List izlazi svake subote kroz cijelu godinu.
Cijena je listu unaprijeda u

kruna i poštarski troškovi
Pojedini broj stoji 20 hel.

plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

više

ta i i
pravmišteu lista: na godinu kruna 9, na p0 godi- | i & dopise Orednkia
ne 450 kruni, sa Dubrovnik sa donašanjem w kuću i sa Austro-Ugarsku, i Bosnu o o
Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruva, sa inosemstvo 9

list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za posa-

priopćeno, stice 1 0%. SM 00 00:bet po retku, a oglasi koji se
tiskaj pogodbi i uz razmj
o 00 zoiija. Listote

no prima ni uredništvo ni uprava

 

Srbenda.

Hrvatska zastava na Općini dubrovačkoj u-
činila je, da naši samozvani Srbi tako silno uzvi-
jene, kako što ih dubrovčani još nijesu vidjeli.
To se opaža najbolje u zadnjim brojevima njiho-
vog , Dubrovnika“,

Hrvatsku su zastavu bili najprije nazvali:
zastavom magjarske provincije. Dočim u nared-
nom broju su je nazvali: zastavom  Hedervaryeve
Hrvatske.

Iz ovoga je očito, da bi htjeli po svaki na-
čin uvrijedit našu zastavu. A nemajući što da joj
prigovore, zlorado se naslagjuju, što ista nema
jednu slobodnu i neodvisnu svoju Hrvatsku.

Ipak je čudnovato, da ,D.“ danas drži Me-
dervaryevu vladu tako, goropadnom i nedostojnom
te misli da će i samu zastavu moć zlostavit, ako
je nazove zastavom Hedervaryeve Hrvatske, Dqi-
čim stak zna, & 19 je otrag malo vremena i sam
»D.“ rekao, da su baš Srbi najjači oslon te He-
dervaryeve vlade!

Hrvati moraju bit zahvalni , Dubrovniku“
za ovu izjavu, koja mnogo doprinosi da što bolje
upozuamo našu braću, Svak vidi, na ime, iz toga
jasno, da su Srbi kadri bilo sami počinjat bilo
drugoga podupirat da čini nedjela i bezakonja u
našoj domovini, pak nam onda to opet predbaci-
vati i htjeti nas tim ocrniti. Braći(?) Srbima na
čast ta krepost!

Nego ti su samo zvani Srbi u istinu glavu
izgabili, kad hoće da dijele lekcije dubrovačkijem
Hrvatima : kakvi su pravi dubrovčani. Ili se zar
oni smatraju takovim ? Oni iz Hercegovine, koji
su, može se reći, jučer se uselili u naš grad?
Pa dandanas pravi pravcati dubrovčani; može bit,
dapače još i vlastela! Ti plemići dubrovački od
»iza brda“, pomamili se, što se na Općini vije
Hrvatska zastava, jer: to je proti duhu Dubrovni-
ka! A ne sjećaju se oni, da se ta zastava vijala,
kako što se i dan danas vije, sve do vremena
njihovog nasilnog i prevarnog gospodstva. Dubro-
vački Hrvati nijesu dakle uveli nješto nova, ne-
go povratili nješto staroga. Novo je dočim za
Dubrovnik bilo to, da su oni stupivši na vlast,
bili zbacili Hrvatsku zastavu.

Pa ipak ti su ljudi za doba borbe proti au-
tonomaškom gospostvu u Dalmaciji kao što i o8-
tali Hrvati čvrsto pristajali uz hrvatsku zastavu.
Razumije se dakle, da tada nijesu ni onu u
Dubrovniku napadali, niti su je smatrali nješto

protiv duha ovoga grada.
Ovo su današnji samozvani Srbi u ODA vre-

mena radili i još mnogo toga, jer su se onda osje-
ćali Hrvatima kao što i mi danas.

Uvidjevši oni kojim je mnogo bilo stalo do
toga, da bi na onaj način Hrvati katolici u slogi
sa Hrvatima hrišćanske vjere, mogli ostvarit
glavnu tačku zajedničkog (!) programa, na ime Dal-
maciju sjedinit sa Banovinom, da to osujete, za-
vadiše ih. Hrišćanska vjera postade srpska, &
pripadnici srpske vjere: pravi Srbi. Od sada je u
Dalmaciji sa tim rekrutima — punim pravom —
vladao befel. Dotadašnjem svome Hrvatstvu va-
ljalo zatrijeti trag, k tome još Hrvatima stajat na
put sa svim srestvima. Na taj način vidimo gdje
se Srbi u Dalmaciji druže sa autonomašima proti
kojim su se prije borili, & druže za to da njiho»

vom pomoću zatiru prijašnje svoje suborce —

.

Hrvate !

U toj eri rodio se i njihov kompromis sa
autonomašima u Dubrovniku.  Autonomašku su
stranku na ovaj način sami oni podigli i na noge
osovili i talijanski jezik opet u općinu uvakli,
Neka nam ovdje reču dubrovački samozvani Srbi
jeli to bilo po duhu Dubrovnika, jeli to dubrov-
čanizam ? Ali ne samo to, nego neka nam reču je li
to i po slavenskom duhu, jesu li oni to smjeli u-
činit dapače na prosto kao pošteni ljudi?

Kad su ovakijeh počinili, a Dubrovnik pro-
glašuju danas čisto srpskim gradom, ne treba ni
misljet da bi i na općinu bili izvjesili srpsku tro-
bojnicu, dapače to su morali učinit zbog obraza,
kako što čine po svojim općinam u ostaloj Dal-
maciji Pa ipak nijesu, nego su se zadovoljili tim
što su skinuli hrvatsku. :

Jasno je da su tome samo dva razloga sme-
tali, Pošteni ljudi ša dičnim saveznicima, bojali
su se to uradit, od puka dubročačkoga te su pro-
našli zbog toga za shodno da srpstvo polako i
potajoo pod laži-dubrovčanizmom  puštaje žile.
S druge strane sve da su i li nijesu nikako
mogli. Jer oni na općini w bili sami nego u
pola sa autonomašima. Da su dakle ovi izvjesili
srpsku bili bi i ovi sutonomašku i s punijem pra-
vom. Pitamo našu srbendu bili i to bio dubrov-
čanizam ?

Sve je ovo dakle nedostojno djelo valjalo
sakrit pod laži-dubrovčanizmom. Danas pak pošto
su slavodobitno — propali sa svojim lažima i
prevarema, ne zuajuć što će napadaju na hrvat-
sku trobojnicu s toga što nema slobodu Hrvat-
sku. Ali bjesomučni ljudi! mi to svi i sami pre-
dobro znamo. I baš radi toga, budući Dubrovnik
hrvatski grad, vije se ona zastava pa općini, da
pam služi kao znak koji će nas okupljat, koji će
nas pravom stazom vodit, koji će nam podat sna-
ge i hrabrosti da jednom u okviru ove monar-
kije i slobodnu Hrvatsku izvojujemo !

 

Sa istoka sunce...

Kadgod promislimo bilo na Srbiju bilo pa
Crnugoru, uvijek nam se i same gornje riječi m-
meću. Pa zbilja i što bi mogao čovjek da reće o
tim dvjema slobodnim srpskim državicam ? Iz Ur-
negore vas cvijet omladine bježi kako da je tamo
kuga Emigranti sa svih strana pišu novine, bro-
šure i paoflete. Reći će nam se, da se na to ne
smije vele pazit, da je omladina obično nezado-
voljna, da ima često čudne ideje. Dobro, nu nije
samo ni omladina, ima tu učinjenih i starih ljudi.
Priznajemo od svega onoga što pišu neće bit sve
istina, neće bit stavimo ni petina. U jednoj bro-
šuri čitamo da je vlada recimo, činila da trpe to-
obitelji, da je žito koje joj bilo oca Rusije da-
da razdijeli megju ,
opet, da novce, koji su se imali razdijelit me-

FR
i
ž
:
i
E
f

i

pogodnosti, no gladni i patnički život siromašni-
jeh emigranata. Ne razumijemo da bi ti ljudi vo-
ljeli taj život, kad bi im u domovini bio obezbi-
jegjen s poštenim trudom skromni i sigurni opsta-
nak. Ili je pak sva ta crnogorska omladina, če-
ljad od one o kojoj se govori: ne bih rada ni da
je u putu sretam. Jedno od to dvoje jest;

pak, do toga nam je malo stalo, Svakako je
pozitivno i u tome se svi slažu: da je u
Crnoj Gori veoma siromašan, dočim se čuje sa
svih strana da je Knjaz veoma bogat. Može bit
da je i ovo zadnje dosta prećerano, ali ipak je
fakat, da to svak govori. Ako je istina, onda se
čini da bi Knjaz mješte gomilat novce, imao ih
trošit u dobre svrhe za narod, širit kulturu, po-
magat poduzeća, u jednu riječ unapregjivat zem-
lju. Isto kako što mislimo da bi imao on sam, bu-
dući apsolutni vladaoc, nastojati da oslobodi Crnu
Goru od ono 600.000 for. što se zadužila Au-
striji na poštanskim naputnicam. Jer poznato je
da svaka država najviše pati od izvanjskog duga.

#

»Orpski emigranti, kojih broj postaje svakim
danom to veći, odiučili su organizirati fond, ima-
jući za cilj: pomegati privremoag omigranie bez
srestava dok nagju kakvu zaslužbu, kojom će mo-
ći živjeti“ itd. Ovo su riječi koje vadimo iz jed-
nog lista emigranata iz Srbije. Zanimivo je da u
istom gradu izlazi i drugi list srpskih emigrana-
ta Reko bi po tom da tih emigranata ima ne baš
gdje koji. Nije ni čuda. U Srbiji vlada Milanova
strahovlada. Milana zovu: ,le bouraeau de la Ser-
bie“; to znači: krvnik Srbije. A srpsku vladu je
nazvao Kaltan u austrijskim delegacijam: sramo-
tom evropske civilizacije. Ko bi ovdje nabrojio
sva divljaštva što se počinjaju u Srbiji, sva u-
morstva, utamničenja, mučenja, zlostavljanja koli-
ko ljudi toliko žena. Nego nije ni to sve. Natrag
nješto vremena donesoše ,Zastava“ iz Novog Sa-
da i ,Narodni Listy“ iz Praga jednu sensacijo-
nalnu vijest. Po tim listovima; vlada u Srbiji, t,
j. dinastija Obrenovića, nastoji da državu podloži
Austriji, pod uvjetom samo da se dinastiji, dodu-
še kao vasalima, ostavi kraljevski prijestol u Sr-
biji, koji im je dandanas vrlo ugrožen.

Dakle tu se radi ništa manje nego prodat
čitavu Srbiju za svoju ličnu ambiciju. I pomislit
još da su ti Obrenovići pravi rodom Srbi, da
osloboditelji i dobročimitelji Srbije! Ipak, koliko-
god rečeni listovi uvjeravali im

i

i
il
di

HE
i
Hi
ži

Sami su u živoj neslosi koja im je više i kuću
lagumala a neprestaju megju nama neslogu poti-
cati. Dužni do grla na svaki način, pa sve jedno
šalju novce, bez dvojbe posajmljene, da potpoma-
žu ovamošnje svoje listove i druge pristaše da
nam ne dadu ni u našoj kući postigouti ono što
nas po pravu ide. Njima je glavno, da se Hrvati.
ne podignu, pa makar to morali svojom propasti
platit
Gzzunmzmegm