Br. 6.

.

U DUBROVNIKU 10 Mebruara 1900.

Godina X.

 

CRVENA HRVATSKA

i i plaćaju se opravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
salju se Uredništvu.
kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša-

ok NiMNA sletio Gagi oluči-oa08: dia go elite NIN RA
Rikonal ve ze srećaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu.
Cijena je listu unaprijeda u

ne 450 krur4, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, i Bosnu
Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kru &, sa inosemstvo 9

krun& i poštarski troškovi
Pojedini broj stoji 20 hel.

  

Dubrovnik i ,Pubrovnik“.

Srpska stranka bori se protiv otugjivanja

Dubrovnika od srpskoga naroda, jer Dubrov-
nik bez srpske zemlje ne meže živjeti.

Dubrovnik“, Br. 5 o. g.

Tijem riječima završuje naš gradski drug
svoj uvodni članak. To mu nije prva, a ako Bog
da — neće bit ni posljednja besmisao. Ne šća-
smo za to pero zamoćiti, da ga nije zla sreća na-
govorila, da pavodi na čelu svoga leading article
jedan ustrižak našeg uvodnog članka u 1. broju
ove godine. Dužnost nas veže da mu ovijem od-
vratimo milo za drago.

Iz kojijeh premisa i iz kojijeh tvrgja suče
naš mili drug gore ćitavani zaključak? Tvrgja je
jedan historički fakat, spomenut u podlisku pošt.
kan. I Stojanovića. Evo u suštini što je taj fa-
kat: God. 1315 ponudi Dubrovnika hrvatski ban
savez i ugovor, po kome bi Hrvati udarili kopaom
a Dubrovčani morem pa srpsku državu, rascije-
panu strankam. Dubrovčani odbiše ponudu, jer
,ako Dubrovnik pane u mržaoju i osvetu svijeh
župana srpskih naokolo, da mu Hrvati, budući
daleko, ne mogu pomoći, i da vas dubrovački ma-
terijalni i politički opstanak visi o srpskom car-
stvu.“ Dubrovčani su mudro odgovorili, a naš
gradski drug — nek oprosti — ludo praje i pri-
jevarno radi, kad taj fakat, koji se je dogodio
pred 685 godici, hoće da dovede u svezu sa da-
našnjijem danom. Tijem nam je bjelodano ispora-
vio, da on nema ama uprav ni pojma, što je vri-
jeme, što su okolnosti, što je politika i što je hi-
storija. O logici naravski ne ćemo ni da zborimo.

Izazivlje na prosto smijeh, kad ,Dubrovni-
kov“ pisac kaže, da je ta izjava Senata ,izraz
slobodne volje“, i da je u njoj ,bio obilježen pra-
vac dubrovačke narodne politike“, i da ta politi-
ka vazda, bila je jedna i nepromjenljiva: srpska“.

Da je ta izjava ,izraz slobodne volje,“ Se-
nat bi dubrovački bio po prilici ovako odgovorio:
zahvaljivamo na ponudi, ali nam me da obraz i
čast, da se borimo proti narodu, čije ime i sami
nosimo i čija nam krv u žilama teče. — Mješte
toga, što kaže Senat? Da on ne smije sklopiti s
banom savez, jer se boji mršnje i osvete srpskijeh
župana naokolo. i da su mu Hrvati daleko —
kako i zbilja onda država njihova bijaše — a da
bi mu mogli pomoći. S druge strane pak njegov
materijalni opstanak — biva trgovina, a poznato
je da je Dubrovnik najviše s Istokom trg.vao —
i njegov politički opstanak — biva sloboda, koju
bi u ratu sa srpskom državom mogao izgubit —
visi o srpskom carstvu. To je za ono vrijeme i u
onakijem prilikom bila sušta istina. Ali valja biti
»Dubrovnikov“ pisac, pa da se u toj izjavi ugle-
da ,slobodna volja.“ Tu nema no straha od mr-
šnje i osvete, prezanje za slobodom i trgovački
probitak. Dopustiće nam se na svrhu, da je hr-
vatski ban bio toliko razuman, e ne šćašo zanago
povudit Dubrovčanima — da su Dubrovčani Srbi
bili — ugovor i savez proti srpskom narodu; a
kad jeste, znak je da Dubrovčani bijahu jedno, &
Srbi drugo. — Što se pak tiče ,pravca dubrova-
čke narodne politike,“ koji u toj izjavi ,Dubrov-
nikov“ pisac nahodi, to samo razuzždana mašta
može da izriba. Pape satan aleppe tumači se na
tisuću načina; ali čovjek zdravoga razuma oemo-

pravmištvu lista: na godinu kruna 9, na po godi-

Pretplata
oO te
ne list
sto

Za oglase,

3

že nikako da u gornjojizjavi Senata iznagje pra-
vac kakve ,narodne“ politike, nego najviše ,dr-
žavne,“ što je opet sve drugo.

Da je politika dubrovačke republike bila
vazda , jedna i nepromjenljiva : srpska“, to je ili
somma ignoranza ili somma petulanza. Poznato
je svakome, ko azbuku znade, da je najveća stal-
nost dubrovačke politike stala uprav «x promjeni.
Dubrovčani su priznavali svojijem gosdodarima
— riječima dakako i dancima — skoro sve glav-
ne evropejtke vladare i države, počimljuć od ka-
toličkog Pape pa do turskog Sultana, počimljuć
od mletačke republike, pa do pjemačkog Cara, a
za najdulje vrijeme pak Ugarskog Hrvatskog kra-
lja. Historia docet. Gdje tu nalazi ,Dubrovnikov“
pisac ,nepromjenljivost“ i ,srpsku politiku“ ? Ne-
ka se isti pisac potrudi do kneževog dvora, pa
nek pročita onu ploču pod trijemom. Tu će naći
imenovana njekakvog Sigismuada , Dominus no-
ster.“ Na drugoj njekoj ploči ima opet ovaj nat-
p's: ,.... e nel tempo del siguor nostro Sigis-
mondo imperator Romanorum et semper augustus
et re & Ungaria e Dalmatia et Croatia, et cetera,
fo messa questa pietra...“ Tage ploča našla god.
1825 pod Orlaudovijem stupom, kad ga ja vihar
obalio, a urezana je god. 1418+ dakle 100 godi-
p4 poslije pomenute izjave. Čudne li stalnosti i
ntepromjenljivosti srpske politike“, kad Dubrov-
čani nakon 100 godina, priznavaju svojijem gos-
podarem kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske !
— Na sv. Vlaha — ovo piše kan. Skurla — pre-
ko Mise pjevane ispela bi se na propovijedaonicu
3-4 kanonika, pa bi pred knezom, Vijećem i pu-
kom, zapjevali ovu čestitku: ,Domino N.(ime) re-
gi nostro, Hungariae, Bohemise, Dalmatiae et
Croatiae, honor, vita et victoria I“ — Jeli i to
srpska politika ?

 

Dobri znaci.

Magjarski listovi i srpski, u ovo zadnje do-
ba, sa svih strana neprestano i ozbiljno 88 bave
sa združenom opozicijom u Zagrebu. Akademska,
historičua, politična, načeloa i sva ina razlaganja,
u tim listovima, idu za tim, da dokažu nemoguć-
nost opstanka koalicije, i nužno rasulo. Ovaj za-
ključak obično poprate kakvom vjesticom — is
pouzdana izvora — koja bi ga imala potvrditi.
Načelu ovome nastojanja Magjara i Srba — sto-
je magjaroni u Banovini sa svojim organom. Tre-
ba samo pogledati što rade njihovi prvaci, u sa-
boru ovih dana za proračunske debate. Ura i ura
se tu govori i razlaže de fecto samo o programi-
ma obaju stranaka i njihovim načelima. Odatle se
love protivnosti, nedosljednosti, netaktičnosti, sve
što megjusobno ne stoji u skladu.

Iz svega ovoga proizlazi jedan veliki pium
desiderium Magjara Srba i magjarona; rasulo ko-
alicije. Ovo je dobar znak, i mora da obeseli sva-
koga pravoga Hrvata. Kad su se ti najžešći naši
dušmani tako svojski zauzeli, ne bili uspjeli ras-
cijepiti združenu opoziciju, to znači da se oni nje
boje Jer inače se nebi ni osvrtali na nju.
oni nam pa ovaj način svjedoče da imamo
jaku stranku, koja okuplja narod i vodi ga pra-
vom stazom k njegovu cilju.. Oni se boje da
narod sa tom strankom mogao lako sebi

 

izvojevati; jer čemu bi bili odma ovako žestoko
na nju navalili ?

Ovo je opet kažemo veoma utješljivo. Istina,
oni nam otvaraju žestoku borbu; ali to mas ne
smije ni malo plašiti, jer bez borbe ne ćemo nigda
ništa učiniti. Na protiv mora nas sokolit, da su tu
borbu oni krvi poduzeli, jer to znači da nas sma-
traju jakijem, te stoga nas gledaju slomit, dok
misle da im je na vrijeme.

Čudnovato je s druge strane da se u kolu
tijeh Budapest Hirlapa“  ,Narodnijeh Novina“
,Srbobrana“ itd., koji evo svi jednodušno vape i
rade za rasulo hrvatske oporbe, nalazi i ,Franko-
vo“ (pardon!) ,Hrvatsko Pravo.“ Dakle se naši du-
šmani, proti kojijem je napokon naperena gotovo
sva naša borba, muče da zavade i sruše ono dva-
deset i toliko zastupnika, koje je narod svojom
voljom izabrao i koji su ga toliko muke, progons-
tva, tamnice dapače i same krvi stali, jer je htio
pod svaki način da ga ti ljudi u saboru zastupa-
ju, Fraok se pri tom njihovom nastojanju nalazi
zajedno s njima, on im pomaže! I ovi se ljudi još
smatraju pravašima, dapače nasljednikom jednoga
dr. A Starčevića! O ironijo sudbine |

Ali i ovo je dobar znak. Valja ne htjeti u-
pravo vidjet dalje, pa zdvajat u bojazni, da bi o-
vo stanje moglo još dugo vremena trajat. Ovaj

'gami fakat dostatan je a& svakome otvori oči, s

to je glavno.
Hrvatska združena opozicija ima evo, kako

svak vidi, da odolijeva papadsjima sa svih strana.
To nije tako laka stvar. Ali Hrvatstvo koje ih je
i dovelo u sabor, i koje ih je 'skupa slošilo, dat
će im i srca i snage, da odbijaju te navale, te
će dušmanske težnje i ostat težnjama!

U Svijetlosti.

U početku ustavnog života u Hasburžkoj
monarhiji šesdesetijeh godina nagjoše se na po-
prištu dvije stranke v Dalmaciji. Hrvatska, zvana
narodna, s kojom je srce i duša pokrajine: pok;
i autonomaška ,Slavo Dalmati“ birokracija, po-
čam sa palače sv. Šimuna u Zadru do najnižeg
pisarčića u državnoj službi. Razlika megju njima
je: prva hoće sjedinjenje odmah Dalmacije s Hr-
vatskom, što je volja i hrvatskog kralja Franja
Josipa I.; druga: da nije shodan čas. U sabor-
skim izborima, ova posljednja iste godine, dobiva
većinu, ta poznato je: ko ima sukno i nožice u
rukama, kroji kako ga je tolja. Nu ko se silom
protivi naravi, narav ga u svom tijeku uništi, jer
ona je nsjjača pod božjom upravom. — Na izma«-
ku sedmog decenija ovog stoljeća, autonomaška
ostaje u manjini. Hrvatska stranka, došavši u ve-
ćinu, proizvagja svoj program. Hrvatska ideja,
naravna, tjera neprirodnu, kojoj je suviše
na srcu, drugo u misli, treće na jeziku &
u djelu. Treba promijenit taktiku,
iskreniji, dakle nješto u programu
više dakle, da su oni, za talijanski

np
težiš