_Br. 21. CRVENA HRVATSK Pretplata e niše Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku, gdje su List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijema je listu unaprijeda u Otprav- : - a dop ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- mištvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem U DUBROVNIKU 26 Maja 1900. u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- | sto polugodište. na, na po godine 5 kruni, sa inosemstro 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj | ,;i, | stoji 20 hel, Godina X. Za oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, & oglasi koji se Me a po pogodbi i uz rasmje pisi se ne vraćaju. Listove nefrank opust. Irese ne prima ni uredništvo ni uprava Slavlje u Sarajevu. Do malo će dana hrvatsko pjevačko društvo »Irebević“ u Sarajevu svečano razvit svoj hrvats- ki barjak, što mu ga na dar pokloniše rodoljub- ne zagrebačke gospogje. Inštalacija zastave u jednom društvu u naj- više slučajeva bude društvena i mjesna svečanost, nu ova o kojoj uzesmo evo da koju rečemo, nije takva, niti bi mogla bit — ona je poprimila zna- čaj pravog općeg slavlja hrvatskog naroda u Bvs- ni i Hercegovini. svaki Hrvat neobičnom radošću čita vijesti, koje mu kažu kojim oduševljenjem i ushitom spravlja se tamošnji narod, katoličke i muhamedanske vjere, da pozdravi razvitak tog hr- vatskog simbola. A nije ni čuda. Bosna i Herce- govina stare su to dvije Hrvatske zemlje, što su negda pripadale slobodnoj hrvatskoj državi poput naše Dalmacije. U njima živi narod hrvatske krvi i hrvatskog osjećanja. Nu do sada kroz dugi niz godina morao je da u sebi guši svaki svoj narod- nosni osjećaj i titraj svoje duše, koja mu teži po naravi svojoj za milim hrvatstvom. Tek sada do- zvoljava se evo ova sitnica ; dozvoljava mu se da može razviti svoj narodni barjak ; barjak pod kojim su njegova braća Hrvati u Gsialoj ovoj mo- narhiji toli vijerno i toli hrabro se borili i na po- toke krv lijevali za ovu državu i njezinu vladaju- ća Kuću, kojoj i sam već od njekoliko vremena vijerno služi. Naravno je dakle da će onaj dan, kad u ovom svom mukotrpnom životu po prvi put razvije u svom krilu taj mili hrvatski simbol, biti dan njegovog sveopćeg slavlja i veselja. Qvom slavlju bosansko-hercegovačkih Hrva- ta još savkolik ostali hrvatski narod veoma ži- vo učestvuje, te je na taj način, ovo još veći za- mašaj i važnost poprimilo. Sa svih strana naše domovine kreću put Sarajeva hrvatska društva, glazbe i sva sila drugih gosti, sve hrli tamo, a ove će pak dakako tamošnji Hrvati nastojat da što bolje bratski prime i pogoste. Kad razviće hrvatske zastave ,Trebevića“ ne bi ništa drugo dostiglo nego ovaj saobraćaj i spoznanje Hrvati iz raznih zemalja megju sobom, kao što i pobliže upoznanstvo naše ponosne Bosne, njegova bi zna- menitost već tim velika bila. Intimnije poznan- stvo i prijateljstvo od velike nam je potrebe, na- ma, koji se svi za ista stvar borimo i jedan od drugoga pomoći tražimo. Nu ovo slavlje ima da- leko veću znamenitost. Bosna i Hercegovina i ako po svojoj prošlo- sti pripadaju hrvatskom državnom pravu, kao što i po narodnosti, te na njih s toga nema ni- ko drugi prava nego Hrvati, ipak te se dvije zemlje nalaze, da tako rečemo, u opasnosti po Hrvatstvo. 1 odijeljene su na osobit i mnogo jači način od ostalih hrvatskih zemalja. Dok njihov današnji odnošaj prema monarhiji čini ih nišanom svim mogućim navalam i mahinacijam sa strane Srbi, koje na to potiču dobro poznate njihove že- lje i pretenzije: Srbi hoće Bosau i Hercegovinu za Srbiju i Crnugoru. Ne mogu li pak to postić, onda nastoje da ih ne dobijemo ni mi. A u tu svr- hu cijene za najbolje arestvo da razvade — kako što svuda čine — tamošnje Hrvate, pak uckaju Muhamedance proti katolicima, ne bi li zavrgli megju njima vjersku protimbu, a samo na korist dušmana slavenstva. Ne straše se niti izmišljati čitave katoličke propagande, te još i imena tobož- njih članova iznositi. Na čast njihovu bilo im je odma dokazano, da je sve to samo srpska podlost i mistifikacija. Kad ne uspjevaju ni u tome, sprav- ni bi bili da potpomažu koje mu drago drugo ri- ješenje političkog stanja Bosne i Hercegovine, *a- mo ne priključenje k Hrvatskoj, što mora slijedi ti po zahtjevu brvatskog državnog prava; prem- da dobro znadu da osim toga, svako drugo rije- šenje na korist je samo Nijemcima i Magjarima, a na štetu svijem Slavenima u monarhiji, a nada sve južnijem. Kako se vidi, da Bosna i Hercegovina do- gju cndje gdje bi imale doći po pravu i želji ve- ćine tamošnjeg pučanstva ima dosta smetnja, te za nadvladat ih, hoće se u prom redu sloge, čvr- ste sloge megiu tamošnjim tima. A kud bi bolje tvrgje toi slozi, nego li hrvatski barjak ? On će im bit znak oko kojeg će se svi okupljat, i koji će ih pravom stazom vodit: hrvatski barjak sam po sebi je vas hrvatski program, on prestav- lja narod; ko njega pred očima ima, tome je pred očima sam hrvatski marod u svoj svojoj teškoj prošlosti i sadašnjosti — taj misli samo na slogu i na hrvatsku budućnost U to ime u sretan čas Ni JO Hrvati razvili taj hrvatski sim Glas pravice.*) Kotor, 14 Maja. Početkom XIX. vijeka franceska vojska 1805 god. zauzu.e Boku, ali odmah zatim pade u ruke Rusije, tako da je maršal Marmont 1806 pregra- gje zapalio. da bi se Rusi oslobodio; uu već 1807 ugovorom opet dogje pod vlast Franceske, dok najposlije 1813 ne dogje pod zakonitog svog hr- vatskog kralja Franju II. Ovaj dogogjaj uzveseli koli Bokelje, toli samoga Franju II. Kad je Francuz zauzeo Boku oduzme tolika crkvena dobra samostanima i crkvama. Vlada kra- lja Franje lI naslijedi ta oduzeta dobra, ali ih pri- druži vjerozakonskoj zakladi ,juodus religionis“, koja u hasburškoj monarhiji opstoji još od Josipa II. Država uzme ta dobra upravljati po :vojoj vo- lji, a cijeli prihod odregjen bi na korist (katolič- ke) crkve. Država dakle postane privremenim u- praviteljem crkvenih dobar&. — Megju inim crkve- nim dobrima, koja su bila priuzeta crkvi katolič- koj u Kotoru, spada crkva sv. Nikole i samostan sv. Domenika. »Irebalo je, veli dopisnik u br. 18 ,Dubrov- nika“, da Fraocuzi zauzmu Boku i da Kotorani- ma (?) general Marmont daruje jedan dio starog manastira (dakle je on do sad služio za Croogor- ce? je li da!) za pravoslavnu crkvu“, Država Hasburgovaci pripusti im crkvu sv. Nikole i jedan dio samostana sv. Domenika za uporabu službe božje, ali ga pridrži ipak vjero- zakonskoj (katoličkoj) zakladi, kao što se i dan danas nalazi, te je tako i zabilježen na zemljišt- nim knjigama. Zao udes ili mržnja na osnivače crkve sv. Nikole združena u sibilinskoj eri & nadom u bo- lju budućaost bi uzrok da se crkva sv. Nikole g. 1896 zapali; crkva izgori a s njom gle huduga (?!) udesa i hrvatska zastava srpske garde. Što nije bukteći oganj uništio, to je srušila pogana ruka god. 1898, te još se usudi pristupiti rućenju #) Za ovaj članak odgovara dopisnik. (Ur ) krasnog i umjetničkog zvonika pogorjele crkve“ (Dubr. br. 18. t. g.) Dakle Pravoslavni Srbi“ što nije oganj uništio svojom prodirućom moći, to u- nisti ,pravoslavni Srbin“. — Da su bili ljudi pra- vičnosti, duševni i najposlije ..... pošteni, oni bi se bili prikazali upravljaču vjerozakonske zaklade, čim je crkva izgorjela, te isplatiti nanešenu škodu. Oni naprotiv, o tom ni riječi, kao da je izgorjela njihova svojina, zgragjena njihovim znojem i tru- dom; dapače hoće, da na onom istom mjestu gra- de još veću crkvu, uslijed čega valja im još dati na raspoloženje samostan sv. Dominika i jednu palaču, u blizini, svojinu katoličke crkve — scu- sate 8'& poco! Ko ne vjeruje nek čita »Dabrov- nik“ br. 18. Buduć smo u sibiliuskoj eri te ,pra- voslavnim Srbima“ puše u krmu, oni imagjoše na dlanu oživotvorene svoje želje, ali prije nego oni stiskoše ruku, pravo i pravica puknuše i lije- pe se želje raspršale, te ih sada Jovo dugih kosa traži po papirnastom ,Dubrovniku“, samosilnošću i neznanjem. Mi će mo s toga biti toliko ustr- pljivi, te ćemo ga poučiti, da vlada niti je mogla niti može niti će moći , pravoslavnim Srbima“ ne samo darovati, ali niti prodati crkvu sv. Nikole, zemljište iste, kao i samostan sv. Domenika, s to- ga što oma na to ne ima prava jer je vlada sa- mo upravitelj, a ne gospodar vjerozakonske sakla- de, dotično pomenute crkve i zemlje. S toga ,pra- voslavni Srbi“ dok je bila uzdignuta crkva sv. Ni- kole bili su u posjedu sli nijesu bili gospodari, jer posjed nije pravo vlastitosti. Samo zakoniti gospodar vlastan je radit sa svojom stvari što hoće, a kako država to nije, nije mogla pravoslavnim Sr- bima crkvu i zemljište niti prodat niti darovat, jer to njezina svojina nije. Nu možda bi mogao kogod primjetit, da država može kao oporučni iz- vršitelj pobožnih zavještaja. Nipošto, i u nijednom slučaju nema toga prava; a najmanje u ovome: dati zadužbinu na uhar vjere protivne vjeri za- dužbenika Ovgje nije potreba zakona, nije potre- ba paragrafi, dosta je zdrav razum, poštenje, du- ševnost i štovanje pram pokojnicima, kojih nam valja da bude uspomena i volja sveta. Htjeli bis- mo vidjeti tu draku ruku, koja bi promijenila po- glijednju volju onih pokojnika koji leže u izgorje- loj crkvi sv. Nikole! A nek nam reče po dušev- nosti pop Jovo bi li on dopustio, da se tako pr- kosito krši zadoja volja na smrtnoj postelji nje- govih pokojnika ?! Dokazali smo dakle da država ne može niti darovat niti prodat crkva Sv. Nikole i samostan Sv. Domenika u Kotoru niti kao gospodar, jer taj nije, niti kao upravljač i oporučni izvršitelj, jer ne ima pravo. Nu mi smo tekom vremena stekli pravo reći će pravoslavni Srbi. Polako! Prescriptio jest gu- bljenje prava, kojim se nijesmo služili kroz sta- novito vrijeme, od zakona odregjeno. Al to ne i- de, jer je katolička crkva preko države, koja je sada njezin zamjenik u upravi crkvenih dobara vjerozakonske zaklade, vršila svoje pravo te ga i danas vrši, Dakle tu ne može bit ni govora 0 preseriptiji. Nu stavimo da crkva katolička nije niti direktno niti indirektao vršila ikakva prava kroz ovo vrijeme, ipak ne bi ,pravo slavni Srbi“ stekli zaposjed (usucapio) buduć je pravovlasniš- tva vršila vlada pak je i njima crkva Sv. Nikole dana pod uvjet, biva na uporabu, Drugčije država