a Gattin 24 MEA EDE ROP 6 Ji PJERA MAC EG ' Br. 4 U DUBROVNIKU 27 Januara 1900. GRVEMA List izlazi svake subote kroz cijelu E km a a ma septembra i oktobra. riraiy ta i to: Šo ovih prasnika P ovinu arka više. Ama tr 4 moped u premiina : pa ne ze po s po godine 450 er sa RL SS i VATA lin x dopisi saa ve. se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- se 20 hel. po retku, a oglasi koji s6 prije |. bro oslije ovi talju se Uredništva. kuću # polugodište. godine 5 a Osinse. priopćeno, zahvale i 08 vifh: pola Sabnja.p9 pogsii (a se ne Stara i nova politika Dalma- tinskijeh Srba. *) Megju tolikijem rovostima, te nam dvadese - ti vijek spravlja, a koje mi za sada možemo je- dino pagagjati, imamo da zebilježimo ovu : dalma- tinski Srbi promijeniće sasvijem svoju dojakošnju . politiku. Ta nas odluka u velike zanima, jer je srpska politika — i u Dalmaciji, a ponješto i iz- van Dalmacije — imala vazda jedinijem nišanom - nesrećne Hrvate. Kako dojako, tako i odjako. Ti- :&e se dakle naše kože, te pošto nam Srpstvo 0 glavi snuje, nije — cijenim — zališno, da prou- čimo malo, kakav je taj kuršum, kojijem nam ho- će da pokosi život. Dalmatinski puk, i po historičkom i po na- rodnom pravu, ogransk je hrvatskoga hreka. Ra- zlikost narodnosti i razlikost vjeri, te se danas u njemu pojaviše, ne slabe, sma baš pi malo, ni njegovu jakost ni njegovo jedinstvo, jer su te ra- zlikosti jali neznatne -jali površne. Talijanština p. p. ima da zahvali svoj opstanak utjecaju nje- 'kadašnieg mletačkog gospodstva, i zato se ističe ' jošte samo u njekijem primorskijem gradovima, kako u Zadru i Spljetu. U mutrašnjosti zemlje ne- * ma joj ni traga života. Pripadnici se a stranke velikijem dijelom # sami prišnavaju £ omima ; oni se ne zovu Talijanci već Autonom te se odvajaju od 'svoje braće Hrvati ne pit ;eklom, već mišljenjem. Oni, biva, traže da i od sada ka- “ko i do sada, talijanski jezik bude kvlturnijem sredstvom, jer su i ovi nauku i ljuckotu posisali |- iz tal'janskijeh škola Hrvati pak to isto traže za svoj jezik, uvigjajući da opstanak narodnosti visi jedino o porabi i razvoju pučkog zbora. Lasvo je ' dakle shvatiti, kol'ko je površea razlikost megju * Autopomiašima i Hrvatima, koji su i narodnošću i vjerom usko skopčani. Tijekom vremena — i to ne za dugo, dok, biva, današnji stari sutonomaški naraštaj izumre — nestaće i te razlike, pa će s'i- novi današnjijeh Autonomaš4 biti isto tako dobri _Hrvati, kako što smo mi — Sve je drukčije sa Srbima. Premda je ta narodoost u Dalmaciji plo- dom druge polovine devetnestog vijeka, temelji se _ipak na jednoj od naj grdnijih podloga: na vjer- skom fanatizmu. Ona je u čas zahvatila maha me- _gju našijem hrišćanskijem elementom, koga na sreću nema vele: nješto u sjevernoj, a nješto u južnoj Dalmaciji. To su sve nasa braća, bosanski i hercegovački došljaci. pribjegli u naš kraj pod _ pritiskom turskog jarma, ili — kako n. p. u Du- arovniku — da zarade sebi svagdaoji kruh. Na- hodeći se u veznatooj manjici, Hrišćani pritajiše vjersku mržoju i napisaše na čelu svoga progra- ma naj liberaloiju devizu: brat je mio, koje vjere bio. Nakana im bješe, da steku i megju katoli- _eima pristašk i da teko razdvoje Hrvate, Odatle , nazivi: Srbin katolik“ i ,Srbia pravoslavne vje- re.“ Faktičao ne uspioće nigdje tom namjerom, već... u samome Dubrovniku. Rekli smo u ovo- me istome listu njekoliko puta razloge ovog ču- _ dnovatog i šalosnog pojava. Ne ćemo ih opetovati. To bi dakle bila geneza autonomaške i srp- ske stranke. Srbi, kako vidjeste, nijesu ino već hrišćanski Hrvati pod drugijem imenom. Kano Hrišćani, oni su — prema ostalom pučanstvu — = +) Od jednog prijatelja našeg lista. (Ur.) ima Magjara, družili bi * u dosta neznatnoj manjini, pa nam zato nebi mo- gli vele naškoditi, da ne nabode pomoći i zapleća u hrišćanskom svijetu uopće, a u nezavisnijem srpskijem državama na pose, Mrzeć Hrvate dvo- jakom mržnjom — kano odinetnici i kano fanati- ci — shvatljivo je, da ljubav za jezikom, za na- rodom, za kulturom, nije nikada megju dalmatin- skijem Srbima nikakve zadaće vršila. Glavna im svrha bijaše ugušiti hrvatsko ime, ne pitajuć se pri tome. da li će izvrći pogibli i zajednički jezik. Ta za njih je vjerska mržnja glavno, a narodnost j jezik sasvijem sekudarno. I za to se družijahu vazda sa neprijateljima Hrvatstva, gdje je god tijeh neprijatelja bilo, a gdje ih ne bijaše, tu bi odabirali od hrvatskijeh stranska onu te je naj mlobavija, pa bi s njom proti radikalnoj ugovore krojili. Oni, koji vazda o ,slavenskoj solidarnosti“ naklapaju, druže se tu 8 Autonomašima, biva s onijem koji vojuju proti zajedničkom na- rodnom jeziku; pripoznavaju u općinam pravo biv- stvovanja talijanštini, i ti oteščuju narodni raz- vitak. Malo poslije ostav pa cjedilu svoje vaj- ne saveznike — Autono — i sklapaju ugo- vore s Narodnjacima proti vašima. Da ima u Dalmaciji Njemaca, družili Bi se s Njemcima; da & Magjarima; da ima Tetara, bi se donapukon i s Tatarima. Srpska stranka u Dalmaciji nema ideala, nema stanovite svrhe, koju bi otvorito i iskreno mogla ispovijedati. Mržnja je njezin ideal; trova- nje je njezina svrha. Znajući da joj nije moguće ikada pobjedu slaviti, ona je zadovoljna tijem. što će je Hrvatstvu dajbudi otešćati. I za to sad ho- će da svoju politiku mijenja jer joj dojakošnji rad ne bješe uspješan. No ozbiljna stranka ne mijenja politiku od danas do sutra. Ona od svo- ga postanka, ima stanoviti cilj i odsb're stanoviti put, pa njim k meti krače, puklo kud puklo. Ne- | postojanost u polit'ci udaje najbolje slabost drža- va i stranaka. Srpski organi, koji nam ovaj pre- vrat u stranci navijestiše, javiše nam u isto doba i njezivu skoru smrt, . : Zbilja, kakva je ta promjena, kakav je tej prevrat? U to nas upućuju dva srpska lista: ,Du- brovnik“ i ,Srpski Glas.“ Ovaj pošljednji javlja svojijem čitaocima, da će odjako dalmatinski Srbi sami — dakle bez Autonomaša i bez kompromisa — szapodjenuti novi rad. Taj će rad biti — kako pomenuti list veli — čisto srpski. Tijem indirek- tno priznanje, da je do sada mečist i me srpski bio. No u čemu se sastoji taj rad? To nam opet Dubrovnik“ svojom poznatom naivnošću ispovije- da. No najbolje je da navagjamo njegove vlašte riječi; ,S toga je prijeka nužda, da naše poslove podijelimo, kao što čine i drugi narodi, u dvije grupe,“ u političke i prosvjetne. Za prosvje- tao mi smo predlodili osnivanje . Srp- ske Matice. A sa političke? Naš je i- kako što bi n. p. to Srpsko Bratstvo bilo, mi pe- mamo ama baš ništa proti tome. Pošto su se Sr- bi od Hevath politički ccijepili, slobodno im gsa- razvila bi se borba; ali bi ta borba iskrena i % štena bila, a nama nebi štetovala, već koristila, jer bi nas — ako ništa — probudila iz našeg prirogjenog mrtvila. — Sve je drugo Srpska Škol- ska Matica. Fali nam prikladan atribut, da žigo- šemo to bogumrsko nedjelo. Ne samo da je takvo srestvo nepošteno i kukavično, no je uprav tako grozno, e bi zaslužilo, da se svi Hrvati, ko jedan čovjek, listom diguu i proti samom zametku te odurne ideje. Ne ćemo dalje da o tome govori- mo, pošto smo jur u pošljednjem broju ovog li- sta izjavili naše mnijenje, & ovamo opet, pri ras- pravi ovog pitanja — ispovijedamo — ne može- mo da uzdržimo nuždnu hladnokrvnost. Samo će- mo ovo padodati: da se ta ideja mogla začeti je- dino u glavi psihopatičnog čovjeka, prototipa mo- derne deneracije, a da ju je onako oduševljeno i nauguravaju, biće dakle formom dojsta nova, a suštinom stara. Politika degenerivanijeh ljudi, po- njetvradqnemtitsname soreenonq o strastima, čas lijevo čas desno vrlutaju te mija- njaju stazu kako što mijenjaju sredstva. S ovijem ljudima red se je boriti dalmatinskijem Hrvatima, i to ne junački i otvoreno već podmuklo iz za- sjede. Imadu li ih oni na tom polju slijediti ? Ne ! Ali za to red im je otkrivati spletke i rasbijati:ih u zametku. Neka se pri tome Hrvati tješe, da e- va borba neće dugo trajati. Stranka koja se ova- kijeh sredstava laća, kako što je novom godinom srpska, ispovijeda sama da je na kraju svoje zai?e. Pa neka tu politiku ,Dubrovnik“ zove: ,slo- žan srpski rad u duhu narodnom i liberalnom“, a neka ,Srpski Glas“ to stanje krsti ,splendid i- solation“, a no mi velimo Hrvatima: to je poš- Još nam — prt- so i make sal Hrvatski Sabor. th Na 16, o. m. otvorila se prva sjednica a generalnu debatu o proračunu za god. 1900. U svem je bilo 36 članova prisutao sjednici. De, A-