Br. 6. . U DUBROVNIKU 10 Mebruara 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA i i plaćaju se opravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su salju se Uredništvu. kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- ok NiMNA sletio Gagi oluči-oa08: dia go elite NIN RA Rikonal ve ze srećaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u ne 450 krur4, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kru &, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 20 hel. Dubrovnik i ,Pubrovnik“. Srpska stranka bori se protiv otugjivanja Dubrovnika od srpskoga naroda, jer Dubrov- nik bez srpske zemlje ne meže živjeti. Dubrovnik“, Br. 5 o. g. Tijem riječima završuje naš gradski drug svoj uvodni članak. To mu nije prva, a ako Bog da — neće bit ni posljednja besmisao. Ne šća- smo za to pero zamoćiti, da ga nije zla sreća na- govorila, da pavodi na čelu svoga leading article jedan ustrižak našeg uvodnog članka u 1. broju ove godine. Dužnost nas veže da mu ovijem od- vratimo milo za drago. Iz kojijeh premisa i iz kojijeh tvrgja suče naš mili drug gore ćitavani zaključak? Tvrgja je jedan historički fakat, spomenut u podlisku pošt. kan. I Stojanovića. Evo u suštini što je taj fa- kat: God. 1315 ponudi Dubrovnika hrvatski ban savez i ugovor, po kome bi Hrvati udarili kopaom a Dubrovčani morem pa srpsku državu, rascije- panu strankam. Dubrovčani odbiše ponudu, jer ,ako Dubrovnik pane u mržaoju i osvetu svijeh župana srpskih naokolo, da mu Hrvati, budući daleko, ne mogu pomoći, i da vas dubrovački ma- terijalni i politički opstanak visi o srpskom car- stvu.“ Dubrovčani su mudro odgovorili, a naš gradski drug — nek oprosti — ludo praje i pri- jevarno radi, kad taj fakat, koji se je dogodio pred 685 godici, hoće da dovede u svezu sa da- našnjijem danom. Tijem nam je bjelodano ispora- vio, da on nema ama uprav ni pojma, što je vri- jeme, što su okolnosti, što je politika i što je hi- storija. O logici naravski ne ćemo ni da zborimo. Izazivlje na prosto smijeh, kad ,Dubrovni- kov“ pisac kaže, da je ta izjava Senata ,izraz slobodne volje“, i da je u njoj ,bio obilježen pra- vac dubrovačke narodne politike“, i da ta politi- ka vazda, bila je jedna i nepromjenljiva: srpska“. Da je ta izjava ,izraz slobodne volje,“ Se- nat bi dubrovački bio po prilici ovako odgovorio: zahvaljivamo na ponudi, ali nam me da obraz i čast, da se borimo proti narodu, čije ime i sami nosimo i čija nam krv u žilama teče. — Mješte toga, što kaže Senat? Da on ne smije sklopiti s banom savez, jer se boji mršnje i osvete srpskijeh župana naokolo. i da su mu Hrvati daleko — kako i zbilja onda država njihova bijaše — a da bi mu mogli pomoći. S druge strane pak njegov materijalni opstanak — biva trgovina, a poznato je da je Dubrovnik najviše s Istokom trg.vao — i njegov politički opstanak — biva sloboda, koju bi u ratu sa srpskom državom mogao izgubit — visi o srpskom carstvu. To je za ono vrijeme i u onakijem prilikom bila sušta istina. Ali valja biti »Dubrovnikov“ pisac, pa da se u toj izjavi ugle- da ,slobodna volja.“ Tu nema no straha od mr- šnje i osvete, prezanje za slobodom i trgovački probitak. Dopustiće nam se na svrhu, da je hr- vatski ban bio toliko razuman, e ne šćašo zanago povudit Dubrovčanima — da su Dubrovčani Srbi bili — ugovor i savez proti srpskom narodu; a kad jeste, znak je da Dubrovčani bijahu jedno, & Srbi drugo. — Što se pak tiče ,pravca dubrova- čke narodne politike,“ koji u toj izjavi ,Dubrov- nikov“ pisac nahodi, to samo razuzždana mašta može da izriba. Pape satan aleppe tumači se na tisuću načina; ali čovjek zdravoga razuma oemo- pravmištvu lista: na godinu kruna 9, na po godi- Pretplata oO te ne list sto Za oglase, 3 že nikako da u gornjojizjavi Senata iznagje pra- vac kakve ,narodne“ politike, nego najviše ,dr- žavne,“ što je opet sve drugo. Da je politika dubrovačke republike bila vazda , jedna i nepromjenljiva : srpska“, to je ili somma ignoranza ili somma petulanza. Poznato je svakome, ko azbuku znade, da je najveća stal- nost dubrovačke politike stala uprav «x promjeni. Dubrovčani su priznavali svojijem gosdodarima — riječima dakako i dancima — skoro sve glav- ne evropejtke vladare i države, počimljuć od ka- toličkog Pape pa do turskog Sultana, počimljuć od mletačke republike, pa do pjemačkog Cara, a za najdulje vrijeme pak Ugarskog Hrvatskog kra- lja. Historia docet. Gdje tu nalazi ,Dubrovnikov“ pisac ,nepromjenljivost“ i ,srpsku politiku“ ? Ne- ka se isti pisac potrudi do kneževog dvora, pa nek pročita onu ploču pod trijemom. Tu će naći imenovana njekakvog Sigismuada , Dominus no- ster.“ Na drugoj njekoj ploči ima opet ovaj nat- p's: ,.... e nel tempo del siguor nostro Sigis- mondo imperator Romanorum et semper augustus et re & Ungaria e Dalmatia et Croatia, et cetera, fo messa questa pietra...“ Tage ploča našla god. 1825 pod Orlaudovijem stupom, kad ga ja vihar obalio, a urezana je god. 1418+ dakle 100 godi- p4 poslije pomenute izjave. Čudne li stalnosti i ntepromjenljivosti srpske politike“, kad Dubrov- čani nakon 100 godina, priznavaju svojijem gos- podarem kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske ! — Na sv. Vlaha — ovo piše kan. Skurla — pre- ko Mise pjevane ispela bi se na propovijedaonicu 3-4 kanonika, pa bi pred knezom, Vijećem i pu- kom, zapjevali ovu čestitku: ,Domino N.(ime) re- gi nostro, Hungariae, Bohemise, Dalmatiae et Croatiae, honor, vita et victoria I“ — Jeli i to srpska politika ? Dobri znaci. Magjarski listovi i srpski, u ovo zadnje do- ba, sa svih strana neprestano i ozbiljno 88 bave sa združenom opozicijom u Zagrebu. Akademska, historičua, politična, načeloa i sva ina razlaganja, u tim listovima, idu za tim, da dokažu nemoguć- nost opstanka koalicije, i nužno rasulo. Ovaj za- ključak obično poprate kakvom vjesticom — is pouzdana izvora — koja bi ga imala potvrditi. Načelu ovome nastojanja Magjara i Srba — sto- je magjaroni u Banovini sa svojim organom. Tre- ba samo pogledati što rade njihovi prvaci, u sa- boru ovih dana za proračunske debate. Ura i ura se tu govori i razlaže de fecto samo o programi- ma obaju stranaka i njihovim načelima. Odatle se love protivnosti, nedosljednosti, netaktičnosti, sve što megjusobno ne stoji u skladu. Iz svega ovoga proizlazi jedan veliki pium desiderium Magjara Srba i magjarona; rasulo ko- alicije. Ovo je dobar znak, i mora da obeseli sva- koga pravoga Hrvata. Kad su se ti najžešći naši dušmani tako svojski zauzeli, ne bili uspjeli ras- cijepiti združenu opoziciju, to znači da se oni nje boje Jer inače se nebi ni osvrtali na nju. oni nam pa ovaj način svjedoče da imamo jaku stranku, koja okuplja narod i vodi ga pra- vom stazom k njegovu cilju.. Oni se boje da narod sa tom strankom mogao lako sebi izvojevati; jer čemu bi bili odma ovako žestoko na nju navalili ? Ovo je opet kažemo veoma utješljivo. Istina, oni nam otvaraju žestoku borbu; ali to mas ne smije ni malo plašiti, jer bez borbe ne ćemo nigda ništa učiniti. Na protiv mora nas sokolit, da su tu borbu oni krvi poduzeli, jer to znači da nas sma- traju jakijem, te stoga nas gledaju slomit, dok misle da im je na vrijeme. Čudnovato je s druge strane da se u kolu tijeh Budapest Hirlapa“ ,Narodnijeh Novina“ ,Srbobrana“ itd., koji evo svi jednodušno vape i rade za rasulo hrvatske oporbe, nalazi i ,Franko- vo“ (pardon!) ,Hrvatsko Pravo.“ Dakle se naši du- šmani, proti kojijem je napokon naperena gotovo sva naša borba, muče da zavade i sruše ono dva- deset i toliko zastupnika, koje je narod svojom voljom izabrao i koji su ga toliko muke, progons- tva, tamnice dapače i same krvi stali, jer je htio pod svaki način da ga ti ljudi u saboru zastupa- ju, Fraok se pri tom njihovom nastojanju nalazi zajedno s njima, on im pomaže! I ovi se ljudi još smatraju pravašima, dapače nasljednikom jednoga dr. A Starčevića! O ironijo sudbine | Ali i ovo je dobar znak. Valja ne htjeti u- pravo vidjet dalje, pa zdvajat u bojazni, da bi o- vo stanje moglo još dugo vremena trajat. Ovaj 'gami fakat dostatan je a& svakome otvori oči, s to je glavno. Hrvatska združena opozicija ima evo, kako svak vidi, da odolijeva papadsjima sa svih strana. To nije tako laka stvar. Ali Hrvatstvo koje ih je i dovelo u sabor, i koje ih je 'skupa slošilo, dat će im i srca i snage, da odbijaju te navale, te će dušmanske težnje i ostat težnjama! U Svijetlosti. U početku ustavnog života u Hasburžkoj monarhiji šesdesetijeh godina nagjoše se na po- prištu dvije stranke v Dalmaciji. Hrvatska, zvana narodna, s kojom je srce i duša pokrajine: pok; i autonomaška ,Slavo Dalmati“ birokracija, po- čam sa palače sv. Šimuna u Zadru do najnižeg pisarčića u državnoj službi. Razlika megju njima je: prva hoće sjedinjenje odmah Dalmacije s Hr- vatskom, što je volja i hrvatskog kralja Franja Josipa I.; druga: da nije shodan čas. U sabor- skim izborima, ova posljednja iste godine, dobiva većinu, ta poznato je: ko ima sukno i nožice u rukama, kroji kako ga je tolja. Nu ko se silom protivi naravi, narav ga u svom tijeku uništi, jer ona je nsjjača pod božjom upravom. — Na izma«- ku sedmog decenija ovog stoljeća, autonomaška ostaje u manjini. Hrvatska stranka, došavši u ve- ćinu, proizvagja svoj program. Hrvatska ideja, naravna, tjera neprirodnu, kojoj je suviše na srcu, drugo u misli, treće na jeziku & u djelu. Treba promijenit taktiku, iskreniji, dakle nješto u programu više dakle, da su oni, za talijanski np težiš