PRILOG ,, Crvene Hrvatske“ br. 51.

 

ga kritici, pa došao do čudnovatoga zaključke, da
se program opoz'cije približuje programu većine.
Najuspješnije ga je nobio d.r Brešćenski, koji je
ustanovio dobro razliku megju dva programa; pro-
gram većine je program negodbe, dočim program
manjine je program prava. Pošto većina ne izlazi
iz okvira nagodbe, to njezin program ne obuhva-
ća sve hrvatske zemlje nego jedino Dalmaciju, &
i sjedinjenje te sprečavaju Magjari. Program o-
pozicije naprotiv hoće jedinstvo svih hrvatskih
zemalja, dotično čitavoga hrvatskoga naroda. Pro-
gram ove hoće slobodu ujedinjenje Hrvatske, do-
čim program većine ide za stopljenjem Hrvatske
sa Ugarskom. I kanonik Rubetić i d.r Brešćenski
podvrgoše kritici adresu većine, crtajući sve nes-
nosne prilike današnjega sustava u svakom po-
gledu. Osobito je d.r Brešćenski bio od neodolji-
va efekta. Njegov govor spada u najsjajnije go-
vore našega sabora. Ne vrijedi niti da se osvr-
pem na ostale govornike većine. D.r Pliverić, ko-
ga većina šalje na poprište u maj kritičnijim mo-
mentima prigovorio je opoziciji, da govori odviše
općenito, a da ne iznaša konkretnih činjenica gle-
de izbornih zloporaba. Dr Vrbanić i d.r Haram-
bašić odmah su ga poslužili, te su iznijeli kon-
kretne činjenice, potkrijepljujući ih nepobitnim
dokazima iz raznih izbornih kotara. Grof Khuen-
Hedervary, koji je dva puta uzeo riječ držao se
je obične svoje metode sofizama i dosjetaka, bez
jedinstva, bez jedne sintetičke argumentacije bez
širega i daljega pogleda. Izvjestitelj d.r Tomašić
izbacio je po običaju nekoliko klimavih aforiza-
ma; a njihova je jezgra da je opozicija kriva, ako
Magjari nijesu povoljni prama Hrvatskoj raspolo-
ženi i ako hrvatski zastupnici u Budimpešti u
svom radu ne uspijevaju. Samo je zaboravio reći
u kojem radu, jer za taj rad niko ne zna. A ka-
ko i da znade, kad ih nikada u Budimpešti nije?
Po njegovu shvaćanju mi bismo imali prepokorno
trpiti svaku nepravdu, koju nam Magjari nanaša-
ju, pa bi smo možda tako udobrovoljili Magjare.
To bi bila kukavština i samoubojstvo. —  Prama
provizornom produljenju financijalne nagodbe, pra-
ma indemnitetu i prama obračunima, koji iskazu-
ju obični deficit na strani Hrvatske, opozicija se
ograničila da markira svoje stanovište, ali se nije
dalje u raspravu upustila. Ona je u jučerašnjoj
sjednici podnijela i tri važne interpelacije. D.r
Brešćenski je interpelirao pogledom na regulaciju
Save; gosp. Barčić o prednosti, koja se daje pi-
tomcima pomorske akademije na Rijeci prama pi-
tomcima nautičke škole u Bakru; d.r Harambašić
o radničkom pitanju obzirom na položaj tolikih
radnika bez posla i na konkurenciju, koju našem
radništvu čine tugji radnici. Ban je odgovorio je-
dino na ovu treću interpelaciju, nu tako da je do-
kazao, kako on pitanju nije dorastao. Konkretno
pak ne misli ništa učiniti za radništvo.

U subotu naša je akademija držala svoju sve-
čanu godišnju sjednicu, na koju je prof. Smičiklas
uprav uzvišeno i učeno govorio o Marku Maruli-
ću, 0 njegovu vremenu i o njegovu radu. Ovo je
prvi pat da on govori kao presjednik; a da se
nepoznato, nu ništa ne dokazivahu, već se ruga-
hu jedan drugomu; i ova poslijednja svim zajed-
nička točka činjaše mi se jedinom, u kojoj su svi
imali prava.“ (Cf. Rousseau, Emil, vol. IV.) —
Je li čudo, da promatravši današnju anarhiju, ko-
ja vlada na intelektualnom polju, jedao franceski
talenat usudio se izustiti nazad nekoliko godina,
da je znanost bankrotirala : ,la science a fait ban-

owte“ rekao je Brunetićre. (Cf. Une visite au

atican; Revue des deuz mondes.)

Fizikalne ili prirodoslovne znanosti — veli
isti pisac — bile su nam faktično obećale, da će
ukinuti otajstva, Sada ne samo, da ih nijesu isti-
snule, već mi danas jasno vidimo, da ih nikada
razjasniti neće. One nijesu u stanju neću reći da
riješe, već da pristojno postave pitanja, koja su
odlučna : to su ona o postanku čovjeka, o sako-
nu njegova ponašanja, o njegovom budućem .
dijeljenju. Što se poznati neda, to nas o 0-
buhvaća, pritiskuje, a mi nijesmo kadri is zakona
fizike ili iz rezultata fiziologije pronaći put kako
da ga spoznamo. I ja se divim kao niko drugi ne-
umrlim radnjama Darwina, a kad se sravni upliv
njegove doktrine sa onim obreta Newtonovih, ja
ću ga rado priznati. Ali šta ako vučemo lozu od
majmuna — ili majmun i mi od jednoga zajednič-
koga praoca — jesmo li time napredovali, i što
znamo o pravom pitanju našeg postanka? Mojsij-
ska hipoteza o stvorenju svijeta daje nam
vor na pitanje otklen mi dolazimo, a
voluciji neće nam ga nikad pružiti. Ni antropolo

 

 

 

grad
poš
j

tzmogne posveti! akademiji, mije htio primiti se
nikakove kandid:'ur+

Od nekoliko caus ao tuje u našem kazalištu
naša Hrvatica, rodom :z Zagreba, g.gja Blaženka
Krnic, dvorska pjevačici i Monakovu. U vanjskom
svijetu mi imamo toliko glasovitih pjevačica, do-
čim od kada smo izgubili g gjicu Alloro, naše ka-
zalište, obzirom na primadonne, uprav kuburi.

Izborna kronika.
Hrvatska pobjeda u Boki.

Kotor, 14. Decembra, Kako vam brzojavno
javismo dne 12 t. m. bio je izabran zastupnikom
ova: Kotora, Perasta i Ercegnovoga naš hr-
vatski predloženik gosp. Mato Radimiri, ravnatelj
gradske pučke škole, lijepom većinom od 104 gla-
sa. Ovdje je glasovalo 108 naših birača — do po-
trebe bilo bi i više, — u Perastu 20. a u Erceg-
novomu 18. Koli u Perastu, toli u Ercegnovomu
izostalo je od glasovanja pjekoliko naših birača,
to nije trebalo da se trude do birališta, buduć
sa predatim glasovima bila osigurana većina za
našeg kandidata. Naprotiv Dr. Luka Verona imao
je ovdje 36 glasova. Za nj su glasovali svi Srbi
i talijanaši, — svi c. k. činovnici našeg okružnog
suda osim same dvojice. Talijanaši su glasovali
uslijed izričite naredbe primljene iz Zadra od vod-
stva njihove stranke. Za Dra. Luku Veronu glasovalo
je i takovih, koji nijesu nikad glasovali odkad su u
Kotoru kao n. p. €. k. prof. gimnazija Frano Ka-
tić. Pak sa svim tim jedva mu sakapiše 36 gla-
sova. U Perastu je imao cigla 6, od kojih jedan
je bio naš, kojega u zadnji čas potkupiše. Ako
ustreba iznijet ćemo ime dotičnika kao što i ono-
ga, koji ga je potkupio. U Ercegnovomu nije ni-
ko glasovao za d.ra Veronu. A znate li zašto? Jer
je izborna komisija, zakonito izabrana, bila u ve-
ćini hrvatska. Zato svi Srbi, tobož radi prosvjeda,
ne glasovaše. Dočim stoji, da ercegnovski Srbi,
videći de je komisija u većini hrvatska po pravu
i zakonu, i da se naravno neće moći ponoviti be-
zakonja, obavljena pri zadnjim saborskim izbori-
ma g. 1895, uslijed kojih bezakonja na svačije ču-
do bio je izabran stari Kamenarović mješte našeg
kandidata prof. Toma Brajkovića, koji je imao si-
gurnu yećinu birača, — predvidješe da im je u-
zaludna borba, pa da je pametnije usteći se od
glasovanja. Tako će moći po novinama i dalje op-
sjenjivati prostotu i one u Crnoj Gori i u Srbiji
i prikazivati im rog za svijeću i buncati o tobož-
njim progonstvima, nezakonitostima i t. d. Čujemo,
da je ercegnovske Srbe na ovaj korak svjetovao
Dr. Gjuro Negrini, kojega bjehu poslali onamo ko-
torski Srbi, e da upravlja onamošnim izborima. [
tako je jadni dr. Luka Verona propao sa kukavna
42 glasa, sakupljena iza onakova proglasa na bi-
rače | Mi ga iskreno žalimo, što ga bez potrebe
na ovaj oačin ruglu izvrgoše naši Srbi, koji mu
se, imadu obraza, još iza legja sad smijati. —
Mi smo radosni, što smo ovim izborom pokazali,
da je hrvatska većina u našim gradovima u Boci.
Vascijelo srpstvo, udruženo s talijanašima i podu-
prto od Cetinja, nije moglo ništa učiniti protiv
razbugjene naše hrvatske svijesti. Ovo treba pamtiti.

=== > [VI I [DI [[[([DV[V[V(V|O RR Va O Ram
stanku kršćanstva. Oni su nam morali dokazati,

da je Sveto Pismo knjiga kao svaka druga — Ma-
habehrata semitizma, Iliada ili Odiseja Izraela —
a istina je, da sve do danas filologija uz sve na-
pore nije uspjela, da sigurnošću datira ni Odiseju
ni Mahabahrata. Ali preko svega su se pogledom
na Sveto Pismo njihovi toli brojni sustavi  suko-
bili jedan s drugim i pošto su uzaludno nastojali
da ih u suglasje dovedu po zakonima ravnodušno-
sti, koja  naliči skepticizmu, morali su uvigjeti,
da je njihova učenost više zamrsila ono, što su
se laskali da će razjasniti, — Tim se ipak ne po-
riče napredak znanosti, koji mora svak
nego se ističe, da znanost nije ispunila onih na-
da, što su ih u nju stavljali, naime da će zami-
jeniti vjeru i usrećiti rod ljudski. — Čovjek dje-
luie onako, kao što misli, jer ideje uplivišu na dje-
lovanje, a kakovim su posljedicam urodili kod dje-
lovanja i morala principi moderne filozofije. Scho-
penhaner jest bez sumnje pesimistični mizantrop ;
ali on, nakon što je ispitao moralne posljedice
modernih sistema, je nad ruševinam da.
našnjeg društva. Moderna filozofija u ime svojih
principa zabacila je kršćanski moral, a na njego-
vim ruševinam podigla je nov moral na temelju
i sdeala. Ali šta je dužnost, čast

Kotor, 18 Decembra. Zadnji ,Dubrovnik“
donosi 1. me izvješće o našim izbo-
rima, ovdje obavljenim dne 12 0. Najzadnja
im je utjeha, u onako sramotnoj plošni Pa ne-
ka im bude! Drugi put ćemo se osvrnuti opširai-
je na izvješće ,Dubrovnika“, da se još bolje u-
vjeri općinstvo na što su spali ovi naši Srbi, kad
SEE šta mogu izmišljati i kroz list turati u

 

Širom domovine.

, Narodni dar braći u Istri. Preporučamo
goa Oe jubima, da se ovih blagdana sjete bra-
u

ek svaki, koliko može, daruje druš-
tvu Sv. Ćirila i Metoda.

, Za hrvatsko sveučilište, ,Novi List“ jav-
lja da je min; vo pravosugia pristalo u načelu
da se bude vat valjanost juridičkih ispita
napravljenih na sveučilištu u Zagrebu.

_ Zavod sv. Jeronima. Pišu ,Informaciji“ iz
Vatikana, da je novoimenovanom austrijskom po-
slaniku kod sv. Stolice grofa Szechenu povjereno
konačno riješenje pitanja zavoda sv. Jeronima.
Pitanje je u odlučnu stadiju. Sporazum (!) je iz-
megju (pseudo) dalmatinaca i poslaniš-
tva pom Dalmatinci (!) su pri
nim v g. 1814 opstojeći protektorat Austrije
nad zavodom, i ujedno su izrazili uvjerenje, da
značaj zavoda, kao čisto vjerskog i dobrotvornog
poduzeća, odgovarajućeg ustavu, neće se mijenjati
i da će u smislu uglavljenog sporazumka zavodom
upravljati Dalmatinci pod nadzorom austr. posla-
ništva i kardinala protektora Serafina Vanuteili.
Dalmatinci (I) ne drže tim svoju zadaću dovršenom.
Netom preuzmu (l) upravu zavoda se. Jeronima
zapogjesti će parnicu

davala godišnjeg čistog prihoda 500 000 kruna.
Institut je u Loretu gotovo identičan sa zavodom
ei Potječe iz iste dobe (1453) i gua
je osnovan i upotpunjen (Nikola V., Sik-
sto V., Urban VIII). Utemeljen o ostavštinim
Dalmatinaca. Jedan zakon iz g. 1881 naregjuje o-
tvor ilirskog kolegija, ali se to nije nigda ispuni-
lo. Radi se dakle o sasvim zanimljivoj parnici.
Bosansko pitanje. Vrsno uregjivana ,Re-
vue des questions pr Donnnika. — A do-
nijela je 1z pera francuskog publiciste g. Raoula
Laveixe zanimljiv članak o Bosni i Hercegovini.
Pisac prosugjuje pitanje sa tri gledišta: agrarnog,
vjerskog i narodnog. _Potanko. rašćinja politič-
ki položaj koji se je stvorio g. 1878, tii su
evropejske velevlasti predale na berlinskom kon-
gresu Bosnu i Hercegovinu Austro-U, . Dalje
prispodablja pisac položaj sa tur-
ske vladavine i dolazi do zaključka, da je sad
kud i kamo bolje nego prije. Cijeli je članak pi-
se JE. peia prama nama Hrvatima.
isac i, da bi se p ljepše i najpra-
vednije. riješilo kad DJ i Hercegovina
pridružile Hrvatskoj. Tako bi bio učinjen prvi
korak oživotvorenju opravdanijeh političkih težaj
svih Hrvata. Milo nam je da se je i megju Fran-

dine 1850. Saisset, profesor na
objelodanio je raspravu , De # os mirom,
tre ćpoque“. I on priznaje, da je današnje društvo
moralno propalo, a negacija uzdrmala temeljim
svakog reda Saisset se gwand mćme ispovijeda
dakle sata oposletan: sstemaeiju NSO me
za apsolućnu au ju r&-
zuma, za koju su se borili Voltaire, Rousseau,
Montesquieu i Coudorcet? Providnost .bi dakle u-
zaludno takovim umovima ljadstro podarili? To
on ne može da shvati. Vjera je njemu

 

 

rozo "o

mmm or o TIšNir'