pješnije, a saborsko besjedište, gdje ti mije ni : da sustav nije svemoguć. To se je i inače doka- zajamčena sloboda govora, samo ma tebe tovari / zalo. Sustav n. pr. nije nikako te nikako mogao dio odgovornosti, jer hoćeš li nećeš li opozicija | prodrijeti sa drom. Švarcom, jedinim izraeličani- sudjelujući u javnom životu i ona je odgovorna ; nom, kojega je htio imati u saboru. I srpski o- donekle za ono što se dogagja. kresivač Gjurković morao je bježati iz kotara u kotar, te je zadnji dan napokon propao. U zadnjim mojim dopisima sam vam rekao, da je borba u trećem zagrebačkom kotaru zna- čajna i žalosna. U toj borbi pobijedio je kanonik Rubetić sa velikom većinom. Nego po mom mni- je uspjeh izbora; to vam[je ono žalosno iznena- | jenju kud i kamo žalosnija i značajnija je borba, gjenje, s kojega je danas Hrvatska ogorčena, | koja se je vodila u Sisku. David; Starčević proti Ni oni, o kojim se za majsigurnije da će \ Grgi Tuškanu ! Ova dvojica su se u saboru više biti birani, kao dr, Bauer! kao Pasarić, kao Pi. : Put zakvačila i to žestoko; ali se je moglo mi» sačić i drugi, ni ti nisu izabrani. Do zadnjega ča« | 8lti, da je to momentano i plod ptelasne uzru. sa držalo se je, da će protukandidat Pasarićev u | Janosti, Teško, vrlo je teško bilo misliti, da će se Pisarovini, župoik Vukmanić, otstupiti, pošto je | David Starčević dotle zaboraviti, a da us vladinog jasno bilo da je za Pasarića ogromna većina. Ali : kandidata zametne borbu proti Grgi Tuškanu. Ko nalog, što no ga bijaše primio kotarski predstoj. | sna za političku povijest Hrvatske zadnjih godina nik, glasio je kategorično. Kotar broji do šezde. | ne može da ne bude presenećen i da ne dogje do žalosnih zaključaka. Do god. 1887. dr. Grga Tuš- kan bio je odvjetnik u Sisku, a dr. David Star- čević odvjetnik u Jaski. Nikada boljih prijatelja i boljih drugova u borbi sa pravaško načelo, do- rogjenje moglo pojaviti. Posljedica ovakovog si- stematičkog rada prem je očita. U Hrvatskoj je sve zdrelo, da se ponove dogogjaji '48 godine, kad su Hrvati spasli dinastiju, a opet su stvari tako uregjene, da to može biti samo ma nečiji mig, kad bise Madžari preveć osilili te opet za- počeli staru pjesmu. Kako bilo da bilo; bila Hrvatska opet sred- stvo Madžara ili Nijemaca ili koga drugoga, sva- kako je sredstvo, a to je baš ono, što nas poni- zuje i proti čemu kao ljudi treba da ustanemo. Hrvati hoće li da vrše svoju misiju, treba da ži- vu samo za sebe i da se ne dadu varati i vući za nos sada od jednoga a sada opet, od drugoga, jer ni jedan ni drugi neće nam dati naroduoga jedinstva, koje nam uvijek treba da lebdi pred o- čima. Kako će to Hrvati postići, teško je kazati, nu prva je dužnost svih rodoljuba, da griberu svo- Listovi iz Zagreba. Zagreb, 12 Novembra 1901, Mjesto šezdeset — gfihih jedanaest! To vam ma koju bilo većinu. I zaista skrpao je većinu od dvadoset glasova. Tako je bilo u Pisarovini, tako u tolikim drugim kotarima. Za kotarske predstojni- ke alternativa je bila apoditiktička: ili izgubiti milost ili prodrijeti sa vladinim kandidatom, Pod pritiskom te alternative kotarski je predstojnik u | šešći od njih. Radi toga su jedan pod jednom Virju dotle znao dotjerati stvari, da je dr. Vrba. nić, jedan od proskribiranih, u sadnji momenat i ž i i gradi nije bio toliko vješt, ni toliko sretan: u Pre- gradi je bio dr. Vrbanić biran, Unatoč ž H NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA MAUČNA Binički, Poszovnit