TIGER IR E I NR OR S Br. 9. U DUBROVNIKU 3 Marta 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA i o “s i Hini a dopisi ve Oredniktva Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su o ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Q$orav- mštov lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu iš Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruod, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 20 hel. sto polugodište. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. vi tiskaj pogodbi i uz razmj pust. a na zešžaja. Bistbso ssibestC2o u$ prima ab eređeliboo:a0 piste se 20 hel. po retku, a oglasi koji se Sami radimo. Teško nam je vrlo teško, kamogod pogleda- mo svukud slabo, malo išta ima da nas utješi. Dandanas vidimo ovu silou narodnosuu borbu po cijelom svijetu. Države i narodi prema kojima smo mi patuljci, ne osjećaju se dosta sigurnim, nego se bez prestanka što mogu bolje naoružava- ju i spravljaju, ko da sutra ima na njih navalit čitav svijet da ih uništi. A mi koji smo takodjer izloženi toj borb', i napadani bez dvojbe više ne- go oni, što imamo, čim da se branimo? Potlače- ni smo, vezanih smo ruki, razdijeljeni smo, ko- mad nas pripada jednome, komad drugome a ko- mad trećemu, a osim toga još smo i megjusobno nesložni. Naše škole bi nam imale najveću pomoć pružati, odgajajući našu mladež u svom narodnom hrvatskom duhv, i brineći se da jednom mogu postat harakteri i čelik rodoljubi; koju zadaću vrše škole po svim drugim državama. Mi napro- tiv moramo zahvaliti Bogu, ako nam škola mladi- ća ne izgubi za narodnu stvar, jer taj je njezin cilj i. nastojanje.: Naše škole idu za tim, da od mladeši učini činovnike, xo tvornica čavle, koji će bit pribjeni i zabjeni pri ured i proti kome neće se moć ni maknut. Na ovaj. naćin naša narodna stvar gubi ponajbolju silu. Pa nijesu samo škole. Što da kažemo o na- šoj književnosti ? Slaba, manjkava, blijeda. Kul- tura našega naroda potpuno zaostala, primitivna. Nas seljak skapava od glada a od velikih dugova prodaje svoj posjed, koji onda obično kupuje tv- .gjin, i na taj način megju nama širi svoju naro- dnost. A što je naš seljak dužan i što prodava posjed, nije tome uzrok er bi možda bio neradin, nego s toga što mu zemlja ne ragja, a ne ragja mu jer je ne umije iscrpsti, jer je obragjiva skroz primitivno, te nipošto ne može konkurirati sa se- ljakom drugih naroda. Na ovaj nam način propa- da ili barem ne napreduje nam seljački stališ, te- melj svakoga naroda. A kako stojimo sa narodnom svijesti? — Za stolom pri čaši vina vrlo dobro; ali pri djelu dosta zlo. 1 to ne samo kod prostog puka nego i kod naše inteligencije, ako ne možda ovdje i gore. Hrvatstvo i patriotizam najvećim su dijelom samo na jeziku; često srestva a dosta rijetko cilj za koji se spravno radit i žrtvovat. Nego ko bi sve naše rane mabrojio! Pa ne bismo ni htjeli, da ne bi se misljelo e smo udri- li u kukanje, dok nam je baš namjera da proti tome govorimo. Mnogi bo i mnogi od nas kad stanu naš narod razvigjat sa svih strana, da uvi- de i spoznaju istinu, nalazeći je tako tešku i ža- losnu, stanu zdvajat i kukat, padnu u nekakvu romantiku, te ne znaju drugo nego pitat; što se ima činit? Što se ima činit? Radit, radit i ništa drugo nego radit. 1 to mi sami, a ne nipošto če- kat da nam ko drugi za nas radi; jer nema niko da se sa nas niti makne, svi koji su okolo nas i poviše nas svi su proti nama, kako dakle se mi možemo nadati da će oni za aaš8e dobro radit? Oni će radit sa svoje, što u istinu i čine. Nu, mnogi kažu: radit; to je lako tako ri- jeti, ali kako radit za domovinu u ovakom 88 =£ valja počet baš ozdo, iz puka, od pojedinca. Za hovih oružanih vojnika, nego u Bura i djece i domovinu je glavno da joj sin bude dobar Hrvat, to jest pravi rodoljub. Bez toga, domovina od njega redovito ne može imat koristi. Da pak čovjek bude taki, nije ni najmanje potrebito da se počme radit odizgor, nego da oko toga nastoji on sam. Kad bi jednom to postigao, on je već učinio mnogo za domovinu i kad bi tako svi radili, bili bismo na konju. Osta- lo pak neka radi sve za sebe. Ima stavimo jedan radnik, značajan čovjek i dobar Hrvat, kako će on radit za domovinu ? Tako ako bude radit da ne bude siromah, ako bude štegjeti, ako bude na- stojat da se štogod i obogati. Pomislimo da ih se na ovaj način pomogne jedno pet, deset tisuća ; oni su već tim što su poboljšali svoje stanuje, mno- go i mnogo učinili dobra i domovini, oni su već jedna — fvrza. Ovako bi imali radit učenici i svi drugi mje- šte tužiti se neprestano na knjige i na školu. I ako su te tužbe opravdane, to ipak jednog mla- dića neće smetat, ushtije li, da sam postane zaa- čajan čovjek i dobar Hrvat i da se temeljito izo- brazi, ako ne može u svome, & ono barem u tu- gjem jeziku. Kad bi ovako uradilo jedno dvijesto mladića, kolika li to me bi bila korist za do- movinu ! Kako ovi, tako bi imali radit svi drugi, svaki prema svome zvanju, bili književnici, političari, seljaci, trgovci itd. Svaki da sam radi, i da &am nastoji, jer ćemo samo tako doć do našeg cilja. Dok ako budemo čekat da učini drugi i samo se ljutit i tužit što se ne počme odizgor i in massa, ne ćemo učinit nigda ništa. U našem radu Hrvat- skoj je spas! Englezi i Buri. Rat, koji Englezi vode u južaoj Africi, je- dan je od najšalosnijih dokaza prava, humanitar- nosti i bratske ljubavi. Eouglezi, koji su. uvijek slovili kao najlibe- ralniji narod, pokazali su se tim ratom bez ikakve pravičnosti bez srca i humanitarnosti, pravi siloi- ci, koji se rasprostranili po čitavom svijetu, da ga plijene i izijedaju, i koji su spravni uvijek da zgnja- ve i zadave svakoga, koji bi se usudio i najmanje oprijeti, koji bi im se usudio kazati da je čovjek kako i oni. ,Cijeli svijet mora da bude njihovo gospostvo, i pod tom divizom oni smatraju druge narode kao takve koji im tome cilju imaju samo — služiti. Transvaal i Oranž, dvije male državice, za svoju nesreću bogate zlatom i draguljima, i samo- svojne, a svojim položajem kadre štošta smetati osvajačkim namjeram Engleza u Africi. Valja da- kle te državice na svaki način uništiti s dva ra- zloga : zlata i vlasti, Najprije se kušalo zavjerom, ali ne uspjedoše, Po tome uvigješe, da valja uči- niti rat, ako hoćeda ih slomiju; izmisliše koje mu- žena i ljudi i starac4a. Koje čudo, dakle, ako na- pokon i pobijede? Pak ta će im pobjeda samo na još veću sramotu biti. Ali za sramotu malo o- ni mare. Naprotiv što drugi svijet drži za sramo- tu, oni će se tim podnositi. — Skoro u Engleškom parlamentu otvoreno su izjavili, da ne će odustati od rata prije nego pot- puno slomiju Bure, kao što i to, da pravo koje ih na to ovlašćuje jest — mač. Tu ne treba dakle nikakvih komenata; oni će klati Bure za to ;jerbo su jači i jerbo im je tako drago. Naravno dakle, kad ih jednom unište, da će se samo tim veselit i dičit, jer to će bit pobjeda njihove volje i nji- hove sile, i ako se tim ništa ne razlikuju od div- lje zvijeri, koja iza kako je zadavila i razdrla svoj plijen, stoji povrh njega i zvjerski gleda naokolo. Nu, što čovjeka rajviše snebiva u tom ratu, to je činjenica, da su Englezi i Buri po krvi i jeziku, što i nama Česi, Poljaci ili Slovenci i Bu- gari, dakle prava braća! Pak? Eto kako oni s tom braćom postupaju ! J:dnako tako kao što msa div- ljacima u Australiji i Africi. Nikakve razlike, ni- kakve ljubavi, niti osjećaja da im u žilama ista germanska krv teče, da ih je jednom ista majka rodila. Ko da misli na te ludosti i naklapanja?! Nego, jesu li zbilja sami Euglezi takovi? Ili im mogu i Nijemci dati ruku. Ti, teorija sile nad pravom jest njemačka, Bizmarkova. Nijemci su istu stvar učinili u Šlezviga i Alsaciji. Progon- stva njihova u tim zemljama i danas traju proti Dancima i Francuzima, a nada sve pak u pruskoj Poljačkoj proti Poljacima. Te ako ne rade sve ono što Englezi sa Bu- rima, valja znati da im nije ni potreba, a & dru- _ ge strane da se oni imaju koga i bojati. Euo sna- mo da se je iz Germanije poručivalo Nijemcima u Austriji da Česima — mješte pravice — bati- na dadu! Pak i Magjari, zarioni ne bi bili kad bi 0- noliko mogli isto što i Englezi? Eno u Ugarskoj progone i tlače nemagjarske narode na kojigod način bolje mogu. A Hrvatskoj samoj javno su iz Pešte doglasili da će je ako ustreba syu u golu pustoš pretvorit, ali oni moraju do mora doći. Nego pri tom su zaboravili npadodat — ako uz- mogau. A što bismo mogli kazat o Talijanima? Na ovo će nam najbolje odgovorit njihove namjere u Africi. Zar nijesu i oni tamo isto bili počeli što i Euglezi sa Burima? I oni su hodili da unište a- bisinsku državu i da njom zavladaju. A kojim pra- vom? Pravom mača, pravom jačega. Nu što bismo