pravnost megju nama i njima; a što Hrvati više
mogu, legalnim putem (jer iz okola mogu isto vi-
še oni) me dolazi odatle, što bi Hrvati tobož
imali više prava nego Srbi, već s toga što su Hrvati
svuda u ogromnoj većini, a Srb& nema no šaka.
Tako je svukud gdje pravica vlada, gdje žive ci-
vilizovani svijet. Htjeti da jedna neznatna manjina
isto može kao /fto i većina, to nijesu više pravič-
ni i ustavni zahtjevi, nego despotični, koji uvijek
i posve na ravno dovode do sile i do nemiri.
Na naši samozvani Srbi, — Srbi jer hrišćan-

ske, po njima srpske vjere, — postali su tako he-
zobzirni i preuzetni da na pravo ni ne misle, nego
hoće da ono što nemogu pravičnim i zakonitim
putem jer su u manjini, nadoknade postignućem
privilegovanih prava.

Srbi su expansivni elemenat, kojemu ništa ;
ne bi bilo dosta, te hoće da se na svu silu šire
na račun našega naroda i zemljišta. Da je u nji-
hovijem rukama i ova mršava autonomna moć,
koju imaju Hrvati, recimo u Dalmaciji, Srbi bi se
najbolje njom poslužili da šire svoje pristaše, ali
pošto je nemaju, niti je mogu imat budući ih ne-
ma no šaka, to oni hoće da šire Srpstvo na ra-
čun Hrvatstva, privilegiumom, dozvolom srpskih
škola. Nu te im škole Hrvati ne smiju dozvolit jer
ih nemaju ni oni, jer današnje škole nijesu hrvatske
kao što nijesu ni srpske; naukovni se jezik na-
zivlje srpsko-hrvatski, profesori jednako tako ne
smijedu govorit o Hrvatstvu kao što ni o Srpstvu.
Tu dapače jasno vidimo da je većina izravnoprav-
čena manjini. Ovim je manjina već u boljem sta-
nju i više prava ima nego li većina. A zašto;
je li to pravo ? Nu Srbi nijesu taki, kako mi;
njima nije dosta da se u školama ne govo-
ri o Hrvatstvu, oni hoće imat takih škola u
kojim će se jasno i otvoreno učiti te inspirirat
srpstvo, pak zato i hoće da im se dozvoli os-
nivat srpske škole.

Ipak čuje se i čita se po njihovim novina-
ma čitava graja vikanja i tužba da u školama
vlada hrvatski duh. Ovo nije ništa drugo no jed-
na bezobraznost preuzetnosti srpske. U školama
istina vlada hrvatski duh i punim pravom. Nu to
hrvatstvo ne dolazi od toga, što bi ga profesori
ili školska uprava širila, nego od toga što je o-
gromna većina učenika Hrvati. Hrvati rodom
jer od hrvatskih roditelja, stoga i kad kao
dječica od 10 godina dogju prvi put u školu, o-
sječaju hrvatski, pak tako hoće da osjećaju i kroz
čitavu školu jer imaju pravo. A što bi Srbi htje-
li da za volju kakve desetorice njihovijeh, sva os-
tala djeca imadu ledeno zatajat i ubit svoje osje-
ćaje, ako ne, da bi ih profesori i školska vlast i-
mala prisilit? Nu bojimo se da bii tada Srbi re-
kli da u školama vlada neutralnost.

Eto Hrvati vidite do ćega se sa Srbima do-
lazi sa našom popustljivosti. I napried popuštaj-

PODLISTAK.

PRAMALJEĆE.

(Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.)
Mihajlu Jeramazu.

Zima, koja nam se je skoro do juče priči-
njala vjekovitom sa svim svojim žalostnim sgodam
i nesgodama, sa svojim bolestim, sa svojom nes-
miljenom očajnošću, već je pri svrsi svojeg sa-
mosilnoga vladanja. Jur se navješćuje pramaljeće,
slatko i krasuo doba cvijeća, rumen-zora, sjetnih
i mirisavih sumraka, ugodnom i tihom blagošću u
vazdahu, mlačaim Phebovim poljupcim.

 

Zima umire, a s njome nestaje mnogih ne-
volja i neizmj žalosti! Stabla su skoro još
bez lišća, polja bez zelenila, al' ipak jur svaka

nam se, da zbori o približenju dneva,
u kojim će cjiela priroda preuzeti svoje čarobno

Sunce prodirući kroz tmaste oblake k ne-
Rosi Gaia smiješi se i govori: — O, dodji,
zelenim

povjetarcim: —
svak, pjesnik i h rje pje
sme tihim povjetarcim, probugjeaju prirode, pr-
vomu cvijetu,
Na brežuljcim i u dolinama ukazuje se pr-
vo što nam na pramaljeće, ukazu-
se 32 00 krasotom boja,
Zakukuljene zelenim lisćem,
ljubice, tamne i tužne kao da korotuju radi

mo srpskoj preuzetnosti, pa ćete vidjet do ćega
ćemo doć!

 

Naši dopisi.
Kotor, 19 Marta.

Srčika svake narodnosti u svih naroda jest
radnički stalež u najširem smislu riječi. Jeli on
čil, zdrav, krepak, jak, tad je i narod. Kako je to
kod svakoga tako je i kod bokeljskih Hrvata Bo
keljski hrvatski radnici mogu služit drugima na
izgled. Velikom mukom su utemeljili svoje me-
zimče Hrvatsko Radničko Društvo Napredak“.
Oni ga njeguju kao zenicu svoga oka, svoj život
svoju krv oni; bi prolili za nj. Večerom, kad su
svršili svoj dnevni rad, mjesto se skitati amo ta-
mo, stječu se svom mezimčetu u krilo, te se ta-
ko tjelesno okrepljuju i duševno Kad stranac upj
dogje rek bi da je u kakvom najaristokratičnijem
društvu. Ali ako je ,Hrv. Rad. Dr. Napredak“
tako obljubljeno od svojih članova ono im i lju-
bav vraća. Kroz poklade dalo je tri sjajne zabave
posjećene tako, da pozvanici bili su stisnuti kao
zrnca u šipku. Svakog je zadivilo. Najveća zaslu-
ga ide za to upravu ove godine, koja zaslužuje
da joj se ime i dalje čuje, a to je: I. Čeko pre-
sjednik, E. Jedlovski i I. Anterić upravitelji, A.
Vukičević tajnik, V. Asanović blagajnik, I. Kra-
maržić barjaktar. Svi Hrvati, svi sokolovi, syi bo-
lji jedan od drugoga.

Svaka pohvala ide spomenutu upravu što
nastoji, da se utemelji glavnica za pripomaganje
bolesnih radnika, te koliko je praktična, toliko je
plemenita i rodoljubna, da se i u nevolji briga za
svoje mile članove. Bolest je uvijek nevolja a još
je veća kad je se ne može spriječivati u b jedi.
S tog uprava nije mogla doći do bolje namisli ne-
go tom osnovom. Preporuča se dakle svima Hr-
vatima, da u sreći i nesreći sjete se te plereni-
te namjere. Osobito pako prigodom pogreba nek pri-
lažu odnosnu svotu mješte vijenca za bolesne radni-
ke. Tim časte uspomenu pokojnika i podpomažu
rodoljublje i iskrnjega. Bilo u sto dobrih časa.

Radnici su naši u pravom smislu te riječi.
Oni nijesu zadovoljni što spomenusmo već idu i
dalje. — Pjesma je ona koja čovjeka veseli, koja
ga uzdiže, koja krijepi, zanosi, Ona je bila ona
koja je širila hrvatski pokret početkom ovog vi-
jeka. Naš hrvatski narod po sebi je pjesnički. U-
vijek pjeva u žalosti i radosti, kod poroda kao
kod pogreba, u svakoj prigodi. Naši radnici kao
sinovi pjesničkog naroda odlučiše, da se u doko-
lici i s tim bave te odabraše odbor za ustrojenje
,Hrvatskog Pjevačkog Tamburaškog Društva“,

Koliko se radujemo njihovoj radinosti, po-
žrtovosti i rodoljublju, toliko im se divimo. Na-
rod koji ima takav radnički stališ s pouzdanjem
može gledati u bolju budućnost, taj propasti neće.
Radinost do blagostanja, blagostanje dovodi do

 

sreće od ugodnih i opojenih miomirisa, kao sto
ljubovna rieč, svuda naokolo šire svoje miomiris-

ne voaje.

o poljsko cvieće, koje je resilo dtar
Blažene Djevice, djevojačke ljesove, seljakinjeve
vlasi i prsa u svetčanim dnevim, koje je govorio
za stidne ljubovnike, danas je najmilije cvijeće i
za veleljepne dame po velikim gradovim, pozdrav-
ljajući g& navještenjem pramaljeća.

Pramaljeće dolazi. Cjela mu se priroda ve-
seli: ptica u gaju, mornar na pućini morskoj, tra-
va, koja je podnosila užasne boli bezćutnoga sni-

i gl rose, krtica, koja je snijevala nos-
a čni san: sve se preporagja na novi, sjajni
ivot.

Klopstock u svojoj divnoj i nedostižnoj odi:
»Die Friihlingsfeier,“ opjevao nam je prirodu u
p u. Evo ju u prevodu:

»Niti ću se u okean svijetova, niti ću

uzdignuti
se uzdignu ag op od orka

prosvjete, prosvjeta potagja slobodu, Naprijed hr-
vatski sokolovi, u sreći i u nesreći, u radosti i
nevolji ne očajajte, već vjerni svom biser-.geslu
»Bog i Hrvati“ hajdete stazom započetom, sigur-
no ćete stići cilju a pjesma uz milu tamburicu
nek vam zasladi vaš trud, koji će vijekom plodi-
ti. Na taj način oduž'li ste se Vjeri i Hrvatskoj,
te mirne savjesti moćete zaklopit zjenicu poslje-
dnji put a djeci svojoj i potomcina namrijeti će te
ćasno. Naprijed dakle hrvatski sokolovi na upuće-
noj stazi s vama je Bog i Hrvati.

Kotor, 20 Marta.

Gdje smo ? U gradu strašna uzrujanost vla-
da, a to stoga, što je Namjesništvo povratilo spis
Poglavarstvu na italijanskom jeziku s naredbom,
da ga sastavi na njemačkom jeziku!!! U Dalma-
ciji njemački jezik ? Za koga? Ko zua, ko govo-
š njim, i po kojem zakonu i $.? Stavljamo ma
dušu svima zastupnicima, da stanu na put baha-
tom  Teutoncu kao Šenerianizmu i Wolfizmu |
Nije li sramota da Poglavarstvo u Kotoru zape-
čatnice ima na njemačkom jeziku. Stanuje li amo
hrvatski narod ili njemački? Narod u svome
domu, u svojoj zemlji ima pravo da njegov jezik
vlada gdje on stanuje i nijedan drugi.

Ston, 16 Marta.
Naša ,Stonjska hrvatska čitaonica“ i ove

godine kroz pokladno vrijeme dala je lijepih za-
bava, što se ima zahvaliti odboru, koji je zato
bio odabran i živo se zauzimao, da svaka ispane
u redu. Svakog četvrtka i svece držahu se u druš-
tvu igre, pa i poplesalo bi se, Suviše društvo je
dalo tri osobita plesa pod milozvučnim našim
tamburicam, a u pretili četvrtak večeru za sve
članove i njihove obitelji; za večere se pjevalo
patriotičnih pjesama. Na 25 veljače krabuljni ples
svakoga je zadivio, jer naše krasotice tako vješto
bijahu odjevene, da su osobitim udivljenjem bile
gledane. Zadnji dan bilo bacanja zahara i živah-
nosti, da su se stranci divili urednim i veselim
zabavam u ovako malenom gradu. Prvi dan koriz-
me, po staromu običaju, društvo sa obiteljima u-
činiše izlet na otok Govanj u Bistrinu, gdje se
goje glasovite stonjske kamenice, kojima se izlet-
nici pogostiše pod lepršanjem milih nam hrvat-
skih trobojnica. Dao Bog da i u naprijed naše
društvo bude u slozi napredovalo na pouku i za-
bavu svojih članova.

 

Gosp. Uredniku , Jedinstva“.

Već od više vremena Vi se trudite, da me
proslavite — ja barem tako shvaćam opetovano
spomiajanje moga skromnoga imena u ,Jed.nstvu“,
jer se držim one: ab impiis vituperari laudari est.“

Želio bih znati čemu moram da pripišem ta-
ko veliku čast, jer ja, da Vam istinu kažem, o-
sjećam, da je nijesam zaslužio.

* Ako Vi mislite, da sam ja, bilo pisao, bilo
nadahnuo kakav članak proti Vama ili proti lju-
dima koje Vi sramotite, a ja većim dijelom štu-
jem a da ne dijelim njihove nazore; radi moga
obraza (naravno da nč radi Vašega) otvoreno Vam
kažem, da sam, od kada počeh misliti svojom gla-
vom, uvijek zazirao od iznašanja naših mizerija
na javu — putem štampe. Na Vašem trudu i pre-
goru iskrena Vam hvala!

Dubrovnik, 28. Marta 1900,
Joso Spasoje Fattori.

UREDNE EEE EEE DEER JEP SRENJESNNNJENNNRA
vlašići, koji su svoj život imali iz potoka zraka |
sli, O pramaljetni rezavče, koji se u zlat-
nom i smaragdnom odjelu sigraš kraj mene, ti ži-
viš — i zar ti njesi smrtnik !
E e sam se rodio, da obožavam — a pla-
m? Oprosti i ovu suzu čenomu bić
koji još ne obstojiš. SERI
»Ii ćeš mi razpršiti svaku dvojbu, ti, koji
ćeš me jednoga dana voditi kroz tamni smrtni

prodol! Ja ću tek onda saznati, da li je zlatni re-
zavac imao dušu.

»0, sko ti njesi nego sastavljen od
ilovače, svibanjski sine, mne u aim pe-
peo, ili u ono što bude po volji Vječnoga !

»O, dogjite radostne suze, dodjite, da orosi-
te zjenice muje! O arpo moja, veličaj Gospoda |

»Po drugi put je skrivena, sva pomam skri-
vena arpa moja: ja pjevam Gospodu. I ja sam
ovdje: dok oko mene sve je svemogućstvo i ču-
dovište — sve!

Dubokim otri
žege e o a GO EA
,O povjetarci, što mi naokolo oblakšajete i