JŠS ILJA SEDE: Br. 11. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je lista unaprijeda u Qsprav- (RVENA HRVATS Pretplata i oglasi plaćaju se opravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su rd list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- “ priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, & oglasi koji #% mšteu lista: na godinu kruna 9, na p& godine 450 kruna, za Dubrovnik sa do:iašanjem o u kuću s za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- sto pžviiito U DUBROVNIKU 1% Marta 1900. n4, na po godine 5 kruoš, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | više pvia tiskaju po pogod stoji 20 hel. Antagonizam. Hoćemo da zborimo o antagonizmu što vla- da megju dvama srpskijem državam na Balkanu. Balkan i vražda, to su sinonimi. No ako je shva- tljiv antagonizam megju Grcima i Turcima, megiu Grcima i Srbima, megju Grcima i Bugarima, me- gju Bugarima i Srbima, megju Rumunjima i Bu- garima, megju Srbima i Hrvatima, i napokon me- gju Katolicima, Hrišćanima i Muhamedancima, ni- je lasno pojmljiva ona opreka što vlada megju dvama državama, jednijem po narodnosti i jedni- jem po vjeri. Geslo srpskoga naroda, to je lucus a non lucendo: ono ističe želju, a ne konstatuje fakat. Srpski je narod uvjerea, da je ,samo sloga Srbu spas“; ali kod njega ne odlučuje volja puka, već volja vladaoca. Uzrok je tome nezrelost naroda za takav politički život, ko što ga shvata kultur- ni Zapad. Uporegjujući Srbe g ostalijem narodima jevropeiskijem, ovom godinom oni ne završuju dva- deseti, već petnaesti vijek. Politička forma nije za njih parlamentarizam, no despotizam : volja vla- daoca, a ne volja puka. Tvrgje su bjelodane. U Srbiji — zemlji kon- stitucijonalizma — vlada zajsto veći despotizam, nego u Crnoj Gori — zemlji despotizma. A ova- mo opet, kakva je ta srpska politika — biva o0- biju država — i ko tu politiku vodi? Je li to po- litika bratska, politika sloge, kO što bi, prema na - rodnoj devizi imala biti ? Ne, već je politika mr- žnje i razdora. Vodi li je možda narod i odgova- ra li valjda njegovijem pa baš i časovitijem tež- njama ? Na; dva je čovjeka tjeraju: raskralj Mi- lan s jedne — knjaz Nikola 8 druge strane; i tjeraju je prkus želji, prkos idejalu, prkos naroči- toj volji cijeloga naroda. To je dakle politika dinastičaa. No je dina- stična politika vrlo često opravdana i po narod probitačoa. U ovom slućaju nije. Rašta? Jer je ovdje više osobna, nego dinastična; više patolo- gična, nego osobna. Za Milanovom politikom ne skriva se toliko avstriski utjecaj, koliko legendar- na awri sacra fames takovskog grofa; & nije ni toliko Milanova vječita potreba za novcem, koliko mržnja na knjaza Nikolu. Za knjaževom politikom opet, ne skriva se toliko ruski utjecaj, koliko Ni- kolin san balkanskog carstva; a nije toliko ni o- vaj uzvišeni idejal, koliko mržaja na Milana. Mr- žnjom ovijeh dvaju ljudi cijepa se jednokrvni na- rod i vriježdi se u nj klica razdora i antagoniz- ma. Megjutijem stranac rabi u svoje svrhe ovo jadno stanje stvari i na raspadu srpskoga naroda temelji sebi bolju budućaost. Hrvati gledaju i muče. Ispovjedićemo jednu falosnu činjenicu: srpski narod ne uživa simpati- je hrvatskog naroda; njegova budućnost ne pobu- giuje kod nas sućuti i sažaljenja. A ipak hrvatski narod, koji broji megju avojijem sinovima toliko oglašenijeh pjesnika, toliko umnika, toliku boraca za slobodn. toliko slavnijeh junaka, nije zajsto ni truda ni samoživa srca, a da ga nesreća bližaika — što više — brata, ne može ganuti. Nehaju hr- vatskog naroda sami eu Srbi krivi. Nezadovoljni tijem, što se megju sobom kolju, oni preniješe razdor neopravdsnom borbom u hrvatski narod Oni oteščuju hrvatskom narodu, koji se sada na- Rukopisi se lazi u najkritičnijem momentu — gdjeno sudba ima da odluči tijek njegove. budućnosti — ovome bratskome narodu, koji se bori za najsvetiji i najuzvišeniji idejal — za svoju slobodu — oteš- čuju Srbi svakojakijem sredstvima, neopravdani- jem i nedopuštenijem, postignuće konačne svrhe. Ovijem odurnijem ponašanjem Srbi proizvaše svo- je najčvršće uporište: bratsku pomoć. Svojom kriv- njom trauzvalski Srbi na Balkanu u odlučnoj borbi, neće naći kod braće Hrvata saveznike Oranjce. Dvije riječi prije Sabora. Do koji dan otvoriti će se pokrajinski sa- bori u Austriji, pa će dakle, nadamo se, i naši u Zadru. U Zadru! Mi Hrvati, ne možemo ni na jednu našu stvar pogledat, a da ne vidimo koju neprav- du, da nas steže i da nam smeta. — Dalmatinski sabor u Zadru! Zašto baš u Zadru?! Cijela Dal- macija je hrvatska, a jedini Zadar autonomaški ; i eto, kao da u zemlji nema nijedan drugi grad, kao da sabor baš ne bi imao drugovgje da se sa- stane, valja da se sastane u Zadru! U sredini najljućih neprijatelja našeg imena i jezika ; u sre- dini mafije, koja nas ruži i zlostavlja! Tu baš vs- lja da utrne svoj godišnji rad naš Sabor, koji bi inače sa svojim radom imao nastojat, koliko mu je moguće više, da badi duh i pouzdanje u naro- du, da ga sokoli i bodri u ovoj borbi za svoja prava, za svoj opstanak. Dočim na ovaj način Sa- bor je dobrim dijelom paraliziran glede svog u- tjecaja na narod. Nu, za reći pravo. kakve su dandanas okol- nosti Sabora, nemamo baš mnogo za čim ni žalit, što se ne sastaje u komu drugom gradu Dalma- cije; naravno u koliko se tiče njega samoga. Glavne sile njegove, Bulatovci, ljudi su, kojima je Hrvatstvo ne cilj, nego srestvo. Za njim stoji, poslušna im četa ljudi, koji su i sami slabi Hrvati. Kako bi dakle ti ljudi, mogli obodrit i osokolit narod ? A ti ljudi još sačinjavaju većinu. Oni te su voljni ozbiljna i patriotična rada, pravaški zastupnici i još gdje koji, toliko ih je na broju, da vas njihov rad i nastojanje, ne može bit nego leteća riječ, — vox clamantis in deserto. Pod ovakim okolnostima, dakako, ne može- mo se nadat, da će se što učinit, što je za nas od velikog interesa; tek kakvoj sitnici za naše političko stanje. | Prvo i glavno djelo koga bi se imali svi ie s* bi ne vraćaju. erni Fa A g prima ni uredništvo ni uprava gdje god nam naškodit mogu, ako i nijesu danas, a ono bi nam mogle sutra vrlo opasne postat. Nu nije ni ovo sve. Osim talijanštine i srps- tva, uvlači nam se kao neopazice ali postojano i nijemština. Njemački jezik zauzeo je već važno mjesto u uredimr, i megju naobraženijim dijelom puka širi sve to više, a stoga, što mu ga dana- šnja vlada u Dalmaciji ma silu narivava, te mu ga je nužda učit. Uz to još njemačkih doselje- nika, dolazi nam sve u većem broju. Ako se pus- ti, da sve ovo ide naprijed kao i dosle, mogle bi nam posljedice bit vrlo pogibeljne, i da smo po- sve slobodni i nezavisni, a kamoli u ovakom stanju. Osim ovog našeg nutarnjeg položaja, onaj čitave Austrije u opće kud i kamo je još ozbilj- niji; upravo kritičan. Ne mislimo ovdje razmiš- ljat razne komplikacije; nama je dosta što znamo, da uz današnji kaos u Austriji, Dalmacija skupa sa Istrom Trstom i Goricom, pokrajine su, naj- više izložene, kojim najveća pog'belj prijeti. Uz ovake prilike, pitanje Sjedinjenja s Ba- novinom mora naravno da bude prvi i glavni cilj naše politike. Naših je neprijatelja mnogo i močni su, a nas je vrlo malo; nužao je stoga i neop- hodno potrebito, da se sjedinimo sa braćom pre- ko Velebita, da tako udruženim silama nadvlada- mo naše dušmane. Čim prije, tim bolje; jediuo ćemo na taj naćin doć do konaćnog našeg cilja do ostvarenja državnog i narodnog prava — do naše slobode ! Pa ipak, premda korifei narodne stranke po- znaju to vrlo dobro, bojimo se da će i ove godi- ne proć preko toga velevažnog pitanja potpuno bezbrižno, sa jednim prostim: sije zgodan čas!? Ali taj sgodan čas nećemo na njihov način nigda ni dočekat, moramo ga mi sami stvorit, jer nam je za Sjedinjenje sada veoma — nuždan čas! Pokraj sjedinjenja dalmatinskom saboru o0- voga pula prestoji još Klauzola naše monarhije sa Italijom. 1 Klauzola, i ako nema što radit sa sje- dinjenjem, za Dalmaciju je od velike važoosti, jer sklopili se, donijet će joj ogromne štete. Izlišno bi bilo ovdje govorit što o klauzoli — naši zastupnici upućeni su u tom pogledu i bolje od nas. Dalmatinski vinogradari, Vinarska Udružba, dalmatinske općine, svi su ovi učinili što su mogli da zapriječe obnovu kobae Klauzole, Sad dolazi red na Dalmatinski Sabor, a na Pismo iz Banovine. Gospodine Uredniče! Zanimat će valjda ci- jenjene čitatelje ,Crvene Hrvatske“, sko im se odavle u kratko ocrta naš pološaj — opći i stra-