- CRVENA HRVATSKA

 

Br. 4%.

U DUBROVNIKU 23. Novembra 1901. Godina XI.

 

sije og epi a ide e čava o Izlazi svake subote.

kuću, za Awustro-Ug

odinu 10 krun&, na p0 godine 5 krun&, — sa snosemstvo 10
n& i poštarski troškovi.
Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

 

NO DI nfengbn:otvnm=s

0 ar so, ČA a se 20 para po retku.
oji se u uz razmjeran
Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne aje

Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se.

 

Dubrovnik, 22 Novembra 1901.

U raznim nevoljama, koje nas biju, čovjek bi
očajao, da nema takogjer pojava, koje nas tješe,
da će ipak kad li tad li krenuti na bolje. Kazali
smo nekoliko puta, a vrijedi ponoviti opet, da
smo mi najviše krivi svemu, jer više gledamo na
fraze nego na samu stvar, više se brinemo za
programe nego za domovinu, te puštamo da nam
i same temelje našeg opstojanfa dirtju a sve da
sačuvamo čistoću programa, koja po nekim sastoji
jedino u tomu, da se Hrvati zbog tumačenja ri-
ječi gložu megju sobom. A otkle nas je to zlo
saletjelo ?

Pitanje nije lako, ali ćemo se približiti jako
istini, pokažemo li na našu omladinu, koja od
dvaestak godina ostavlja sveučilište punom gla-
vom fraza o jedinstvu i slobodi Hrvatske, da ih
kad dogju u život zaborave. Da su svi ti ljudi
ostali vjerni svome programu, sigurno bi već u
Hrvatskoj bila većina opozicijonalna. Iznevjerili
su se, &a zašto? Kažu, jer im bez toga nije bilo
naći kruha, nu ne vjerujemo! Za nas je glavni
uzrok to, što nijesu ni u mladosti vjerovali u o-
no, što su govorili a to s toga, što nijesu svoje
uvjerenje crpli iz znanja, već samo iz navike, Ču-
li su da drugi viču, pak su vikali i onif

Nu regbi da smo na osvitu boljih vremena |!
Pomljivo, jako pomljivo pratimo, što naša omladi-
na radi na sveučilištu i kako se podnaša kući, pa
nas njezin rad zadovoljava. Ima tu nešto više o-
duševljenja za stvar, nijesu to sve prazne riječi,
kako je to negda bilo, ne proglasuju se više iz-
dajicama domovine, zato što se mladež ne slaže
njihovim političkim načelima,ipo sastancima 8e.0z-
bilino raspravlja, čita se rasprava o prošlosti hr-
vatskoj i književnosti, vlada u opće nekakav no-
vi duh. Čuje se istina i sad demonstracija, a to
nijesu više čisto stranačke, već uprav hrvatske,
gdje se okupi sva mladost, da pokudi zlo a traži
pravo. Sve to što vidimo i čitamo, sve nas to, ve-
limo, veseli, u svemu tomu vigjamo novu eru, e-
ru kada će ćuvstvo i uvjerenje voditi Hrvate u
borbu, a ne sama itraza, nerazumjena ni od onih
koji je govore, ni od onih, koji je slušaju.

Snaga je naša narodnost naša. Pravo je sred-
stvo proti protivniku, jako sredstvo jer se u Au-
striji sve osniva na legitimizmu, nu kako ćemo to
sredstvo upotrebiti, visi jedino o tomu, kako ćemo
se znati zanijeti sa našom narodnosti. Taj ipak
zanos nećemo crpsti iz fraza, već iz nauka i op-
ćenja s pukom. To dvoje preporučujemo našoj
mladosti, a uvjereni smo, da ne griješimo.

Listovi iz Zagreba.
Zagreb, 19 Novembra 1901.

je započela sa operom ,Porin“, koja nosi na sebi u kojoj se raspravljalo 0 vrlo važnim pitanjima,
sve biljege jedne hrvatske opere, a datira iz vre- , te je prihvaćeno raznih resolucija, koje će biti
mena ilirskoga preporoda. Ona bi se imala broji- | od neizmjerne koristi budu li samo provedene.
ti već u stare opere; ali je uvijek svježa baš ra- | Prva resolucija, predložena i obrazložena po no-
di narodnoga duba, što no joj ga je udahnuo ge- | vinaru gosp. Grloviću tiče se ustrojstva pripo-
nij Lisinskoga. U grijedu u jutro, dne 13. t., za- ' moćne štedovne i predujmovne zadruge i miro-
počelo se je sa svečanom službom božjom u pr- | vinskog zavoda u društvu hrvatskih kajiževnika.
vostolnoj crkvi; a zatim je slijedila svečana sjed- , Druga, predložena i obrazložeua po dru Dežma-
nica u dvorani ,Kola“. Sjednici imao je da pred- | nu ide za tim, da se poboljšaju makladne prilike
sjeda predsjednik društva hrvatskih književnika , naših književnika. Treća predložena i obrazložena
vitez Ivan Trnski. Na žalost to mu nije dozvolilo po d.ru Velimira Deželiću, ide za tim, da se za-
njegovo zdravlje. Kažem ma žalost s dvojakoga / snuju javna predavanja, osobito u korist analfa-
razloga: prvo, što nam svima na srdcu leži zdrav- | beta. Četvrta, predložena i obrazložena po učite-
lje Nestora naših pjesnika, koji jei po svojim go- | lju gosp. Josipu Kirinu, zagovara zasnovanje puč-
dinama i po svojim zaslugama uprav bio pozvan, | kih knjižnica. Poslije skupštine svečano je otkri-
da stoji na čelu ovakovoj proslavi u svim njezinim , vena spomen-ploča na smrtnoj kući Augusta Še-
fazama; drugo radi toga, što je uslijed njegove | noa. Ploča je djelo kipara Valdeca. Govor je re-
bolesti predsjedao podpresjednik Vlatko Mažura- | kao dr Stjepan Miletić, koji je karakterisao knji-
nić. Čast njemu kao osobi, ali moja glava ne može | ževnu djelatnost Šenoe, te je čedni spomenik pre-
da dvoje složi. Ne, ja ne mogu pojmiti, da pred- | dao načelniku grada Zagreba. Na svečanom ban-
sjeda proslavi, koja je manifestacija narodnoga je- | ketu, koji je poslije toga bio u dvorani glazbe-
dinstva na kulturnom polju, čovjek, koji je pred | noga zavoda, u svim nazdravicama, osobito u 0-
malo dana ne samo glasovao za  magjaronskoga | noj punoj žara i poleta Šandora Gjalskoga i u
kandidata, nego i potpisao magjaronski proglas. | onoj, punoj mladenačke vatre, starine Milića, po-
To su protuslovja našega javnoga života; pa ako , novno je naglašeno i proslavljeno jedinstvo me-
se promisli, da smo im se navikli, Onda će se la- | gju jednom i drugom stranom Velebita. : Na os0+
ko protumačiti mnogi tužni politički pojav. Na , biti je mačin oduševila općinstvo i proizvela naj-
sjednici su govorili: Ljubo Babić (Šandor Gjalski), | miliji i najljepši dojam pjesnička nazdravica pjes-
Spljeski načelnik Vinko Milić, Mago. Bulić, te pro- | nika Jeretova, koji je zastupao ,Maticu Dalma.
fesor varaždinske gimnazije, akademik Milčetić, | tiosku“, izrečena pjesničkim nadahnućem. Pred-
Ljubo Babić oduševljeno je govorio o zaačenju | stava drame ,Zlatarovo zlato“ zaključila je u ve-
proslave, sadržajem i formom čovjeka, koji stoji | čer predstavu. D.r Dežman je pravim dramatskim
na visini europejske kulture. Načelnik Milić pra- | talentom dramatizirao popularni Šenoin romana.
vim je zanosom istaknuo sveze jedinstva  megju | Ovo Vam je u najkraće opis proslave. I kazalište
Spljetom i Zagrebom. Mnsgr. Bulić predočio nam | i sjednice i skupštine i komersi i banketi — sve
je prilike toli političke, koli književne  Maruliće- | je bilo najobilnije posjećeno, & duh čitave pro-
vih vremena onim dubokim i opsežnim  poznava- | slave bio je hrvatski. Jedina želja, koja se izra-
njem predmeta, koje je vlastitost toga učenjaka , ziti mora, jest: gda manifestacija no ostano pu-
svjetskoga glasa. Prof. Milčetić poučno i jezgro- | kom paradom, kao što se to često kod nas zbiva.
vito nacrtao je kratak pregled naše knjige, ka- U zadnjem mojem pismu pogrešno sam Vam
rakterisući vrlo sretno razne faze 'našega pjesni- | javio, da je biran zastupnikom srpski okresivač
štva. Svi su govornici bili burno i dugotrajno po- | Gjurković, (Mi smo ispravili. Op. Ur.) Da je

zdravljeni. Poslije sjednice bio je komers, na ko- | naroda stajalo on ne bi nikada ni sa
me je prisustvovao i Ljubljanski načelnik g. Hri- | bora bio biran zastupnikom. Biran je,
bar. Na ovom komersu razne su zdravice istakle ban htio. Ovoga puta je pao gdje god

htio.

"za
žira

i slavile u jednu ruku hrvatsko jedinstvo, & u dru+ * javio, opeta za to, jer je ban Ovo Vam jo
gu hrvatsko-slovensko bratstvo. Poslije podne sli- | najbolji dokas kako je netočan izraz, kojim se to
jedio je posjet u Mirogoju, naime u arkadi pod | konvencijonslno i ja služim, da su zastupnici ve-
kojom počivaju ilirski oci našega preporoda, onoj, | ćine birani. Njih jednostavno |imenuje ban. Gjur-
pod uy počiva Petar Preradović i grobu Au- | ković je pao u nemilost bana; pa pošto nije bi-
gusta Nad grobom prvih je govorio prof. | ran ili imenovan zastupnikom, osvećuje se sada
Andrić; nad onim drugoga Mihovio Nikolić; mad , banu u magjarskim novinama. Nego je pitanje
onim trećega prof. Miler, dramaturg našega ka- | hoće li se sada održati njegov novinarski kredit,
zališta. Sva tri govora odlikuju se bogatstvom mi+ | Do sada on nije bio samo sastupnik u Zagrebu,
sli i dirljivim čuvstvima. Na večer g.dja Ljerka ; nogo i na t. sv. zajedničkom sabora, pa je: obič-
Šram deklamirala je prigodnu pjesmu Trnskoga. | no bio biran i u delegaciju. Tako je imao pristu-
Sve je tu bilo krasno: krasna umjetnica, krasna | pa u najviše krugove i koneksije, koje su mu kao
pjesma, krasna deklamacija. Velikom pomajom od | novinaru davale vanredne vrijednosti, Odaele neće

 

ši
li

!
i

i
i
i:
i
H
:

!

i
:
i
I
i

NARODNA REPUBLIKA HRAVATSKA

NAUČNA Eicticicki, i COVNIK