EROS ER ISSN Br. 10. U DUBROVNIKU 10 Marta 1900. (RVENA Pretplata i i i a do dalj se Uredništva. A ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poše- NO: prtopćano, sadniši 1 ost List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijema je listu unaprijeda u OQ$prav- mištvu lista: na godinu kruna 9, na p6 godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- ni, na po godine 5 krun4, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj ride puta tiskaju po pogodbi i na pisi stoji 20 hel, Za slogu! Naša bratija uvijek kuka nad ovim nesret- nim razdorom izmegju nas i njih, vapi slogu i uzdiše na nas, jer po njima, mi smo krivi ovome razdoru. Ovakijeh jeremijada naći ćete u svakom njihovom lista. Nu dok s jedne strane plaču, s dru- ge nam jamu kopaju. Oni žele po svaki način slo- gu, ali pod uvjet da se Hrvati moraju odreć svo- ga imena. To je njihova — conditio sine qua no». Za sve drugo je lasno, sam. se nemoj zvat Hrvatom. Pa ipak, Hrvati su bili i do toga došli, te su za slogu bili spravni i na to pristat, pak uze- li ime Iliri; za vrijemena llirskog pokreta. Ali sasvim tim do sloge nije došlo, dapače danas se razdor još većma zaoštrio. A zašto? Jednostavno zato, što kad su se Hrvati odricali svoga imena i naravno tražili da to isto učine i Srbi, te da tako imaju obojica isto zajedničko ime, oni nije- su htjeli o tome ni da čuju, nego su stali što bo- lje radit da se okoriste tom političkom bludnjom vogji našeg preporoda, na koju ih je bilo navelo njihovo odveć plemenito srce i iskrena želja za slogom. Pod Ilirstvo nastojali su Srbi uvuć Srp- stvo, pa isto ime Ilir radili da ga prikažu kao da tobož znači isto što i Srbin. Dočim u istinu ime Ilir znači isto što Hrvat, jer su ga ovi bili prvi i useli, i kod njih se jedino i nalazio u po- rabi. (Govorimo dakako u Ilirskom pokretu). Ali Srbi ne misle tako; svi oni Hrvati koji su svoj jezik nazivali ilirskim, ili takogjer generičnim i- menom, slavenskim, za njih su pravi Srbi. Za taj razlog Srbi nastoje da se Hrvati ne zovu svojim hrvatskim imenom. I svaki pokret, ljudi ili mladića, širokih orizonata, od naše strane dakako, koji je uzo za svoj program izmireoje Hr- vata i Srbs, pa u tu svrhu iznašao kakvo novo ime, kojim bi se tobož imali svi nazvat, kao na pr.: Balkanci, Slovinci ili Jugoslaveni; Srbi su u prvom redu oni, koji podupiru i preporučaju ga, a ne rijetko sačinjavaju i najveći dio istoga. Jer njima je u prvom redu, da se ti ne zoveš Hrva- tom, a što se ne zoveš Srbom, ne smeta ništa, Sr- bom:će te, samo malo kašnje, nazvat oni i za Sr- ba proglasit. Naravno je dakle, da ovako pošteno nasto- janje Srba, ne samo da nije moglo uradit slogom, nego je razdor još većma zaoštrilo, i pravednim gojevum raspalilo Hrvate protiv te nebraće. Nu Srbi su se malo brinuli za to i radili gu tim smje- rom, sve do dana današnjega, jer su odatle ne malu korist crpali. Nu Bogu hvala, danas je mogju Hrvatima vrlo malo takovih političkih smušenjaka, koji bi se unatoč svemu bizantinismu srpskom dali ga. vestit od lijepih ideja i slatkih riječi: sloga i lju- bav. A pojave li se gdje, i smatrani su kao smu- fenjaci, i kao takovi izčeznu sa političkog svijeta, _ Dandanas svaki Hrvat hoće da bude i da se s0- va Hrvatom ! Srbi su se stoga uvjerili već, da vabeći slogu na taj način, ne dade se više ništa izvući, Sa svim tim ogi ne prestaju jaukat i uzdisat sa slogom, jer riječ sloga, ljubav, može uvijek gdje koga zaslijepit i prevarit; ali se za to laćaja dru- gib, sgodnijih srestava — da tu slogu postigau. Jedno od tih jest: intervencija. VAI u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su se 20 hel. po retku, a oglasi koji s6 e ročia. Listore natraakicasa ne prima ni uredništvo ni uprava Srbi danas dakle, kad ne mogu drugo zovu ostala slavenska plemena, da oni interveniraju, ne dakako oružjem, nego blagom i bratskom riječi, i da izmire Hrvate i Srbe. Plemenito, pohvalno! Da, plemenito, pohval- no, upravo — po srpsku! To njihovo zapomaganje, nije drugo nego jedna forma njihovog bizantinizma, kojom se ide za tim, da se Hrvatima naškodi. Mirenje, u najviše slučajeva rodi neprijatelj- stvo. Za miriti, valja iznijet razloge, pravicu i is- tinu, što je osobito u pitanjima i razdorima me- gju narodima po najčešće nemoguće. Te je stoga teško, dapače ne moguće, da onaj koji se uprti u tako delikatnu stvar, ne povrijedi ili jedau ili drugu stranu. Što kad se jednom dogodi, čini nam se da ni najmanje ne može doprinijeti k daljnoj čvrstoči prijateljstva dotičnih naroda. A ovo je baš na što Srbi računaju kad zovu druge Slavene da mire. Da je ovo i istina, najbolji je dokaz, što ne zovu one ljude dotičnih plemena koji su njima skloniji, nego one koji pristaju uz nas Hrvate. Tako su se u zadnje doba uhvatili Slovenaca, i to baš o- nijeh koji uz Hrvate najbolje i najčvršće pristaju, kao dr. Ferjančića i drugih. Na ovaj način, po- zivljaći te ljude da mire njik, Grbe sa Hrvatima ; ko zna, put je vrlo zklizav, samo ako se dadu na- vestit! i nadaju se da bi tako mogli pomutit ovu bezprimjernu slogu i ljubav koja danas vlada me- gju Slovencima i Hrvatima. Odatle doduše oni ne bi imali koristi no samo relativne, ali ne smeta ništa, dobra je za njih pa kakogod došla! Nu naši se bizantinci varaju, danas ih više svak pozna, a Slovenci su svijesni onoga što ra- de, i ne će se puštat namamit i prevarit od Srbi već će i unaprijed složao i u ljubavi sa Hrvati- ma radit za ostvarenje svojih zajedničkih ciljeva : slobodne i ujedinjene Hrvatske ! Na ovo neka im služe riječi samoga gosp. dr. Ferjančića, koje je izrekao tu skoro u Zagre- bu na banketu prigodom slavlja 25-godišnjice Pravničkog Društva : "Došli smo, da Vam izrazimo svoja čustva i da učvrstimo jedinstvo koje nas veže, jedinstvo u kome smo sada i u kome i unaprijed hoćemo da budemo. Pravnički stalež je zvan, da vodi svoj narod. Pravnički stalež neka vazda s pouzdanjem gleda preko Sutle, na onu stranu gdje živi slo- venski narod ! Hrvatski pravnički stalež neka pripomogne, da se premoste sve zaprijeke koje su na putu na- šem duševnom i narodnom jedinstvu. Slovenci ću- te, da nisu osamljeni dok opstoji hrvatski narod. Nazdravljam jedinstvu hrvatskog i slovenskog na- roda uz iskrenu želju da što skorije dan svane u kome ćemo uživati plodove te nerazriješive lju bavi I“ Talijani. Posnata italijanske knjiševna smotra ,Nova Aatologia“ u broju od 16 prošloga mjeseca, do- nijela je na syom prvom mjestu sliku čuvenog Pas- quale Villari i njegov govor, što ga je držao na skupštini glasovitog društva ,Dante Alighieri“ pri- regienoj kod podružnice u Messini. Govor sam po sebi, dosta bi bio vrijedan da se osvraemo na nj; ali mu se važnost mnogo u- većava, kad se ima na umu onoga iz čijih je u- šta izišao. Pasquale Villari je čovjek kakvih Italija ne ima mnogo. On je povjesničar, kritičar i socijolog priznat u cijeloj Europi, te mu i sami Nijemci dje- la prevagjaju, što je za talijane upravo rijetkost. Nu do njegove učenosti i falenta nama je u ovom slučaju manje stalo. Za nas je to mnogo važnije, što je taj čovjek u svoje doba bio borac za ujedinjenje i slobodu svoje domovine — što je za tu stvar još i progonstvo trpio. Ako iko dakle a ono on zna, što je domovina. Zna on barem ka- ko je čovjeku, kad vidi svoju otačbinu, raskoma- danu, svoj narod ne slobodan, kako što ga po bo- žjem i ljudskom pravu ide, i kako što su slobod- ni i njegovi susjedi, nego priguječen i potlačen od silnika. A nada sve pak će znati što je naro- du svoj jezik; koliko čovjek ljubi tu zenicu svo- ju, koliko trpi kad mu se nasilja i ne, kad ga se zapostavlja i tamani na rogjenoj mu grudi. i sli : E f me narodu. Kako da i ga i sveta svoja d svoj narod jezik. Kako da i drugi nijesu isto tako i oni talijani, te nemaju jednako pravo, domovinu i oslobode narod, kako što su učinili. Nu malo se on za to brine, niti se prenese i pomisli da smo mi stanju u kakvom su bili oni natrag kojih setak godina, i da za istim težimo, za či da oni. Ne, na to on i ne misli, danas i jedinstvo i slobodu svoga naroda, nego sve svoje starčke sile i apelira na svakog na, i samu talijansku vladu zove, da svak ne društvu ,Dante Alighieri“, jer isto goji i proširi talijansku narodnost — irredente — u Istri i Dalmaciji, riječim da u tim zemljama ubije domaći živalj. Eto tako radi danas ime prava i pravice tražio da Italija bude nima i vikao: fuori lo straniero. E: S niieaiit Hil ž : E z e S g. s Š z ea B : : š š f : s* sei i ni diti Hi i 88 li gs prie HEiJijiE HE s dožćil; i it; tE E ii ii : E FE i: i | : š*š Tie il dil 23 | TH tt