Rijeka.

Dandanas se veoma mnogo govori o Rijeci
i Riječkom pitanju. U saboru hrvatskom držalo
se dugih i važnih rasprava, a novine sve bez iz-
nimke preštampavaju ulomke ili paček i čitave
govore i onda komente i svoja mnijenja na-
dodavaju.

Što je dakle to Riječko pitanje ? Ne misli-
mo na ovo odgovorit kojekakvim dosadnim argu-
mentima, nego molimo da nam se dozvoli, poslu-
žiti ćemo se prispodobom :

Riječko pitanje je u stvari što i pitanje sje-
dinjenja Dalmacije. Rijeka je natrag koji decenij
bila jedan grad Hrvatske, slala svoje zastupnike
kao što i svi drugi gradovi. Magjari kojima se
hoće imati jedan pomorski grad baciše oko na
Rijeku. Nješto prilike a nješto magjaronske vlade
u Hrvatskoj pomogle su im da Rijeku oduzmu
Hrvatskoj de facto. Gradu dadoše autonomiju, a
da zatru Hrvatstvo širili su talijanaštvo. Napokon
činilo im se u ovo zadnje doba, da je kucnuo zgo-
dan čas, da provedu svoj pravi cilj, na ime pri-
pojiti Rijeku Ugarskoj i de jure i de facto. Sta-
doše kršit autonomiju a mješte talijanaštva pro-
vagjat magjarizaciju. Današnja sva agitacija glede
Rijeke dakle ide za tim, daje spasi u narodnost-
nom pogledu i da je politički opet pripoji materi
zemlji Hrvatskoj.

Tu skoro ako se dobro sjećamo , Novi List“
sa Sušaka govoreći o Rijeci rekao je da je to o-
na zenica naše domovine. Na ovo možemo samo
jedno na ometnut: da onaj koji je to kazao mora
u istinu da dobro pozna koli našu domavinu toli
hrvatski narod.

Za nas dalmatince Rijeka ima jednu veliku
važnost osobite vrste. Mi ovamo smo kao djeca
pod maćehom, hladni led nas tuče sa svih strana;
života slabo a napretka i još manje, budući da
za tim ide slavna dalmatinska politika. Našu glav-
nu misao i želju i poticaj: Sjedinjenje sa Hrvat-
skom ubija se otrovnim zgodnim časom. Na ovaj
način ne ćemo dakle bog zna do kad doći u sa-
obraćaj sa Hrvatskom. Nu ipak mi imamo jedan
put kojim ćemo se moći čvrsto združit sa Bano-
vinom doduše ne politički Dandanas moramo pri-
znati nama su stvari u Banovini izuzevši tek nje-
kolicinu, skoro nepoznata, tako isto i osobe i ta-
mošnji život. To sve je u Dalmaciji osim malo
njih, poznato onako per summa capita ali iati-
mnijeg nam poznanstva fali. Ovo isto mogu reći
oni u Banovini o nama u Dalmaciji. To je veo-
ma zlo koliko za nas odjelito, toliko i za zajed-
ničku hrvatsku stvar. Tome je krivo dakako je-
dino to, što megju nama i onim u Hrvatskoj ne-
ma intimnijeg saobraćaja.

A za to je opet neophodno potrebita direk-
tua komunikacija, što nam kopnom potpuno fali.
Nego Bogu hvala imamo je preko mora do Rije-
ke. Da li, dakle ova sveza velevažna za nas je ne
treba ni govorit; ta to je jedina žila kukavica u
našem saobraćaju sa Banovinom. Ali što bi nama
taj put vrijedio kad bi na Rijeci tugji i nama ne-
prijateljski dnh vladao, kad nas tamo ne bi toplo
hrvatsko srce kao no ti svoja braću dočekalo ?
Svima Hrvatima s toga, osobito nama dalmatinci-
ma mora bit u prvom redu da se Rijeka ne po-
talijanči. Tamo ima našeg naroda do 20.000 Kad
se to sve probudi i u (hrvatskom duhu osvijesti,
mi ćemo se nalazit na Rijeci u svemu i po svem
kao u nas doma, jer nam je ona na domaku. Mi
će mo se tom čeljadi pobliže upoznat i nerszdru-
živo prijateljstvo sklopit. Jednom kad smo na
Rijeci mi smo u isto doba u Hrvatskoj, do naše-
ga Zagreba nema nego krok:u veče pogješ, a u
jutro osvaneš tamo.

Kad jednom budemo mi sa braćom u Bano-

vini, sjedinjeni intimni poznanstvom, i osobnim

trajat i mi ćemo sve naša želje glede Rijeke na-
ći tih hrvatskih rodoljuba ostvarene !

 

Blaćanijada.

Blato, Januara 1900.

Jesmo li u ustavnoj pokrajini jali nijesmo?
Ovako pitamo sami sebe, a odgovor nam je veo-
ma težak. Ovo naše uvjerenje potvrujuju blatski
općinski izbori i njihovo odobrenje. Da i drugo-
ga uvjerimo iznijet ćemo na vigjelo cijeli histori-
jat uz malo rešetanja.

Godine 1895, ako se ne varamo, iza kako
I. Batistić načelnikova o po  miloj volji, bijahu
općinski izbori. Stranka prava slavi pobjedu.
Protivnici se niti smijedu prikazati. Nema ih.
Izbori bi imali biti odobreni bez oklijevanja.
Nu tako ne ide po ćeifu gospode narodnjaka, da
blatska općina dogje u pravaške ruke. I bi li ste
vjerovali čuda ? Naumilo se uništiti te izbore,
gdje mije niti bilo protustranke. Mi čitasmo iz-
vješće I. Batistića o ispatku izbora pravog bori-
oca za hrvatska prava, megju zastupnicima u sa-
boru, J. Biankinija za korčulanski kotar, uprav-
ljeno Dr. G. Bulatu u Spljetu. Megju ostalim I.
Batistić načelnik blatske općine moli ,da neka
još ne uništuju blatske izbore“, već neka mu ŽZe-
maljski Odbor“ potvrdi otpust liječoika iz službe :
Dr. B. Arneri i Dr. M. Kunjašića, koji mu ome-
taju račune, a za tim da će im on pisat, kad stu-
ca njekoliko pristaša, kad će da unište izbore. O-
vo je izvješće pisano onaj isti dan kad je J. Bian-
kini bio izabran zastupnikom vanjskih općina kor-
čulanskog kotara. Za ovo što kazasmo i jamčimo
tako da je one godine po ,Svima Svetima“ u ,Je-
dinstvu“ bio otvoren natječaj za liječnika u Ve-
lojluci, gdje je liječnikovao Dr. Kunjašić. Do sko-
ra narodna stranka omrazi se 3 V&iikom Dupinom
presjednika radi vrhovnog sudišta u Zadru, kad
je bio-iraenovan pok. Giunio, te se prama njemu

“pojunačila i pojogunila. Nu, čekaj bre, bit ćeš ti

i bolja, reče u sebi Veliki Dupin, kad se pravica
stane krojit. Zagjeli se u koštac, Šolti, Blatu, Mlje-
tu itd. pravaške općine, odobrivaju se izbori. Ču-
de se narodnjaci, čude se pravaši i u sebi se pi-
taju: što je ovo? Zapanjeni, iznenagjeni, zjevaju
od čuda nenadna. Batistić leti u Spljet, otole u
Zadar, prijeti da će pisma tiskat sko ne opozovu
potvrdu. Vranković u neprilici veli, da je Dupin
zaronio u more, da ga ne ima, nek pričeka dok
izide na površinu, da usisa zraka. On megjutim
leti na Korčulu po babicu Dr. J. Zafrona, da po-
može njega i Vrankovića. Dupin se pokaže svoj
trojici, al ih poštrca morem! Osupnuti su svi.
Vranković pred strahom da se listovi ne bi tis-
kali, obečaje Batistiću da če čim opaze kakvu ne-
urednost u novom općinskom upraviteljstvu, da će
raspustit općinu, a njega učiniti općinskim povje-
renikom. Batistić se vraća u Blato stom nadom;
on je ne krije, dapače i drugima je kažuje, na-
ravno ne golu već u povoju — ,pravaška općina
neće dočekat Bošića.“

Načelnikom pravaške općine izabran je [.
Petković pok. Ante. Za njegova načelnikovanja od-
lomak Velaluka dobiva svoju posebnu općinu. Za
to je majviše radio Dr. J. Zafron. Velolučani
svi moraju mu pamtit ovo  patriotično djelo !
U slied ove diobe valja da na blatsku općinu
dogje općinski upravitelj. Veliki Dupin piše i po-
zivlje načelnika, neka dogje u Zadar. I. Petković,
načelnik, čudi se što je, da ga se pozivlje tamo.
Napokon pogje. Kad dogje moli ga se i zaklinje,
da se primi općinskog upravitelja. On odklanja
radi kućnih posala. Najposlije kad uvidi, da će
općina ekonomski trpjeti, ako se ne primi, 24
ljubav svog rodnog mjesta i u interesu strauke
prima se. Ne progje vele, u oči samog Božića 98,
prima nalog da preda ured F. Ostoiću, jer da je

općina raspuštena uslijed odjeljenja Veleluke. Svak
se u čudu pita kako F. Ostoić, autonomaš da po-

 

promislila, da bi mogla postati načelnikom, eto
ko grom iz vedra neba — postaje obćinski upra-
vitelj. Uši mu se podigoše. I ako malog stasa po-
staje veliki čovjek. Približivaju se općinski izbori,
stranke se skupljaju, on će uz onu, koja će ga
birat načelnikom, sa svim tim htjeo bi se osvetit
pravašima, koje je ostavio, kad ga ne učiniše op-
ćinskim prisjednikom zadoji put. — Narodnjaci
mu obećaju načelničku stolicu, i ou je s njima.
Dr. J. Zafron dolazi u Blato, da zakonito se uči-
ni ugovor, F. Ostoić bit će načelnikom u budu-
ćem blat. opć. upraviteljstvu, ali, buduć je do sad
gojio autonomašku stranku, toga radi on će dat
izjavu u Jedinstvu“ prije nego bude izabran na-
čeluikom da je Hrvat; tu izjavu će središni od-
bor hrv. nar. stranke tiskat napose i razaslat po
pokrajini; kadgod bude kakva svečanost vijat će
na kući hrvatsku trobojnicu. Stranka će se držati
narodne stranke dokle bude dijelila iste misli
s njome, a načelnik valja da je slijedi itd, —
Stranke rade na vrat na nos za izbore. S prava-
šima je većina absolutna. — Izbori su ma vrati-
ma. Poglavar bira povjerenstvo od četiri (4) lica,
tri narodnjaka i jedan pravaš i to bolestan. Pi-
tamo mi zašto ne dva i dva kad su četiri ili ba-
rem promjenit broj osoba na pet, pa učinit 3
nar. i 2 prav. barem nebi bila pala u oko pri-
stranost. Al da, htjelo se riješit svake odgovor-
nosti poglavara, znajuć već unaprijed, da će po-
vjerenstvo 3 narodnjaka, buduć mu stranka u ma-
njini, žive ubijat a mrtve uskrsnjivati, te pogla-
varu nije treba da igra ulogu ni ubojice ni uskri-
sitelja. Cijela graja da će biti na povjerenstvo.
O bezumnosti, držat svakoga bezumnim a sam bi-
ti! Mi se ne čudimo da je povjerenstvo htjelo po
svaku cijenu izvojštiti pobjedu, jer utopljenik se
i slamke hvata, ali se čudimo izborniku povje-
renstva. — labori svršiše kako je htjelo povje-
renstvo: pobjedom hr. nar. stranke, al nada tješi
pravaše u praviću. Di: Nu rek bi da je pravica
istjerana iz Dalmacije.

Pravaši čine utok s dokazima neoborivim.
U Zadru plaše se i boje ih se riješit. Natešu,
pritežu i rastešu. Neda se. Rok je zakonit pro-
šao rješenju a njega još ne ima. Svak i izvan
Blata očekuje što će se roditi jali Vrag jali Bel-
zebu. — Pravaši imaju pravo i pravicu, a k to-
mu još i većinu. Nije kud, valja je pripoznat a
Dr. zafron viče: a ja ću u pravaše, ako mi ne
date u Beč, ne ćete me istjerat iz Zadra. Što će
kako će, približava se mlado ljeto, a do tad bi
valjalo da sjedi načelnik a oni još ni riješili iz-
bore. E, valja ee žurit. Hoće li, neće li, u naj-
zadnju zabaciše svaki obzir i odobriše izbore ka-
ko stoje, osim prvog tijela, kojeg preinačiše pra-
ma zakonitoj (?) većini, biva: četiri pravaša u-
metnuše a jednaki broj narodnjaka izvadiše, Nu i
ovo je za zaslijepit kratkovidne i neznalice, s to-
ga ćemo i ovo otajstvo razbistrit.

Središnji odbor hrv. nar. stranke naredio je
svojim pristašama u Blatu neka biraju u prvom
tijelu šest pravaša. Toga radi bilo je i poručeno
pravašima od stanovite osobe neka nose vijećni-
ke trećega tijela. Nu pravaši je ne poslušaše, već
samo četvoricu nošahu, za koje i njeki narodnjaci
po nalogu glasovaše. Naravno je bilo, kad su
naredili, da će oni nastojat da uljezu u vijeće, bu-
duć imaju absolutnu većinu. Tako eto Dun P, Ba-
čića, Iva Petkovića p. Ante bivšeg načelnika, An-
ta Petkovića p. Frana i Frana Tomašića Deževi-
ća ukrcaše u narodnjačko vijeće. A to sve radi
toga, da se prikažu nepristrani. Nu i mi mislimo
glavom a ne lopatom, te su prošla vremena kad
se je prodavala rotkva za mrdokvu.

Ne spominjemo se u kojem broju ,Smotre
Dalmatinske“, ali svakako je bilo javljeno, da će
»Mješovito Povjerenstvo“ tiskati sve razloge, ra-
di kojih je utoke zabatalilo jali odobrilo. Željno
isčekivasmo kad će to počet, a osobito kad će na
re doći Blato. I zbilja u 4. br. ,S. D.“ ove go-
dine' u njenom prilogu nalazimo na str, 71. ,Ras-
suda vrhu utoka proti općinskim izborim u Blatu
upravljena na c. k. Kotar, Pogl. u Korčuli.“ Bu-
duć je to sto-lieno da se uvidi, je li se pravo ili
ne sudilo, loga radi i mi hoćemo da rečemo svo-

kao '