Br. 18. U DUBROVNIKU 5 Maja 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- || sto polugodište. ni, na p0 godine 5 kruod, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | viqg Za oglase. p stoji 20 hel. Osvrt na Saborisanje Naš je sabor bio odgogjen; ali po svoj pri- lici, kad je glasovao ono što je nužao pokrajini da se vlada, ove godine trudno da se opet sasta- ne. Mi koji smo usilovani, da se vladamo po dos- ta stegnutom prostoru lista, glavnije smo i ako u kratko naznačili, ali je to krnjasto, i trudno da paši čitaoci imadu priličan pojam od onoga što se tamo raspravljalo i govorilo; radi toga cijeni- mo da neće biti zgorega da bacimo pogled, i da da sintetično štogod o istomu hrvackom saboru progovorimo. Četiri su se stranke tamo nagonile: narod- nječka, pravaška, srpska, autonomaška. Narod- njačka koja tobože zastupa ogromnu večinu u po- krajini, i koja uživa blagodati i moralnu zaštitu vladinu, najgore je prošla: velimo najgore, jer kako da je obuzela ona grozna slaboća, koju li- ječnici naznačuju sa marasmns Srpska, osim na- padaja na hrvatstvo, drugim se nije pi bavila, kao no ti stranka, koja samo iz inada i prkosa živo- tari; autonomaška ograničila se je na malo. Pra- vaška je svakako i slavodobitno ponijela barjak. To je sama šačica, ali su uprav na svom mjestu : tako da će u pokrajini bit, mal da ne svi rekli; što bi bilo da ih bude više? Ovo su glavni pote- zi, a tu osudu pokušat će mo da i potvrdimo do- kazima. Prevremeno i neizvjestno stanje naše pokra- jine, koja dok hoće sjedinjenje sa hrvackom, ne može bit ugodna svemožnim magjarima, jer nji- hova sila naišla bi na dvostruki odpor i po svoj bi se prilici salomila; nije u milosti ni bečke vlas- ti, koja promišlja da bi joj se mogla izmaknuti od časa do časa: stoga dok ju prva odbija kako pastorku, druga joj pruža onoliko, koliko ne mo- že učiniti s manjega. To znamo i tičemo rukom svi. Jeli se ipak, koja stranka pobrinula da se tomu jadu doskoči? Ne prigovaramo autonomaš- koj i srpskoj, koje bi nas rado i nevoljnije gleda- la; ali narodnjačkoj! Narodnjaci su kao po nava- di bacili sladku meku autonomašima, nijesu lomi- li koplje na srbe, napadali su na pravaše. Iz nji- hovoga kruga rodigao se glas poruge, kako da Hrvati imadu veoma ograničen vidik, da su tje:- nogrudi, dok bi trebalo bolje uzmahati krila, 0- buhvatiti vas Balkan, stvoriti balkanske careve ili carice. Samo su pravaši stvarno govorili i zago- varali što bi nas odkupilo iz nasilnoga našega sta- nja. Po njima je prikazan predlog, da bi se naše carstvo postavilo na jedini temelj, federalizma, koji nebi dopuštao da jači po nama tabači: oni su istakli sjedinjenje, koji je glavni cilj naše po- žrtvovne berbe i radnja: oni su do živa zahvati- li, kad su kaxali da smo jedina pokrajina, koju i- ma kunj željeznice, kako kuče, kojemu se baca zalogaj samo da ne laje. Došli su na rešeto i organi obćinski lanjski izbori, gdje su narodnjaci svakojakim sredstvima odtrgli nekoliko općina. Pravaši su muževno po- digli glas, i taj je ostao pobjedonosan, i ako su ga nastojali zabašuriti kojekakvim doskoč'cam, i ako je vlada svojim plaštem uzela ih u zaštitu. Dopokon su sašli tako nizoko, da su skoro može se reći nijekali moral u političkom radu. Srbi su priskočili, da u istoj balici uvuku i Dubrovnik, bi- va obćir& koje su bile nasilno osvojene, ali bolje i ivi, a dopis da su premučali, jer su našli ko im je stvarno i temeljito odgovorio, a i sami znadu da je to ne- slano, jer što vrijede u Dubrovniku bez autono- maša ? U samom jednom trenutku našli su se do- govorni narodnjaci i pravaši. Raspravljalo se je 0 slućaju, da je sudbeni činovnik istragom progo- njen, jer je po svom uvjerenju branio pravo hr- vackog jezika. Milo je bilo vigjeti, kako perjani- ce muževno ustaju da sažale učin i da svojim gla- som doprinesu da pravica odoli. Bilo je i protuslovlja, koja su pravaši maj- storski istakli. Nadasve, ona izmegju zastupnika Milića i Zore, i izmegju zastupnika Trojanovića i Kvekviću; onaj je temeljio da nije moguća sloga izmegju Hrvata i Srba, ovaj da je taj glavni u- vjet našoj sreći, i da bi smo imali svi pregnuti na to. Preko volje spominjemo i krupne izreke pro- ti svećenstvu i učiteljstvu, dva faktora najglavni- ja našem preporodu. Priznajemo zasluge vrlih do- morodaca, ali to su bili vojskovogje, ali vojska koja ih je slijedila sakupljena je bila većinom od svećenika i učitelja; stoga ako ih nije bilo red hvaliti, ali toliko manje kuditi Pravaški su zastupnici mnoge naše nevolje spomenuli, odčitali mnogo, toga što bi se moglo učiniti, a čini se, izrazili želje svojih izbornika, potakli vladu sa mnogim upitima. Oni su svojski svoj zadatak izvršili i zaslužuju osobitu pohvalu svakoga pravaša, koji ljubi rodnu grudu zemlje. Evala im! Samo naprijed istim ushićenjem pak će doći dan, da će i plodove uživati svoje naporne i zuilja domorodne radnje ! Važna zabrana. U srijedu prošle sedmice odigrao se je u Zagrebu čin, neobične važaosti: ban hrvatski za- branio je sastanak slavenskih novinara u Zagrebu. Za razlog svome postupku rekao je samo: da o- držanje toga sastanka nije «u današnjim okolno- stima spojio sa interesima zemlje. Taj bez ikakva daljnjeg razloženja kratki i siloviti odgovor, a kojim je počinjena hrvatskom narodu velika nepravda, s pravom može se reći, miriše po autokratizmv. Kad bi taj kongres bio političkog značaja, moglo biti razloga ili barem uzroka da ga se za- priječi. Ali zašto ga zapriječiti, kad je skroz i sa- mo kulturan? Mi ne razumijemo kakove to mogu biti osobite okolnosti ne samo u Banovini, nego u opće u kojoj god zemlji, što se protive kultur- nom razvitku njenog naroda ma u čemu god već bilo? Ili možda preuzv. ban cijeni da razvitak no- vinstva nije kulturna tekovina za dotičai narod? To nije moguće ni pomisliti. Jer ne treba hodit dalje, nego pogledat preko Drave u Ugarsku, pak da se svak odma uvjeri koliko razvijeno i slobod- no novinstvo unapregjuje razvitak naroda bilo u moralnom bilo materijalnom smjeru. A to i sami Magjari uvijek ističu te upravo ponosom govore o svome novinstvu. Ne ćemo ni spominjat novin- stva velikih narodi. Ali da imenujemo još jedan mali narod, napomenut će mo Čehe, Oni dan da- pas u čitavoj austro-ugarskoj monarhiji imaju iza Nijemaca najveće i najrazvijenije novinstvo, Ali su oni isto tako iza Nijemaci kulturno najjači Pretplata g ogiaoi plaća) u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su salju se Uredništvu. o ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- riopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, s oglasi koji se pogodbi i t. Rukopisi 2 vraćaju. Pa m e no prima ni uredništvo ni uprava EEEEEEEENEEEEENSZESEEEEEEENSENSNSSSENSSISSSSSTA narod u monarhiji, pa sigurno (i materijalno, u- zevši u obzir njihovo političko stanje i prilično maleni zemljišni prostor što nastavaju. A koliko samo Česima pomaže njihovo novinstvo u borbi proti Nijemcima za očuvanje svoje narodnosti ! Nu, što svakome narodnu koristi, preuzv. ban cijeni da će škoditi Hrvatskoj, pak s toga: ne će novinarskog kongresa u Zagrebu i ne će razvitka u hrvatskom novinstvu. Po našem mnijenju ipak on ima razloga kad tako misli; ali samo valja shvatit Hrvatsku tako kako je on shvaća, za što opet ne treba drugo no pogledat na današnju , Hhu- enovu Hrvatsku“, te ne će bit teško ni upoznat one ,današnje okolnosti“. Po dosadašnjem vladanju Hhuena u Hrvat- skoj vidi se jasno da se tamo u svemu tjera pro- ti: hrvatska, tačnije, magjarska politika. Sama slav- na vladajuća većina, sastoji se, ili od ljudi koji ni najmanje nijesu Hrvati, kako Srbi i drugi, ili pak od takih kojim je Hrvatstvo puko ime. Na- godba, može se reći, svakim se danom krši od Magjara, a da tome većina ni najmanje ne prigo- vara U banovini se ustrajaju magjarske škole, se- le se magjarski činovnici. Financijalno Hrvatska pada svakim danom to više u magjarske šake. Ma- gjarska vlada učini zajme za kakve investicije, ka- ko što skoro sa Rotechildom, i to za 120 mil. kruri, i od toga duga pane dobar broj milijunića i na Hrvatsku, a ipak u ovoj se investira tek ka- kva sitnica. Ova se politika tjera kroz cijelo ba- novanje preuzv. bana. A budući da isti još i po- godaje toj politici, pripuštamo čitaocu neka samo sudi kako mora da ban shvaća našu Hrvatsku, kakvu joj budućnost namjenjuje. Da se može i nadalje vodit u Hrvatskoj ta antihrvatska magjarsko-srpska politika — potre- bita je samo jedna stvar: letargija ili bolje obu- mrlost samosvijesti tamošnjeg hrvatskog naroda. To, čini nam se vrlo dobro shvaća preuzv, ban. Narod je doduše tamo i danas posve miran, reg- bi počiva u mrtvilu. Ali taj je mir ne naravan, i on ne može vele trajat, jer narod je mlad i zdrav, pak će uvigjet što se s njim radi i osvijestit će se. A i ovo čini se da dobro razumije slavna ta- mošnja vlada, pak uklanja brižno svaku stvar što bi moglo bilo išta pospješit osvješćenje pučane- tva. Posve je dakle naravno kad se preuz. ban, sa, svoga stanovišta, uz takove ,okolnosti“ protivi kongresu slavenskih novinara u Zagrebu. Jer ma koliko god taj bio kultaru, ipak bi izazvao nješto života u Banovini ako i za malo, prouzrokovao bi da tako rečemo njeko zanimanje, Pa napokon-taj kongres ide 7a tim da poboljša stanje hrvatskog novinstva. A da li bi slavnoj većini išlo u prilog uz pomenute ,okolnosti“ da se razvije tamošnje novinstvo, koje je suviše sve opozicijalno, o tome ne treba tek govorit.