JŠS ILJA

SEDE:

 

 

Br. 11.

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je lista unaprijeda u Qsprav-

(RVENA HRVATS

Pretplata i oglasi plaćaju se opravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
rd list kad ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša-
“ priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, & oglasi koji #%

mšteu lista: na godinu kruna 9, na p& godine 450 kruna, za Dubrovnik sa do:iašanjem o
u kuću s za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- sto pžviiito

U DUBROVNIKU 1% Marta 1900.

 

n4, na po godine 5 kruoš, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | više pvia tiskaju po pogod

stoji 20 hel.

Antagonizam.

Hoćemo da zborimo o antagonizmu što vla-
da megju dvama srpskijem državam na Balkanu.
Balkan i vražda, to su sinonimi. No ako je shva-
tljiv antagonizam megju Grcima i Turcima, megiu
Grcima i Srbima, megju Grcima i Bugarima, me-
gju Bugarima i Srbima, megju Rumunjima i Bu-
garima, megju Srbima i Hrvatima, i napokon me-
gju Katolicima, Hrišćanima i Muhamedancima, ni-
je lasno pojmljiva ona opreka što vlada megju
dvama državama, jednijem po narodnosti i jedni-
jem po vjeri.

Geslo srpskoga naroda, to je lucus a non
lucendo: ono ističe želju, a ne konstatuje fakat.
Srpski je narod uvjerea, da je ,samo sloga Srbu
spas“; ali kod njega ne odlučuje volja puka, već
volja vladaoca. Uzrok je tome nezrelost naroda
za takav politički život, ko što ga shvata kultur-
ni Zapad. Uporegjujući Srbe g ostalijem narodima
jevropeiskijem, ovom godinom oni ne završuju dva-
deseti, već petnaesti vijek. Politička forma nije
za njih parlamentarizam, no despotizam : volja vla-
daoca, a ne volja puka.

Tvrgje su bjelodane. U Srbiji — zemlji kon-
stitucijonalizma — vlada zajsto veći despotizam,
nego u Crnoj Gori — zemlji despotizma. A ova-
mo opet, kakva je ta srpska politika — biva o0-
biju država — i ko tu politiku vodi? Je li to po-
litika bratska, politika sloge, kO što bi, prema na -
rodnoj devizi imala biti ? Ne, već je politika mr-
žnje i razdora. Vodi li je možda narod i odgova-
ra li valjda njegovijem pa baš i časovitijem tež-
njama ? Na; dva je čovjeka tjeraju: raskralj Mi-
lan s jedne — knjaz Nikola 8 druge strane; i
tjeraju je prkus želji, prkos idejalu, prkos naroči-
toj volji cijeloga naroda.

To je dakle politika dinastičaa. No je dina-
stična politika vrlo često opravdana i po narod
probitačoa. U ovom slućaju nije. Rašta? Jer je
ovdje više osobna, nego dinastična; više patolo-
gična, nego osobna. Za Milanovom politikom ne
skriva se toliko avstriski utjecaj, koliko legendar-
na awri sacra fames takovskog grofa; & nije ni
toliko Milanova vječita potreba za novcem, koliko
mržnja na knjaza Nikolu. Za knjaževom politikom
opet, ne skriva se toliko ruski utjecaj, koliko Ni-
kolin san balkanskog carstva; a nije toliko ni o-
vaj uzvišeni idejal, koliko mržaja na Milana. Mr-
žnjom ovijeh dvaju ljudi cijepa se jednokrvni na-
rod i vriježdi se u nj klica razdora i antagoniz-
ma. Megjutijem stranac rabi u svoje svrhe ovo
jadno stanje stvari i na raspadu srpskoga naroda
temelji sebi bolju budućaost.

Hrvati gledaju i muče. Ispovjedićemo jednu
falosnu činjenicu: srpski narod ne uživa simpati-
je hrvatskog naroda; njegova budućnost ne pobu-
giuje kod nas sućuti i sažaljenja. A ipak hrvatski
narod, koji broji megju avojijem sinovima toliko
oglašenijeh pjesnika, toliko umnika, toliku boraca
za slobodn. toliko slavnijeh junaka, nije zajsto ni
truda ni samoživa srca, a da ga nesreća bližaika
— što više — brata, ne može ganuti. Nehaju hr-
vatskog naroda sami eu Srbi krivi. Nezadovoljni
tijem, što se megju sobom kolju, oni preniješe
razdor neopravdsnom borbom u hrvatski narod
Oni oteščuju hrvatskom narodu, koji se sada na-

 

Rukopisi se

lazi u najkritičnijem momentu —  gdjeno sudba
ima da odluči tijek njegove. budućnosti — ovome
bratskome narodu, koji se bori za najsvetiji i
najuzvišeniji idejal — za svoju slobodu — oteš-
čuju Srbi svakojakijem sredstvima, neopravdani-
jem i nedopuštenijem, postignuće konačne svrhe.
Ovijem odurnijem ponašanjem Srbi proizvaše svo-
je najčvršće uporište: bratsku pomoć. Svojom kriv-
njom trauzvalski Srbi na Balkanu u odlučnoj borbi,
neće naći kod braće Hrvata saveznike Oranjce.

 

Dvije riječi prije Sabora.

Do koji dan otvoriti će se pokrajinski sa-
bori u Austriji, pa će dakle, nadamo se, i naši
u Zadru.

U Zadru! Mi Hrvati, ne možemo ni na jednu
našu stvar pogledat, a da ne vidimo koju neprav-
du, da nas steže i da nam smeta. — Dalmatinski
sabor u Zadru! Zašto baš u Zadru?! Cijela Dal-
macija je hrvatska, a jedini Zadar autonomaški ;
i eto, kao da u zemlji nema nijedan drugi grad,
kao da sabor baš ne bi imao drugovgje da se sa-
stane, valja da se sastane u Zadru! U sredini
najljućih neprijatelja našeg imena i jezika ; u sre-
dini mafije, koja nas ruži i zlostavlja! Tu baš vs-
lja da utrne svoj godišnji rad naš Sabor, koji bi
inače sa svojim radom imao nastojat, koliko mu
je moguće više, da badi duh i pouzdanje u naro-
du, da ga sokoli i bodri u ovoj borbi za svoja
prava, za svoj opstanak. Dočim na ovaj način Sa-
bor je dobrim dijelom paraliziran glede svog u-
tjecaja na narod.

Nu, za reći pravo. kakve su dandanas okol-
nosti Sabora, nemamo baš mnogo za čim ni žalit,
što se ne sastaje u komu drugom gradu Dalma-
cije; naravno u koliko se tiče njega samoga. Glavne
sile njegove, Bulatovci, ljudi su, kojima je Hrvatstvo
ne cilj, nego srestvo. Za njim stoji, poslušna im
četa ljudi, koji su i sami slabi Hrvati. Kako bi
dakle ti ljudi, mogli obodrit i osokolit narod ? A
ti ljudi još sačinjavaju većinu.

Oni te su voljni ozbiljna i patriotična rada,
pravaški zastupnici i još gdje koji, toliko ih je na
broju, da vas njihov rad i nastojanje, ne može
bit nego leteća riječ, — vox clamantis in deserto.

Pod ovakim okolnostima, dakako, ne može-
mo se nadat, da će se što učinit, što je za nas
od velikog interesa; tek kakvoj sitnici za naše
političko stanje. |

Prvo i glavno djelo koga bi se imali svi

ie
s*

bi
ne vraćaju.

 

 

erni
Fa A g prima ni uredništvo ni uprava

gdje god nam naškodit mogu, ako i nijesu danas,
a ono bi nam mogle sutra vrlo opasne postat.

Nu nije ni ovo sve. Osim talijanštine i srps-
tva, uvlači nam se kao neopazice ali postojano i
nijemština. Njemački jezik zauzeo je već važno
mjesto u uredimr, i megju naobraženijim dijelom
puka širi sve to više, a stoga, što mu ga dana-
šnja vlada u Dalmaciji ma silu narivava, te mu
ga je nužda učit. Uz to još njemačkih doselje-
nika, dolazi nam sve u većem broju. Ako se pus-
ti, da sve ovo ide naprijed kao i dosle, mogle bi
nam posljedice bit vrlo pogibeljne, i da smo po-
sve slobodni i nezavisni, a kamoli u ovakom stanju.

Osim ovog našeg nutarnjeg položaja, onaj
čitave Austrije u opće kud i kamo je još ozbilj-
niji; upravo kritičan. Ne mislimo ovdje razmiš-
ljat razne komplikacije; nama je dosta što znamo,
da uz današnji kaos u Austriji, Dalmacija skupa
sa Istrom Trstom i Goricom, pokrajine su, naj-
više izložene, kojim najveća pog'belj prijeti.

Uz ovake prilike, pitanje Sjedinjenja s Ba-
novinom mora naravno da bude prvi i glavni cilj
naše politike. Naših je neprijatelja mnogo i močni
su, a nas je vrlo malo; nužao je stoga i neop-
hodno potrebito, da se sjedinimo sa braćom pre-
ko Velebita, da tako udruženim silama nadvlada-
mo naše dušmane. Čim prije, tim bolje; jediuo
ćemo na taj naćin doć do konaćnog našeg cilja
do ostvarenja državnog i narodnog prava — do
naše slobode !

Pa ipak, premda korifei narodne stranke po-
znaju to vrlo dobro, bojimo se da će i ove godi-
ne proć preko toga velevažnog pitanja potpuno
bezbrižno, sa jednim prostim: sije zgodan čas!?
Ali taj sgodan čas nećemo na njihov način nigda
ni dočekat, moramo ga mi sami stvorit, jer nam
je za Sjedinjenje sada veoma — nuždan čas!

Pokraj sjedinjenja dalmatinskom saboru o0-
voga pula prestoji još Klauzola naše monarhije sa
Italijom. 1 Klauzola, i ako nema što radit sa sje-
dinjenjem, za Dalmaciju je od velike važoosti, jer
sklopili se, donijet će joj ogromne štete.

Izlišno bi bilo ovdje govorit što o klauzoli
— naši zastupnici upućeni su u tom pogledu i
bolje od nas. Dalmatinski vinogradari, Vinarska
Udružba, dalmatinske općine, svi su ovi učinili
što su mogli da zapriječe obnovu kobae Klauzole,

Sad dolazi red na Dalmatinski Sabor, a na

Pismo iz Banovine.
Gospodine Uredniče! Zanimat će valjda ci-
jenjene čitatelje ,Crvene Hrvatske“, sko im se
odavle u kratko ocrta naš pološaj — opći i stra-