PRILOG ,, Crvene Hrvatske“ br. 51. ga kritici, pa došao do čudnovatoga zaključke, da se program opoz'cije približuje programu većine. Najuspješnije ga je nobio d.r Brešćenski, koji je ustanovio dobro razliku megju dva programa; pro- gram većine je program negodbe, dočim program manjine je program prava. Pošto većina ne izlazi iz okvira nagodbe, to njezin program ne obuhva- ća sve hrvatske zemlje nego jedino Dalmaciju, & i sjedinjenje te sprečavaju Magjari. Program o- pozicije naprotiv hoće jedinstvo svih hrvatskih zemalja, dotično čitavoga hrvatskoga naroda. Pro- gram ove hoće slobodu ujedinjenje Hrvatske, do- čim program većine ide za stopljenjem Hrvatske sa Ugarskom. I kanonik Rubetić i d.r Brešćenski podvrgoše kritici adresu većine, crtajući sve nes- nosne prilike današnjega sustava u svakom po- gledu. Osobito je d.r Brešćenski bio od neodolji- va efekta. Njegov govor spada u najsjajnije go- vore našega sabora. Ne vrijedi niti da se osvr- pem na ostale govornike većine. D.r Pliverić, ko- ga većina šalje na poprište u maj kritičnijim mo- mentima prigovorio je opoziciji, da govori odviše općenito, a da ne iznaša konkretnih činjenica gle- de izbornih zloporaba. Dr Vrbanić i d.r Haram- bašić odmah su ga poslužili, te su iznijeli kon- kretne činjenice, potkrijepljujući ih nepobitnim dokazima iz raznih izbornih kotara. Grof Khuen- Hedervary, koji je dva puta uzeo riječ držao se je obične svoje metode sofizama i dosjetaka, bez jedinstva, bez jedne sintetičke argumentacije bez širega i daljega pogleda. Izvjestitelj d.r Tomašić izbacio je po običaju nekoliko klimavih aforiza- ma; a njihova je jezgra da je opozicija kriva, ako Magjari nijesu povoljni prama Hrvatskoj raspolo- ženi i ako hrvatski zastupnici u Budimpešti u svom radu ne uspijevaju. Samo je zaboravio reći u kojem radu, jer za taj rad niko ne zna. A ka- ko i da znade, kad ih nikada u Budimpešti nije? Po njegovu shvaćanju mi bismo imali prepokorno trpiti svaku nepravdu, koju nam Magjari nanaša- ju, pa bi smo možda tako udobrovoljili Magjare. To bi bila kukavština i samoubojstvo. — Prama provizornom produljenju financijalne nagodbe, pra- ma indemnitetu i prama obračunima, koji iskazu- ju obični deficit na strani Hrvatske, opozicija se ograničila da markira svoje stanovište, ali se nije dalje u raspravu upustila. Ona je u jučerašnjoj sjednici podnijela i tri važne interpelacije. D.r Brešćenski je interpelirao pogledom na regulaciju Save; gosp. Barčić o prednosti, koja se daje pi- tomcima pomorske akademije na Rijeci prama pi- tomcima nautičke škole u Bakru; d.r Harambašić o radničkom pitanju obzirom na položaj tolikih radnika bez posla i na konkurenciju, koju našem radništvu čine tugji radnici. Ban je odgovorio je- dino na ovu treću interpelaciju, nu tako da je do- kazao, kako on pitanju nije dorastao. Konkretno pak ne misli ništa učiniti za radništvo. U subotu naša je akademija držala svoju sve- čanu godišnju sjednicu, na koju je prof. Smičiklas uprav uzvišeno i učeno govorio o Marku Maruli- ću, 0 njegovu vremenu i o njegovu radu. Ovo je prvi pat da on govori kao presjednik; a da se nepoznato, nu ništa ne dokazivahu, već se ruga- hu jedan drugomu; i ova poslijednja svim zajed- nička točka činjaše mi se jedinom, u kojoj su svi imali prava.“ (Cf. Rousseau, Emil, vol. IV.) — Je li čudo, da promatravši današnju anarhiju, ko- ja vlada na intelektualnom polju, jedao franceski talenat usudio se izustiti nazad nekoliko godina, da je znanost bankrotirala : ,la science a fait ban- owte“ rekao je Brunetićre. (Cf. Une visite au atican; Revue des deuz mondes.) Fizikalne ili prirodoslovne znanosti — veli isti pisac — bile su nam faktično obećale, da će ukinuti otajstva, Sada ne samo, da ih nijesu isti- snule, već mi danas jasno vidimo, da ih nikada razjasniti neće. One nijesu u stanju neću reći da riješe, već da pristojno postave pitanja, koja su odlučna : to su ona o postanku čovjeka, o sako- nu njegova ponašanja, o njegovom budućem . dijeljenju. Što se poznati neda, to nas o 0- buhvaća, pritiskuje, a mi nijesmo kadri is zakona fizike ili iz rezultata fiziologije pronaći put kako da ga spoznamo. I ja se divim kao niko drugi ne- umrlim radnjama Darwina, a kad se sravni upliv njegove doktrine sa onim obreta Newtonovih, ja ću ga rado priznati. Ali šta ako vučemo lozu od majmuna — ili majmun i mi od jednoga zajednič- koga praoca — jesmo li time napredovali, i što znamo o pravom pitanju našeg postanka? Mojsij- ska hipoteza o stvorenju svijeta daje nam vor na pitanje otklen mi dolazimo, a voluciji neće nam ga nikad pružiti. Ni antropolo grad poš j tzmogne posveti! akademiji, mije htio primiti se nikakove kandid:'ur+ Od nekoliko caus ao tuje u našem kazalištu naša Hrvatica, rodom :z Zagreba, g.gja Blaženka Krnic, dvorska pjevačici i Monakovu. U vanjskom svijetu mi imamo toliko glasovitih pjevačica, do- čim od kada smo izgubili g gjicu Alloro, naše ka- zalište, obzirom na primadonne, uprav kuburi. Izborna kronika. Hrvatska pobjeda u Boki. Kotor, 14. Decembra, Kako vam brzojavno javismo dne 12 t. m. bio je izabran zastupnikom ova: Kotora, Perasta i Ercegnovoga naš hr- vatski predloženik gosp. Mato Radimiri, ravnatelj gradske pučke škole, lijepom većinom od 104 gla- sa. Ovdje je glasovalo 108 naših birača — do po- trebe bilo bi i više, — u Perastu 20. a u Erceg- novomu 18. Koli u Perastu, toli u Ercegnovomu izostalo je od glasovanja pjekoliko naših birača, to nije trebalo da se trude do birališta, buduć sa predatim glasovima bila osigurana većina za našeg kandidata. Naprotiv Dr. Luka Verona imao je ovdje 36 glasova. Za nj su glasovali svi Srbi i talijanaši, — svi c. k. činovnici našeg okružnog suda osim same dvojice. Talijanaši su glasovali uslijed izričite naredbe primljene iz Zadra od vod- stva njihove stranke. Za Dra. Luku Veronu glasovalo je i takovih, koji nijesu nikad glasovali odkad su u Kotoru kao n. p. €. k. prof. gimnazija Frano Ka- tić. Pak sa svim tim jedva mu sakapiše 36 gla- sova. U Perastu je imao cigla 6, od kojih jedan je bio naš, kojega u zadnji čas potkupiše. Ako ustreba iznijet ćemo ime dotičnika kao što i ono- ga, koji ga je potkupio. U Ercegnovomu nije ni- ko glasovao za d.ra Veronu. A znate li zašto? Jer je izborna komisija, zakonito izabrana, bila u ve- ćini hrvatska. Zato svi Srbi, tobož radi prosvjeda, ne glasovaše. Dočim stoji, da ercegnovski Srbi, videći de je komisija u većini hrvatska po pravu i zakonu, i da se naravno neće moći ponoviti be- zakonja, obavljena pri zadnjim saborskim izbori- ma g. 1895, uslijed kojih bezakonja na svačije ču- do bio je izabran stari Kamenarović mješte našeg kandidata prof. Toma Brajkovića, koji je imao si- gurnu yećinu birača, — predvidješe da im je u- zaludna borba, pa da je pametnije usteći se od glasovanja. Tako će moći po novinama i dalje op- sjenjivati prostotu i one u Crnoj Gori i u Srbiji i prikazivati im rog za svijeću i buncati o tobož- njim progonstvima, nezakonitostima i t. d. Čujemo, da je ercegnovske Srbe na ovaj korak svjetovao Dr. Gjuro Negrini, kojega bjehu poslali onamo ko- torski Srbi, e da upravlja onamošnim izborima. [ tako je jadni dr. Luka Verona propao sa kukavna 42 glasa, sakupljena iza onakova proglasa na bi- rače | Mi ga iskreno žalimo, što ga bez potrebe na ovaj oačin ruglu izvrgoše naši Srbi, koji mu se, imadu obraza, još iza legja sad smijati. — Mi smo radosni, što smo ovim izborom pokazali, da je hrvatska većina u našim gradovima u Boci. Vascijelo srpstvo, udruženo s talijanašima i podu- prto od Cetinja, nije moglo ništa učiniti protiv razbugjene naše hrvatske svijesti. Ovo treba pamtiti. === > [VI I [DI [[[([DV[V[V(V|O RR Va O Ram stanku kršćanstva. Oni su nam morali dokazati, da je Sveto Pismo knjiga kao svaka druga — Ma- habehrata semitizma, Iliada ili Odiseja Izraela — a istina je, da sve do danas filologija uz sve na- pore nije uspjela, da sigurnošću datira ni Odiseju ni Mahabahrata. Ali preko svega su se pogledom na Sveto Pismo njihovi toli brojni sustavi suko- bili jedan s drugim i pošto su uzaludno nastojali da ih u suglasje dovedu po zakonima ravnodušno- sti, koja naliči skepticizmu, morali su uvigjeti, da je njihova učenost više zamrsila ono, što su se laskali da će razjasniti, — Tim se ipak ne po- riče napredak znanosti, koji mora svak nego se ističe, da znanost nije ispunila onih na- da, što su ih u nju stavljali, naime da će zami- jeniti vjeru i usrećiti rod ljudski. — Čovjek dje- luie onako, kao što misli, jer ideje uplivišu na dje- lovanje, a kakovim su posljedicam urodili kod dje- lovanja i morala principi moderne filozofije. Scho- penhaner jest bez sumnje pesimistični mizantrop ; ali on, nakon što je ispitao moralne posljedice modernih sistema, je nad ruševinam da. našnjeg društva. Moderna filozofija u ime svojih principa zabacila je kršćanski moral, a na njego- vim ruševinam podigla je nov moral na temelju i sdeala. Ali šta je dužnost, čast Kotor, 18 Decembra. Zadnji ,Dubrovnik“ donosi 1. me izvješće o našim izbo- rima, ovdje obavljenim dne 12 0. Najzadnja im je utjeha, u onako sramotnoj plošni Pa ne- ka im bude! Drugi put ćemo se osvrnuti opširai- je na izvješće ,Dubrovnika“, da se još bolje u- vjeri općinstvo na što su spali ovi naši Srbi, kad SEE šta mogu izmišljati i kroz list turati u Širom domovine. , Narodni dar braći u Istri. Preporučamo goa Oe jubima, da se ovih blagdana sjete bra- u ek svaki, koliko može, daruje druš- tvu Sv. Ćirila i Metoda. , Za hrvatsko sveučilište, ,Novi List“ jav- lja da je min; vo pravosugia pristalo u načelu da se bude vat valjanost juridičkih ispita napravljenih na sveučilištu u Zagrebu. _ Zavod sv. Jeronima. Pišu ,Informaciji“ iz Vatikana, da je novoimenovanom austrijskom po- slaniku kod sv. Stolice grofa Szechenu povjereno konačno riješenje pitanja zavoda sv. Jeronima. Pitanje je u odlučnu stadiju. Sporazum (!) je iz- megju (pseudo) dalmatinaca i poslaniš- tva pom Dalmatinci (!) su pri nim v g. 1814 opstojeći protektorat Austrije nad zavodom, i ujedno su izrazili uvjerenje, da značaj zavoda, kao čisto vjerskog i dobrotvornog poduzeća, odgovarajućeg ustavu, neće se mijenjati i da će u smislu uglavljenog sporazumka zavodom upravljati Dalmatinci pod nadzorom austr. posla- ništva i kardinala protektora Serafina Vanuteili. Dalmatinci (I) ne drže tim svoju zadaću dovršenom. Netom preuzmu (l) upravu zavoda se. Jeronima zapogjesti će parnicu davala godišnjeg čistog prihoda 500 000 kruna. Institut je u Loretu gotovo identičan sa zavodom ei Potječe iz iste dobe (1453) i gua je osnovan i upotpunjen (Nikola V., Sik- sto V., Urban VIII). Utemeljen o ostavštinim Dalmatinaca. Jedan zakon iz g. 1881 naregjuje o- tvor ilirskog kolegija, ali se to nije nigda ispuni- lo. Radi se dakle o sasvim zanimljivoj parnici. Bosansko pitanje. Vrsno uregjivana ,Re- vue des questions pr Donnnika. — A do- nijela je 1z pera francuskog publiciste g. Raoula Laveixe zanimljiv članak o Bosni i Hercegovini. Pisac prosugjuje pitanje sa tri gledišta: agrarnog, vjerskog i narodnog. _Potanko. rašćinja politič- ki položaj koji se je stvorio g. 1878, tii su evropejske velevlasti predale na berlinskom kon- gresu Bosnu i Hercegovinu Austro-U, . Dalje prispodablja pisac položaj sa tur- ske vladavine i dolazi do zaključka, da je sad kud i kamo bolje nego prije. Cijeli je članak pi- se JE. peia prama nama Hrvatima. isac i, da bi se p ljepše i najpra- vednije. riješilo kad DJ i Hercegovina pridružile Hrvatskoj. Tako bi bio učinjen prvi korak oživotvorenju opravdanijeh političkih težaj svih Hrvata. Milo nam je da se je i megju Fran- dine 1850. Saisset, profesor na objelodanio je raspravu , De # os mirom, tre ćpoque“. I on priznaje, da je današnje društvo moralno propalo, a negacija uzdrmala temeljim svakog reda Saisset se gwand mćme ispovijeda dakle sata oposletan: sstemaeiju NSO me za apsolućnu au ju r&- zuma, za koju su se borili Voltaire, Rousseau, Montesquieu i Coudorcet? Providnost .bi dakle u- zaludno takovim umovima ljadstro podarili? To on ne može da shvati. Vjera je njemu rozo "o mmm or o TIšNir'