Goto PDA GREEN A ORE SEA PL ZEMA Br. 5. U DUBROVNIKU 7 Februara 1900. RVEMA HRVATOM List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijema je listu unaprijeda u pravmštvu lista: na godinu kruna 9, na po godi- (aii ne 450 krupa, sa Dubrovnik sa don cnjem u kuću s sa Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruc&, sa inosemstvo 9 u m kruna i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 20 hel. plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su M RE eine list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- zahvale i ost. se 20 hel. po retku, a oglasi koji a6 ?pa pogodbi 1 a razmjeri POPU =y odao s upo Hrvatska Zastava na Dubrovačkoj Općini. Prošle sedmice postavljala su se na krovu općinske zgrade tri štapa, bojadisana u hrvatsku trobojnicu Puk je upravo vrvio, što riječ, pod općinu, da ih vidi. Nema dvojbe dakle da je ta, za sebe tako prosta stvar, imala za dubrovački puk, ne samo zanimivosti, ali i važnosti, I zbilja oni štap, na kojima su se poslije razvile hrvatske trobojnice od tolike su važnosti da su u svako- me morali izazvati udivljenje. Na općini dubro- vačkoj hrvatska trobojnica! To nije moguće. Ka- ko je to brzo prošlo! Reko bi, jučer je to bilo, kad su ono Srbii Autonomaši vukli pok. Gondulu u kočiji, kad su se ono u četama združeni dera- čili po gradu: nadvor Hrvati, ubi Hrvate, ubi! Kad Hrvat nije smio gotovo, da ga za vrijeme iz- bora i vide gdje sama, da ga ne insultiraju, a la- ko da ga i ne namlate. Čini ti se, e još pred op- ćinom stojiš za onijeh glasovitijeh izbora, kad su se naši birači na stotine odbijali i tjerali, kad su uza stube po glasnicima letjele kartice u izbornu dvoranu sa natpisima macelate, macelate, jer na- šijeh je još uvijek bila većina, s toga ih je tre- balo klati! Nu ipak svak drža za sigurno, da će Hrvati pobijediti, jer imaju većinu i za sto glaso- va. Napokon čuje se sa općine: Živio bar. Gon- dula! Da, škede su naše bile nestale na ne- ki magični način, i Srbi dobiše većinu. On- da buka pomamne fukare: živio srpski Dubrov- nik, na dvor Hrvati, ubi Hrvate! Sutra dakako dobiše Srbi i autonomi, prekosutra takogjer, u nji- hovijem rukama sve, svukud Srbi i Srbi; a Hr- vat ne smije ni daha da pusti. A danas? Od tada nema tek pet godina i danas se na općini vije — hrvatska trobojnica! Zbilja onaj koji je vidio svu tu srpsko-autonomašku eru u Dubrovniku, pa ka - da vidi gdje na onoj istoj zgradi leprša naša mila hrvatska zastava, ta era čini mu se kako jedna ružna noć, te sad, kad je opet svanuo dan, nalazi sve opet kako i prije: Dubrovnik hrvatski grad i duhom i vanjštinom, i hrvatsku zastavu na opći- ni kako i prije. Dapače još i bolje. To hrvatstvo dandanas prestavlja mu se pomlagjeao, svježo, snažno i hrabro, Od same pomisli na hrvatstvo u Dubrovniku ćuti i sam neku bodrost, hrabrost, ćuti u sebi dvostruko sile, silnu i neodoljivu že- lju da za hrvatstvo radi i da se žrtvuje; ideja hr- vatstva postala mu je sveta, ujedinjenje svega hr- vatskog naroda prva misao, a njegova sloboda čežnja nada svim čežnjama ! Ovo deset godina naše političke borbe mogu nas, uzbudemo li htjeli, mnogo čemu naučiti. Dao- danas Hrvati su na vladi, oni gospodari; Srbi ni sami, ni združeni sa autonomašima ne usugjuju se niti izaći nam na poprište; ali ovo je moralo da slijedi ovako po naravskom zakonu, koji kao što vlada u svim stvarima na zemlji, tako vlada i u politici, i štogod je proti njemu učinjeno pri- je ili poslije valja da propane. Srbi, prije nego su ono prvi puć stupili na izbore, dobro su bili shva- tili stanje, mrtvilačko stanje ondašnjih lHrvata u Dubrovniku. Uvidješe da bi s jednijem dobro pro- računanijem i vješto izvršenijem planom s dana na dan mogli postat gospodari Dubrovnika. Uvje- reni da je srpstvo našem gradu posve tugje, to budu li ga isticati, da ne će učinit ništa, srpstvo sakriše pod plaštem laži-dubrovčanizma. U počet- ku ni njihovi vogje nijesu govorili da su Srbi, već dubrovčani. A da im bolje prevara uspije, sre- ća im posluži, te nagjoše čovjeka, prije toga hr- vatskog zastupnika, vlastelina dubrovačkog kojega im njegova prevelika ambicija stavi na službu. Kad je jednom bilo to učinjeno, onda se nastoja- lo zavestit puk. Glavna je bila dati razumjeti da su oni dubrovčani, da rade za Dubrovnik, a kao pečat tome bio je, da je i sam njihov, tobožnji, vogja niko drugi no bar. Gondola vlastelin dubro- vački. S druge se pak strane na svaki način na- stvjalo oklevetati Hrvate. Jedan dio puka du- brovačkog koji do tada nije bio vješt poli- tici, a još manje ljudima, kakvih se u politici često nalazi, povjerova tijem varalicamr i Srbi s autonoma- šima, bez kojih ipak ne bi bili ništa učinili, u tren oka zadobiše općinu, nagjoše se na vladi ovoga grada. Srbi na ovaj načini sa ovom lažnom politikom i varanjem mišljahu zavestit za uvijek dubrovački puk, i da im namjera ne izigje na vidjelo barem za prvo vrijeme, misljeli su da će im bit dosta- tan njihov lažni dubrovčanizam, Kad su stupili u općinu, nema dvojbe oni bi najvoljeli bili, razvit na općini srpsku zastavu, kako što su to prije, pa i sada opet Hrvati učinili. Nu Srbi nijesu ni izdaleka niti pokušali, da to učine, jer su zaali dobro da bi si tim svojom vlastitom rukom smrt zadali : laži-dubrovčanizam imao je da svukud u vanjštini vlada, a samo podmuklo i iz potaje va- ljalo je uvlačiti srpstvo. Ljudi sakupljeni sa svih strana koju su vodili tu politiku po svoj prilici misljeli su da imaju posla sa kakvim iz Šumadije ili Crnogore. Nu dubrovčani su njima brzo poka- zali i sjetili ih da su oni u pitomom Dubrovniku. Da se obrane od tih nepozvanik gosti, od tih na- metnika, bilo im je potreba samo jedno: otkrit li- ca tim ljudima, prikazat ih puku, ko su, u istinu i što su. Tek ,kad su jednom ti laži-dubrovčani vidjeli da su raskrinkani i da više nemaju kud, tad su stali isticat srpstvo na sve strane; tad se je vas prijašnji laži-dubrovčanizam prometauo u srpstvo. Dapaće i u Radničkom Društvu, koje je uvijek viješalo dubrovačke zastave, ove su se di- gle i metnule srpske. Po ovome se najbolje vidi, bili oni odma i na općini bili razvili srpski ba- rjak, da nijesu znali da će se tim komprometit, da će počinit samoubojstvo. Ujednu riječ kad je laži-dubrovčanizam našijeh samozvanijeh Srba bio potpuno diskreditiran, onda su sve moguće činili da se pokažu što večim Srbima. Lako je razumjet kako je ovo slijedilo: kad vojskovogje vide da je bitka po svaki načini izgubljena, onda kažu: na- stvjmo barem spasit čast oružja. Tako i našijem srbima sada je u prvom redu bilo, kad nemogaše drugo, da gledaju spasit svoju čast i poštenje. Govorit jedno misljet drugo a radit opet treće, znači lagat, znači varat. S toga oni da pokriju tu gvoju politiku koju su vodili u početku stadoše isticati srpstvo gdje mogu i ne mogu, ne bi li tako dali razumjeti da su oni uvijek bili otvo- reni iskreni. Zbilja nema bit ugodno ostat osra- moćen, ali ko nepošteno počme uvijek sramotao dovrši. U ovakom se stanju nalaze današnji Srbi u Dubrovniku, i premda ga 8e u to sami svalili, srditi i na Boga i na zemlju, pouju na način ss- mo njih dostojni sve što Hrvat najmilijega i naj- svetijega ima. Hrvatska zastava na Općini uči- nila je da upravo pobijesne. Ali oni u Dubrovni- ku danas bijesne najviše zbog toga, što vide da su oni morali poseć za varanjem i lažima i kle- vetam htijući širiti srpstvo u ovom ne srpskom gradu; dočim oni koji su stali u borbu protiv njih, puku koga su oni zavagjali, rekli su odma jas- no i otvoreno; Dubrovčani su Hrvati i ništa drugo nego Hrvati, i mi se borimo samo za Hrvatstvo! Pak puk je te ljude priljubio i prigrlio i s njima zajedno sjajno pobijedio i na svoj najveći, najmi- liji dan na Općinu Hrvatsku zastavu zatakao ! Ako ovo nije dokaz da je Dubrovnik Hrvat- ski grad, onda ne znamo što je više! Sveti “Vlaho. Prastari parci Dubrovnika bili su SS. Sergj i Bako, te je po njihovoj crkvici i ostalo ime br- du sistoka. Po domaćoj predaji, Dubrovčani su odabrali Sv Vlsha osobitim svojim Parcem godi- ne 981 Oa bi sam po bogoljubnome popu Stojku i po bogoduhoj dumnici, koja je stanovala gdje je danas njegova crkvica na Gorici, poviše Lapada, bio pozvao Dubrovčane da prigrle njegovu zašti- tu. Kako dokaz njegove moći, i očinske brige pra- ma njima, donaša se objavljenje koje je Svetac u- činio za goleme pogibelji koja je gradu. prijetila od Mlečića, koji su imali kako vojni prijatelji do- ći u Gruž i na Lokrum, uspavati naše iskazima vanredne ljubavi, pak iznenada jurišati na grad i zauzeti ga. U Arhivu Mletačkom nema traga tej osnovi, i po tomu se ne može ustanoviti koliko ima stavnog temelja ta predaja. Svakako ju svi naši pisci spominju, i po tomu i postao je Sv. Vlaho simbol slobode Dubrovnika, Mi cijenimo da su naši stari odabrali njegovo odvjetovanje; jer je po svijetu na daleko i široko bila rasprostra- njena slava njegovog imena. U Rimu kad su ot- krivali katakombe, podzemno skrovište prvijeh kr- šćana, u jednom bogomolji našla se je i divna sli- ka našeg sveca, koji ozdravlja jedno djete od gr- lice na materinske molbe, To kaže u kolikoj je cijeni bila njegova zaštita još u doba, kad se je crkva skrivala i išćekivala bolja vremena. A ta je slava rasla neprestano; jer i Menologi grčki slavi ga dane 11 veljače, Armenski dne 10 Veljače, Marti- rvlogi t. z Bodin dne 2 Veljače; stari Rimski dne 15 Veljače, a novi, a po tome i mi, dne 3 Velja- če. U Njemačkoj na glasu bijaše u prastara do- ba Crkva Svečeva kod, grada Erfurta, a nadasve gla3oviti Manastijer kod Valdshuta. Odvjetovanje njegovo protezalo se toliko na duhovno spasenje, koliko na materijalno blagostanje, na Pijo» od nemoći, osobito od kužne grlice. Zato od pawm- tivjeka bio je običaj blagosivljati u njegovo ime: kruh, vino, sjemenje, voće, ulje i svijeće radi gr- la. I taj pohvalni običaj traje i danas, i svak leti i nije miran dok se nije grličao. Bollandiste su po Se- sakupili dokaze o mučenstvu našeg Parca, istim znade se: Da se je sv. Vlaho rodio u