benčani. Zuameniti slikari: Grgu: Dalmatin, Br« nja Porečanin, Jerolim Pačić (sin Ivana Zagrep- čanina), Jakob Piskulić, Andrija Schiavone, Vito- rijo Krpač. Pak filozof Petrić, astronomi Gosp.d- netić i Bošković, leksikograf Vrančić, pjesnici Ivan Česnički prozvan Janus Pannonius, Jure Šišgorić, putnik Korčulanin Polo, pjesnik i pnaučenja: I an Ivanišević s Brača, učenjak Petar Hrvat (Il'yri- cus), pjesnik Šibenčanin Zavorović, Frano Nigre- tić Korčulanin, glasvviti doktor prava i učitelj sta- rina u Rimu, slavni vojskovogja Pet. r Drašković koji je u napuljskom ratu junački vojevao i dvije rane zadobio. Ta i prvu je slovaicu talijanskog jezika napisao Hrvat Ivan Franjo Srića. A gdje je glasoviti sitnoslikar Jure Glović prozvan Julio Clovio (Julius Clovius Croatus: ovaku se on pot- pisuje), koji može slobodno stati uz bok Michelan- gelu i Rafaelu, jer koliko su ovi glasoviti radi svojih slika, toliko je isto naš Glović glasovit ra- di svojih sitnih slika. Zato i steče pridjevak ,Mi- chelangelo e Raffaelo dei miniatori“. Dosta je osvrnut se na ovo pak pravom us- kliknut s pjesnikom : pNit bi za to barbarim ve zvali, Što vi mroste dok su oni spali“. Mažuranić: ,Smrt Smail-age“. Nu ovo su samo neki, koji se odužiše u ime hrvatskoga naroda ltaliji, a ima i još drugih, t& samih je Dubrovčana veliki broj: Zamanja, Gradi, 'Baljiva, Boškovići, Ferić4, Kunića, Zlatarića, Cri- jevića, Galjuf, Stojkovića i ostalih. A što da re- čem o Franu Rudalji pryome savjetniku pape Sik- sta V.? A gdje su glasoviti pravnici i filosofi Stje- pan Gradi i Pavo Gozze? Nikola Tommaseo veli da je sam Dubrovnik dao više latinskih pjesnika, nego sva Italija zajedno; a višim dijelom svi ov proslaviše Italiju. Spominjem samo Lampridija Cervina, okrunjenog pjesnika. *) Putniče, prošetaj se po glavnim gradovima Italije: Rimu, Napulju, Padovi, Mlecima i dru- gim, pak ćeš svuda naći i vidjeti spomenika, spo- men-ploča i natpisa u čast sinovima hrvatskog naroda. Ali ,tempora mutantur“. Prije je Italija sinovima hrvatskog naroda dizala spomenike, a "gad . . . . sad ih nazivlje barbarima! Lijepo je i sgodno zaista Dubrovčanin Pal- -motić Italiji doviknuo : 5.3.8 Sciat Itala tellus Haud Ragusinis vicinam serpere terris Barbariem, ingenuas sed libera stare per artes Moenia , (Neka se sjeti Italija, da se po dubrovačkim zem- ljama ne širi varvarstvo, što im je ne daleko. Du- brovnik bo lijepe umjetnosti od barbarstva brane). *) Čujemo da će naš prijatelj učeni Hrvat traojevac Lr Kalisto Tadin do malo izdati skupljena djela ovoga pis- ca. Pisac. nih ideja, predsuda, u kojih duhovi jedva živu, bez pravog osvjedočenja, bez umne energije. Sve bilo ičeno na empirizam, koji je dobio is- ljučivo ime znanosti. Istiva je, da nam je empi- rizam mnoga protumačio, koja nam dosele bijahu nejasna. Njegovi zraci rasvijetljuju divote tijela, jaju tmine prirode, prodiru kroz maglu, što no je krila otajstva nebesa. Si ovog pogleda mo- ramo se diviti i veseliti njegovom razvitku i na- pretku, ali je morao ostati u svom području i ne preći granice svog okruga, prepoznati da imade nešto, što se eksperimentalno ne da opredijeliti, što izbjegava njegovom pogledu. Na ovo se je za- boravilo, te odavle cijela borba na filozofskom po- lju, razni sistemi megju sobom u opreci i inte- lektualna nestaloost. Prošlog vijeka mi smo imali razne filozofske sisteme bez filozofije, Filozofija se temelji na tezam dokazanim, dočim moderna zna- nost pie rosto hipoteze, ko, . su sipao i ljudskom umu, nit riješile o peke pa života. Da naš duh, kog zaokrutu- u pitanja glede ishoda i njegove svrhe, re- da naš duh pristane uz kakovu nauku, ap- e boja ERE a E latima. jara so do negacije i dvojbe, u. bacili SE kršćanske spe Ne ne : nih, SO SSR RR. S. O. A i Zgodno zaista piše Ivan Kukuljević Saksinski : ,A što je najdivvije, narod hrvatski, rastrkan po \ mnogih krajevih i državah, malo ne do kraja pogažen i smrvljen, dao je u isto doba dvjema silnim državama, osmanskoj i hapsburškoj, napose pako kraljevini Ugarskoj, toliko državnika, diplomata, dvorskih poslanika i vojsko- vogia, koliko malo koji narod onoga vremena. U Evropi ne bijaše tada uglednijega dvora. na kojem se ne bi bili | udomili Hrvati kao državnici, poslanici i govornici. Ne | bijaše pokrajine gdje se pe bi bili pojavili hrvatski učenjaci.“ Veli nadalje da Hrvati dadoše mnogo učenih glava i luteranismu i katolicizmu, pa nastavlja : pisti Islam mogao se pohvalit mnoštvom Hrvata, koji ! | su uprav orijentalnim zanosom i bezobzirnošću slijedili i / štitili nauk alkorana. Pak uza sve to ostade Hrvatima u isto doba još i toliko duševne snage, da su uz svoju na- rodnu knjigu mogli duševnim radom podupirati književ- nost latinsku, talijansku, njemačku, magjarsku i tursku, da su nadalje mogli davati stranomu svijetu i najizvrsni- je umjetnike.“ (,Antun Vrančić“ str. 41.-42.) Altrochć ,inferiorna rasa“! A samo u zadnjim godinama koliko podiže ugled Italije neumrli Tommaseo koji u pismu Staoku Vrazu (7 Veljače 1846) piše: ,da Bog narodnost našu (hrvatsku) čuva“! A nije Italiji na odmet ni Zadranin Lujo Fichert, pjesnik eposa La madre slava“. Ovi ljudi posvetiše vas svoj život u radu za Italiju, a nama je utjeha i dika da su krv naše krvi i što je najglavnije da su se svi priznavali i ponosili da su Hrvati. Lijepe zaista pjeva pjesnik : »Dalmatinče . »Ab, da znadeš, blažen što ne znadeš, »Da se drugi tvojom slavom diće, »Zgrabio bi diljku i handžara »Ne na more da poletiš, »Već dušmanom da se svetiš. D.r Tresić: ,Kod Tegethofova spomenika“. Na nije hrvatski narod inferiorna rasa nego je hrvatski narod onaj marod koji je kulturnoj glavi Italije dosta doprinio. Hrvatski je narod o- naj za koji pjesnik veli: »Nu pitajte nam zelen-gore, »Protrijebite nam naša sela, »Pogledijte uz sinje more, »l ovaj narod kršna tijela. »Pa pitaj narod: Što si baš? »I reći će ti bistra svijest: Ja Hrvat, a to kraj je naš, »Tu naše srce, tu nam pest, »Što nemilice svakog hvata, »Koj ne zna, ima I gdje Hrvata, A. Šenoa: ,Klevetuikom Hrvatske“. Našijem klevetnicima odgovorit ćemo -s isti- jem slavnijem Talijancem Guarini, koji je Petru Campani odvratio, kad je ovaj (inače prost čo- i vjek) nazvao Česmičkoga barbarom (jer je bio Hrvat): ,Nije barbar onaj narod, kod koga se mam=>=m—===m=m=m=mEaama==mmmmm=== = SO JEZIJD gela, za kog se kazivalo, da je nebesima ugrabio metafizično sunce, da rasvijetli tmine ljudstva. E- ! to vam ga melanhonična, nakon što je podao toli- ko filozofskih lekcija, grob mu se otvara, a da nije ostavio učenika, koji bi ga shvatio i njegov sistem razumio. Samo jedan od mn učenika shvatio me je, on je kazivao o Eduardu Gans, ali i ovaj naopako me je shvatio. ,Nur einer hat * mich verstanden, und dieser hat mich missverstan- den.“ I zbilja, nad njegovim grobom učenici dis- putiraju nad ostavštinom filozofa. Strauss i Stir- ner sa jedne strane; Arnoldt Ruge i Michelet sa druge. Gabler, Heanigs, Vatke i drugi naliče to- likim crvima, koji proviruju iz mrtvog tijela ideal- no-trašendentalnog mesije. Polaze i jedni i drugi, sastavljaju desnu, lijevu i centrum hegelovog si- stema; dok se med sobom prepiru, nastaje pita- na koje ni od učenika ne zna odgovori- : Da li je Hegel vjerovao u neumrlost duše?“ Kazivalo se, da razni sistemi nijesu drugo već razne metode, koje vode k istini. Istina je, tmuže nasteniše, već onaj do koga nije dopto glas najvrijedcijega i najdivnijega čovjeka“. Ali mi shvaćamo talijansko stanovište, Mi smo njima barbari, jer smo odani sinovi svoje do- movine, te kao takovi ne puštamo se pod tugji jaram skučiti, a spravni smo do potrebe za nju i krv proliti. Ovo je naš grijeh, ali je u ovomu uz ostalo što gori napomenusmo najveća naša slava. Josip Onysskiewics. Listovi iz Zagreba. Zagreb, 17 Decembra 1901. Naš je sabor riješio adresu, provizorao pro- duljenje financijalne nagodbe, indemnitet za tri mjeseca i obračune megju Hrvatskom i Ugarskom. Uz to proračunski odbor vijeć& o proračunu te će prije Božića biti sa raspravom gotov. Na taj | način, kad se sabor sastane poslije nove godine : moći će da odma započme proračunsku raspravu za god. 1902. Saborska većina — a drugo nije ni očekivati i bilo — prihvatila je adresu predloženu joj od od- bora. Rasprava je trajala tri dana i bila je ži- vahna; za govora d.ra Vinkovića pače i burna. | On je izmegju ostaloga rekao da je većina birana | na temelju listina zločinski sastavljenih. To je | uzburkovalo slavnu većinu, koja mu nije htjela dozvoliti da dalje govori, ako tu riječ ne opozo- ve. Isto je od njega zahtijevao i predsjednik. Nu pošto d.r Vinković nije htio da ništa opozove, to mu je predsjednik uzeo riječ. Premda su od vla- dine stranke govorili ban, d.r Tomašić, d.r Plive- rć, d.r Šumanović, d.r Sekulić, dr Kosović, to ipak adresna rasprava bilježi sjajnu moralnu po- ; bjedu za opozc u. Od nje su govorili d.r Deren- čin, d.r Vrbanić, kan. Rubetić, d.r Harambašić i d.r Brešćenski. Izmegju jednih i drugih govorni- | ka razlika je bila velika. Govornici opozicije go- , vorili su u opće u trojakom smisla: prvo branili su svoju adresu sa političkoga gledišta, kritiku- jući današnji sustav; drugo iznašali su, na potkri- ! jepljenje adrese, izborne zloporabe; treće oštroj su kritici podvrgh adresu većine. Govornici ove na- protiv ponajviše su se ograničili na to, da kriti- zuju adresu manjine, kao da je ova na dnevnom redu, a ne njihova adresa. Glavni razlog nekih od govornika većine bio je po primjeru bana da | adresa opozicije nema programa. Ja sam već u prošlom mojem dopisu pokazao na nesmisao toga prigovora, koji je bio opovrgnut i u saboru. Nije bio opovrgnut jedino od govornika opozicije, koji su dokazali da adresa sadržaje točan i bistar pro- gram, nego i nehotice od samoga d.ra Šumanovi- ća, koji je taj program u adresi našao, podvrgao Slijedi Prilog. =aaaa=RaaRaaa aa aaa a aa a i dl nuo boj moderne kulturne države s crkvom , od- vratio : ,Fanatiker dieser Richtung . . . seigten aufs neue, wie nahe bei einander Despotismus und dusserster Radikalismus wohnen.“ Ovaj će ,igao- rabimus“ za uvijek zapinjati empirijske znanosti, kad god se zapita za zadnje uzroke, kad god se postave zadnja pitaoja. Sve, što mogu empirijske znanosti u prirodi protumačiti, može se svesti na troje: na historijsko pripovtjedanje ob onom, što je bilo, opisivanje onoga, što jest, i konstrukciju ili rekonstrukciju onoga, što smo analizom rasta- vili. Ovo posljednje sačinja vrhunac empirijske znanosti. --- ,Metafizika i bistvo čovječje inteli- gencije — veli Claude Bernard — u tijesnom su savezu. Mi ne možemo drugačije ni govoriti, ne- go li u metafizici. Za to se ja ne ubrajam me one, koji misle, da treba potisnuti svaku filozofi- ja Ja = ERA O Re pa“ proučiti ogu, koja pripada metafiz uregjivanja tilma dobivene predstave o x da ne 4 mo šrtva zablude razuma“, (Čf. Legon de Phy- i I. 289.) — Evo, u čem le- filozofije prošlog vijeka. Os-