PAČE. re IE LM AL m

Br. 1

- GRVENA HRVATSK

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu, izuzev 5 puta

gošlinu kruna 9, na p0 godine 450 krun&, sa

Austro-Ugarsku, i Bosnu

kruvi, sainosemstvo 9 kruni i poštarsk
Pojedini broj stoji 20 hel.

i troškovi.

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmj pa a g
prima ni uredništvo ni uprava.

Rukopisi se ne vraćaju. Listove

 

u se npravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

List i zazev 5 putai 10: prou subota mje- : ta i oglasi plaćaj
sec& juna, jula, avgusta, septembra i oktobra. Broj prije i bro  oslije ovih prazni i utož ad salju se Uredništva.
imađu uvijek po polovinu arka više. Cijena je lista unaprijeda u  pravmeštvu lista: na ne
sa dona onjem u kuću s sa | sto

Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine 5 Ze

list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša-
oglase. priopćeno, zahvale i ost.

se 20 hel. po retku, a oglasi koji se

 

Dubrovčani Hrvati!

Pozvani ste da na 9 o. m. birate zastupni-
ka na dalmatinski sabor. Čovjek koga ćete birati
ima da zastupa Vaš rodni grad, i da zepremi u
zadarskoj sabornici ono isto mjesto što ga ima-
gjaše Vaš nezaboravni sugragjanin, pok. gosp.
Vlsho vitez DeGiulli. Hrvatska stranka složila se
je da Vam prestavi i preporuči kandidata hrvat-
ske narodne stranke:

ERNESTA KATIĆ

“Hrvsti! Glasujte svi ko jedan za kandidata.
Stupite složno na biralište i potvrdite još jedni-
jem faktom Hrvatstvo ovoga grada, kako što ste
to skoro potvrdili na općinskijem izborima. Čo-
vjek koga Vam složni Hrvati priporučuju, poznat
Vam je vrlo dobro jer je Vaš sugragjanin; borio
se je vazda u Vašijem redovima.

Svi dakle na biralište! U ovom svečanom
času svi se ćutimo Hrvatima, a kao Dubrovčani svi
moramo da se borimo za Hrvatstvo našega grada.

U utorak neka svaki Hrvat poteče da dade
svoj glas za hrvatskog kandidata gosp. Ernesta

Katića!

smeče r s dA t SORE, OK RNS. NOĆ. NEA 94 X
Dobar Početak!

+ Sa prvijem Januara god. 1900 Dabrovnik je

u novi život stupio: megju ostalijem dalmatinski-
jem gradovima, u hrvatskom kolu zauzeo je o-
pet svoje staro mjesto, okle ga tugji ljudi — tu-
gji i vjerom i narodnošću i jezikom — združeni
s njekolicinom od inada zavedenijeh gragjari, po-
duprtiieh s ovijeh i s onijeh strar&, iznenada na
prijevaru istrgoše — i za deset godina — što lu-
kavošću što silom — dsleko zadržaše. Od godine
1869 — biva otkad je Dubrovnik svoj moralni
preporod vidljivijem biljegom ma javu iznio i za
prvi put općinski barjak sutonomaškijem rukama
oteo — pa za dvadeset godin& meprebidno, Du-
brovčanin priznavao se Hrvatom i ponosito poka-
zivaše straocu, kako se na općinskoj zgradi hr-
vatski stijeg vije. Godine 1889 — radi prilika i
zgoda, koje su u ovom lista toliko puta bile ista-
knute, a mi ponavljati nećemo — Srbi, ta novo
iznikla stranka, sastavljena što od Hrišćana, što
od naseljenijeh Herc-govac&, što od mlagieg du-
brovačkog naraštaja, školskom propagandom i
Ljubišinom politikom posrbljene, Srbi velimo, pe-
gaziše slavensko načelo i drevno predaje, pa sklo-
piše ugovor i savez s talijsnsšima, i tako podi-
goše opet na noge ovu stranku, koja se već u
zaborav počimala topit. Nagioše zgodna čovjeka,
nagjoše pokrovitelja, nagjoše — što je najviše —
Hrvate nehpravne i... oteše im Općinu Za deset
punijeh: godiv& Autonomaši i Srbi tvrdokornom
očajnošću držahu krmilo gradsko u svojijem ruka-
ma. ZNo Hrvatetvo Dubrovnika gubitkom Općine
ne dobi nikakve neprebolne rane, kaku eno ti što
ne bješe vehla pressgjena biljka, već duboko u-
vriježdena istina. Prenu se puk i narod; njeka-
dašnje mrtvilo ustupi mjesto žilavom radu, njeka-
dašnji nehaj oduševljenju i maru. Prvi plod novog
života bješe ,Crvena Hrvatska“. Što je ovaj list

za Hrvatstvu uradilo, mi nećemo napominjsti : pa- |

i uvigjajući, da je ova jedina
Hrvate do žugienog cilja, širili smo svukud Pra-
vaštvo, radeći pak za dobro i spas našega grada
složuo i neodvisno sa narodnom strankom u Du-
brovniku, i evo — Bogu hvala — iza desetgo-
dišnje borbe možemo zabilježiti u našijem apali-
ma sjajnu pobjedu i prikazati se našijem sugra-
gjanima i cijelom Hrvatstvu vedra lica, pa česti-
tajući mu novu godinu darovati mu za kolendu
milu i veselu vijest :

Dubrovačka je Općina Hrvatska !

Jeat! Dubrovačka je Općina hrvatska! Ali
se na ovom  pokliču dubrovački Hrvati ne smiju
zaustaviti. Oni — do jučer u ilopoziciji i prema
tomu navikli burbi i sustavnom/ radu — ne smi-
ju zaspati na lovor-vijencu i viljda se odmarati.
Neprijatelj i iznutra i s dvora ra njih vazda vre-
ba. Najmanja slabost s hrvatske strane, najmanja
pogreška, njemu će biti dobro la. Nemoćan da
sam i otvoreno zavojšti na Hrvste, on će odasvu-
da privrženika tražiti. On će, da nas oslabi, ku-
šati da sije megju nima razd«r; ne pogje ii 2
to za rukom, on će, držeći se ra uko miran, nas-
tojati da nas ušika u prividnoj, poufanosti, da za
tijem iz zasjede najrasno navali. D.bar smo pri-
mjer, na želost, voć jednom «štali. Potpuhaće u
narod sumnje, kupiće tužbe, a prosipaće žalbe i
obećanje. Svako sredstvo biće mu dobro i koris-
no. Ta tu se radi o životu i smrti. Kako se sve-
mu tome može stat: na put? Jedino ne puštava-
jući da smalakše u naroda oduševljenje. Isticati
Hrvatstvo svugdje i svagdje, ili simbolom ili ri-
ječju ili djelom Zaludu! Proti smrti nema nego
jedan jedini lijek : život.

S druge strane dubrovački Hrvati ne nalaze
se na Općini u najboljem položaju. Dubrovačka
je Općina slovila — do nazad deset godina —
jekonomički kano najbolje uregjena u Dalmaciji.
Ne vjerujemo da bismv danas istu hvalu zasluži-
li. Srpska-autonomaška era opteretila je Općinu
zamašnijem dugom. Koliko se je trudno odatle
iskopati, znadu najbolje oni, koji sada Općinom
ravnaju I tu se dakle hoće rada, požrtvovanja i
truda. Tako neugodan položaj može povući za
sobom kojekakvijeh posljedica, koje bi za naše
neprijstelje bile voda na mlin, i koje svijet, e sve
to iz daleka gleda, ne bi tako pravedno i objek-
tivno mogao suditi, kano oni te su blizu. Očito
je dakle, da nam se hoće rada, pošrtvovnosti i
oduševljenja. Nije ovdie naša namjera, da dijeli-
mo svjeta onijem, koji sve to bolje od nas zna-
du; već htjedosmo samo napomenuti, što je spo-
mena vrijedno. A dubrovački Hrvati nek budu u-
vjereni da će ,Crvena Hrvatska“ i od sad, kano
i dosad, u svakoj zgodi, u svakvj prilici gdje se
Hrvatstva tiče, u prve redove stupati. pa ili da
se bori proti sajedoičkom neprijatelju ili da po-
dupre zajedničku stvar,

Služnijem Hrvatima oduševljeni dvvikujemo :

Dobar nočetak!

 

Dubrovnik, 3 Januara,
G. Antonije u dva ,Jediustva“ izasebice od-

da dovede

polemizirati, a s druge strane — vidjeli smo —
to je s g. Antonijem vrlo zabavno.

On kaže, da za utiske, koje objelodanjuje
»0n sam odgovara.... a kad sam jednom ja pot-
pisao neznam zašto se.... pozivlje iko drugi na
odgovornost ?“ — Zato, g. Antonije, jer ste Vi u-
rednik ,Jedinstva“ i jer, što god Vi pišete u nje-
mu, to činite — kako i sami dosta put4 rekoste
— sprivolom i pod kontrolom hrv, nar. stranke.
Čudan bi pot-pourri . dojsto bio taj list, u kojem
bi za njeke članke — pisane od urednika — mo-
gla odgovarati sva stranka, a za njeke opet —
takogjer pisane od urednika — nebi niko na svi-
jetu odgovarao nego njeki neodgovoran čovjek ;
paček više: njeki članci mogli bi biti napisani od
urednika u hrvatskom duhu — a za te bi odgo-
varala stranka — a drugi u nehrvatskom, od i-
stog urednika — i za te ne bi odgovarala stran-
ka. Danu, g. Antonije! Takijeh listova ima valjda
na Mjesecu, aline na zemlji... Hm! — Da je pak
g. Antonije ,kano ličnost bio pozvan... na Cetinje“
i da nije ,išao ni u čije već u svoje ime“, ćo ne
stoji, jer je on bio pozvan kano urednik, da se
uvjeri, e nije onaj posć o emigrantima onako, ka-
ko što je jednom u Jedinstvu napisao. da
ma- ipak _njeka razlika? ali da i nije,
nebi ništa smetalo, pošto se urednik i
neda rascijepat u dvije-tri različi

G. Stražičić obara se za ti.
šeg članka, koga on cijeni da
Stažičić traži vazda qwis, a ne
se ne čudimo, ali mi na tome pu
slijediti. Nama je dosta, da je onaj
odobravanje svijeh Narodnjaka i
brovniku. Za drugo ne pitamo. J
mo jesu li g. Stražičiću ,kada bi bilo
i do ulizivanja, otvorena vrata.“ Čudna
krena izjava g. Antonija: ,barem je
lakše, a pod najjeftiniju cijenu, i
i megju Hrvatima postati veliki
se za to rad (ni otadžbeništvo
Ur.). nego dobra jesičina .... ,
odabralo taj put.“ I sada g. Stražičić
nom na ,Bosnu i Hercegovinu,“ pa na ,

š

C

i

RAMHIH,
riihilii i

I

f
it

ciju,“ pa na slavenski jug,“ pa ,računjajuć sa

činjenicam“ opet ,na male države,“ pa onda ,na
sferu interesa velikih“ država, pa pa ,