nekim općinama. — Klaić govori o dišiplinar-
noj istragi Ferria i pobija što je o tom prije re-
kao Giljanović. U zadnje iznosi zaključak, neka
sabor dalmatinski ponovi želju vladi N. V. da se
hrvatski jezik uvede kao nutarnji u sve urede
Dalmacije. — Borčić. U glavnom nastoji da ubla-
ži one napadaje kojim su on i njegovi drugovi
prije počastili dalmatinsko svećenstvo, te ističe
velike zasluge ovoga, isto tako obzirom na uči-
teljstvo. — Biankini govori eda dogje još sutra
na raspravu predlog o poboljšanju učiteljskih pla-
ća, da mnogijem zastupnicima podijeluje amne-
otžin. eli ne može nipošto Zori i Borčiću, koji su
ta. u "romišljeno napali na svećenstvo i učitelj-
stvo. Nu prije svega se osvrnuo na slučaj Ferri.
Govori da ni najmanje niti je mislio niti misli o-
bijediti Gerschera, koji u stvari nije kriv. Ali pred
užasnim činom da se sinovi ove zemlje proganja-
ju, jer hoće da hrvatski jezik, jezik svoga naroda
u uredim rabe, mora da se uzbuni svačija savi-
jest. Ovakovo je stanje uesnošljivo svakome Hr-
vatu u Dalmaciji jer ga vrijegja u najtanje žice
otačbeničkog osjećaja, jer ga ponižuje. I ne pre-
stane li čim prije, mi ćemo doživjeti i to u Dal-
maciji, da će svi mladi činovnici bit kažnjeni ra-
di uporabe hrvatskog jezika u nutrnjoj službi,
ali će se napokon doživiti i to, da će c. k. sudo-
vi ostat bez sudaca, jer plemenita i mlada gene-
racija ne će moć pružati svoju ruku na poniženje
i ropstvo svoga naroda. I to je nažna obrana na-
rodnog prava. Govori nadalje o nerazložitosti na-
padanja na svećenstvo i učiteljstvo sa strane na-
rodnjaka; u tim napadajim združuju se oni pro-
tuhrvatskim strankam srpskom i autonomaškom.
Borčiću kaže, da je sa današnjim govorom na pu-
tu u Canossu, i želi da i on i njegova stranka
uvide protuslovlje i neharnost u koje upadoše i
da nastave taj put. Zori govori da su njegove ri-
ječi više nego napadaj za naše svećenstvo i uči-
teljstvo, prava uvrjeda i podvala. Po njemu naši
učitelji i svećenici nijesu nego glupanci, koji mr-
ze slogu i imadu ograničeno obzorje. Govornik se
čudi Zori, gdje je mogao takva što izreći, on,
koji dobro zna koliko i kako oba stališa uče za
svoje zvanje, i koliko su zaslužna u svakom po-
gledu za Dalmaciju, te on, koji svoj mandat u Be-
ču ima da zahvali svećenstvu. Navodi za ovim i-
mena mnogih znamenitih i vrijednih svećenika i
učitelji u Dalmaciji, od kojih, kaže, da bi se i
sam Zore mogao mnogome naučit. Ako dakle ovi
napadaji nijesu politička strast, oni su bez sum-
nje samo mržnja proti svećenstvu, što je ovo ot-
krilo pred svijetom ateističnu i materijalističnu
poganost ,Objavljenja“ i površnost znanja Mili-
voja Strahinića, i prikazalo narodu gosp. Zoru
gdje mu jednom rukom nugja bezbožao ,Obja-
vljenje“, a drugom pobožnu: ,Ručnu knjigu za

 

PODLISTA K.

MISTIFIKAČCIJA.

(Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.)

I.

Kada su članci, kojim je knjiga sastavljena,
izlazili u ,Narodni Listy-ma“ pred dvie godine i
po, nosili su naslov: Ze slovanskehu jihu. Naslov
Je odgovarao istini, akoprem tomu nije odgovara-

jezgra ; naslov je k sebi primamljivao u obće
južne Slavene, koje sad otugjiva, uslied vriežeće
nesloge, onaj knjige. To je žalostuo priznati, ali
se toj činjenici nitko ne može oprieti.

Pravom o učeni Stojan Novaković, da
je kod nas čitalačka publika posve ograničena, te
da bi morao biti jedan od glavnijih zadataka, di
»Zbliži i potpuno sastavi Srpstvo i Hrvatstvo“, da
ujedini obje publike. *)

* Vjera, abnegacija, optimizam i altruizam psi-
ogička su svojstva velike slavenske duše. Ta-
ko nam ju, opisaše: Lermontov, Tolstoj, Mickije-
vić, Krasinski, Erben, Vrhlicki, Svatopluh, Čeh,
jeguš, Preradović i Gjalski. Slavensko pleme, jer
je još miado, imade snagu, snagu vise nego fizičnu
moralnu ; imade nepokolebljivu vjeru u svoje sudbine.

1) Srpska Knji eni prodavci i čitavci u XIX. o
ku a Poritak RO ljekar" — Kao, ea passant, o
ću, da g. Novaković u tomu predmetu svu krivnju svalji-
va na pizgleda, kao da Hrvati misle, da

trijem iči srpsk o a. MN ie .
o , j a

na Kraljevinu Srbiju.“ Dr a bjel
ju, spremni u svabo doba & nama se
De E o krate. poso odrečemo hrvata:

im Da li bratsk je, i da li g
De očale Goa do dugme sloge Prijakam od
i

 

g

z

 

njeke ritualne službe i molitve po katoličkijem
crkvama preko godine, preradio prof. Luko Zore“
(Dok je ovo Biankini govorio, držao je jednu knji-
gu u jednoj ruci a drugu u drugoj). Zatim je ras-
pravljo o čudnom pojavu: o programima Milića i
Zore koja su tako različita, premda obojica pri-
padaju nar. hre. stranci. O Zorinu programu do-
kažuje da je to prosto program velike Srbije, u
kojoj bi Hrvati morali izčeznuti, samo što Zore
nama još srca da to očitu kaže. Zore bagatelizira
glavnu tačku programa svoje stranke: združenje
hrvatskih zemalja, popušta talijanskoj stranci u i-
me kulture i uvodi srbo-hrvatstvo; na ovaj način
pripravlja on Dalmaciju srpstvu. Ovim razvraluim
protuslovljima u načeluim izjavam u narodnoj
stranci i lutanju u politici stoji nasuprot stranka
prava sa svojim jasnim programom, koji traži:
cjelokupnu i ujedinjenu Hrvatsku pod zakonitim
našim kraljem, ne samo duševnu nego i političku
zajednicu svih H.vat&. S toga mi mirno gledamo
u našu hrvatsku budućnost. — Za ovim sjednica
bude prekinuta.

 

Dubrovnik, 16 maja.
» Bugarska koračnica“.

U jednom od prošlijeh brojeva, samozvani se
»Dubrovaoik“ tuži da Hrvatska Glazba udara ,Bu-
garsku koračnicu“ jer da nema svoga što bi uda-
rala, a u predzadnjem broju isti ,Dubrovnik“, po-
što je i tako zvana srpska glazba počela udarat
istu koračnicu, veli da je udara ,iz slavenske uza-
jamnosti.“ Dakle kad je hrvatska udara, tad je
zato jer nema što svoga udarat, a kad t. zv. srp-
ska tad je iz slavenske uzajamnosti !

Da Hrvatska Glazba ima na pretek svojijeh
komada za udaranje, a da je baš ,srpska“ oma
koja nema, već ako nešto pod srpskim imenom
udara, to je čisto hrvatsko, o tom je suvišno go-
vorit jer je već stoput bilo dokazano .... a sami
skoro svaki dan to čujemo.

Još prijašnja hrvatska glazba udarala je iz-
megju ostalih i ,Bugarsku koračnicu“, koju je
često ponavljala jer se svakomu dopadala. Kad se
ponovo ustrojila Hrvatska Glazba u Dubrovniku,
njezini članovi sjećajući se kako se prije dojima-
la svakoga ,Bugarska koračnica“ zamoliše učite-
lja da bi je i opet nabavio, On je nabavi, a naša
je glazba opet tu koračnicu igrala.

Tako zvana srpska glazba vidivši kako se
svakomu ta koračnica mili, nabavi je takogjer i
ona (na način dostojan!). Nu ne uvrstiše je ci-
jelu, već učiniše nekakav  ,marsch - potpowrri“,
biva uvod i prvi dio sastaviše od českih pjesa-
ma, a udariše trio bugarske koračnice.

Veli naš narod da bezočni svijet uživaju.
Ako je istina blago ti se ,Srbima“.
EEEZEZNNEEEEESSSEEEESEDSZENEESNEDSESINZNNINJJAEZAJANSANIAINNNNN

No rek' bi da Srbi za sve ovo ni nemare.

,U istinu način konačne rasprave morala bi
biti propast jednog imena. Samo se smeće s uma
da se taj posao ne vrši bez političke sile, bez u-
jedinjenja državnoga. Da Hrvati imaju svoju dr-
žavu, pa da ova pokori Srbiju, ili da se to dogo-
dilo negdje u istoriji, prije sedam osam vijekova,
do toga bi pokušaja bez sumnje što to ispalo, i
ako uspjeh ne bi bio potpun.“ ')

Ovako Srbi umuju, a opet mi smo Hrvati
krivi radi nesloge, jer nećemo da prigrlimo srps-
ko ime. Nego: sašto Srbi neće da prigrle ono
hrvatsko ?

Schlegel u svojoj krasnoj drami Alarcos, pri-
ča, kako se je, postavši nesretan poslie nego ubi
ženu, svegjer sjećao dneva, u kojim je on sjao
mladošću, ljepotom i snagom, kuneći onaj sat, onu
noć, u kojoj zasliepljen vholušću, ljubio je ,oho-
lost“ kraljevu kćerku ;

»Verflucht sei jene Stunde, jene Nacht, da ich
,Vom Stola geblendet, dieses stolze Weib geliebt.“

Tako i Srbi. Oni se sjećaju i sada, kad su
naporom ljudi crne rase morali izseliti iz [odi-
je *); kad su stanovali u svoj današnjoj Azi-
ji 3); kad su u borbi sa Kitajcima bili uračunani
u... Mongole *); kad su naselili Rusiju, Daniju,
Švajcarsku, Njemačku, Francuzku, Belgiju i osta-
le srbske zemlje u Kurupi, *) pak im izgleda ču.
dnovato, da im Hrvati moraju prkositi, ne pripos-
navajući njihovo svemogućstvo, koje se — na stra-

 

1) 8. Novaković; ,Nav. dj.“

2) Milojević; ,Odlomci istorije Srba“ str. 61,
3) pld“ str. 61,
4) gld.“ ste. 76.
6) pld.“ str. 94,

Srpska“ glazba da udara bugarsku himnu
isto je kao kad bi hrvatska zaudarala ,Vesela je
Srbadija“ ili kad bi koja engleska glazba igrala
»Boersku koračnicu“. Evo zašto:

Po prilici šesdesetih godina sastavio je , Bu-
garsku koračnicu“ Živkov, brat bivšeg bugarskog
ministra nastave, u čast ruskog generala Černa-
jeva. Tu su koračnicu veselo i s ushitom pjevali
bugarski dobrovoljci 1877-78 kod Šipske, Šenova
(rusko-turski rat), te je ostala kao ljuhimac u bu-
garskoj vojsci do 1885 godine. Doe 17. 18. i 19.
studenoga 1885 uz zvukove te koračnice zauzela
je bugarska vojska pod Benderevom, zapovjedni-
k.m topništva, pozicije kod Slivnice; na to je
bugarski knez Aleksandar svečano proglasio ovu
koračnicu bugarskom narodnom himnom. Uz zvu-
kove te koračnice prešli su Bugari srpsku grani-
cu i došli pod Pirot.

Tekst je pjesme ovaj:

Šumi Marica okrvavena

Plači udovica ljuto ranena
Marš, marš, marš,
Generalja naš

Raz, dva, tri, napred Bulgari |

Vojnici mili napred da vrvim
S sički sili Pirot da minim
NO +
Junaka Donski nam e voditel
S prjaporec levski vožd, pobeditel
NE s...
Ovo je povjest.
Preporučam ,srpskoj“ glazbi da bi češće o-
vu koračnicu udarala !
J.

 

Naši dopisi.
Kotor, 17 Svibnja.

(Srpska propaganda.) Amošnja vlašadija tu-
ži se sve u šesnajest, ne što joj je potreba već, da
može širiti svoje poznate namjere. Nišan joj je
gimnazije a ipak nevjerojatno al istinito, šire svo-
je veliko-srpske ideje. U tom se odlikuje prof. St.
Midžor, koji predava hrvatski u V. i VI. razredu,
na takav način kao njekoč na dubrovačkoj gimna-
ziji Castrapelli, Zore itd. Njemu Preradović nije
pjesnik dočim guslari Zmaj Jovan Jovanović, koji
zna samo prevest tugju pjesmu od riječi do rije-
či ali ne misli i Jovan Sundečić to su najveći
pjesnici na svijetu. Za njega što su Hrvati napi-
sali ne vrijedi šupljeg boba pa toga radi i ne tu-
mači ali sve što su hrvatski izrodi napisali, koje
on zove srbima jer su rišćani, to je sve suho zla-
to, da ne govorimo što bi bili još da su živjeli,
ako nijesu umrli n. p. Lazarević. Mukom mimoi-

 

nu fantazije — nalazi stegnuto tamo preko Drine

i Lovčena. Tableau /
i pjesnik Zmaj u ,Pobri

Pravom pjeva sr;
Stevi Kaćanskomu“, da ima neka avet što Srbe

spo Nju oturaju od sebe svjestniji narodi, &
Srbinu ona vezuje i noge i ruke, je mu u-
ši, te ne može, da čuje savjeta. !)

Malko sam se odalečio od a to
stoga, da bolje izbije na površinu srbski istorijat,
držeći se one Lukrecijeve: ,semper nocuit differe
paratis.“ No to mi se neće upisati u grieh, jer i
onako ociena se kreće oko hrvatsko-srbskoga pi-

Naslov knjige dokazuje očito pri.
šćevu u prosugiivanju našega JE
nemam ništa proti tomu što on
Goru i što je udario naslov svojoj : Na

u Horu.“
Mi Hrvati niesmo i Orne Gore i
dinastije Njegui. Petrovića Te Ga dittuje sla-
vensko čustvo, koje nam je prirogjeno, us prkos
niekanju sa srbske strane, s koje bi se inače o
nama sudilo, kada bi se držali one Senekove:
bigo animorum affricenda est“, biva, da se s
mora rgja dignuti.

Nego zar da mi Hrvati radi toga slavensko-