List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u kruna i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 20 hel. plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su više ta i i pravmišteu lista: na godinu kruna 9, na p0 godi- | i & dopise Orednkia ne 450 kruni, sa Dubrovnik sa donašanjem w kuću i sa Austro-Ugarsku, i Bosnu o o Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruva, sa inosemstvo 9 list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za posa- priopćeno, stice 1 0%. SM 00 00:bet po retku, a oglasi koji se tiskaj pogodbi i uz razmj o 00 zoiija. Listote no prima ni uredništvo ni uprava Srbenda. Hrvatska zastava na Općini dubrovačkoj u- činila je, da naši samozvani Srbi tako silno uzvi- jene, kako što ih dubrovčani još nijesu vidjeli. To se opaža najbolje u zadnjim brojevima njiho- vog , Dubrovnika“, Hrvatsku su zastavu bili najprije nazvali: zastavom magjarske provincije. Dočim u nared- nom broju su je nazvali: zastavom Hedervaryeve Hrvatske. Iz ovoga je očito, da bi htjeli po svaki na- čin uvrijedit našu zastavu. A nemajući što da joj prigovore, zlorado se naslagjuju, što ista nema jednu slobodnu i neodvisnu svoju Hrvatsku. Ipak je čudnovato, da ,D.“ danas drži Me- dervaryevu vladu tako, goropadnom i nedostojnom te misli da će i samu zastavu moć zlostavit, ako je nazove zastavom Hedervaryeve Hrvatske, Dqi- čim stak zna, & 19 je otrag malo vremena i sam »D.“ rekao, da su baš Srbi najjači oslon te He- dervaryeve vlade! Hrvati moraju bit zahvalni , Dubrovniku“ za ovu izjavu, koja mnogo doprinosi da što bolje upozuamo našu braću, Svak vidi, na ime, iz toga jasno, da su Srbi kadri bilo sami počinjat bilo drugoga podupirat da čini nedjela i bezakonja u našoj domovini, pak nam onda to opet predbaci- vati i htjeti nas tim ocrniti. Braći(?) Srbima na čast ta krepost! Nego ti su samo zvani Srbi u istinu glavu izgabili, kad hoće da dijele lekcije dubrovačkijem Hrvatima : kakvi su pravi dubrovčani. Ili se zar oni smatraju takovim ? Oni iz Hercegovine, koji su, može se reći, jučer se uselili u naš grad? Pa dandanas pravi pravcati dubrovčani; može bit, dapače još i vlastela! Ti plemići dubrovački od »iza brda“, pomamili se, što se na Općini vije Hrvatska zastava, jer: to je proti duhu Dubrovni- ka! A ne sjećaju se oni, da se ta zastava vijala, kako što se i dan danas vije, sve do vremena njihovog nasilnog i prevarnog gospodstva. Dubro- vački Hrvati nijesu dakle uveli nješto nova, ne- go povratili nješto staroga. Novo je dočim za Dubrovnik bilo to, da su oni stupivši na vlast, bili zbacili Hrvatsku zastavu. Pa ipak ti su ljudi za doba borbe proti au- tonomaškom gospostvu u Dalmaciji kao što i o8- tali Hrvati čvrsto pristajali uz hrvatsku zastavu. Razumije se dakle, da tada nijesu ni onu u Dubrovniku napadali, niti su je smatrali nješto protiv duha ovoga grada. Ovo su današnji samozvani Srbi u ODA vre- mena radili i još mnogo toga, jer su se onda osje- ćali Hrvatima kao što i mi danas. Uvidjevši oni kojim je mnogo bilo stalo do toga, da bi na onaj način Hrvati katolici u slogi sa Hrvatima hrišćanske vjere, mogli ostvarit glavnu tačku zajedničkog (!) programa, na ime Dal- maciju sjedinit sa Banovinom, da to osujete, za- vadiše ih. Hrišćanska vjera postade srpska, & pripadnici srpske vjere: pravi Srbi. Od sada je u Dalmaciji sa tim rekrutima — punim pravom — vladao befel. Dotadašnjem svome Hrvatstvu va- ljalo zatrijeti trag, k tome još Hrvatima stajat na put sa svim srestvima. Na taj način vidimo gdje se Srbi u Dalmaciji druže sa autonomašima proti kojim su se prije borili, & druže za to da njiho» vom pomoću zatiru prijašnje svoje suborce — . Hrvate ! U toj eri rodio se i njihov kompromis sa autonomašima u Dubrovniku. Autonomašku su stranku na ovaj način sami oni podigli i na noge osovili i talijanski jezik opet u općinu uvakli, Neka nam ovdje reču dubrovački samozvani Srbi jeli to bilo po duhu Dubrovnika, jeli to dubrov- čanizam ? Ali ne samo to, nego neka nam reču je li to i po slavenskom duhu, jesu li oni to smjeli u- činit dapače na prosto kao pošteni ljudi? Kad su ovakijeh počinili, a Dubrovnik pro- glašuju danas čisto srpskim gradom, ne treba ni misljet da bi i na općinu bili izvjesili srpsku tro- bojnicu, dapače to su morali učinit zbog obraza, kako što čine po svojim općinam u ostaloj Dal- maciji Pa ipak nijesu, nego su se zadovoljili tim što su skinuli hrvatsku. : Jasno je da su tome samo dva razloga sme- tali, Pošteni ljudi ša dičnim saveznicima, bojali su se to uradit, od puka dubročačkoga te su pro- našli zbog toga za shodno da srpstvo polako i potajoo pod laži-dubrovčanizmom puštaje žile. S druge strane sve da su i li nijesu nikako mogli. Jer oni na općini w bili sami nego u pola sa autonomašima. Da su dakle ovi izvjesili srpsku bili bi i ovi sutonomašku i s punijem pra- vom. Pitamo našu srbendu bili i to bio dubrov- čanizam ? Sve je ovo dakle nedostojno djelo valjalo sakrit pod laži-dubrovčanizmom. Danas pak pošto su slavodobitno — propali sa svojim lažima i prevarema, ne zuajuć što će napadaju na hrvat- sku trobojnicu s toga što nema slobodu Hrvat- sku. Ali bjesomučni ljudi! mi to svi i sami pre- dobro znamo. I baš radi toga, budući Dubrovnik hrvatski grad, vije se ona zastava pa općini, da pam služi kao znak koji će nas okupljat, koji će nas pravom stazom vodit, koji će nam podat sna- ge i hrabrosti da jednom u okviru ove monar- kije i slobodnu Hrvatsku izvojujemo ! Sa istoka sunce... Kadgod promislimo bilo na Srbiju bilo pa Crnugoru, uvijek nam se i same gornje riječi m- meću. Pa zbilja i što bi mogao čovjek da reće o tim dvjema slobodnim srpskim državicam ? Iz Ur- negore vas cvijet omladine bježi kako da je tamo kuga Emigranti sa svih strana pišu novine, bro- šure i paoflete. Reći će nam se, da se na to ne smije vele pazit, da je omladina obično nezado- voljna, da ima često čudne ideje. Dobro, nu nije samo ni omladina, ima tu učinjenih i starih ljudi. Priznajemo od svega onoga što pišu neće bit sve istina, neće bit stavimo ni petina. U jednoj bro- šuri čitamo da je vlada recimo, činila da trpe to- obitelji, da je žito koje joj bilo oca Rusije da- da razdijeli megju , opet, da novce, koji su se imali razdijelit me- FR i ž : i E f i pogodnosti, no gladni i patnički život siromašni- jeh emigranata. Ne razumijemo da bi ti ljudi vo- ljeli taj život, kad bi im u domovini bio obezbi- jegjen s poštenim trudom skromni i sigurni opsta- nak. Ili je pak sva ta crnogorska omladina, če- ljad od one o kojoj se govori: ne bih rada ni da je u putu sretam. Jedno od to dvoje jest; pak, do toga nam je malo stalo, Svakako je pozitivno i u tome se svi slažu: da je u Crnoj Gori veoma siromašan, dočim se čuje sa svih strana da je Knjaz veoma bogat. Može bit da je i ovo zadnje dosta prećerano, ali ipak je fakat, da to svak govori. Ako je istina, onda se čini da bi Knjaz mješte gomilat novce, imao ih trošit u dobre svrhe za narod, širit kulturu, po- magat poduzeća, u jednu riječ unapregjivat zem- lju. Isto kako što mislimo da bi imao on sam, bu- dući apsolutni vladaoc, nastojati da oslobodi Crnu Goru od ono 600.000 for. što se zadužila Au- striji na poštanskim naputnicam. Jer poznato je da svaka država najviše pati od izvanjskog duga. # »Orpski emigranti, kojih broj postaje svakim danom to veći, odiučili su organizirati fond, ima- jući za cilj: pomegati privremoag omigranie bez srestava dok nagju kakvu zaslužbu, kojom će mo- ći živjeti“ itd. Ovo su riječi koje vadimo iz jed- nog lista emigranata iz Srbije. Zanimivo je da u istom gradu izlazi i drugi list srpskih emigrana- ta Reko bi po tom da tih emigranata ima ne baš gdje koji. Nije ni čuda. U Srbiji vlada Milanova strahovlada. Milana zovu: ,le bouraeau de la Ser- bie“; to znači: krvnik Srbije. A srpsku vladu je nazvao Kaltan u austrijskim delegacijam: sramo- tom evropske civilizacije. Ko bi ovdje nabrojio sva divljaštva što se počinjaju u Srbiji, sva u- morstva, utamničenja, mučenja, zlostavljanja koli- ko ljudi toliko žena. Nego nije ni to sve. Natrag nješto vremena donesoše ,Zastava“ iz Novog Sa- da i ,Narodni Listy“ iz Praga jednu sensacijo- nalnu vijest. Po tim listovima; vlada u Srbiji, t, j. dinastija Obrenovića, nastoji da državu podloži Austriji, pod uvjetom samo da se dinastiji, dodu- še kao vasalima, ostavi kraljevski prijestol u Sr- biji, koji im je dandanas vrlo ugrožen. Dakle tu se radi ništa manje nego prodat čitavu Srbiju za svoju ličnu ambiciju. I pomislit još da su ti Obrenovići pravi rodom Srbi, da osloboditelji i dobročimitelji Srbije! Ipak, koliko- god rečeni listovi uvjeravali im i i il di HE i Hi ži Sami su u živoj neslosi koja im je više i kuću lagumala a neprestaju megju nama neslogu poti- cati. Dužni do grla na svaki način, pa sve jedno šalju novce, bez dvojbe posajmljene, da potpoma- žu ovamošnje svoje listove i druge pristaše da nam ne dadu ni u našoj kući postigouti ono što nas po pravu ide. Njima je glavno, da se Hrvati. ne podignu, pa makar to morali svojom propasti platit Gzzunmzmegm