jit da će joj potpun uspjeh okrunit njezino pa- triotićno djelo. A u to ime kažemo i opet i pra- vašima i obzorašima i svakome pravom Hrvatu : sloge i rada a za hrvatsku stvar! Dalmatinski Sabor. Nastavak V.e sjednice, dne 6 aprila. Presjednik otvara sjednicu u 5 i po sati po podne. — Trojanović u kratko je napadao na Hr- vate. — Borčić odgovara Trumbiću; kaže da je njegov govor izazvao pravo ogorčenje u nar. stran- ci; da ova ne će ostat prekrštenih ruka na na- padaje sa strane pravaši; pobija što je Trumbić o njekim općinam, napada na popove i fratre, i Starčevića. Govori da će nar. stranku naslijediti Hrvati, a ne kakva miješavina, kako je to Trum- bić kazao. Odbija uporegiivanje nar. stranke s au- tonomašima. — Salvi je napao na općinske izbo- re u Dubrovniku, a dr. Čingrija mu je odgovorio i pobio napadaje. — Kvekvić je napao na Hrvate, osobito dubrovčane, ali bez ikakvih dokazi. Za ovim sjednica bi zatvorena. Sjednica Vl.a dne 7 aprila. Presjednik otvara sjednicu u 12 sati. Pro. čitan je zapisnik prošle sjednice i odobren bez prigovora. — Biankini stavlja upit na vladu glede poplava potoka Bribirstnica u polju izmegju Skra- dina i Benkovca. — Biankini veli da je u dosa- dašnjoj proračunskoj raspravi vlada najbolje pro- šla, a ipak je puno više kriva od narodne stran- ke. Govori o demoralizaciji u javnom životu u Dalmaciji. Optužuje vladu zbog njenog postupa- nja u prošlim izborima. Nadalje govori o djelo- krugu općina u Dalmaciji, o teškom financijalnom stanju pokrajine te o uredovnim tugjim jezicima u Dalmaciji. Svoj govor svršuje stavljajući u ime stranke prava predlvg. da Sabor dalmatinski izra- zi želju vladi Nj. Veličanstva, da opstojeći ustay u monarhiji ukine i zamijeni federalističkim ; dru- go da: ,Sabor dalmatinski izjavljuje napose za Dal- maciju živu želju vladi Nj. Veličanstvu, da ova bude reinkorporirana Hrvatskoj, te da se u opće pospiješi ujedinjenje hrvatskoga naroda u jednu državnu samostalnu skupinu“. — Obzirom na kratko vrijeme ovogodišnjeg zasjedanja, govornik kaže da zastupnici stranke prava nijesu iznijeli predlog da se pošalje svečana adresa na Nj. Ve- ličanstvo, za koju se hoće mnogo više vremema i mirnog raspravljanja, već samo jednostavni pre- ENRNSPEEEEEEESEISNJEZNNSEESENIENNISENINININJSNINIJANI ramu MISTIFIKACIJA. (Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.) u. To predpostavljajući, evo me na predmet. »Na ,Černou Horu a na Černi Hora kon- cem veku“ dokazuje, da česki narod još i danda- nas imade, i ako riedkih, svojih historičnih poli- tičara, koji su se borili za sve, za svakoga i sva- čiju korist promicali, samo česku zaboravili. Nema dvojbe. Budućnost Česke nije skop- čana sa Crnom Gorom, kao sa Hervatskom. Češ- koj i Hrvatskoj namienjene su iste uloge: uloge horbe za svoja prava. Onu istu borbu, koju vode Česi u Českoj, vode ju i Hrvati u Hrvatskoj. Oba su naroda osamljena u burbi za najveća čovječja ideala: za slobodu i neodvisnost svoje domovine. Sa slavenske strane čuju se kadikada samo gla- sovi proste simpatije. To je onaj ,uon plas ultra.“ I Buri uživaju simpatije cieloga sviota, ali uza sve to gube. Samo oni koji ne vide dalje od nosa mogu da nagju neko protuslovje izmegju hrvatstva i čestva. Složni osjećati ćemo se snažnijim i krep- čijim; osjećati ćemo zalegja i podpore, da se na- metnuti možemo, da se naš glas uvažiti mora. Jer je velika iluzija misliti, da će Magjari i Niemci od sebe doći glede nas do bolje uvigjavnosti. Da- nas smo mi njima podložni; dok hoćemo da bu- demo i imamo pravo da budemo državno, samo- stalno tielo ravnopravno njima; hoćemo li da os- tvarimo onu: Hrvatska Hrvatima, Česka Česima, treba najpače, da se megjusobno složimo, da ta- ko budemo odvažniji i da uzmognemo prisiliti i one, koji su jači od nas, da s nama paktiraju ; ne smijemo biti ničije oružje; ue smijemo se zado- voljavati konćesijama prekarnim i nestalnim, kao mij ostinjom. Naša su prava, da Hrvatska i Česka budu ujedinjene, neodvisne i slobodne; naša su va, da budemo ravnopravni Magjarima i Ni- ) 1)_8e. moje djelo: glirvatska Zemlju“ sv. 1. str. XLVI.- dlog za zaključak sabora. Govornik moli većinu da zaključak o sjedinjenju primi jednoglasno, da dokažemo da je zahtjev sjedinjenja s Hrvatskom u Dalmaciji živ i neugasiv, ko što je bio 1861, kad započeše u to ime naše ustavne borbe, jer u jedinstvenoj, slobodnoj i cjelokupnoj hrvatskoj dr- žavi svi jedino, vidimo naš spas, spas naše do- movine, našega naroda! Presjednik odbija predlog predgovornika, jer da se ne odnosi na predmet o kom se u ovaj čas raspravlja, moli predlagatelja da ga iznese ka po- sebni samostalni predlog. Biankini ne dijeli ni- | je u području kraljevine Dalmacije, jer očito je pošto mmijenje presjednika, nu ipak se ne će pre- pirati ve će predlog iznijeti u dojdućoj sjednici. — Sjednica je prekinuta u 2 i po po podne. Naši dopisi. Vrgorac 19 Aprila 1900 Temeljiti i svestrano potkrijeplijeni govor rečeno, da od svih 36 novo biranih vijećnika ni- jesu nego 10 nove ličnosti, a ostalo su sve od ista odluka i za trojicu koja nijesu dali odreku, a koja su očito pod istragom, te učiniti što se je davno imalo izvesti, biva općinu raspustiti i po- vjerenika na upravu poslati. Ne to, onda za Vr- gorac komu je kao nigdje potrebito reda i dobre uprave, može da pali općinsko vijeće ujedno sa upraviteljstvom, mješte zakonitih 36, od samih 10 i onda nije kud kamo može se ustvrditi što smo onomadne pitali e izgleda da Vrgorska krajina ni- | pregjašnih što usm izlazi? Onda imala bi slijediti | ! da je e njome ko da je i nema kad se ovakova ži- votna pitanja te se tiču obstanka jedne krajine puštaju s vida ustanovam zakona, kojim inače i- malo bi se narodu pomoći dok je još vremena. Dvadeset i jednu godinu grozote i jala prebrdio je, pa zar je malo? Da je ne znamo što skrivio vrlog zastupnika Dra. Trumbića izrečen u saboru | YeĆ bi kazou izvršio, a tako izgleda da je kriv doe 6 tekućega o kukavnom i poznatom stanju | što je živ. | Iz okolice dubrovačke, početkom Maja. naše opčine najljepše se je dojmio amošnjeg pu- čanstva te čitan je velikim oduševljenjem od ma- evala mo. A što je na isti odgovorila visoka vla- | da putem svoga povjerenika gosp. Nardelli-a? To- liku da nešto odgovori, a to kažemo jer je odgo- | vorila bez ikakvog temeljitog razloga; ako ne ta- ko, opda da u stvar nije upućena kako joj je bi- la dužnost izvjestit se. Ewo kako: vladin povje- renik kazao je da novo vijeće birano u zadnjim izborim, nije krivo sa nereda otkrivenih a poči- njenih od pregjašnje općine. To bi stalo kad bi tako bilo, ali to me odgovara istini i sporedno pitamo, kad su ličaosti jedne te iste oni od novo / \ bih imao pripadati kakovoj stranci, pripadao bi biranih i oni od pregjašnje općine kao sto to je- su i to ako ne svi a ono jest čitave 2-3, jeli tada leg i velikog te stara i mlada. Svak je osobitim izražajem povlagjivao završujući sa onim slatkim: | 4. P. Čudnovato ali istinito na što smjeraju pra- voslavni srbi njihovom propagaudom. Bilo je dne 18 Aprila t. g.: slučaj je hotio, (da paček sreća) govorim sreća, jer je taj dan di- _ gao Bog zastor sa očiju mojih, ter sam mogao sam svojim iskustvom poznati kriv put na kojem , sam #e ne iz uvjerenja već iz inada nalazio, i baš kada sam sjedao sa nekoliko osoba katoličke i pravoslavne vjere, megju kojima se nalazio i je- | dan pravoslavni popo, čovjek inače pošten i oz- | biljan, ali ne trpi ništa nego pravoslavlje. Izme- gju ostalih razgovora započeo razgovor i 0 poli- tici. Ja, koji formalno ne pripadam nijednoj stran- ci, jer mi je milo uživati moju slobodu, (a kad pravaškoj, jer ljubim slobodu,) drnuo sam se kao odgovorno i jeli tada dužnost i pravednost vlade , da me je ujela zmija kad sam čuo od jednog pra- da se općiaa raspusti? Zar nijesu isti načelnik , voslavnog čova, gdje je ove riječi izrekao: ,pak Pervan i presjednici Radonić, Rakušić, Ravlić i ljudi moji, svi katolički svećenici, pak i svi srbi Čiča Pervan, te svi ostali viječnici izuzev samih | katolici koji se diče našom srpskom narodnosti, 10? — Nije dakle istina da su sama dva prisjed- | moraju da prigju na pravoslavlje, jer naša narod- nika pod istragom uslijed nereda počinjenih u pr- , nost mora da bude skopčana sa vjerom; popo vašnjoj upravi, već ujedno s načelnikom njih 5 , odgovori, a oni beli će to i učiniti netom kucne a ako su dva izmjenuta, ostaju još trojica i po ' zgodni čas“, Na ovakove prečerane riječi nijesam tome nepotpun broj. Možda se pregje na izbor 3 ' mogao a da ne dignut se iz društva srdito, i, ne- nova, kao što se je činilo za ona dva koje spo- ćeš pope, rekoh, ni ti ni iko tvoj to dočekati od minje vladin povjerenik bez obzira što je bio pro- | katoličkih srba. Do sada sam i ja gojio neku sim- mašio zakoniti rok, a kad se uvaži kako je prije patiju prama srbima, ali te tvoje riječi promišlja- Gizi šitfisiičininčocinasammisima=m=ummtnmimmmmsznNEnčisassasmi U Krasnomu Malotovom romanu: ,Amours ' Njegova pišćeva vještina nije uz to vazda de jeune, amours de vieux,“ glavnim je junakom ; sakrita, niti je u mogućnosti, da sakrije očitu čovjek, koji se obogaćuje radi svoje vještine u | mržnju, koju on goji prama Hrvatim, niti njegovu poslovim, ali je radi ljubavi i ambicije zabrazdio. | ljubav(?) prama Srbim. Kojigu ,Na Černou Horu“, Takova sudba stigla je i g. Holečeka. Za ' ja bih, kao štivo, preporučao onim, koji od dosa- ljubav(?) Crne Gore on prezire Hrvatsku; gdje god ! može i ne može daje prednost srbstvu, ocrnjujući hrvatstvo, tako da uprav mora veći dio svoje ,sla- ve“ zahvaliti preziru Hrvata. Ne znaw, da li se g. Holeček tom ,slavom* ponosi. Svakako to je pitanje ukusa, a ,de gustibus“ sa onim što slie- di. Na str. 175 svoje kojige priča pisac, kako se, kada dodjete na Crnu Goru, iza dugoga putova- nja vide tiha zdrava i mirna lica Crnogoraca, do- čim, po njegovu opisivanju na str. 165 i 167, u Dalmaciji malo je bolje, nego li u zemljama Zalu-a, Katra, Beduina, Hotentota. Pravi je meser Luigi, koji nakon što je užgao svieću, znatiželjan upra- vio je oči na knjigu i glasno pročitao: ,Heu! fuge crudeles terras, fuge litus avarum.“ *) U tom opisivanju, ljubavi(?) i prednosti srbstva hrvatstvu pričinja mi se g. Holeček poput onoga pustinjaka, o kojemu priča Anatole France u ,Tha- 18-u“, a koji je pošao u Aleksandriju, da obrati jednu griešnu bludnicu, te je na koncu konca i on podlegao strastim, jer ništa na zemlji, ne mo- že odoljeti ljubavi. Treba priznati, da se knjiga — osim što je znanstveno napisana obilujući mnogobrojnim pri- stranim citatima — odlikuje elegantnim i jedrim stilom. Un style clair comme WV aurore, kako bi rekao umni Coppće. Uprav je osvajajući stil, ta- ko da ti ne da iz ruku ispuštati kajigu, dok ju ne dočitaš, Sjeća te onih divnih novela Aanatole France-a, koje stoje po srijedi mašte i humoriz- ma, & nose naslov; ,Le Puit de Sainte Claire.“ Vidi se jasno, da je usvojio riječi Spencera : »Ireba izabrati ideje i izraze na taj načio, da što moguće veći broj ideja bude izražen sa što mo- guće manjim brojem riječi“ 3), U pričanju pako izbija skepticizam Renana, diletantizam Paganini-a. 2) Varchi ,Storie* lib, I. str. 195 ,,Dizionario inferoale.“ 8) »The philosophy of stile, Essaya, sv. IL, str. 356, | prosinca 1894.: ,Mi Srbi mogli bi većim razlogom \ to, na njeki način, poprave u prijatoim maštama raskošne literature: svim onim, koji još sa mla- denačkim srcem traže časove ugodna posmjeha i da i potreba svagdašnjega života ćute potrebu, da humora. Zar nije jur kazao Sterne, da jedan pos- mjeh izbija čava iz nosili? Dakle? ... Nije uprav od potrebe imati veliku uvidjav- nost, da se sjetimo o malo i ništa prijateljskim namjerama kojige, koju pisac usudjuje se nazva- ti, da je ona tumačem njegova i českoga mišlje- nja. Vjerujem i tvrdim njegova, ali českoga to podniposto, jer medju Česim, on je jedini Čeh, neprijatelj hrvatskoga naroda. To ću tekom ovih članaka i dokasati, jer nijesam prijatelj nepodkri- jepljenog i nedokazanoga pisanja. Ja se jedino do- kazim ugibam, te hih rada, da bi se pored doka- za povukle njeke tvrdoje — ako se tom riječu nedokazano može nazvati — u hrvatsko-srpskoj borbi . . . Kada bi smo trijezno i dokazim raz- pravljali; kada bi smo se dokazim poklonili, snat- no bi se utr'o put hrvatsko-arpskoj slozi. Gdje će se, primjerice, veće ludosti i glupo- sti do ove, što je pisao ,Srpski Glas“ početkom nego laži-hrvati raditi o osnivanju jedne druge Srbije u Austriji, to od Hrvatske, slavonije, Dal- macije, Bosne-Hercogovine, pod slavnom habsbur- škom dinastijom i u okviru austro-ugarske mo- narhije, i izabrati joj ime Austrijska Srbija“. U- prav tako: ,Mi svi Slaveni nijesmo + Jur Je Lazić kazao, ,da u prastaroj davnini nije bilo dje ni gjavoljeg Slavena, nego samo Srba Sr- ovića, da ih nit izbrojit nijesi mogao“ 4), En 4) Srbi u davnini“ str, 6,