nasladom imam istaknuti da Dubrovački autono- maši nijesu se iskazali, pri toj prigodi, koja do- kazuje gdje su uprti pogledi tijeh pašijeh talija- naša, za kime čeznu, i kako su uski vezovi koji ih spajaju sa priznatim talljanskim irredentistima. Dubrovački autonomaši i ako kako kulturni jezik žele talijanski, ipak svejedno goje i govore hrvat- ski jezik, i priznavaju sami da su slavljani, i ne žele da ih zadesi sreća tolikih državica, koja kad su se utopile u more talijansko, izgubile su i sre- ću i blagostanje, i postale su priproste robinjice one čete koja bi ćela na ruševinam oltara i kru- ne, podignuti nešto, što bi pružilo blagodati, kr- vi, pokolja i ropstva francuske revolucije. To ve- selo ističemo, jer je na čast našijem autonomaši- ma. Završujemo veleći još našijem narodnjacima : Gospodo, vas se narod uza vas borio ima trijestak godina, otrijebio je škole nametnice, pročistio je kukolj nenarodni: hrvacka ova zemlja bila je o- dahnula, bila se pomladila, preporodila, skupa sa starijom sestricom hrlila je u naručaj znanja i prosvjete, pak ka&o je to, da je opet troskot 0- gubavio čisto narodnu njivu, kako su opet posta- le škole talijanske? A gdje ste vi? Probudite se od sna, pregnite da uporavite što se s neopreza na krivo otišlo, i nemojte da osim ostalih griješi- na i ovaj vas predade proklestvu potomstva, jer nijeste ili znali ili hoćeli da branite narodne ama- nete. Hora est e somno surgere. Dalmatinski Sabor. Sjednica VIII. dne 10 aprila 1900. Presjednik otvara sjednicu u 11. prije p. Biankini nakon prethodnog obrazloženja sta- vlja na vis. vladu upit, dali misli i kada, sagradi- ti mali lukobran u Stinivi pod Brusjem na otoku Hvaru, na korist pomorstva u opće, a osobito na razvitak trgovine i prometa onih radišnih stanov- nika? — Za ovim upitom govornik stavlja i dru- gi, obrazloživši ga prije: kad napokon misli viso- ka vlada sagraditi komad lukobrana u Baškojvodi i kako opravdava dosadašnji nemar u tom pitanju ? Pavić vladin povjerenik, odgovara Biankini pa upit o doprinašanju seljana Vitaljine redovine župniku na Pločicam, da je namjesništvo naredilo kot. pogl. u Dubrovniku neka na temelju zaključ- ka seoskog zbora, dade sastaviti nacrt dotične dotacione isprave; kad ova stigne, pitanje će bit riješeno na temelju obveza poprimljenih od 8eo- skog zbora. Kaže nadalje, da je namjesnistvo o- dlučilo da se gradi mova crkva u Vitaljini. — Nastavlja se posebna rasprava o zemaljskom pro- računu za g. 1900 Biankini pri naslovu ,Vode“ navagja tolika mjesta u Dalmaciji, u kojim narod trpi s ne- smamzmzmm“m:m—:m:ur:=-m==mmm=zqmezemmzeE EPIR PODLISTA KK. MISTIFIKACIJA. (Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.) Iv. Priča Svetonije — ako se dobro sjećam — da je Cezar August, nakon što je lukavošću i hi- trenošću uspjeo, da stvori, na razvalinama slavne i junačke republike, Rimsko Carstvo, nalazeći se na samrtaoj postelji i zadovoljan, da je uzmogao svojom politikom varati ljude i promijeniti lice stvarim, upitao pretorijanca, koji je tu bio pri- sutan : — ,Deh, kaži mi dakle; čini li ti se, da sam dobro predstavljao svoju komediju 7“ Sličan upit mogao bi upraviti i g. Holečk svojim neokupljenim Srbim, koje on želi, da se skupe u jednu skupinu. Sama t4 želja svjedoči o nebratskom njego- vu postupanju. Nego i ona u jednu ruku biva o- kada se sjetimo, što jur pomenuti Schle- ruke barbara : »Kein rechter Erber bleibt dem Reich zurticke, Das schone Land steht often den Barbaren.“ Nestane li Srba: ko da ponovno osvoji In- diju, Aziju i Europu ? K tomu: nije li uprav gre- bota, da se Srbi ne slože u jednu skupinu, kad od nazad pedeset hiljada njenice i g. Holeček uvažuje, pak želi — dobro bi bilo, kada bi se obratio na europej- 1) Lazić: Nov. dj.“ str, 38, čistoće vode, te preporučuje vladi da te vode u- redi u korist zdravstva dotičnog Vukotić preporučuje vladi da udijeli potpo- ru onim selima u Boki, gdje je potreba uregjenja vodi i puteva. Biankini pri naslovu ,Bolnice“ opaža, što se bolesnici kod pokrajinskih bolnica umnožavaju, da su tome uzrokom najvećma neuregjene vode, radi čega na biljade ljudi u Dalmaciji po raznim mjestima gine i strada od groznice. — Nadalje pri naslova , Potpore obrtim i zanatima“ pita vla- du kad će se promijenit naukovna osnova za ma- utičke škole, koja se pokazala nepraktičnom i od- bija našu mladost od tih ško'4. Za tim se tuži ua kot. poglavarstvo u Kotoru, te govori da se na i- stome mnogo švapčari, što se i na pokr. škol. Vi- jeću započelo, pak pita vladu, misli li energično prosvjedovat proti tome. Na kraju priporučuje vla- di za možnu potporu uljarnici na Orašcu. Perić govori o potrebi osnivanja obrtničkih škola trgovačkih i strukovnjačkih, Uz današnje pri- like naša mladež bježi u srednje škole, a odatle i izlaze sami činovnici i svećenici; uzrok je ovome što nema prigode da se posveti drugom zvanju. Kaže da se za osnivanje tih škola u drugim po- krajinama sva sila troši; da je za osnivanje obr- tuičkih škola u ovogod. državnom proračunu o- predijeljena svota od preko 16 miliona, a da od | svega toga pije na Dalmaciju dopala ni probijena para. Biankini pri naslovu ,Učione“ priporučuje vladi da bude podatnije ruke kad pučki učitelji uslijed bolesti i drugih nezgoda zatraže nje pomoć. Mrkušić govorio je o povišenju plaća učite- ljima, žarkijem i zanosnijem riječima. Kaže, isti- na da se naše financije nalaze u lošem stanju, a- li do potrebe da se valja laćati i skrajnog sres- sva, naime, duga; Dalmacija da nije još bankro- tirala. ,Extrema mala, extrema rimedia“'; ali taj rimedium treba naći, treba jadnom učiteljskom stališu pa bilo i djelomice u pomoć priskočiti. Čingrija, izvjestitelj čita naslov o potrebštinam. Biankini se tuži što su zemljišne knjige lo- še sastavljene i što ispravke i upisbe stavljaju te- žake na muke i troške. Nadalje upozoruje vladu, na pretjerano navijanje lične dohodarine, koja po- bugjuje a Dalmaciji opće nezadovoljstvo. Za tim je proračun bio odobren u posebnoj raspravi. Bio je primljen predlog Zore, da sabor žali što se protuzakonito uvagja njemština u dr- žavne urede u Dalmaciji; i onaj Klaića, da sabor ponovno izrazuje želju Vladi N. V. da se hrvat- ski jezik uvede kao putrnji u državne urede u Dalmaciji. Za tim se u kratko raspravljalo o preinaci $ 14 zem. zakona 29 decembra 1871. Preinaka je bila primljena te taj $ odsle glasi: ženske glave GRAELNJSPAREE PENJE ENEESNESPENESENSANASISJA SILENT ske dvorove, jer će mu inače želja ostati ,pium desiderium“ — da se srbstvo širi, cvate i veliča pad hrvatstvom. Što je njemu do uvjerenja — a uvjeren mo- ra biti, ako poznaje pravu, istinsku poviest — da je Dalmacija sastavni dio Hrvatske, kada ona Sr- bima treba ? Što vrijede Hrvatim prošlost, kada nijesu uzraogli gospodariti jednim i drugim svijetom? I mi Hrvati nemamo ništa proti tomu, da se Srbi — pravi Srbi — slože, odnosno kad bi Crna Gora sa Srbijom sastavljala jednu skupinu. Ali da se ona sačica Srba u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji skupi u jednu skupinu, proti tomu du- žnost je naša prosvjedovati, jer je, u istinu, ža- losno, da megja Česim nalazimo, i ako rijetkih pojava proti hrvatstvu. Nego ja sam preuvjeren, da je više nego li je osvjedočeu i isti g. Holeček, da se do toga ne će nikada doći. Ali njemu je to od potrebe izta- knuti, da i on uzmogoe, slijedeći Augustov pri- mjer, uzkliči: — ,Deb, kažite mi dakle Srbi; čini li vam se, da sam dobro predstavljao svoju komediju ?“ Toli Niketić *), koli Putniković *) megju srb- ske zemlje ubrajaju i ove čisto hrvatske: Bosnu, 2) Srpski svet u reči i slici“ str, 3. — Ovdje ću opa- siti, da je knjiga god. 1890 doživjela III. izd. G. Niketić je tu knji sa znanjem državne vlasti, Opro- stite mi, ako je i to malo. 3) Gjakovanje i carevanje* su. 102. — G. Putniković je srpski državni učitelj, te mu je knjiga god. 1896 do- živjela ll. izd. I ovo je dobar dokaz, o nastojanju srpske Vlade, da uvjeri svoje neokupljene Srbo o ona poput brižne majbe uvijek na nje neprestano misli, i da će kucnuti čas o njihovu odkupljenju Možda sa to neće služiti srpskoj Vladi ići na . ,, Golgotu. mogu se 2a poučavanje muške djeće u višerazre« stanovništva. ! dnim učionama namjestiti samo u prve četiri u- čionske godine, bila tu djeca u osobitim razredim rastavljena, ili s djevojčicama sastavljena; a u je- dnorazrednim mješovitim očionicam mogu se žen- ske glave namjestit u svim učionskim godinam. Za ovim je sjednica prekinuta. Naši dopisi. Iz Stonjskog Primorja, koncem Maja. (0 pučkoj mješovitoj školi u Dolima kod Stona). — Izvolite g. Uredniće uvrstiti u omilje- loj ,Crvenoj Hrvatskoj“ ovo malo redaka, neka i ubćinstvo znade za naše nevolje, a dotični čim- benici neka nagju lijeka ovim našim potrebam, ako im i malo stoji na dušu naše blagostanje. Bili iko vjerovo da u svoj ovoj Stonskoj op- ćini, koja broji oko 6000 stanovnika nema nego jedna pučka muška škola i jedna ženska i to u elikomu Stonu? Ali je ipak na sramotu sadaš- njega prosvjetnoga vijeka prava istina, te ni u prostranoj parokiji od Ponikava, koja broji 886 stanovnika, niti u onoj od Lisca, koja broji 1056 duši, nema ni jedne pučke mješovite škole, a ka- moli u ostalim manjim parokijam, kao u Ošljemu, u Topolomu, u Smokovljanima i ovdje u Dolima, da se je ikada ustanovila jedna pučka mješovita škola | Pa ko će rijeti, da nijesmo tamo u kakvo- mu predjelu od Mongolije, a ne u izobraženoj E- uropi?! A ko je tomu kriv? Ja znam, da će svak kriviti župnike i općinu, zašto ne pitaju da se 0- tvore škole i ovdje u nas u Stonskomu Primorju. Ali zaludu će župnici i općina pitati i moliti za školu, kad će pućanstvo odgovoriti da nema no- vaca za uzdržanje škole i školskoga stana, kako se je dogodilo i sa školom ovdje u Dolima koja je već bila odobrena od c. k. Školske Vlasti, i koja se je imala otvoriti, kako idem da vam javim. Godine 1898 dogje ovdi megju nami naš o- tačbenik gosp. Niko vitez Mihanović iz Buenos- Ayros, i tom prigodom je darovao Crkvi 200 kr. a svojim sumješćanima obećao da će odma na svoje troškove otvoriti ovdje u Dolima javau puć- ku školu. Svak ko pojmi od koliko je velike ko- risti škola jednomu zapuštenomu selu, svak velim u velike se je radovao ovoj vijesti. I doista gosp. Mihanović ovom prigodom kako je obećao, tako je i učinio, kupio je jeduu seosku kuću ovdje u Dolima za .000 kr. i pogodio 3a radnicima da svakako do dne 2. Prosinca iste godine zgotovu školu na uspomenu 50.te godišnjice N. V. Našega Prem. Cara i Kralja Frana Jozipa 1. Ali uz naj- više nastojanje pogoditelja, Školski stan nije mogao nikako dogotovit se za onaj dan kako je bila želja g. Mihanovića, već dovršiše o Boži- ču i predadoše ključ Općinskom tajniku u Stonu. Nu do dana današnjega škola stoji zatvorena, premda tajnik g. Radulić bijaše držao ovdje u Do- lima seoski zbor, na komu pozvanici pristadoše da bude škola; ali u to prispije ce. k. Kotarski škol. nadzornik g. Dević, koji pregledavši točno školski stan, opazi da treba neke popravke da se škola otvori, i nehtjedeći niko rečene popravke učiniti škola stoji još zatvorena i Bog zna kad će se i otvoriti, premda je i C. K. Pokrajin- sko školsko vijeće odobrilo ovdje pučku mješovitu GNESEENJ|PSEEESESEEENEESENSZNENNESENEAENNENSNNASENNAANINAJANIINOJNE Hercegovinu, Dalmaciju, Hrvatsku, Istru, Sriem, Slavoniju, Bačku i Banat. Kada bi Srbi sa svojim željama manje po- hlepniji bili; kada bi se podložili nauci povijesti. kap i ostali izobraženi narodi, kada se nebi upu- štavali u fantazije — sunce žudjene sloge sinulo bi i na naš prag i nas bi ogrijalo. Smjedu li, g. Holečeku, dopustiti Hrvati, da se po hrvatskim zemljama širi srpstvo ? Jeli naša dužnost tomu se oprijeti, tu struju najskrajnim sredstvim uaištiti ? Bi li Srbi u Srbiji, Craogorci u Crnoj Gori do- pustili širenje hrvatstva na uztuk srbstva ? Pravom kaže srpski list ,Onogošt“: — ,0- bazrimo se oko sebe, pa pitajmo se, kako mi sto- jimo? Vidimo lakomišljenost i izbjegavanje svakog ozbiljnoga posla; površnost u svemu; težnja za spoljašnošću i pustijem zabavama svake ru- ke; nadutost, precjenjivanje svoje vrijednosti i preziranje drugih. neštovanje ih, podvala i napasti svakih boja i oblika, zlobe i pakosti itd. i na posljetku one čete zala, što za tim i pred tim idu i dolaze.“ *) Nije samo ,Onogošt“ da tako sudi. Evo što o Srbima kaže niko drugi nego 1 vlzmegju doseljenika u Sjevernoj Americi, najza- pušćeniji su, što se tiče vjere, ruski d ci i Slaveni u obće; a nada sve Srbi, koji se samo bave politikom i pijančuju. — Pozoveš li kojega Srbina na ispovjed 1 pričest odgovara ti: što že- liš od mene, kakov li grijeh? — Ja sam bez grijeha, ja sam Srbin.“ *) Te osude Srbima pred licem svijeta i čovje- 4) ,Onogošt* Br. 6 god. 1900, o ešće BO 2 stanju pravoslavja u godinama 1896 i 1807